Prošao je kroz najznačajnije Nadzorne odbore:
Autocesta Rijeka - Zagreb,
Hrvatske telekomunikacije,
Končar,
Privredna banka, a u
Plivi naizmjence obnaša funkcije u NO-u ili
Upravi, napreduje do mjesta predsjednika NO-a
ili
zamjenika predsjednika NO-a u Pliva
istraživanju i razvoju.
Premda
javna percepcija uz Plivu veže isključivo ime
Željka Čovića,
Ivan Mijatović je imao više čelnih funkcija
od njega sve do 2008. kada izlazi iz NO-a. Na web
stranicama Plive ukupno je 23 puta spomenut u
promotivnom kontekstu i to od imenovanja u NO 1999.,
preko imenovanja za glavnog financijskog direktora
2003. s funkcijom i u NO-u do službenog odlaska u
Ameriku 2008. kamo ga je poslao novi Plivin vlasnik,
američki Barr.
Kritičkih
napisa o njemu u hrvatskim medijima skoro da nije bilo
- po čemu se vidi ne samo Plivina oglašivačka moć nego
i moć lobija koji je stajao iza mladog načelnika. Nije
zabilježeno da se itko zapitao ima li tako mlada osoba
kompetencije za koncentrirati toliku moć u svojim
rukama. Rijetki su bili tekstovi poput ovoga "Rođaku
Tuđmanovog prijatelja i
članu Uprave Plive dodatak na plaću 340.000 kuna".
Na aktualnom profilu Linkedin Mijatović je naveo da
je radio do veljače 2009. za Bar Pharmaceuticals te za
Plivu od 2003.-2008. a poslije toga ništa. Njegova
meteorska karijera kao da je završila čim su se
izmaknulo hrvatsko privatizacijsko tlo pod nogama. No
podaci s Linkedina pomogli su mi rekonstruirati
dvostruki život bivšeg načelnika koji je u desetak
godina uspio postati hrvatski Rockfeller. U rubrici
obrazovanje naveo je studij računovodstva na
University of Florida u periodu 1992. - 1996. Dakle,
dok je u Hrvatskoj vodio privatizaciju HT-a on je
zapravo bio floridski student u Gainesvilleu -
sjedištu toga sveučilišta.
U jednom
registru pronašla sam i njegovu floridsku adresu,
Spyglass apartmane u Gainesvilleu s bazenima, teniskim
terenima i sportskim terenima. Mijatović se naime
2000. oženio Debrom Gennarelli na Floridi, ljepoticom
koju je upoznao na sveučilištu. Ti su podaci oglašeni
u lokalnom listu. Debrina je majka inače jedva spajala
kraj s krajem, o čemu svjedoči i tužba iz 1991. zbog
neplaćanja apartmana u skromnom Cypress naselju koja
je podignuta protiv nje i njezinog pokojnog muža.
Također i Mijatovićeva izabranica Debra prije udaje
uspjela je 1998. tek kupiti kreditom od 70.000 dolara
skromni apartman u istom naselju, drvenih kućica u
nizu. Očito se zbog toga ambiciozni mag hrvatske
privatizacije i bivši načelnik Mijatović odlučio na
Spyglass apartmane kao dostojniji smještaj za sebe i
svoju dragu.
Na Mijatovićevom Linkedin profilu napisana je i nova
adresa - grad Charlotte, NC (Sjeverna Karolina). U
gradu kojeg zovu i Queen City bračni par Mijatović
prema podacima iz zemljišnih knjiga 2005. kupio je
raskošni dvorac od 500 kvadrata na adresi 6812 Honors
Ct. Dakle, u vrijeme dok je Mijatović službeno bio u
Hrvatskoj, jedan od čelnika Plive.
Ulica je to dvoraca s perivojima,
ogromnim bazenima, zasebnim prilaznim cestama.
Rezdencijalni objekt izgrađen 1989. ima 9 soba od toga
5 spavaćih, 4 i pol kupaone, bazen površine 18 puta 36
metara sa zemljištem od preko 340 metara četvornih.
Mijatovići su luksuzni kompleks kupili 21. lipnja za
912.500 dolara. Iz poreznih kartica vidljivo je uredno
godišnje izmirivanje poreza u vrijednosti od preko 10
tisuća dolara. Kada se tome pridodaju troškovi
održavanja posjeda, posluge, te troškovi luksuznog
apartmana broj 818 u hotelu St. Regis Residence na
Petoj Aveniji u New Yorku, koji su kupili Timeshare
ugovorom potkraj 2007. godine za preko 550.000 dolara,
jasno je da se bivši načelnik u Ministarstvu financija
enormno obogatio na hrvatskoj privatizaciji.
Jet
luksuzni resort - alternativni dom Mijatovića mjesto
je gdje apartmane Timeshareom kupuje ponajviše
američka elita. Neki ih dalje iznajmljuju na samo
jednu noć za 850 dolara. U cijenu je uključeno
korištenje luksuznog Spa i Fitness salona te 24-satna
usluga batlera.
Bivši načelnik u Minstarstvu financija očito je od
23 godine života dovoljno zaradio da danas u Americi
može imati nekretnine u više saveznih država međusobno
udaljene toliko da ih mora obilaziti zrakoplovom.
Zanimljivo, i dok je živio u Hrvatskoj često je
mijenjao adrese. Tako je u Zagrebu živio u Bauerovoj
pa na Šestinskom vrhu, a u popisu birača prijavljen je
s adresom u Ulici kralja Držislava.
Također, ni gospođa Mijatović, koja je ime Debra
modernizirala u Debbie, ne mora obilaziti burzu niti
sajmove poslova kao tisuće bivših radnika tvrtki kroz
čije je nadzorne odbore ili upravu protutnjao
Mijatović. Ona ima vremena i za zabavu i aktivnosti
preko
Facea. Uostalom, na jednom profilu je
napisala kako joj je biznis - industrija zabave.
Uostalom, s mužem milijunašem koji je u sjeni
razvikanih političara i biznismena na državnim jaslama
napravio biznis stoljeća, a potom iščezao u Ameriku,
nema razloga za brigu.
A Ivan Mijatović mogao bi postati i
pobjednik izbora "Hrvatska traži najmisterioznijeg
milijnaša" ako se u ovoj zemlji ikad raspiše takav
show. Samo se postavlja pitanje jesu li silni milijuni
investirane u luksuzne nekretnine u SAD-u zarađeni na
legalan način i je li slučaj Mijatović metafora, ali i
ključ za razumijevanje privatizacijskih procesa u
Hrvatskoj i njihovih ishoda.
Poučak može glasiti: da bi jedan par
mogao živjeti na visokoj nozi, u američkom dvorcu i na
Petoj aveniji, očito su tisuće drugih morali izgubiti
egzistenciju. A koliko su tek teški ostali akteri
privatizacije ako je Mijatović desetak godina zaradio
milijune dolara?
Napomena -
Copyright:
U prilogu su
autentične slike dvorca i apartmana. Prilozi služe i
kao dokaz iznešenih tvrdnji. Sve informacije
pribavljene su legalnim putem iz američkih javnih
registara. Predstavljaju dio mojih istraživanja za
knjigu "Kondo, kondo". Tekst u dijelovima ili cjelini
možete javno publicirati isključivo uz navođenje
izvora - autora te naziv knjige. Sve drugo smatrat će
se zloupotrebom te sankcionirati putem opunomoćenog
odvjetničkog ureda.
Srdačan pozdrav, Irena Divković
Milanović
|