Vjerojatno Vas neće iznenaditi, ali mene je ponovo
obradovalo, kada mi je naš biskup, kao i prethodno,
pohvalio i moje peto pismo Vama istim riječima: "To
je vrlo dobro!" Sada je njegov komentar glasio:
Slučaju je prepuštena i država i narod i generali.
Međutim, vlastodršci su dobro organizovani.
Zadnja rečenica pokazuje koliko je
biskupova nevjerica u to da će te Vi bilo što
poduzeti. Zapravo, da to ne vjerujem ni ja, moglo se
isčitati iz moga prethodnog pisma. Dapače, ponavljam,
bilo bi izuzetno zanimljivo znati reagiranje Vaših
suradnika kada ste u Srebrenici "najavili" da će te u
Kninu govoriti o Bihaću.
Iako mi mnogi zamjeraju što uopće
tražim od Vas pokretanje postupka da se generalu
Gotovini dodjeli Nobelova nagrada, nešto slično čini i
prof. Slobodan Lang u Hrvatkom listu od 23. kolovoza
2012. tražeći angažiranje mnogih institucija. Evo
njegovog teksta:
NAŠA,
VAŠA I NJIHOVA HRVATSKA
LJEPOTA
OLUJE
Što je Oluja, pokazao je
predsjednik Tuđman kada je podigao hrvatsku zastavu na
Kninskoj tvrđavi, ona se zavijorila u nebo, a on
stisnuo šake i podigao ruke zahvaljujući Bogu za
domovinu i preuzimajući odgovornost za slobodu. Zato
predlažem da generale Gotovinu i Markača dočekamo u
Kninu, a oni visoko podignu hrvatsku zastavu na
Kninskoj tvrđavi
U nedavnoj knjizi visokog
predstavnika UN-a (Yasushi Akashi) piše da je
predsjednik Tuđman nakon Oluje podigao ustašku zstavu
na Kninskoj tvrđavi. Do danas ni UN, ni EU, ali ni
Hrvatska nisu omogućili nezavisnu komisiju da utvrdi
istinu o Oluji.
Piše: dr. SLOBODAN LANG
Ovogodišnja proslava Dana domovinske zahvalnosti
posljednja je prije drugostupanjske presude generalima
Gotovini i Markaču. Sve je trebalo biti u znaku
zahvalnosti i nedužnosti generala, ali nije.
Niz rasprava u novinama pokazale su
da današnje hrvatsko političko vodstvo ne zna što je bila Oluja niti koja je
njezina najvažnija poruka za danas, ali i budućnost.
Krajem 1999. u izvješću
Carlssonove (bivši ministar vanjskih poslova Švedske)
nezavisne komisije za genocid u Ruandi, utvrđena je
odgovornost UN-a za neaktivnost u sprečavanju i
zaustavljanju genocida i potrebu postojanja 'akcijskog
plana za sprečavanje genocida' UN. Nedovoljna
međunarodna humanitarna učinkovitost, posebno
Ujedinjenih naroda, traži izvješće nezavisne komisije
i o akcijama Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj i BiH,
posebno u zonama pod njihovom kontrolom i u kriznim
situacijama.
Predstavnik za ljudska prava (Mazowiecki), podnio je
ostavku nakon genocida u Srebrenici, a u nedavnoj knjizi visokog predstavnika UN
(Yasushi Akashi) piše da je predsjednik Tuđman nakon Oluje podigao ustašku
zastavu na Kninskoj tvrđavi. Do danas ni UN, ni EU, ali ni Hrvatska nisu
omogućili nezavisnu komisiju da utvrdi istinu o Oluji. To nisu učinila ni
hrvatska sveučilišta, ni HAZU. Humanitarno sam bio aktivan prije, u poticaju i
poslije Oluje savjetovao predsjednika Tuđmana i izravno pomagao ljudima. Kao
savjetnik predsjednika Tuđmana, odlikovan sam medaljom ECTF (Europske Unije) za
pomoć u humanitarnim operacijama ECTF-a u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni
i Hercegovini od 1994. do 1996. godine za vrijedne sugestije i savjete, potporu
za vrijeme humanitarnih kriza u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i
Hercegovini, pokretanje akcije 'Spasimo život' pomoći preostalom stanovništvu,
posebice starijim osobama, na području Like, Korduna i Sjeverne Dalmacije, u
Banjoj Luci, Davoru, Kupljenskom i Velikoj Kladuši, pomoć ugroženom stanovništvu
bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, predanost općim humanističkim
vrijednostima i nadahnuća njegovim kolegama i djelatnicima ECTF-a.
Na temelju toga ovdje iznosim
viđenje istine i biti Oluje. Rado potičem UN, EU,
hrvatsku ili akademsku zajednica da utvrde istinu
HRVATSKA JE POBIJEDILA JER JE ČINILA DOBRO
Što je Oluja, pokazao je predsjednik Tuđman kada je podigao
hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, ona se zavijorila u nebo, a on stisnuo
šake i podigao ruke zahvaljujući Bogu za Domovinu i preuzimajući odgovornost za
slobodu. Oluja je svjetski dobra i lijepa jer je samarićanski spriječila genocid
u Bihaću. Prvi put nakon holokausta i UN-ove Konvencije o sprječavanju i
kažnjavanju za zločin genocida (1948.), pokazali smo svijetu da se genocid može
spriječiti, a ne samo kažnjavati, tek kad je izvršen. Nakon Oluje sprječavanje
genocida stvarna je odgovornost svijeta. Oluja je bila dobra Bošnjacima jer je
imala strateški cilj: sprječavanje ubijanja desetaka tisuća Bišćana i etničkog
progona svih stanovnika Unsko-sanskog kantona, vraćanje izbjeglica iz Velike
Kladuše i pomirenje Bošnjaka.
Oluja je bila dobra jer je
spriječila Srbe i Srbiju da ponove genocid iz
Srebrenice, kao i etnički progon Albanaca, Bošnjaka i
Hrvata gdje su agresijom ili Kninskoj bolnici,
zbrinula hitne medicinske slučajeve u UN-ovu kampu
Potkonje, nagovarala Srbe da ostanu u Hrvatskoj,
akcijom 'Spasimo život' spasila živote i zbrinula
tisuće ostalih i napuštenih, većinom starijih Srba.
'Oluja' je bila dobra Hrvatima jer je ostvarila
slobodu domovine i domova prognanih Hrvata, dovršila
temelje hrvatske države; demokratske, ravnopravnih
vjera i nacionalnosti, europske, kršćanske i
nacionalne. 'Oluja' je svijetu omogućila novo znanje i
iskustvo u humanitarnoj politici, sprječavanju mržnje
genocida i etničkog progona, zbrinjavanja prognanih,
izbjeglica i zarobljenih, vođenja bolnica i
intervencije kod socijalnog sloma.'Oluja' je pozvala
UN da sazove svjetski samit za sprječavanje genocida,
a Međunarodni Crveni križ da unaprijedi konvencije o
humanitarnoj zaštiti. Oluja je pozvala Ujedinjene
narode, Međunarodni Crveni križ, sve humanitarne
organizacije, sveučilišta i religije da se otvore
znanju o dobru i nakon svakog rata održe konferenciju
o dobru, koristeći se uspjehom i patnjom svakog naroda
za dobro svih u budućnosti. U Ustavu Republike
Hrvatske treba pisati 'Hrvatska je država koja je
spriječila genocid.'
SRBIJA JE PORAŽENA I OSUĐENA ZBOG ČINJENJA ZLA
Srbija i Srbi izgubili su jer su činili zlo. Jer su
prihvatili da neuspjehe Jugoslavije rješava izdizanje Srba nad Hvatima i
Bošnjacima, a posebno Albancima. Oduzeli su autonomiju vlastitim pokrajinama,
imali vlast koja se zločinima i nasiljem obračunala s protivnicima među Srbima,
odbila granice iz 1945., htjela protivno temelju današnje Europe vojnom
agresijom mijenjati granice, prilikom osvajanja nemilosrdno bombardirala i
razarala civilne objekte, na osvojenom zločinima i deportacijom istjerivala
nepoželjne narode, poticanjem straha i mržnje organizirala lokalne Srbe u sukob
i istjerivanje dotadašnjih susjeda, neposredno vodila i izdržavala pobunjene
Srbe, dopustila pobunjenima da organiziraju i odvedu Srbe iz Hrvatske, zatajila
svoje ubijene vojnike i pobunjenike u svim srpskim agresijama, odbila sagledati
sva razaranja i ekonomsku štetu počinjenu agresijom, odbila vratiti sve
opljačkano, nije pozvala sve prognane da se vrate i omogućila im obnovu ranijeg
vlasništva i života, nije pozvala na istinu o stradanju u svom ranijem razdoblju
nakon formiranja Jugoslavije 1918., II. svjetskom ratu i nakon njega.
Sud u Haagu osudio je vodstvo zbog
kriminalnog postupanja cijelom SAO Krajinom i RSK duže
od četiri godine jer je smatralo nemogućim zajednički
život s Hrvatima i drugim nesrbima rasprostranjene i
sustavne zločine nad Hrvatima i nesrbima, ubojstva,
nasilje, zatvaranja, razaranju kuća, crkvi i posjeda i
rasprostranjenu pljačku provođene kao dio prisilnog
uklanjanja; praktično potpuno protjerivanje Hrvata i
nesrba s njihovom imovinom opljačkanom i spaljenom uz
značajnu financijsku, logističku i vojnu potporu od
Srbije.
POSTOJI I HRVATSKO ZLO, ALI I KASNIJE MIJENJANJE SMISLA,
PORUKE I ODGOVORNOSTI
I s Hrvatske je strane činjeno zlo - od pljačke, paljenja i
ubijanja napuštenih Srba nakon Oluje. Ti su zločini nastali zbog hitnosti
intervencije i dozvole slobodnog kretanja u zonu i izvan nje, nedovoljne
humanitarne i policijske zaštite. Na žalost, konkretni zločini često nisu
poticaj pokretanje pravne odgovornosti već nepravednog pokušaja izbjegavanja
cjelovite istine. Neke novinske citate i komentare političara, etničkih
predstavnika, svećenika, umjetnika i kolumnista ne želim ni komentirati.
Ministrica vanjskih poslova svojom neutaživom željom (navodno praktično
korisnom?!) da povuče tužbu za genocid protiv Srbije vrijeđa sve ubijene u
genocidima bilo kada i krši svjetsku odgovornost za istinu i sprječavanje
genocida. Predsjednik Republike smatra da se treba pokloniti i srpskim žrtvama.
Beskonačno klanjanje srpskim žrtvama već je izazvalo tolika stradanja i zločine.
Što učiniti? Treba se pokloniti
svim žrtvama, liječiti sve pacijente, pomoći svakom
čovjeku i učiti za bolje u budućnosti.
Predsjednik Republike neka se do
drugostupanjske presude Gotovini i Markaču isključivo
posveti njihovoj obrani, uključivši pismom Glavnom
tajniku UN-a i svim predsjednicima država za
održavanje Svjetskog samita o sprečavanju genocida.
Ministrica vanjskih poslova neka zatraži formiranje
nezavisne komisije UN-a i EU za istinu o Oluji,
sprječavanju genocida i humanitarnom djelovanju.
Akademska zajednica neka formira
samostalnu komisiju i održi međunarodnu konferenciju o
hrvatskom doprinosu o novom znanju o sprečavanju
genocida i humanitarnom radu.
A generali? Početkom lipnja uz
vidjelicu Mirjanu molio sam u Međugorju. Kako pomoći
generalima? Trebalo je dovršiti knjigu savjeta
predsjedniku od 1994. do 1999. To sam učinio. Za
Veliku Gospu preplivali smo od Osijeka do Aljmaša na
misu za branitelje, za slobodu generala Gotovine i
Markača, da u jesen budu pušteni i dođu u svoju
Hrvatsku.
Kako slaviti? Da je povijest bila
drukčija i međunarodne snage zaštitile pobunjene
Židove u varšavskom getu, zaustavile agresiju na
Vukovar i spriječile genocide u Ruandi i Srebrenici -
bi li smjeli slaviti? Bi li bilo onih koji bi smatrali
neprimjerenim slaviti spašeni život? Treba, naravno,
slaviti zbog onog što je bilo i za što smo odgovorni u
budućnosti. Oluja je bila dobra i lijepa.
G. Goluža hvala i Vama i krasnim
rukama naših olimpijskih pobjednika. Vi ste se svojim
djelom poklonili Oluji. Oprostite za neznanje,
karijerizam, nedostatak osjećaja, vjere, površnosti i
banalnosti svih neprimjerenih komentara. Predlažem da
generale Gotovinu i Markača i njihovu divnu, slatku i
lijepu slobodu, Hrvatska dočeka u Kninu, a oni visoko
podignu hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi - i onda
neka Hrvatska zakorača...
Naravno, profesor Lang kao veliki borac
za dobro, upućuje svoje zahtjeve i Predsjedniku i Ministrici vanjskih poslova.
Iz mojih prethodnih pisama jasno Vam je da ja to od njih ne bih tražio jer sam
uvjeren da oni pomažu "Sud" u Haagu, da osude naše generale. Pa nedavno je
Predsjednik odlikovao Teršelićku, a u prethodnom pismu sam Vam pokazao kako se
njeno djelovanje svodi na rasizam. Tekst iz Hrvatskog lista o spašavanju Bihaća
i poslije Oluje (Teršelićka i njena Dokumenta, uz ogroman novac koji im daje RH,
smatrju da je HV trebala štititi nekoliko desetaka Srba, a ne 160-180 tisuća
muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać) prenio je Portal HKV-a i možete ga
naći na adresi: http://www.hkv.hr/hrvatski-list/12552-grahovo.html
U prethodnom pismu sam Vas upozorio i na to da se u sukobu
Josipović-Pupovac zapravo krije dodvoravanje Predsjednika RH predsjedniku
Srbije. Raščlambu takve tvrdnje možete naći u najnovijem Hrvatskom slovu u
kolumni Mata Kovačevića: Josipović traži put do Nikolića
(vidjeti Prilog).
Zanimljivo je da profesor Lang ne traži ništa od Vas.
Pretpostavljam da je zbog očekivanja da će te pokrenuti postupak za Nobelovu
nagradu.
Inače, to nije nova ideja. Samo bi
obnovili zahtjev koji je svojevremeno pokrenuo INSTITUT ZA MEDJUNARODNE ODNOSE I
LJUDSKA PRAVA iz Offenburga (Hrvatski list br. 46, 11. kolovoza 2005.):
INSTITUT ZA MEDJUNARODNE ODNOSE I LJUDSKA PRAVA predlaže i
upućuje APEL:
GENERAL
ANTE GOTOVINA - KANDIDAT ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR
APELIRAMO NA
PUČANSTVO BIHAĆKE REGIJE I BIVŠIH UNPA-ZONA U HRVATSKOJ da podupre prijedlog
ovoga Instituta za dodjelu Nobelove nagrade za mir Anti Gotovini, umirovljenom
generalu Hrvatske vojske.
OBRAZLOŽENJE:
Pod vodstvom generala Gotovine hrvatska je država 1995.
godine izvela vojno-redarstvenu oslobodilačku akciju OLUJA, koja je imala tri
cilja, i to: državno-pravni, medjunarodno-politički i humanitarni.
1. S dražvno-pravnog gledišta Republika Hrvatska kao
suverena država i članica UN-a IMALA JE PRAVO uspostaviti suverenitet i
zakonitost na svom teritoriju.
Hrvatska je četiri godine strpljivo tražila mirno rješenje u
okupiranim područjima. Zato je i pristala na misiju UN-a kojom su u zemlji
uspostavljene UNPA-zone, u svrhu zaustavljanja progona i ubijanja preostalog
hrvatskog pučanstva te vraćanje tih zona pod suverenitet hrvatske države.
Nažalost, UNPROFOR ili nije mogao, ili nije htio izvršiti
preuzete obveze. Više stotina Hrvata je ubijeno ili protjerano, unatoč
nazočnosti snaga UN-a. Ima puno primjera gdje su snage UN-a i otvoreno stale na
stranu agresora, tek pasivno promatrajući progone i ubojstva CIVILA. Tako su
UN-zone bile POTPUNO očišćene od Hrvata. Nijedna država na svijetu ne bi trpjela
takvo stanje. Osloboditeljska akcija OLUJA bila je zbog toga nužna, legitimna,
adekvatna i u skladu s medjunarodnim pravom i Poveljom UN-a.
2. S medjunarodno-političkog gledišta, ratni sukobi na
teritoriju Republike Hrvatske od 1991. do 1995. NISU predstavljali građanski
rat. Srbija je, pod plaštom Jugoslavije, a uz pomoć srpske manjine u Hrvatskoj,
pokušala stvoriti tzv. Veliku Srbiju, okupiravši dijelove Republike Hrvatske i
skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Srbija ima svoje tradicionalne prijatelje kako među
državama, tako i među utjecajnim zapadnim političarima, koji su ponekad i posve
otvoreno simpatizirali tu srpsku FAŠISTIČKU ideju.
General Ante Gotovina, kao jedan od glavnih izvoditelja
legitimne, oslobodilačke i ANTITERORISTIČKE AKCIJE OLUJA, spriječio je
ostvarenje plana Velike Srbije.
TO JE JEDINI PRAVI RAZLOG zašto neke zapadne države
i pojedinci preko institucije Haaškog suda žele osporiti legitimnost OLUJE i
dovesti generala pred sud, 'da dokaže svoju nevinost.'
Totalni vojni poraz srpskih terorističkih postrojbi i njihov
bijeg potaknuo je i srpske civile na panično napuštanje tih prostora.
S obzirom na dugotrajnost i okrutnost srpskog terora na
okupiranim područjima, dogodili su se ipak pojedinačni ekscesi iz osvete
pojedinaca, ali tek nakon završetka OLUJE, što nema nikakve veze ni s akcijom
samom, a ni s generalom Gotovinom.
Svi su ratovi - nehumani. Ali, ako u povijesti čovječanstva
postoji samo jedan koji je bio NAJMANJE NEHUMAN, onda je to bila upravo - akcija
OLUJA. Za to najviše zasluga ima upravo - general Ante Gotovina.
3. S humanističkog gledišta, OLUJA je od sigurne smrti i
pokolja spasila oko pedeset tisuća (50.000) ljudi, koji su se nalazili u
zaštićenoj UN-zoni Bihać.
Bihać i okolica doživjeli bi sudbinu Srebrenice, gdje su
simpatizeri velikosrpskog fašizma samo promatrali kako Srbi odvode u smrt -
tisuće civila. Za tu su tragediju odgovorni i oni, koji danas žele presuditi
Gotovini u Haagu. Ti isti su se nadali da će Bihać pasti kao i Srebrenica.
Ali, samo nekoliko sati prije - dogodila se OLUJA, koja je
posve pobrkala plan srpskih osvajača i njihovih zaštitnika. Njome je
uspostavljen suverenitet na okupiranom području, i spašen je opstanak
kakve-takve države Bosne i Hercegovine.
I, s aspekta humanosti - ono najvažnije: razbijeni su srpski
neposredni planovi uništenja i pokolja Bihaća, kao i njegove okolice.
Onaj tko spasi život samo jednom čovjeku zaslužio je
nagradu. Ali, za onoga tko je spasio živote više desetaka tisuća ljudi, Nobelova
nagrada za mir je nešto najmanje što je zaslužio.
Zato molimo sve ljude iz bivših UNPA - zona u Hrvatskoj, te
pučanstvo Bihaća i okolice, da podupru naš prijedlog, da se general Hrvatske
vojske, Ante Gotovina, kandidira za Nobelovui nagradu za mir.
INSTITUT ZA MEDJUNARODNE ODNOSE I LJUDSKA PRAVA
Prochelnik: F. CHOLAK
Offenburg, 31. srpnja 2005.
Jasno je da je niz novih spoznaja, o kojima sam Vam i pisao u
prethodnim pismima, učinilo da danas netko iz Hrvatske mora konačno pokrenuti
pitanje Nobelove nagrade za generala Gotovinu. Gornji zahtjev je bio u vrijeme
kada je predsjednik Vlade bio Sanader. Zbog Pisma VSUN-a i u svezi s njim pisao
sam i predsjednici Kosor o Nobelovoj nagradi. Oni nisu ništa učinili po tom
pitanju!
Možete li Vi? Zapravo, tu se postavlja pitanje: Možete li
učiniti ono što Sanader jest. Naime, on je od hrvatske stranke načinio
nehrvatsku. Možete li Vi učiniti suprotno sa svojom strankom? Ako je on mogao
potpuno promijeniti HDZ, zašto ne bi i Vi mogli isto to sa SDP?
Tako bi ste odgovorili mnogima koji pišu istovjetno onome što mi
je napisao jedan drugi biskup povodom mog petog pisma Vama:
Poštovani gospodine akademiče,
I ja sam Vam pokušavao poslati
svoj odgovor na Predloženo četvrto pismu predsjedniku
Vlade, ali ne znam je li Vam taj odgovor i stigao.
Stoga Vam sada odgovaram na Vaše peto pismo, otprilike
istim argumentom kao i onaj neki biskup koga
spominjete: znajući o kome se radi, ima li to smisla?
Jer realno to nije za očekivati da će išta učiniti a
kamoli Vas poslušati. No, ja Vam želim izraziti svoju
svesrdnu potporu, i ako još skupljate i potpise, dajem
rado svoj na zahtjev da se oslobode naši generali
Gotovina i Markač. Međutim zahtjev za Nobelom generalu
Gotovini ovaj i ovakav predsjednik Vlade sigurno neće
uputiti ni na koju adresu. Zato predlažem da to ne
očekujete od ove odnarođene vlasti, već sami uputite
taj zahtjev ali u ime naroda hrvatskoga i s potpisima
onih koji traže oslobođenje generala. S poštovanjem.
Ovdje nije toliko bitno što biskup govorin o Vašoj vlasti kao o
odnarođenoj, jer to ste već čuli, a slično pišu i svi državotvorni kolumnisti.
Važnije je što se iz njegova pisma jasno da očitati kako biskup smatra da mi
koji smo pisali pisma o kojima sam Vas izvjestio imamo pravo poslati ovakav
zahtjev u ime naroda hrvatskoga. I logično je ako je vlast odnarođena, zar ne?
Na vama je da dokažete kako to nije točno! Na Vama je da od
Vlasti napravite - hrvatsku Vlast.
Mene osobno takav biskupov zahtjev obavezuje!
Akademik Josip Pečarić |