|
Razrađeni sustav dezinformacija u cilju rušenja hrvatske
državnosti na gospodarskom i socijalnom polju
Predsjednica Vlade Jadranka Kosor
tijekom svoga posjeta Istri u ponedjeljak 6. rujna
2010., dva puta je izjavila da Hrvatskoj nije potrebna
prisutnost Međunarodnoga monetarnog fonda. To jest,
premijerka je htjela razumnom narodu, koji prati
djelovanje te međunarodne ustanove, dati sigurnost da
do regulatorskog diktata i nadzora MMF-a ne će doći,
te da će naša država oporaviti se financijski i
gospodarski bez te konfliktne intervencije.
Svakako je to hvale vrijedna izjava
gospođe Kosor, posebice ako je ona osnovana na realnoj
financijskoj situaciji Republike Hrvatske. Protiv toga
razumnog stava predsjednice Vlade što se MMF-a tiče,
nastala je izluđena kampanja ekstremne ljevice, koja
preko svojih medija i likova zahtijeva hitni dolazak
MMF-a, predstavljajući taj centralni entitet
svjetskoga bankarstva kao neku karitativnu,
nepogrješivu i prijateljsku instituciju, koja će biti
melem za sve naše rane, dvojbe, rizike i nedostatke.
Nakon što je pred tjedan dana ''Jutarnji list''
ultimativno zahtijevao: ''Zovite MMF'' debelim slovima
na svojoj prvoj stranici, u svom izdanju od 7. rujna
2010. tjednik ''Globus'' isto tako senzacionalistički
najavljuje da u svjetskoj bankarskoj centrali iščekuju
''Jadrankin poziv'', pa nastavlja glavnim naslovom:
''Zovite nas i šaljemo pomoć''. |
Dezinformacija pri predstavljanju stavova MMF-a prema
Hrvatskoj
U tekstu se kategorički tvrdi da čim
taj poziv MMF-u stigne, ustanova će nam već u prvoj
godini dati 2,35 milijardi eura, a u drugoj godini
isto toliko. Tu zaista ružičastu vijest časopisu je
navodno priopćila bivša Reutersova novinarka a danas
jedna od glasnogovornica MMF-a, Simonetta Nardin, u
ime - kaže časopis - Zuzane Murgašove, jedne osrednje
pozicionirane dužnosnice u Fondu. Ipak, ona se
vjerojatno nije usudila na sebe preuzeti odgovornost
tako ozbiljne izjave. Koliko, kada i kako MMF pruža
neki kredit, te pod kojim uvjetima, predmet je odluke
Vijeća guvernera i Izvršnoga Odbora, nakon dugih
prethodnih rasprava i razmatranja monetarnog i
financijskog odbora unutar te iste ustanove.
O stavu MMF-a prema Hrvatskoj prerano
je izbacivati informacije ili dezinformacije. Jedino
je konkretno to da krajnja ljevica i pristaše tzv.
zapadnoga Balkana žele da što prije MMF stavi Hrvatsku
pod svoju "tutelu", koja nigdje nije bila samo
financijske naravi. Dapače, svugdje gdje MMF nastupa,
pretvara se u ključni politički čimbenik te stvara
socijalni, znanstveni, obrazovni i gospodarski potres,
recesiju i, veoma često, ogromne frustracije na gotovo
svim poljima ljudske djelatnosti. Iako se je zbog
veoma loših ishoda opće strategije MMF-a kroz mnogo
godina, od 2005. do danas, unutarnji sustav donošenja
programa djelomično izmijenio, države u razvoju i u
tranziciji nisu zadovoljne MMF-ovim radom.
Da ne govorimo o zadnjem sukobu turske
državne politike s MMF-om, a niti o oštrim kritikama
neovisnih ekonomista i financijskih stručnjaka kada
govore o MMF-u, napomenimo da je čak i unutarnje
MMF-ovo tijelo koje nadzire unutarnje poslovanje i
stručni rad (IEO) institucije, nedavno ocijenio da je
politika prema Africi, u koju se teoretski ulažu
milijarde dolara, ''konfuzna, neodređena i
netransparentna''. Ali to nije sve: pred nekoliko
mjeseci predsjednik Središnje europske banke okomio se
je na MMF, te je čak zahtijevao da se financijska
europska pomoć Grčkoj ''u nikojem slučaju ne
kanalizira preko MMF-a''. A tko želi zaista saznati
istinu ne samo o radu na terenu te ustanove, nego i o
znanju njihovih stručnjaka, neka prouči elaborate
Jeana Claudea Tricheta iz veljače i ožujka 2010. kao
odgovor Fondu na savjete koji su iz njega proizišli za
rješavanje krize u Europskoj uniji. Dakle, oni koji
kritički gledaju na rad MMF-a nisu neki marginalci ni
u znanju ni u politici ni u proeuropskim stavovima i
radu.
Kratka povijest duge mržnje prema
slobodi i neovisnosti
Osim časnih, rijetkih a ponekad i
slabo uvjerljivih iznimaka, u Hrvatskoj su
organizirani ekstremni ljevičari redom bili
"jugoslaveni". Još pri samom rođenju Kraljevine
Slovenaca, Hrvata i Srba nikla je iz redova
Komunističke partije krilatica ''Crvena Jugoslavija -
protiv nacionalnih razdora''. U travnju 1919. na
Kongresu ujedinjenja, u Beogradu, kad se je uz
sudjelovanje od preko četiristo delegata stvorila
''Socijalistička radnička partija Jugoslavije -
komunista'', čak su i prisutni socijaldemokrati
pozdravili ''put u čelično jedinstvo svih naroda'',
baš isto kao i profesionalni komunisti koji su na
kongres stigli iz Ženeve i Rusije.
Četrnaest mjeseci kasnije, na II.
kongresu organizacije održanom u Vukovaru, kada su
socijaldemokrati u svojim stavovima bili do kraja
pripitomljeni, stranka se je preimenovala u
''Komunističku partiju Jugoslavije'', te ponovno
stavila naglasak na programsku izjavu Kongresa
ujedinjenja, posebice na onu stavku koja ''osuđuje sve
vidove nacionalističkih psihoza, plemenskih
separatizama i obnavljanja nacionalnih sukoba''.
Radilo se je o izjavi službene organizacijske mržnje
prema nacionalnim pravima naroda (a ne plemena), a ta
službena komunistička mržnja je upravo prouzročila
teške nacionalne sukobe u posljednjih 90 godina.
Ideologija nacionalne mržnje od 1919.
do SDP-a, HNS-a i IDS-a
Danas također, kao i 1990., likovi s
vrha SDP-a, IDS-a i HNS-a, te razni nositelji medijske
i intelektualne protukulture, svojom mržnjom na sve
što je hrvatsko provode partijsku rezoluciju iz 1919.
Prva linija političke ''elite'' mogla bi te rečenice i
danas potpisati kada zbog nove svoje formalne uloge u
javnosti za njih to ne bi bilo štetno. Ipak, oni se na
djelima dokazuju vjernim izvršiteljima Kongresa
ujedinjenja. Od 1919. do danas, ništa se među njima
nije promijenilo. Bilo je kratkih razdoblja u kojima
je Moskva prividno davala na znanje da bi prihvatila
postojanje Hrvatske izvan Jugoslavije, bilo je
okolnosti u kojima su iz taktičkih razloga čak i
partizani širili u vrijeme borbi Drugoga svjetskog
rata glasine o tomu kako bi oni mogli Hrvatsku
prihvatiti u jednom ili drugom regionalnom sklopu.
U tim kratkim razdobljima,
jugoslavenski fanatizam i nametanje srpskog
ekspanzionizma privremeno se je stišavao. Ali
komunistička politika u Hrvatskoj i spram Hrvatske u
svakom trenutku, pa i u tim efemernim razdobljima,
svojim djelovanjem gurala je našu državu u Jugoslaviju
i snažno se borila za očuvanje te multinacionalne
konstrukcije, pod hegemonijom stranih ekspanzionista.
Pojedinci, koji su imali neku namjeru da obrane
interese svog naroda u relativnoj slobodi unutar
komunističkog pokreta, tragično su završili, kao na
primjer Andrija Hebrang, ponajviše zbog toga jer su ti
ljudi bili minimalna manjina unutar partijskih redova,
ali i zato jer su vanjski čimbenici, koji su komunizam
hranili, htjeli da Jugoslavija zauvijek ostane pod
beogradskom diktaturom.
MMF nas ipak "očekuje" na kraju puta
eventualnog poraza
U sadašnjoj situaciji Hrvatske ne
opravdava se frenetičan pritisak u vezi s MMF-om. I
prva i druga Jugoslavija nastale su iz ruševina koje
su prouzročili svjetski ratovi. Treća Jugoslavija
("zapadni Balkan") o kojoj sanjaju današnji komunisti
i balkanci, trebala bi nastati iz društvenih ruševina
koje bi diktat MMF-a mogao stvoriti u Hrvatskoj. Na
Hrvatskoj vladi je teška moralna obveza da fraze o
tome kako ne želi pod patronat MMF-a, potkrijepi
žurnim mjerama u korist proizvodnje i izvoza, što nije
nemoguće čak ni pri današnjoj financijskoj oskudici.
Ima u Hrvatskoj vrhunskih ekonomista
koji se ne slažu s gospodarskom politikom i koji svoje
programe temelje na razvoju ekonomije: na žalost, oni
ne mogu postići uopće da ih se makar sasluša jer
birokrati, slugani balkanskog projekta i udbaška
struktura, prejaki su - unutar vrhuške, naravno -, pa
ne dopuštaju modernizaciju zakonodavstva, preustroj
državne uprave ili preusmjeravanje gospodarstva. Ne
dozvoljavaju niti ponovnu uspostavu suradnje s
mnogobrojnim i visokokvalitetnim hrvatskim
iseljenicima, koji su od te vrhuške u državi, sustavno
i planski šikanirani. Isto tako žurno je da stranka
koja predvodi Vladu ispravi svoje pogrješke od
2000. do danas toleriranjem korupcije i pogodovanjem
dekroatizacije unutar svojih redova i u cijeloj
državi. U suprotnome, to što je danas samo
dezinformacija nekih medija o MMF-u, zaista će se
pretvoriti u istiniti scenarij u roku od nekoliko
mjeseci.
Domagoj Ante
Petrić
Hrvatski informativni centar
http://www.hic.hr/politika42.htm
24.09.2010. |