|
Dana 16. rujna 2010. godine, u 11 sati, održan je
Okrugli stol pod nazivom "Gojko Šušak", u prepunoj
dvorani Zajednice udruga HVIDR-e grada Zagreba, u
Slovenskoj ulici.
Povod za organizaciju takve rasprave
bila je inicijativa i prijedlog Zorana Pusića i još
nekih njemu sličnih da se iz Zagreba, pa naravno i
cijele Hrvatske, ukloni ime Gojka Šuška, navodno, gle
drskosti, zbog njegove nečasne uspomene u Republici
Hrvatskoj.
Oni predlažu Gradskoj skupštini Grada
Zagreba da se preimenuje Avenija Gojka Šuška i da joj
se vrati nekadašnji jugoslavenski naziv Avenija
izviđača.
Znači, Gojko
Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske u cijelome
razdoblju pobjedonosnog obrambenog Domovinskog rata,
uz prvoga predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju
Tuđmana, jedna od najzaslužnijih osoba za obnovu i
uspostavu suverene i samostalne, međunarodno priznate
hrvatske države, Republike Hrvatske, nakon 889 godina
hrvatske povijesti, toliko se s njihove strane
ponižava i uspoređuje sa djecom izviđačima, stavlja ga
se na isti nivo, pa se čak imenu izviđača daje
prednost. |
Ta inicijativa, kad ne bi, zbog potpore medija i upornog
nametanja, bila tragična, zaista bi u svakoj normalnoj
državi bila smiješna i nitko joj normalan ne bi pridavao
važnost.
No, kako se to nasilje na zdravi razum
i moralne osjećaje građana zahuktalo i kako je to
teška uvreda i kleveta toga toliko zaslužnog i časnog
preminulog čovjeka, a time uvreda i za sve hrvatske
branitelje i njihove obitelji, posebno za invalide i
poginule hrvatske branitelje, kao i za cijeli hrvatski
narod, sve poštene građane i državu Republiku
Hrvatsku, reagirale su braniteljske udruge općine
Maksimir i Dubrava u Zagrebu, na čijem području se
nalazi Avenija Gojka Šuška, da nipošto neće dozvoliti
takve promjene, pa čak ni raspravu u Gradskoj
skupštini po tome pitanju.
Stoga je i Zajednica udruga HVIDR-e
Grada Zagreba, u zajedništvu sa stradalničkim
udrugama, na sastanku 14. rujna 2010. godine izdala
priopćenje za javnost, potpore braniteljskim udrugama
Maksimira i Dubrave, te organizirala Okrugli stol
"Gojko Šušak" 16, rujna 2010. godine. Na Okruglom
stolu su sudjelovali: Zoran Pusić, predsjednik
Građanskog odbora za ljudska prava; ministar
branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav
Ivić (odnosno njegov zamjenik); prof. dr. sc. Slaven
Letica; prof. dr. sc. Žarko Puhovski; dr. sc. Davor
Marijan; prof. dr. sc. Dragan Kovačević; pukovnik
Josip Đakić; general Ivan Tolj; brigadir Miodrag Demo;
gospodin Ivan Pšenica i pukovnik Ratko Dragović Klek.
Moderator okruglog stola bio je Goran Milić.
Što reći na tu perfidnu drskost
predlagatelja inicijative, nego podsjetiti da u životu
svih čestitih ljudi i naroda koji imaju svoj ponos
postoje neke trajne nedodirljive i svete duhovne,
moralne i nacionalne vrijednosti, kao što su pravda,
istina, sloboda, te ljudsko i narodno dostojanstvo,
koje ni po koju cijenu i nikada ne smijemo dovoditi u
pitanje.
Jedna od tih vrijednosti je i trajno
sjećanje i poštovanje velikih ljudi, koji su puno
žrtvovali i koji su živjeli i umirali za druge i za
svoju domovinu, a što se očituje i u nazivima ulica,
trgova, mjesta i drugih značajnih ustanova po imenima
takvih ljudi. Mi smo, na žalost, danas u našoj
obnovljenoj državi, stečenoj uz teške žrtve, opet, uz
neke pojedince i skupine, koji se ne mogu pomiriti sa
pravdom, mirom i slobodom hrvatskoga naroda i svih
poštenih građana Republike Hrvatske, te uz medijsku
potporu takvima, dovedeni na tanak led da raspravljamo
o nečemu što je kristalno čisto i jasno i što smo sami
stvarali, sudjelujući u toj velikoj povijesti, i da na
taj način te bitne vrijednosti dovodimo u pitanje.
Tome je dokaz i ovaj Okrugli stol
"Gojko Šušak", gdje smo morali mirno slušati nebulozne
"argumente" Zorana Pusića protiv pokojnoga ministra
obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, zasnovane na
principu rekla-kazala "vjerodostojnih" svjedoka, poput
Josipa Boljkovca, pogotovo što i Zoran Pusić sigurno
zna da se nikoga ne smije blatiti dok mu se optužba
sudski ne dokaže, a sudskoga postupka naravno ne može
biti protiv preminulih osoba. Stoga mislim da je
apsolutno potrebno apriori načelno i s gnušanjem
odbaciti i moralno osuditi sve takve pokušaje blaćenja
naših najznačajnijih vrijednosti, a nadležni da
pokrenu i kaznenu odgovornost počinitelja, jer se radi
o teškim uvredama i klevetama svih nas, povredi ugleda
Domovinskog rata, svih hrvatskih branitelja,
hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske, a svim time i
velikom uznemiravanju javnosti, što je sve kažnjivo i
po našem Kaznenom zakonu.
Koliko su Zoran Pusić i njemu slični
vjerodostojni u obrani ljudskih prava pokazuje i
činjenica da se u totalitarnom, od svih relevantnih
čimbenika svijeta osuđenom zločinačkom komunističkom
sustavu, čiji su bili dio, nikada nisu zauzimali za
ljudska prava milijuna teroriziranih, a niti u
demokratskom sustavu Republike Hrvatske nikada se nisu
pridružili inicijativi da se iz grada Zagreba ukloni
jednoga od deset najvećih zločinaca svijeta i najvećeg
krvnika hrvatskoga naroda, njihova maršala Josipa
Broza Tita.
Zar ćemo dozvoliti da nekolicina
vijećnika u gradskim i mjesnim poglavarstvima, među
kojima i neprijateljski raspoloženi ljudi, te neki
ucijenjeni ili potkupljeni, odlučuju o najvećim
povijesnim vrijednostima i ljudima hrvatskoga naroda i
države Republike Hrvatske, te prema svome nahođenju
ili zakulisnim planovima mijenjaju imena ulica i
drugih značajnih vrijednosti u Republici Hrvatskoj?
Zar ne bi bilo potrebno da Hrvatski
(državni) Sabor donese neki zakonski propis ili uredbu
o zaštiti vrijednosti Domovinskog rata, te da se imena
ulica i drugih naziva vezanih za te vrijednosti u
Republici Hrvatskoj ni u kom slučaju ne smiju
mijenjati, pogotovo ne ovisno o većini zastupnika
mjesne uprave, a protiv volje većine naroda? Zar ćemo
tako uvijek živjeti u strahu da će u nekome mjestu ili
gradu naše države neka manjina postati većina i odmah
se prihvatiti promjene imena svega što im se ne sviđa.
Umjesto da svi u miru živimo i u miru stvaramo
budućnost na temeljima pravde i istine.
Ružica
Ćavar, dr. stom. i dr. med.
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
i članica
Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
19.09.2010. |