U vrijeme kada je srpska soldateska srušila Maslenički most, 21. sudenoga 1991., o tome se zločinu u Švicarskoj nije moglo pročitati ni slova. Pažnju je zaokupljao jedan puno veči zločin, pad Vukovara.

Drugačije je bilo kada su hrvatske oružane snage povele akciju za oslobađanje okupiranog područja Zadarskog zaleđa. Tada je čak i poznati NZZ odvojio prilično prostora tom događaju, premda je u to vrijeme glavna tema bio rat u BiH. Izvještaj je bio uglavnom korektan, ali sumnja u uspješnost akcije jasno se isčitavala iz nekih rečenica, kao na pr. "Ako hrvatskim trupama uspije dovesti pod svoju kontrolu područje oko Maslenice i Zemunika...". Neutralnosti radi, morali su biti spomenuti i masovni protesti u Beogradu protiv hrvatske ofenzive!

Nitko tada nije vjerovao da bi se Hrvatska mogla sama obraniti, osim možda Velike Britanije, koja je zato stalno igrala na kartu pregovaranja kako bi Srbima osigurala vrijeme za pokoravanje Hrvatske. Nizale su se mirovne konferencije, potpisivali mirovni ugovori kojih se Srbi na terenu nisu pridržavali, donesena je odluka o embargu na uvoz oružja, a koji je pogađao Hrvate, a ne Srbe, planiran je dolazak "plavih šljemova", koji su onda Srbima čuvali osvojen teritorij, itd.

Operacija Maslenica je bila poruka da Hrvati neće odustati od obrane svoje zemlje, da su spremni, organizirani i opremljeni. Cilj je bio osloboditi zadarsko zaleđe i povezati sjever i jug Hrvatske.

Operacija kodnog imena Gusar, pripremljena je u tajnosti, tako da je topnička paljba u 7 sati ujutro, 22. siječnja 1993. neprijatelja jako iznenadila. Postrojbe HV-a istovremeno su iz više smjerova napale neprijateljske snage. Glavni ciljevi operacije postignuti su već nakon 72 sata. Operacija Maslenica trajala je od 22. do 27. siječnja 1993., a u akciji je poginulo 19 hrvatskih branitelja. Junaštvo i sposobnost hrvatskih branitelja, u ovoj akciji, a onda i u Bljesku i Oluji, bilo je golemo. Rezultat njihovih napora i žrtava bila je slobodna Hrvatska.

Utoliko je žalosnije sve što se događalo nakon 2000. godine. Nesposobnost političara voditi državu, njihovo podaničko ponašanje prema europskim i svjetskim "veličinama", njihova nebriga za nacionalne interese i još manja briga za branitelje i njihove obitelji, može se nazvati samo jednim imenom - izdaja.

Privredni kriminal nije upola tako težak, kao što je to izdaja države i naroda. Uništena privreda se odgovarajućim ekonomskim potezima uvijek može dignuti na noge. Narod koji nema svoju državu, osuđen je na polagani nestanak.

Piše Dunja Gaupp

      NZZ izvještaj o akciji Maslenica (na njemačkom)