|
U vrijeme kada je srpska soldateska srušila Maslenički
most, 21. sudenoga 1991., o tome se zločinu u Švicarskoj
nije moglo pročitati ni slova. Pažnju je zaokupljao
jedan puno veči zločin, pad Vukovara.
Drugačije je bilo kada su hrvatske oružane snage
povele akciju za oslobađanje okupiranog područja
Zadarskog zaleđa. Tada je čak i poznati NZZ odvojio
prilično prostora tom događaju, premda je u to vrijeme
glavna tema bio rat u BiH. Izvještaj je bio uglavnom
korektan, ali sumnja u uspješnost akcije jasno se
isčitavala iz nekih rečenica, kao na pr. "Ako
hrvatskim trupama uspije dovesti pod svoju kontrolu
područje oko Maslenice i Zemunika...".
Neutralnosti radi, morali su biti spomenuti i masovni
protesti u Beogradu protiv hrvatske ofenzive! |
Nitko tada nije vjerovao da bi se Hrvatska mogla sama
obraniti, osim možda Velike Britanije, koja je zato
stalno igrala na kartu pregovaranja kako bi Srbima
osigurala vrijeme za pokoravanje Hrvatske. Nizale su se
mirovne konferencije, potpisivali mirovni ugovori kojih
se Srbi na terenu nisu pridržavali, donesena je odluka o
embargu na uvoz oružja, a koji je pogađao Hrvate, a ne
Srbe, planiran je dolazak "plavih šljemova", koji su
onda Srbima čuvali osvojen teritorij, itd.
Operacija Maslenica je bila poruka da
Hrvati neće odustati od obrane svoje zemlje, da su
spremni, organizirani i opremljeni. Cilj je bio
osloboditi zadarsko zaleđe i povezati sjever i jug
Hrvatske.
Operacija kodnog imena Gusar, pripremljena je u tajnosti, tako
da je topnička paljba u 7 sati ujutro, 22. siječnja 1993. neprijatelja jako
iznenadila. Postrojbe HV-a istovremeno su iz više smjerova napale neprijateljske
snage. Glavni ciljevi operacije postignuti su već nakon 72 sata. Operacija
Maslenica trajala je od 22. do 27. siječnja 1993., a u akciji je poginulo 19
hrvatskih branitelja. Junaštvo i sposobnost hrvatskih branitelja, u ovoj akciji,
a onda i u Bljesku i Oluji, bilo je golemo. Rezultat njihovih napora i žrtava
bila je slobodna Hrvatska.
Utoliko je žalosnije sve što se događalo nakon 2000. godine.
Nesposobnost političara voditi državu, njihovo podaničko ponašanje prema
europskim i svjetskim "veličinama", njihova nebriga za nacionalne interese i još
manja briga za branitelje i njihove obitelji, može se nazvati samo jednim imenom
- izdaja.
Privredni kriminal nije upola tako težak, kao što je to izdaja
države i naroda. Uništena privreda se odgovarajućim ekonomskim potezima uvijek
može dignuti na noge. Narod koji nema svoju državu, osuđen je na polagani
nestanak.
Piše Dunja Gaupp
|