Predsjedniće, zašto blatite Domovinski rat, svjesno ili
ne?
Kad čovjek da cijeli svoj život za
borbu za jedno idealno uređeno društvo i kad dosegne
svoj cilj slobodne države pa se ubije jer ga je ta
država ugušila umjesto oslobodila, tada bi se
vlastodršci trebali debelo zapitati zašto se njezini
građani ubijaju zbog nje. No, u Hrvatskoj je sasvim
normalno da oni koji su spremni dati sve za zemlju u
kojoj žele biti sretni i slobodni, da na kraju uzmu
vlastiti život jer su glupi i lakovjerni. Ubio se
Zvonko Bušić. I nikome ništa.
Ovo je bio jedan od prvih komentara
koje sam uočio nakon jučerašnje tragične vijesti da je
u svome domu samoubojstvo počinio Zvonko Bušić, jedan
od najpoznatijih hrvatskih emigranata, hrvatski
idealist i borac kako za samostalnu Hrvatsku, tako i
za što bolje nam uređenu domovinu. Jesu li njegovi
ideali bili i naši, jesu li njegove metode bile
prihvatljive, je li rješenje na kraju u samoubojstvu,
kad se dođe pred zid... Sve su to otvorena pitanja,
ali jedno je sigurno, Zvonko nije bio ni kriminalac ni
terorist. On je bio idealist, romantičar! I za svoju
domovinu, za svoj narod bio je spreman sve učiniti. I
nikoga nije mrzio, nije bio šovinist, ni mrava ne bi
zgazio. Jednostavno je puknuo, postao je slomljen
čovjek.
Je li se pitao kako se žrtvovao za
neke ideje, a danas je Hrvatska talac Josipa Perkovića
i ekipe koji drmaju zemljom, foteljaša kojima ništa
nije sveto, u zemlji koja je osiromašena krađom i
korupcijom, nacionalne podjele sve veće... A sanjari
slobode, kao što je bio on, davno su odbačeni. Očito
je doživio toliko duboko razočarenje da je možda
smatrao kako je uzalud svoj život propatio za
Hrvatsku. Ili je to bio zadnji čin u njegovoj borbi,
čin koji bi trebao donijeti neku radikalnu promjenu?
Ali vratimo se mi u realnost. Evo, naš
šef države Ivo Josipović u subotu nam je, nakon duge
šutnje, poručio kako je Hrvatskoj nanesena velika
šteta zbog "lex Perković". Ako je tako, onda ga
trebamo pitati što je on učinio da šteta bude što
manja ili nikakva? Zašto nije tražio sazivanje
sjednice Vlade? Zašto nije sazvao Vijeće za obranu i
nacionalnu sigurnost? I na kraju, zašto je sve ovo
vrijeme šutio? Jer ako je nanesena velika šteta
Hrvatskoj, netko bi trebao odgovarati, debelo platiti
za tu štetu, barem politički. Možda bi i Josipović
trebao odgovarati, a ne nama prodavati maglu i
okretati priču kako mu odgovara, kao da ne znamo što
je do jučer pričao i radio, a i što dalje radi, koje
poteze vuče.
Predsjedniče, je li točno da je baš iz
vašega kruga dolazio najveći pritisak za izradu 'lex
Perković"? Zar smo svi mi neinformirani, glupi,
slijepi, da ne znamo koga sve imate na Pantovčaku i
oko njega za savjetnike, ne samo Sašu Perkovića?! Koga
mi sve to plaćamo da vam bude savjetnik, koga mi to
plaćamo da nam kroji zakone, a onda se vi postavite
kao zaštitnik i kažete da je nama nanesena velika
šteta? Pa tko je tu lud?
Kad biste barem priznali, greška je
napravljena, treba je ispraviti i to je to. Ali ne,
idete dalje, pa s nevjerojatnom lakoćom izjednačavate
politička ubojstva koja je činio jugoslavenski režim s
pojedinačnim ubojstvima za Domovinskog rata. Koja to
mjerila primjenjujete? Zar niste svjesni da na taj
način blatite Domovinski rat? Ili je to vaša svjesna,
dvolična politika? Jugoslavija je vodila zločinačku
politiku likvidacije svih nepoćudnih, to je bila
službena politika, a hoćete reći da je to bila i
službena politika nakon 1990. godine? Svako ubojstvo
treba osuditi i razriješiti, ali ne s njima na taj
način bezočno manipulirati u političke svrhe.
Predsjedniče, ako vam je stalo do "nove pravednosti",
zašto se ne založite za to da nijedno ubojstvo više ne
zastarijeva, i to promjenom zakona, a ne Ustava? Ili
su politička ubojstva novi način političkog podmetanja
i predmet novih nacionalnih podjela? Tko će i na koji
način ocjenjivati je li ubojstvo političko ili nije
bilo? Predsjedniče, na "lex Perković" izgubili ste
svaki kredibilitet pa slobodno bolje nastavite
šutjeti.
Piše Zvonimir Despot, Večernji list, 02,09.2013.
|