Već 1936 . "Kaštel" plasira na tržište sulfanilamid
(aktivna ljekovita supstanca bakteriostatskog
djelovanja), pod imenom Streptazol, kojeg patentno
zaštićuje. Streptazol postiže golem uspjeh na tržištu.
Na taj način "Kaštel" postaje jedan od prvih proizvođača
sulfonamida u svijetu.
Uspjesi se nastavljaju. Ljubo Trinajstić i Ernest
Rajner dvojica inenjera, koji su zajedno s prof.
Prelogom sudjelovali u proizvodnji i uspjenom
lansiranju streptazola, svoje znanje i iskustvo ugradila
su u temelje nove tvornice. Sa uvođenjem u proizvodnju
pentametilen tetrazola, započinje u Zagrebu tzv.
sintetska proizvodnja kemijskih supstanci - zapravo
sintetskih lijekova za terapiju kod različitih bolesti.
Prof. dr. Ivan Štivić 1942. obavio je integraciju
Državnog zavoda za Proizvodnju Lijekova i Vakcina- PLIVA
i "Kaštel". Ubrzo nakon integracije farmaceutska
tehnologija počinje se naglo razvijati.
Pliva nakon 2. svjetskog rata ima veliku podršku
vlasti u obnovi i izgradnji. Ponovno izgrađene, u ratu
porušene proizvodne hale, omogućile su materijalnu
osnovu za novi zamah stvaralačkog duha.
Prof. dr. sc. V. Prelog 1941. odlazi
u Zűrich, međutim njegovi suradnici ostaju u Plivi i
postaju nositelji tog stvaralačkog duha.
1952. osnovan je Plivin istraživački institut. Prvi
direktor i organizator rada po namjenskim
laboratorijima, bio je dr. Rativoj Seiwerth. Nastavio
je suradnju sa prof. Prelogom. U desetak njegovih
godina na čelu Instituta u redovnu proizvodnju uvedeno
je mnoštvo organskih spojeva, najvipe lijekova. Takvo
kontinuirano poticanje znanstveno-istraživačkog duha u
cilju vlastitog razvoja novih proizvoda uzdizalo je
polako Plivu u svjetski prepoznatljivu farmaceutsku
tvrtku.
1953. Stipe Splivalo dolazi u Plivu za
generalnog direktora, na kojoj funkciji će ostati do
1966. želio je stvoriti veliku Plivu i zato je za
svoje suradnike uvijek birao vrhunske stručnjake. Za
njegova upravljanja, broj zaposlenih porastao je sa
700 na 2500. Došlo je do prave eksplozije
uzapošljavanju visoko-obrazovanih ljudi. Izvoz je
povećan sa 250.000 na 10 mil. U$. Splivalo je
organizirao prvu izložbu Plivinih proizvoda u Londonu
1966. g. Potaknuo je organiziranje Konjukturne službe,
prvotni organizacijski oblikistraživanja tržišta,
začetak onoga što se danas podrazumijeva pod
marketingom. Godine 1955. inicirao je izradu
Pravilnika o premiranju, bila je to osnova za
unapređivanje i stimuliranje temeljnih načela
poslovanja: proizvodnosti, ekonomičnosti i
rentabilnosti, te svih vrsta inovacija. U Plivi se
tada strogo vodi računa o gospodarenju resursima.
Stvorena je plansko-analitička sluba, na čelu sa
Ivanom Karačićem, koja će razvijati područje
financija, računovodstva, financijske analize,
financijskog planiranja, i to dovesti do razine kakva
je uglavnom bila do devedesetih godina.
1953. započela je proizvodnja vitamina C, prema
vlastitoj patentiranoj tehnologiji.
1955. Analitički laboratorij se
izdvaja iz sastava Istraživačkog instituta i spaja s
Kontrolnim uredom, pa tako nastaje
Kontrolno-analitički laboratorij. Mr. Radovan Damaška
začetnik je fizikalne metodologije u neovisnoj ocjeni
kvalitete lijekova.
1959. započela je redovna proizvodnja
oksitetraciklina u čemu su ključnu ulogu odigrali
bračni par Zrinka i Gavra Tamburašev, koji su u Plivu
došli iz Galenike na poziv generalnog direktora Stipe
Splivala. Iste godine započela je i proizvodnja
vitamina B-6.
Čitava plejada velikih stručnjaka
utkala je svoj rad, svoju kreativnost i svoje srce u
razvoj Plive. Spomenimo samo prof. dr. Dragutina
Kolbacha, inž. Milenku Jaeger, inž. Eugena Guštaka,
mr. Drage Veblea, dr. Alberta Veronu, inž. Karlo
Heimann, inž. Klement Crnčića, dr. Branimir Gašpert,
itd. itd. Lista je neiscrpna.
1966. na čelo kompanije dolazi Juraj
Razmilić. Za vrijeme njegova upravljanja, Pliva otvara
novu stranicu svoga svestranog i brzog razvoja.
Nekako u to doba, kad su rođeni mnogi
Plivini poslovni uspjesi, rođen je i termin - pliva -
to je bilo mnogo više od pukog zaposlenja. Tome je
svakako pridonijelo uvođenje i razvoja samoupravljanja
u tvornicu. Uposleni počinju "osjećati" Plivu kao
vlastitu tvornicu. Radnici nisu u tvornici samo da
poslužuju strojeve, oni participiraju u upravljanju,
donose odluke na svim poslovnim područjima,
organizirano se školuju, stipendiraju, doškoluju
kroz cijeli svoj radni vijek. Jasna im je misija i
vizija� razvoja svoje tvrtke. Odnos vrlo sličan
današnjem TQM (potpuno upravljanje kvalitetom) u
Japanu.
Od 1967. do 1980. integrirano je 7 radnih
organizacija i podignuto na razinu Plivina standarda.
Organizirani su bili u 5 osnovnih Plivinih programa:
farmaceutski, sirovinski, prehrambeni,
veterinarsko-agrarni i kozmetičko-higijenski. Posebno
mjesto zauzima zajedničko ulaganje Plive i
Ciba-Geigyja iz Švicarske. Pliva se rasprostrla na 9
lokacija, a do 1980. g. ostvaren je natprosječan rast
proizvodnje.
Do 1985. ukupni asortiman iznosi 2500 proizvoda, a
broj vlastitih farmaceutskih sirovina i kemikalija
povećao se dva i pol puta. Do 1985. sagrađeno je više
od 100 većih ili velikih proizvodnih, energetskih,
skladišnih, infrastrukturnih i drugih objekata. Izvoz
u Zapadne zemlje i USA premašuje 100 mil U$, dok se
isto toliko izvozi i u Istočne zemlje na čelu s SSSR.
Vodila se briga i o društvenom
standardu - sagrađeno je 1400 stanova, 11 restorana
društvene prehrane, dograđen veliki hotelski kompleks
u Supetru i manji u Novom Vinodolskom. Sve su te
investicije financirane uglavnom vlastitim sredstvima,
iz vlastite akumulacije.
Razvoj Plive bazirao se na razvoju znanja i
sposobnosti njezinih stručnjaka, ali i svih uposlenih,
čiji je broj do 1985. narastao na 6400. Velika su
sredstva ulagana u kadrove, znanstveni i stručni rad.
Svaki radnik se cijenio, vodilo se računa o
zadovoljstvu radnika na poslu, ali i izvan njega
(odmarališta po povoljnoj cijeni, dodatni organizirani
preventivni odmor radnika pod liječničkim nadzorom i
sl.), da bi se radna sposobnost poboljšala.
Od 1976. do 1986. uvedena su u
proizvodnju 132 nova lijeka, od kojih 58 na osnovi
vlastite farmaceutske sirovine ili recepture.
Zahvaljujući istraživačkom radu, 90 se posto svih
proizvoda radilo po vlastitim tehnologijama.
Godine 1979. Pliva je patentirala
originalni semi-sintetski makrolidni antibiotik
azitromicin, te postupak za njegovo dobivanje. Tri
dame autorice su izuma : Dr. Zrinka Tamburašev, Mr.
Gabrijela Vazdar-Kobrehel i Mr. Gorjana
Radobolja-Lazarevski, na čelu sa tadašjim direktorom
Istraživačkog instituta dr. Slobodanom Đokićem. Na taj
način Pliva je uvrstila tadašnju Jugoslaviju u jednu
od samo 9 zemalja širom svijeta koje se mogu podičiti
vlastitim izumom (antibiotske) supstance.
1986. Pliva je potpisala licencni
ugovor sa Pfizerom, prema kojem je ta tvrtka dobila
ekskluzivno pravo na prodaju gotovog lijeka
(Zitromaxa, kod nas poznatog kao Sumamed) u regiji
Zapadne Europe i USA.
Godine1986. Zdravko Tomičić postaje
generalnim direktorom Plive i na toj funkciji ostaje
do 1993. Godine su teke, ekonomska situacija u zemlji
karakterizirana je krizom koja će dovesti do rata. Rat
između 6 republika, pogađa najviše industriju
dimenzioniranu na 20 mil stanovnika Jugoslavije.
Tržište postaje zatvoreno unutar republičkih granica,
to proizvodnju reducira na jednu šestinu instaliranog
kapaciteta -� neodrživo! Pliva nastoji povećati svoje
poslove sa inozemstvom, a ima i azitromicin kao
sigurni izvor prihoda iz inozemstva. I uspijeva
konsolidirati poslove. Broj zaposlenih je oko 7500!
Ubijanje
Plivaša
(prikaz prema
vlastitom sjećanju)
1991. g u Hrvatskoj je rat. Više od 20 % Plivinih radnika
sudjeluje u domovinskom ratu. Ostatak ima radnu obavezu u Plivi, jer proizvodnja
nije obustavljena.
1993. Pliva, kao i 1921. Kaštel u
Karlovcu, opet postaje dioničko društvo, Hrvatska
država je nacionalizira. Dionice Plive prelaze u
vlasništvo državnih fondova, koji je onda
privatiziraju - čitaj rasprodaju. Oko 20 % dionica
mogli su KUPITI radnici Plive. Od svoje� tvornice!
Pliva dotada u svojoj povijesti NIJE rasla na kredit.
Rasla je temeljem profita nastalog, ne od pogodnosti
na tržištu (tada je cijena lijeka bila jedna petina
cijene lijeka na svjetskom tržištu), već zbog izvrsnog
poslovanja. Radnici su se svjesno odricali tog profita
(o tome su postojali zapisi sa Zborova radnih ljudi
ili RS) i umjesto u potrošnju, glasali su da se profit
utroši u proširenje proizvodnje. Sada im je sva
ušteđevina nacionalizirana, a samo mali dio vlastite
ušteđevine ponuđen i PRODAN kroz dionice. I to bi
trebalo biti to? Dok su radnici na ratištu??
Za direktora Plive postavljen je Željko Čović.
1996. Plivine dionice izlistane su na
Londonskoj i Zagrebačkoj burzi.
Od 1997. do 2002. godine Pliva je
provela akviziciju Polfe Krakow, poljske firme,
europskih firmi Farmacom, Mixis Genetics Ltd, Lacheme
- češke firme, Dominiona - engleske firme, AWD Pharma
iz Njemačke. Slijedi akvizicija Sidmaka, američke
firme. Kompanije koje su akvirirane, nisu bile
uspješne u svojim matičnim zemljama. Pliva im nije
dodala vrijednost!
Ali ulagala je u njih (npr. Polfe Krakow) i
prenijela tamo sve svoje uspješne lijekove. Zato jer
je Poljska vlada diktirala uvjete kupovine svojih
dobara. Sačuvali su tzv. Zlatnu dionicu za slučaj da
Pliva ne bi ulagala u Poljsku tvornicu ili ne bi
donijela novu grupu lijekova. Značaj te dionice je bio
takav da bi Poljska vlada oduzela tvornicu Plivi i ne
bi joj vratila ništa od onoga što je do tada bilo
investirano u slučaju nepoštovanja odredbi ugovora.
Vrlo efikasno sredstvo čuvanja vlastite imovine.
U Hrvatskoj su otvoreni pogoni: azitromicina u
Savskom Marofu (investicija oko 100 mil US) i suhih
oralnih oblika u Zagreb (investicija oko 150 mil US).
Otvorena je i nova zgrada Istraživačkog instituta u
Zagrebu (investicija oko 200 mil US). Od cca 3 mld U$
prihoda samo od azitromicina, jedva je 450 mil.
uloženo u Hrvatskoj.
Kupljena je zgrada u Vukovarskoj ulici za navodno
potrebe Uprave. Šest katova, koje se imalo ponovno
urediti, jer zgrada nije valjala. Neproduktivno
osoblje zapunjavalo je zgradu. Nisi im mogao pogoditi
funkcije ni mjesto u organizaciji, a kamo li ovlasti i
odgovornosti (osim ovlasti da trošii).
U Plivi u Hrvatskoj (izvan Vukovarske)
uslijedilo je:
- zatvaranje sintetske proizvodnje
vitamina B-6, te bio-sintetske i sintetske proizvodnje
C- vitamina i oksitetraciklina, a s vremenom i svih
ostalih pogona bazne kemije. Podsjetimo se, aktivne
farmaceutske supstance od 1966. izvozile su se
uglavnom u USA i Zapadnu Evropu. Rađene su bile po
svjetskom standardu, čiju primjenu je svakih 2 godine
nadzirala američka FDA. Njenu inspekciju je Pliva
svaki put uspješno prolazila.
Mjesta gdje su se odvijale proizvodnje i fizički se
raščišćavaju, te pretvaraju u parkirališta za nekoliko
stotina skupih službenih automobila (do 1990-tih u
Plivi je postojao samo jedan službeni automobil -
stari mercedes generalnog direktora).
- prodani su Pogon Kozmetike u Čakovcu
i Kozmetički program Plive sa sjedištem u Zagrebu,
Neva-Tuškanova,
- Prodan je Prehrambeni program Plive
(dječja hrana konkurenciji Hippo, koja je proizvodnju
odmah zatvorila, a ostatak je prodan individualnom
poduzetniku);
- rasprodani su odmarališta i
restorani, više se i ne zna kada se to zbilo;
- prodan je dio Istraživačkog
instituta (onaj isti u koji je investirano 200 mil U$)
- prodan je i Veterinarski program;
- sve prateće službe (Održavanje,
Inženjering, Opći poslovi itd), pomalo su reducirane i
više ne mogu biti u potpunoj funkciji.
Broj zaposlenih u Hrvatskoj reduciran
je na ispod 3000 sa tendencijom daljeg smanjenja, dok
cjelokupna Pliva i dalje ima oko 6000 uključivo i
zaposlene po svijetu.
Za to "sjajno� vrijeme", stari�
radnici postali su smetnja - pamtili su valjda bolja
vremena. Forsiralo se dovođenje sasvim mladih
školovanih ljudi, koji su bez ikakvog iskustva, nakon
skraćenih tečajeva (od po par dana) za upravljačke i
komunikacijske vještine, postavljani na managerske
pozicije kao vrhunski� stručnjaci. Ljudi su se žalili
da ne smiješ dječicu šetati ispred Plive u
Vukovarskoj, jer ti Pliva odmah otme dijete i postavi
ga za managera.
Gore od mladih ljudi bili su neki,
koji su se, rekli bi stari Plivaši -dobro zvali.
Imali su prava imena sa porijeklom ZNA SE odakle. Za
široki brijeg su znali, ali ni nakon više godina nisu
bili u stanju niti izgovoriti (ponoviti) imena
proizvoda u odjelima čiji su bili veliki (čitaj skupi
a niškoristi) direktori. Kao da tada već nije bilo
poznato: čovjek koji NIJE radio posao - NE MOŽE njime
rukovoditi!
Dovođeni su stručnjaci iz stranih
zemalja, sa minornim znanjem u odnosu na Plivine
stručnjake u Plivi. Plaćalo ih se vrhunski,
postavljani su na top-pozicije u firmi, za plaće veće
od onih koji bi takvi stručnjaci� mogli zaraditi u
svojim zemljama.
A sve što su radili ti stranci� zapravo su, uz
odobravanje upravljačke strukture, pljačkali firmu,
demonstrirajući tako "nove vrijednosti" na koje se
stari plivaš imao ugledati. A za te "nove
vrijednosti�" slušao je stari plivaš u kuloarima,
viđao fakture u dokumentima. Više nitko mu se i tako
nije obraćao, osim kad mu je predlagao da ode iz
firme. A priče su bile npr:
- Jednom od takvih "stručnjaka" se plaćao psihijatar
u Njemačkoj uključivo sve troškove, bar jednom
mjesečno.
- Drugi je doveo svoju intimnu prijateljicu u firmu
na poziciju na kojoj je mjesečno dobivala 11'000 Eura
(žena i troje djece ostali su toj moralnoj vertikali
u domicilnoj zemlji), pa su proputovali cijeli svijet
na račun Plive. Zadnje, prije nego li su ipak izbačeni
iz firme, jer postalo je pre očito i pre bahato,
provodili su "inspekciju" u Veneciji za Novu godinu;
- trećem se dovozila trava za konja iz Irske ili
Škotske - svejedno - nekoliko tisuća funti mjesečno;
- četvrtom kojeg su našli u dječjem vrtiću u
Australiji , a doveli ga kao važnog stručnjaka za
formulacije, cijela je šira familija zbrinuta Plivinim
novcem, a njegov glavni uradak bio je tzv. nova
formulacija Plivadona (kao da Bayer ide promijeniti
svoj aspirin - zaštitni znak firme!!) U kotlu je, na
temelju njegove "recepture" nastala jedna velika
"tableta" od nekih stotinu kila, koja se iz kotla
morala vaditi razbijanjem čekićima.
- Petom se u inostranstvu plaćao hotel A kategorije da
bi dovlačio tuđe nedorađene fileove za lijekove,
pritom taj isti nije smio u svoju zemlju, jer su ga
tužili za prijevaru na tom istom polju, itd. itd.
Pritom nitko nije znao što bi ti ljudi zapravo imali raditi u
Plivi i koja su im zaduženja. Ali zato se naglo u tvornicu uvela OBAVEZA govora
engleskim jezikom, čim se jedna od tih kreatura ukaže na sastanku. Za VSS kadar
još kako tako, ali SSS kadar nije imao propisano u svojim kompetencijama znanje
stranog jezika. Kao da je znanje engleskog jezika jedina i suštinska
kompetencija za napredak firme.
A neki od tih i takvih stranaca javno
su pitali zove li se naš jezik možda češki? Ili nekako
drugačije? Znali su "pogodit�" gdje je Hrvatska, znali
su odnositi iz nje više od 15'000 Eura svaki mjesec u
cashu, jer za troškove u njoj imali su posebni budžet,
ali kako se zove jezik te zemlje, e to je za te
probisvijete bila misaona imenica.
Starim radnicima efikasno se i uporno na sve načine izbijao duh
koji je činio Plivu velikom firmom. Pomalo su prestajali željeti BITI PLIVAŠI.
Nisu se mogli identificirati sa tim "novim" vrijednostima, koje su naprasno
željele biti inaugurirane u MISIJU I VIZIJU Plive. Na engleskom!!! I odlazili su
milom ili silom, uz otpremnine ili bez njih. Sa gorkim okusom u ustima.
Rezignirani u nevjerici da se tako što može dopuštati u njihovoj firmi�.
A država je dopuštala. Čak i nagrađivala. Zlatne lisice, najbolja firma, što
li sve ne. A morali su čitati bilance, završne račune - najmanje svaku godinu. I
morali su znati! Bar cca 3 mld U$ moralo se primijetiti da nema. I MORALI SU
INTERVENIRATI!!!!
Osnovni posao tvornice (koji je preostao) je sada, pakiranje
tableta, dražeja i ampula, bazirano isključivo na preuzimanju supstanci i
tehnologija od drugih. I to u pogonu koji NIJE PRIMJEREN svrsi. Svojevremeno su
dovučeni skupi projektanti iz Belgije da naprave pogon tableta, odmah među
radnicima prozvan MONIKOM (u �čast Monike Lewinski). Monika bi bila divni pogon
da se u njemu radi dvadesetak vrsti tableta. Ali Pliva je radila preko 300, to
je značilo da je pogon više vremena proveo u pranju, nego li proizvodeći. Za
Plivin asortiman to nije bio primjeren pogon. Svi su to znali, domaći stručnjaci
su to govorili, ali jednostavno ih se nije uvažavalo, dapače isključilo ih se iz
projekta.
Pravi značaj nove� orijentacije, postajao je sve
više jasan PLIVAŠIMA� pisano velikim slovima i to počevši od nacionalizacije, pa
privatizacije firme tokom rata, pa zatim rasprodaje i brutalnog uništavanja
svega što je Plivu činilo velikom firmom. Nova orijentacija vezana za novog
direktora! Do isteka patenta za azitromicin 2006., dok se imalo što jamiti�!!
Plivašima je postajalo jasno, a državi i politici NIJE? Ili jest? Moralo je -
ako nigdje onda u Veroni na "operaboxu s tenorima"�.
Jer tada je završno dogovorena prodaja
Barru. Jednoj opskurnoj firmici iz New Jerseya/USA.
Mala tabletara sa malo više od 1000 zaposlenih ima
potencijal kupiti Plivu. Zar to nije panika? Ili samo
završno pranje novca? I došli naši prijatelji iz
Amerike, kauboji kakvi već jesu i nastaviše po
utabanim stazama. Što god nije Američko - ne valja.
Uključivo naš lokalni jezik, koji ne služi nikome,
kako su to javno izjavili na skupu svih istraživaća.
I naravno nisu dugo izdržali - samo do
godišnjeg obračuna i iznošenja dividendi iz zemlje.
A onda je došla Teva. Uredno platili,
uredno posluju. Sve što valja čupaju� i odnose u
druge svoje pogone. Tko je to gradio, a tko im je
prodao - to se ne pitaju i nije ih briga. Čupaju SVOJE
!! A plivaši to osjećaju kao čupanje vlastite kože. I
ne mogu vjerovati. Cijele grane poslovanja se ukidaju
(biotehnologija npr.). Ne treba više niti studije
zadržavati. Ljudi plaču, 800 ih odjednom ostaje bez
posla plus njihove familije, očajni bez nade da se
zaposle igdje u Hrvatskoj. I sve uz dva letka.
Letak prvi :
"Gubitak radnog mjesta otvara niz dilema i pitanja
na koja možda nemate odgovore" - obratite se
informativnom centru gdje možete dobiti informacije
koje vam u ovom trenutku mogu biti od koristi.
Gdje: ul. grada Vukovara 49, prizemlje, soba 21
Kada: radnim danom od 9,30-16,30
Tko: psiholozi i pravnici iz Kadrovskih poslova, a
po potrebi i drugi stručnjaci
Letak drugi:
CREIVA�- posjetite radionicu "Prevladati gubitak
posla i upravljati svojim životom"�
Sarkazam? Ma ne!!!! Teva samo
sankcionira zatečeno stanje. VIŠE NEMA POSLA u
razorenoj Plivi ZA VIŠE od 2000 ljudi (niti za
toliko).
I tko je sada kriv???
Ma nije nam kriva politika za ovo, nije niti Željko
Čović, a definitivno nije kriv Barr ili Teva - KRIVI
SMO MI, JER SMO IH PUSTILI !!!
Budemo li ih puštali i dalje, za
građane Hrvatske države u međunarodnoj podjeli rada
ostat će samo poslova za KONOBARE I KURVE u vlastitoj
zemlji. I to za mlađahne građane. A onda, kad prva
mladost prođe, svi na kontejnere, naravno ako strani
turisti i golferi budu milostivi pa nešto uvezene
hrane i bace u smeće.
Doroteja
Kirhmajer-Vujčić
(Za prikaz su
korišteni podaci iz Povjesnice Plive, Zagreb 1996.)
|