Bez nacionalizacije opljačkanog i neovlašteno
poklonjenog strancima nema izlaza iz krize. Povrat
otuđenog je osnovni preduvjet da bi se uopće moglo
pristupiti osmišljavanju razvitka Hrvatske i njenom
izlasku iz sve dublje krize.
"I osobe ograničenih umnih
sposobnosti, ako imalo pomišljaju na druge osim na
sebe, već odavno bi shvatile da provođenje nečega što
izaziva: sve manji broj zaposlenih, a sve više
nezaposlenih, sve veće osiromašenje puka, sve veću
nesigurnost ljudi, gotovo robovlasničke radne odnose,
rad bez plaće, sve veći broj stečajeva, bezizlaznu
budućnost za većinu stanovništva, enormno bogaćenje
malog broja privilegiranih, i to u ratu, prepuštanje
nacionalnih dobara u bescjenje strancima (političarima
i političkim moćnicima podobnim osobama), izvoz
kapitala i profita najunosnijih djelatnosti u
Hrvatskoj - da je sve to trebalo već odavno
zaustaviti.
Takozvana privatizacija najčešće je otimačina i
posvajanje svega onoga što su generacije ljudi
stvarale. Kako se to događalo u ratu i uz rat to nije
moglo niti rezultirati drugim nego socijalnom,
gospodarskom i prije svega moralnom krizom."
(izvadak iz mog teksta- vidi 3. -objavljenog u
Vjesniku 12.7.2002.). Napisano prije deset godina
vrijedi i danas.
Za stanovnike Hrvatske mnogo je
opasniji gospodarski kolaps koji će biti izazvan
nastavkom rasprodaje Hrvatske, nego ono - nesnalaženje
u elementarnoj nepogodi - što se ove zime dogodilo u
Dalmaciji. U tom "poslu" izuzetno važno mjesto ima
energetika, ali nije manje važna niti poljoprivreda i
neke druge grane životarenja u Hrvatskoj.
Što se dogodilo u energetici -
rasprodaja INA-e i drugog
U najkraćem obliku u tekstu
ŠTETOČINE (vidi 1.) portal hkz-kkv.ch 29.11.2011.
i poveznicama u njemu je prikazano ono što se događalo
u energetici. Za one koji se žele detaljnije
informirati zašto će se dogoditi kolaps (u području
energetike) mogu to pročitati u tekstu: Stanje u
energetici Hrvatske (vidi 2.) MIRAH 30.3.2011.
Počelo je s INA-om unatoč
upozoravanju: Vrijednost Ine i Hepa: prodaju li se
po procijenjenim iznosima bit će to zločin prema
hrvatskom narodu (vidi 3.), Vjesnik 12.7.2002.
Nije pomoglo, INA je poklonjena Mađarima, a još prije
i plin iz Jadrana Talijanima (vidi 2.). Što se tiče
HEP-a, samo ga je sreća spasila, no i on će uskoro
doći na red.
Onaj koji je "kupio" INA-u sada se čak
izruguje s onima koji su mu je praktički poklonili:
Pod tušem sam se sjetio 505 bombona i ponudio 505
mil.$ za Inu (vidi 4.) Večernji list 26.1.2011. U
biti nije INA (1/4) čija je vrijednost tada bila preko
deset milijardi USD (vidi 3.), a 1/4 prodana za 505
milijuna USD, nego samo za 255 jer je Hrvatska natrag
otkupila beznačajno, ali Hrvatskoj sasvim dovoljno
skladište plina, za 250 milijuna USD (deset puta
skuplje nego što ga je prodala - moj odgovor MOL-u -
vidi 11. - Vjesnik 22.11.2010.).
Onaj koji je napravio "sjajan posao" s
Mađarima nonšalantno je izjavio samo dvije godine
nakon "prodaje" da (1/4) INA, 2005. vrijedi 300
milijuna USD više nego kada je prodana: INA
vrijedi između 3,2 i četiri milijarde dolara
(vidi 5.) Vjesnik 1.5.2005. Uz to tvrdio je da dionice
INA-e ne treba (pro)dati umirovljenicima, bivšim
radnicima i braniteljima. Također tvrdnjom da INA-u
"treba prepustiti profesionalcima" uvrijedio je one
koji su izgradili INA-u i omogućili proizvodnju nafte
i plina. Na moja pitanja, između ostalog zašto je
uopće prodavana INA: Ministri i stručnjaci
bescjenja (vidi 6.) Vjesnik 6.6.2005. nije se
više oglasio. Spomenuti je "prvi mozak" ekonomije u
Hrvata, pa stoga ne iznenađuju njegove tvrdnje, niti
to što je praktički poklonio INA-u (pa mu se i Mađari
rugaju - vidi 4. -, a u biti rugaju se Hrvatskoj), a
niti sve ostalo što se dogodilo u Hrvatskoj. To između
ostalog pokazuje kakva je "borba protiv korupcije".
Nitko ništa ne poduzima jer dvije "zaraćene" dobro
zaštićene grupe (u međusobnim čarkama, bez stvarnih
želja i mogućnosti da raščiste stvari) oko INA-e
(jedna je poklonila plin u Jadranu Talijanima, a druga
INA-u Mađarima) pripadaju dvama najjačim frakcijama
političara nastalih iz bivše KP Hrvatske, pa se
međusobno ne diraju nego samo rotiraju s vlasti u tzv.
opoziciju i obratno.
Za sve što ne valja u Hrvatskoj kriv
je bivši premijer - neka visi Pedro?
Zatim se nastavilo s ispitivanjem i
beskrajnim suđenjem bivšem premijeru: Jesu li baš
svi sve znali (vidi 7.) Vjesnik 12.11.2010.. Šira
verzija teksta dostupna je u časopisu Ekonomija
(vidi 8.) rifin 10/2010.
Mađarskom MOL-u se tekst nije svidio,
pa je glasnogovornik MOL-a (bivši glasnogovornik
mađarske vlade) pokazao da ne zna (ili ne želi znati)
niti bilance plina u Hrvatskoj, ali neistinama brani
profit Mađarske od naše nafte i plina, a pritom i
vrijeđa naše stručnjake u INA-i u tekstu:
Neizbježno otvaranje tržišta plinom (vidi 9.)
Vjesnik 15.11.2010.
Odgovorio sam MOL-u u članku: Plin
ne smije poskupjeti (vidi 10.) Vjesnik
22.11.2010. i u nešto preciznijoj verziji na nekoliko
Internet portala pod naslovom: Jedino rješenje za
Hrvatsku je nacionalizacija INA-e npr. (vidi 11.)
portal hrhb 15.12.2011.
Proizvodna cijena plina iz Jadrana je
11-12 puta niža od one koju plaćaju kućanstva u
Hrvatskoj (vidi 2.) . Očito im to nije dosta, pa traže
"tržišnu" (vidi 12.) cijenu plina, tj. žele
stanovnicima još poskupjeti plin.
Hrvatskoj bi moglo pomoći samo to da
se što prije vrati hrvatskom stanovništvu ono što
poklonjeno ili u bescjenje prodano strancima koji su
se već odavno (u energetici) namirili za ono što su
platili, ako su uopće i platili, da bi mogla
proizvodnjom stjecati novac kojim će moći kupiti
energente kojih nema dovoljno. Ležišta plina i nafte u
Hrvatskoj vrlo brzo se prazne u korist Talijana i
Mađara (vidi 2.).
Prvi korak: Otuđena dobra vratiti
vlasnicima - stanovništvu Hrvatske
Sadašnje stanje vanjskog zaduživanja
(vidi 2.) vodi u bankrot, a visoko profitne aktivnosti
otetog (energetika, banke, telekomunikacije,
turizam,...) ostvaruju profit strancima koji ga odnose
u inozemstvo, a ako ostaje u Hrvatskoj i dalje njime u
svoje vlasništvo prenose i ostalu imovinu stanovnika
Hrvatske (bez tog novca nije moguće vraćati dug).
Prvenstveno to treba zaustaviti povratom te imovine
njenim vlasnicima (stanovništvu Hrvatske). Što se
dulje sa tim čeka bude manje šanse za izlazak iz sve
dublje krize i političari će morati prodati i sve
ostalo (poljoprivreda, šume, vode, HEP...).
Jasno je da bez nacionalizacije
otuđenog i poklonjenog strancima (ne samo u
energetici) nema izlaska iz sve dublje krize u koju
srlja Hrvatska, a nitko ništa ne poduzima da zaštiti
interese stanovnika u Hrvatskoj. Umjesto toga, oni na
vlasti (već godinama) ne usude se zahvaćati novac za
punjenje proračuna (porezom) od visokih profita onoga
(banke, telekomunikacije, energetika, turizam...) što
su poklonili strancima, nego ga namiruju od
najsiromašnijih stanovnika poskupljenjima osnovnih
potrepština (porast PDV). "Kozmetičke prilagodbe"
poreza su prelijevanje iz šupljog u prazno - ništa ne
rješavaju, a ne žele smanjiti svoje privilegije (ne
pada im na pamet da ponište privilegirane mirovine
političara, kažu da se ne mogu smanjiti, jer je to
njihovo stečeno pravo; oni koji su izazvali ovo stanje
u Hrvatskoj iz svojih mirovina bi trebali otplaćivati
štete, a ne da doživotno zbog počinjenih šteta budu
još i nagrađeni). Umjesto da osmišljavaju kako
povećati proizvodnju i stvaranje dohotka i profita, na
vrlo neobičan način "poboljšavaju" stanje u Hrvatskoj
(i obećavaju da će uskoro biti bolje), tj. planovima
masovnog otpuštanja ljudi, umjesto njihovim
zapošljavanjem. Političari stalno kukaju samo za novim
investicijama, daljnjim zaduživanjem iz inozemstva,
kao da će to riješiti probleme, a ne brinu o tome kako
će to vratiti. Time će samo stranci postajati vlasnici
još više dobara u Hrvatskoj kojima će stjecati profit.
Stoga je i osobama ograničenih umnih
sposobnosti, ako imalo pomišljaju i na druge, osim na
sebe, jasno da je neminovan kolaps i rasprodaja i
svega preostalog (poljoprivreda, šume, vode, HEP...),
jer se nema čime puniti proračun (poklonjene
aktivnosti strancima koje donose dobit odnose u
inozemstvo) i osmišljavati razvitak Hrvatske, odnosno
aktivnosti u kojima bi se zapošljavalo stanovništvo i
stvaralo dobit.
Osnovni problem je što političari u
Hrvatskoj nemaju hrabrosti obračunati s kriminalom i
korupcijom (o tome samo beskrajno lamentiraju jer su i
sami u njih duboko "umočeni") prije svega povratom
svega otuđenog stanovništvu Hrvatske. Političari u
Hrvatskoj poslije svakih tzv. izbora odmah zaborave
što su obećavali, a ponašaju se kao srednje vjekovni
osvajači- barbari - odmah međusobno dijele plijen (ono
što je preostalo od prijašnje pljačke) i fotelje u
preostalim unosnim poslovima, gdje im se pružaju
mogućnosti daljnjeg osobnog bogaćenja i uništavanja
svega što je vlasništvo svih stanovnika Hrvatske.
Zašto da se još zamaraju i činjenicom da u Hrvatskoj
postoji i narod?
S obzirom na zbivanja ni EU, ni MMF,
ni WB, pa niti BATMAN neće moći pomoći Hrvatskoj i
njenom puku.
U tekstu Recept u četiri koraka
(vidi 12.) portal hrsvijet 19.10.2010. sjajno je
opisano ono što se dogodilo u Hrvatskoj i još nekim
zemljama koje klize u katastrofu.
Napomena:
Ovaj tekst, tj. ponešto iz mojih
"stilskih vježbi" iz područja energetike, upućen je jednom broju onih koji bi
morali što prije promijeniti smjer zbivanja u Hrvatskoj, a žele li, smiju li i
mogu li to? Vide li oni i shvaćaju li sa svojih pozicija bezgranične bahatosti
(nosa u oblacima?) što se zbiva u Hrvatskoj? Otpuštanje sve većeg broja ljudi,
gašenje važnih djelatnosti, stečajevi i rasprodaja preostalog uz obećanja da
bude bolje, nije i ne može biti program izlaska Hrvatske iz krize nego samo
njeno produbljivanje. Tekst je pisan u spomen Vjesniku kojeg ukidaju.
Branimir Molak
Doktor tehničkih znanosti - naftno rudarstvo
Magistar prirodnih znanosti - nuklearna i atomska
fizika
http://www.mirah.hr
branimir.molak@gmail.com
**********************************************
Reference:
kliknite na
određeni redni broj
1. ŠTETOČINE
2.
Stanje u energetici Hrvatske
3.
Vrijednost Ine i Hepa: prodaju li se po procijenjenim
iznosima bit će to zločin prema hrvatskom narodu,
Vjesnik 12.7.2002.
4. Pod
tušem sam se sjetio 505 bombona
5. INA vrijedi između 3,2 i
četiri milijarde dolara, Vjesnik 1.5.2005.
6. Ministri i stručnjaci bescjenja,
Vjesnik 6.6.2005.
7. Jesu li baš svi sve
znali, Vjesnik 12.11.2010.
8. Jesu li baš svi sve znali (šira verzija teksta):
9. Neizbježno otvaranje
tržišta plinom, Vjesnik 15.11.2010.
10. Plin ne smije
poskupjeti, Vjesnik 22.11.2010.
11. Jedino rješenje za Hrvatsku je nacionalizacija INA-e
12. Recept u četiri koraka
|