Dana 16. rujna 2010. godine, u 11 sati, održan je Okrugli stol pod nazivom "Gojko Šušak", u prepunoj dvorani Zajednice udruga HVIDR-e grada Zagreba, u Slovenskoj ulici.

Povod za organizaciju takve rasprave bila je inicijativa i prijedlog Zorana Pusića i još nekih njemu sličnih da se iz Zagreba, pa naravno i cijele Hrvatske, ukloni ime Gojka Šuška, navodno, gle drskosti, zbog njegove nečasne uspomene u Republici Hrvatskoj.

Oni predlažu Gradskoj skupštini Grada Zagreba da se preimenuje Avenija Gojka Šuška i da joj se vrati nekadašnji jugoslavenski naziv Avenija izviđača.

Znači, Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske u cijelome razdoblju pobjedonosnog obrambenog Domovinskog rata, uz prvoga predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana, jedna od najzaslužnijih osoba za obnovu i uspostavu suverene i samostalne, međunarodno priznate hrvatske države, Republike Hrvatske, nakon 889 godina hrvatske povijesti, toliko se s njihove strane ponižava i uspoređuje sa djecom izviđačima, stavlja ga se na isti nivo, pa se čak imenu izviđača daje prednost.

Ta inicijativa, kad ne bi, zbog potpore medija i upornog nametanja, bila tragična, zaista bi u svakoj normalnoj državi bila smiješna i nitko joj normalan ne bi pridavao važnost.

No, kako se to nasilje na zdravi razum i moralne osjećaje građana zahuktalo i kako je to teška uvreda i kleveta toga toliko zaslužnog i časnog preminulog čovjeka, a time uvreda i za sve hrvatske branitelje i njihove obitelji, posebno za invalide i poginule hrvatske branitelje, kao i za cijeli hrvatski narod, sve poštene građane i državu Republiku Hrvatsku, reagirale su braniteljske udruge općine Maksimir i Dubrava u Zagrebu, na čijem području se nalazi Avenija Gojka Šuška, da nipošto neće dozvoliti takve promjene, pa čak ni raspravu u Gradskoj skupštini po tome pitanju.

Stoga je i Zajednica udruga HVIDR-e Grada Zagreba, u zajedništvu sa stradalničkim udrugama, na sastanku 14. rujna 2010. godine izdala priopćenje za javnost, potpore braniteljskim udrugama Maksimira i Dubrave, te organizirala Okrugli stol "Gojko Šušak" 16, rujna 2010. godine. Na Okruglom stolu su sudjelovali: Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava; ministar branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić (odnosno njegov zamjenik); prof. dr. sc. Slaven Letica; prof. dr. sc. Žarko Puhovski; dr. sc. Davor Marijan; prof. dr. sc. Dragan Kovačević; pukovnik Josip Đakić; general Ivan Tolj; brigadir Miodrag Demo; gospodin Ivan Pšenica i pukovnik Ratko Dragović Klek. Moderator okruglog stola bio je Goran Milić.

Što reći na tu perfidnu drskost predlagatelja inicijative, nego podsjetiti da u životu svih čestitih ljudi i naroda koji imaju svoj ponos postoje neke trajne nedodirljive i svete duhovne, moralne i nacionalne vrijednosti, kao što su pravda, istina, sloboda, te ljudsko i narodno dostojanstvo, koje ni po koju cijenu i nikada ne smijemo dovoditi u pitanje.

Jedna od tih vrijednosti je i trajno sjećanje i poštovanje velikih ljudi, koji su puno žrtvovali i koji su živjeli i umirali za druge i za svoju domovinu, a što se očituje i u nazivima ulica, trgova, mjesta i drugih značajnih ustanova po imenima takvih ljudi. Mi smo, na žalost, danas u našoj obnovljenoj državi, stečenoj uz teške žrtve, opet, uz neke pojedince i skupine, koji se ne mogu pomiriti sa pravdom, mirom i slobodom hrvatskoga naroda i svih poštenih građana Republike Hrvatske, te uz medijsku potporu takvima, dovedeni na tanak led da raspravljamo o nečemu što je kristalno čisto i jasno i što smo sami stvarali, sudjelujući u toj velikoj povijesti, i da na taj način te bitne vrijednosti dovodimo u pitanje.

Tome je dokaz i ovaj Okrugli stol "Gojko Šušak", gdje smo morali mirno slušati nebulozne "argumente" Zorana Pusića protiv pokojnoga ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, zasnovane na principu rekla-kazala "vjerodostojnih" svjedoka, poput Josipa Boljkovca, pogotovo što i Zoran Pusić sigurno zna da se nikoga ne smije blatiti dok mu se optužba sudski ne dokaže, a sudskoga postupka naravno ne može biti protiv preminulih osoba. Stoga mislim da je apsolutno potrebno apriori načelno i s gnušanjem odbaciti i moralno osuditi sve takve pokušaje blaćenja naših najznačajnijih vrijednosti, a nadležni da pokrenu i kaznenu odgovornost počinitelja, jer se radi o teškim uvredama i klevetama svih nas, povredi ugleda Domovinskog rata, svih hrvatskih branitelja, hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske, a svim time i velikom uznemiravanju javnosti, što je sve kažnjivo i po našem Kaznenom zakonu.

Koliko su Zoran Pusić i njemu slični vjerodostojni u obrani ljudskih prava pokazuje i činjenica da se u totalitarnom, od svih relevantnih čimbenika svijeta osuđenom zločinačkom komunističkom sustavu, čiji su bili dio, nikada nisu zauzimali za ljudska prava milijuna teroriziranih, a niti u demokratskom sustavu Republike Hrvatske nikada se nisu pridružili inicijativi da se iz grada Zagreba ukloni jednoga od deset najvećih zločinaca svijeta i najvećeg krvnika hrvatskoga naroda, njihova maršala Josipa Broza Tita.

Zar ćemo dozvoliti da nekolicina vijećnika u gradskim i mjesnim poglavarstvima, među kojima i neprijateljski raspoloženi ljudi, te neki ucijenjeni ili potkupljeni, odlučuju o najvećim povijesnim vrijednostima i ljudima hrvatskoga naroda i države Republike Hrvatske, te prema svome nahođenju ili zakulisnim planovima mijenjaju imena ulica i drugih značajnih vrijednosti u Republici Hrvatskoj?

Zar ne bi bilo potrebno da Hrvatski (državni) Sabor donese neki zakonski propis ili uredbu o zaštiti vrijednosti Domovinskog rata, te da se imena ulica i drugih naziva vezanih za te vrijednosti u Republici Hrvatskoj ni u kom slučaju ne smiju mijenjati, pogotovo ne ovisno o većini zastupnika mjesne uprave, a protiv volje većine naroda? Zar ćemo tako uvijek živjeti u strahu da će u nekome mjestu ili gradu naše države neka manjina postati većina i odmah se prihvatiti promjene imena svega što im se ne sviđa. Umjesto da svi u miru živimo i u miru stvaramo budućnost na temeljima pravde i istine.

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

i članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

19.09.2010.