Rezultat takve politike koja se prodavala kao
socijalistički internacionalizam bio je krvavi raspad
jednog i drugog saveza. Taj socijalistički
internacionalizam komunističke državne tvorevine
zasnivao se na Lenjinovu načelu "demokratskog
centralizma" i sovjetskog federalizma, načelu koje danas
pod drugom povijesnom konstelacijom postupno i sve
glasnije preuzima Europska unija.
Težnje za samostalnošću
U članstvu Europske unije je nekoliko država koje su
u biti federacije. To su prije svega Španjolska i
Velika Britanija. Njima moramo dodati i Francusku
(pitanje Korzike) i Belgiju. Te federacije nisu
upravne nego nacionalne. Baski i Katalonci osjećaju se
u prvom redu kao Baski i Katalonci, a ne kao
Španjolci. Tako je i sa Škotima u Velikoj Britaniji.
Među Bavarcima u Njemačkoj ima također sve više ljudi,
koji bi se rado odcijepili od Njemačke, iako je
Njemačka zapravo upravna federacija.
U ovom
prilogu podsjetit ćemo čitatelje tek na suvremene
tendencije u Španjolskoj (Baski, Katalonci), Velikoj
Britaniji (Škoti) i u Njemačkoj (Bavarci). No, dok je
'stvaranje države Katalonaca i Škota prilično realno,
uspostava Republike Bavarske, koja bi u Europskoj
uniji djelovala potpuno samostalno, ne čini nam se
realnim naporom bavarskih političara starog kova.
Zanimljivo je da Katalonci, Škoti i Bavarci u svojim
zahtjevima da se odvoje od Madrida, Londona i Berlina
nastupaju s sličnim argumentima. Oni se pozivaju na
dva čimbenika: na duboke povijesne kulturne i
političke korijene i na svoju današnju ekonomsku
snagu, kojom središnje vlade manipuliraju ne samo na
štetu naroda u kojem se ta snaga rađa nego i na štetu
cijele države u čijoj su sastavu (Katalonci u
Španjolskoj i dr.).
Polazišta Katalonaca
Katalonci su svoj osjećaj da su žrtve problema u
Europskoj uniji i da stoga svoj industrijski
potencijal mogu najbolje koristiti ako osnuju vlastitu
državu posebno izrazili 11. rujna 2012. na velikoj
demonstraciji u Barceloni. Toga dana okupilo se na
ulicama Barcelone preko milijun Katalonaca da
središnjoj vladi u Madridu i cijeloj Europskoj uniji
najave novu državu u Europi.
Toga dana morala je Barcelona 1714.
kapitulirati u španjolskom nasljednom ratu. Francov
režim ugnjetavao je nakon Drugoga svjetskog rata
pokret za autonomiju Katalonije. Katalonski jezik bio
je zabranjen u javnoj upotrebi. Danas je on uz
španjolski glavni jezik u Kataloniji.
Predsjednik katalonske vlade Artur Mas
optužio je Madrid da je kriv za financijski fijasko
Katalonije. Katalonija s preko 6 milijuna stanovnika s
površinom od 31'930 četvornih kilometara velika je
industrijska i turistička regija u Španjolskoj. Unatoč
tome njezin dug iznosi 42 milijarde eura. Vlada u
Barceloni zatražila je od središnje vlade u Madridu da
joj s 5 milijardi eura pomogne, jer će u protivnom
bankrotirati. Kataloniji se iz Madrida vraća samo
trećina poreznih prihoda, dok dvije trećine - kako se
ističe - ostaju u Madridu. Zbog pomanjkanja novca trpi
zdravstveni sustav, školstvo i socijalna skrb.
Katalonija se morala zbog toga zaduživati kako bi
mogla financijski osiguravati bolnice, socijalne
ustanove, škole i sveučilišta.
Europska ekonomska i financijska kriza
bitno je prouzročila nezaposlenost u Kataloniji. lako
se Katalonija osjeća bogatom regijom ona ostaje sve
siromašnijom zbog politike centralne vlade u Madridu.
Nakon neuspješnih pregovora sa središnjom vladom o
zahtjevu da Katalonija raspolaže s poreznim prihodima,
katalonski predsjednik vlade Artur Mas najavio je ovih
dana održavanje prijevremenih izbora u Kataloniji.
Izbori bi se trebali održati krajem studenog ili
početkom prosinca 2012. Katalonska vlada polazi od
toga da će na tim izborima biti ne samo potvrđena od
birača nego da će na njima Katalonci ujedno izraziti
svoje opredjeljenje za neovisnost Katalonije.
Kada se Mas
vraćao iz Madrida u Barcelonu, tamo su ga njegovi
pristaše dočekali s parolom: "Katalonija - sljedeća
država u Europi". Bivši predsjednik katalonske vlade
Jordi Pujol, koji je šezdeset godina smatrao da je
neovisnost Katalonije "gotovo nemoguča", sada je prema
pisanju dnevnika FAZ (br. 222) na konferenciji Zaklade
"Konrad Adenauer" i Zaklade "Manuel Gimenez Abad"
izjavio da Španjolska gospodarski "guši" Kataloniju i
da je zbog toga za razlaz.
Nastojanja Škotske
Priznatom državom u Europi žele postati i brojni
Škoti. Prvi predsjednik Škotske Alex Salmond
izjavljuje svakom zgodom da motorom promjena mogu biti
samo male nacije. "Bitna nije veličinajedne nacije,
nego njena ambicija i njen doprinos globalnom
razvitku" - naglasio je Salmond u svom člantku o
zahtjevima Škotske, koji je na njemačkom jeziku
objavio tjednik "Focus" u brošuri pod naslovom "Die
Welt 2012" ("Svijet 2012."). On je porvrdio da će
Škotska godine 2016. organizirati referendum. Temelji
za taj referendum postavljaju se ove 2012. godine
posebno na gospodarskom planu.
U procesu globalizacije množe se
zemlje koje žele biti samostalne. Predsjednik Škotske
podsjetio je da su se Ujedinjeni narodi 1945.
sastojali samo od 51 države, a danas su u toj
organizaciji učlanjene 193 države. On argumentira da
manje regije i države bolje funkcioniraju nego velike.
Primjeri za to su Baskija, Katalonija, Danska,
Norveška i Finska.
Škotska
napreduje na brojnim područjima. Naprednija je nego
ostali dijelovi Velike Britanije. Bivši glavni tajnik
Ujedinjenih naroda Kofi Annan svojedobno je naglasio
da je povijest škotske znanosti, tehnike i
gospodarstva dokaz za to da Škotska u budućnosti mora
imati "vodeću ulogu" u rješavanju ključnih problema
našeg vremena. Škotska tako spada među vodeće zemlje u
potrazi za novim izvorima energije. Alex Salmond
posebno ističe napredak u razvijanju čistih
tehnologija. Naglašava da će Škotska do 2020.
proizvoditi dovoljno energije iz novih izvora, kako bi
na taj način pučanstvo opskrbljivala vlastitom
strujom. Škotska namjerava postati važnim izvoznikom
energije u susjedne europske države. Inovativnim
tehnologijama na području bioznanosti i snažnim
potencijalom "zelene" proizvodnje energije Škotska
osigurava svoju budućnost.
Jaka Bavarska
Ne začuđuje što danas i u Bavarskoj postoji
tendencija odcjepljenja od Berlina. Za Bavarsku se u
Njemačkoj često kaže da u njoj ure drukčije idu nego u
ostalim njernačkim pokrajinama. Bavarci su narod koji
se u povijesti javio već u 6. st. nakon Krista. Imali
su burnu prošlost, a 1871. bili su uključeni u
njemački Reich.
Bavarska ima
blizu 12 milijuna stanovnika, a površinom obuhvaća
70'547 kvadratnih km. Nakon Drugog svjetskog rata
postojala je Bavarska stranka, koja je bila naglašeno
bavarski orijentirana. Zanimljivo je da bavarski
parlament Landtag godine 1949. nije prihvatio
Osnovni zakon, tj. Ustav Savezne Republike Njemačke. U
parlamentu je od 1946. do dana današnjega većinu imala
Kršćansko-socijalna unija kojoj je mnogo godina bio na
čelu legendarni političar Franz Jozef Strauss.
U današnje vrijeme europske krize i u Bavarskoj
(Freistaat Bayern - Slobodna država Bavarska) ponovno
se bude tendencije veće samostalnosti od Savezne
Republike Njemačke. Koliko je to realno, teško je
zaključiti. Međutim, činjenica je da takve tendencije
postoje. Tako je bivši glavni urednik lista
Bayernkurier i veliki prijatelj bavarskog i
njemačkog političara Franza Jozefa Straussa, Wilfried
Scharnagl objavio ovih dana knjigu pod naslovom "Bayern
kann es auch allein". To na hrvatskom znači
"Bavarska može i sama". U toj knjizi Scharnagl traži
uspostavu nove države Bavarske. On je na liniji svih
velikih Bavaraca, koji su uvijek žalili što je
Bavarska 1871. uključena u njemački Reich.
Scharnagl u svojim poznim godinama
nadovezuje se na povijesni identitet Bavaraca i sada
traži uspostavu bavarske neovisnosti. On zasigurno
nije usamljen u Bavarskoj. Njegov pristaša je i
kršćansko-socijalni narodni zastupnik u njemačkom
parlamentu Peter Gauweiler. Njegove teze o Bavarskoj
prikazivači knjige ocijenili su kao jezgrovite i
provokativne. To Scharnaglu ne smeta, jer on je u
cijeloj svojoj publicističkoj prošlosti uvijek
zastupao jasna i jezgrovita politička mišljenja koja
su često bila kritična prema politici Savezne
Republike Njemačke. On je ostao vjeran svojoj
prošlosti i sada u pledoajeu za vlastitu bavarsku
državu napada njemačke političare u Berlinu, a posebno
i kancelaricu Angelu Merkel.
On se na predstavljanju svoje knjige u
neposrednoj blizini njemačkog parlamenta u Berlinu -
piše u izvješćima - nedvojbeno izjasnio za izlazak
Bavarske iz Savezne Republike Njemačke. Slično kao
Katalonci u Španjolskoj optužuju vladu u Madridu, tako
i on optužuje politiku u Berlinu da Bavarsku u
dvostrukom pogledu opterećuje. Tako Bavarska mora
velike svote novca transferirati kako u njemačku
saveznu blagajnu tako i u europsku u Bruxellesu. Taj
dvostruki financijski teret Bavarske kao i stalno
prenošenje političkih kompetencija Bruxellesu,
Scharnagl identificira kao najvažnije zlo današnje
politike.
Od svih 16
pokrajina Savezne Republike Njemačke, samo 4 sudjeluju
u izravnanju financijskog tereta Njemačke. Taj odljev
novca iz Bavarske i drugih pokrajina gospodarski
opterećuje i slabi davatelje financijskih sredstava
dok primatelje još više paralizira. Scharnagl
argumentira da je Bavarska u proteklih 30 godina
primila samo 3,4 milijarde eura, dok je drugima
platila 38 milijardi eura.
Nevjerojatan paradoks
Ukratko smo predstavili ova tri primjera (ima ih još
više) kao dokaz da u Europi još uvijek ima naroda koji
žele vlastitu državu. Ti primjeri pokazuju koliko su
pogrješne teze onih ekonomista i političara koji tvrde
da je vrijeme nacija i nacionalnih država prošlo. U
knjigama se citiraju čak oni radikalni teoretičari
koji tvrde da je nacija "gramatička izmišljotina",
biće koje uopće ne postoji, a koje se priviđa samo
nekim političarima. Drugi nacionalni ekonomisti iz 19.
st. i danas malo su blaži pa kažu da je nacija jedna
privremena pojava, koja ima svrhu da se jednog dana
sama ukloni.
Imamo li pred očima svjesno ili nesvjesno ponašanje
nekih hrvatskih političara i drugih sudionika u javnom
životu, moramo ustanoviti da se oni ponašaju upravo u
smislu ukidanja nacije. Konstatacija predsjednika
Vlade Zorana Milanovića prilikom nedavnog posjeta u
Berlinu, u socijaldemokratskoj Zakladi "Friedrich
Ebert", da je hrvatska nacija "nevjerojatan paradoks",
može ići samo u smjeru ukidanja hrvatske nacije.
Tim i
sličnim riječima predsjednik Vlade u Berlinu je
zapravo stavio u pitanje jedinstvo hrvatske nacije,
što je nakon svih velikih žrtava ovog naroda u 20. st.
velika uvrjeda.
Stjepan ŠULEK, Hrvatsko slovo
28.10.2012.
|
