Hrvatski narod očito pokazuje naklonost svađalaštvu,
podijeljenosti i rascijepanosti. Događanja pri
nogometnim utakmicama između Croatie/Dinama i Hajduka
ili vaterpolskim između Mladosti i nekog dalmatinskog
kluba ili košarkaškim ili..., možemo još smatrati
ograničena na određenu nezrelu publiku. Međutim
činjenicu, da je Hrvatska bezkonkurentni evropski prvak
po broju političkih stranaka, ne možemo tako lako
zaobići, pogotovo ako se uzme u obzir da se glede
veličine populacije nalazi na dnu ljestvice (neke bi
naše stranke stale u prosječno dizalo).
Pa, na kraju krajeva, političari su naša elita, ni u
kojem ih slučaju ne možemo usporediti sa Dinamovim
BBB-ima, zar ne? Bez problema im uspijeva od jedne
stranke napraviti dvije ili tri, ali nikad obrnuto
(kad bi bar bili tako uspješni u svezi radnih mjesta).
Teško je reći odakle ta sklonost potiče i što je
uzrok, a što posljedica. Da li je ona naslijeđe teškog
povijesnog iskustva, ili je povijesna sudbina
hrvatskog naroda rezultat ne samo vanjskih okolnosti
nego i takovog njegovog mentaliteta.
Stanje u HKZ-i jest na neki način odraz zbivanja u
domovini. Nesuglasice u Zajednici, koje su prisutne
već niz godina, eskalirale su na zadnjem izbornom
saboru održanom 21.03.99., na kojem je 25 prisutnih uz
protest napustilo sabor. Ta grupacija, članovi
ogranaka Baden/Zürich i Zürich/Winterthur, negira
legitimnost novo izabranih dužnosnika i blokira rad
HKZ-e na taj način što zadržava imovinu i
dokumentaciju.
Time se je
jaz produbio, izazvao protureakciju, i sukob je ušao u
nekontroliranu fazu međusobnog optuživanja poprimajući
oblik neuzastavljive lavine koja sve pred sobom ruši.
U članku istog naslova kao i ovaj, a koji je izašao u
DO br. 87, prosinac 99., opisana je kronologija
događaja od spomenutog sabora do 01.12.99. Kronologija
završava tužnom činjenicom da je razdor kulminirao
podizanjem triju tužbi, koje su nakon bezuspješnog
pokušaja pomirdbe kod prve instance, naime pomirdbenog
sudca (Friedensrichter), proslijeđene na sud u
Zürich-u.
Radi se o slijedećim parnicama:
Parnica 1: 17 članova protiv HKZ-e zbog
isključenja iz članstva po civilnom postupku (iako je
za sve, osim za troje iz te grupe, isključenje
15.09.99. poništeno).
Parnica 2: Četvero isključenih članova protiv
HKZ-e zbog klevete i uvrede časti po civilnom
postupku.
Parnica 3: Istih četvoro, kao u parnici 2,
protiv predsjednika i dopredsjednice HKZ-e zbog
klevete i uvrede časti po kaznenom postupku.
Parnice 2 i 3 su identične po sadržaju, ali se vode
protiv različitih pravnih osoba. Tu se nameće pitanje,
zašto je nakon tužbe protiv privatnih lica podignuta
naknadno tužba po istoj temi i od istih ljudi protiv
HKZ-e? Zar tužiteljima nije dovoljan jedan proces za
obranu svoje časti, ako smatraju, da ili nisu radili
što im se predbacuje ili da se to ne može dokazati?
Na to
pitanje neka svaki čitatelj nađe svoj odgovor, uz
dvije dodatne činjenice: a) u ovom slučaju se ne radi
o Zagorcima i b) tužitelji su odbili prijedlog HKZ-e
od 11.02.2000. da se parnica protiv HKZ-e sistira dok
se ne riješi ona protiv privatnih osoba, a sve u svrhu
smanjivanja parničnih troškova za obje strane.
Tužitelji inzistiraju na istodobnom vođenju obadvije
parnice.
U kojem se stadiju nalaze parnice, što se u tih
godinu dana od 01.12.99. do danas dogodilo u tom
pogledu?
Autora ovog članka, kao primjerka
ugrožene i izumirajuće ljudske vrste autohtonih
zagrebačkih purgera, sudski proces po civilnom
postupku podsjeća na stare dobre dane kad smo špilali
pref. Preferans ili skraćeno pref je kartaška igra,
naslijeđe k.u.k. monarhije i pored belota nekad
najpopularnija u Zagrebu (šnapsl, ajnc, tablanet i
slično smatram pripravnim stupnjem, šegrtijom
kartanja). Nije mi poznato da li je pref poznat u
Slavoniji ili drugim dijelovima Hrvatske, svaku
primjedbu čitatelja u tom pogledu toplo pozdravljam. U
prefu je moguće, da nakon licitacije, a time i zvanja
igre jednog od tri igrača, netko od druga dva
kontrahenta dade kontru, smatrajući da ima dobre karte
u ruci. Izazvani opet, ako nije ziheraš i ako je
istovremeno uvjeren u svoje karte daje re-kontru,
nakon čega slijedi sup-kontra od izazivača. Pri svakom
koraku vrijednost igre se udvostručava, i tada slijedi
igra koja pokazuje tko ima kakove karte.
U parnici po
civilnom postupku tužitelj podnosi tužbu, tuženi daje
odgovor na tužbu (kontra), da bi tužitelj odgovorio
replikom (re-kontra), na koju tuženi opet odgovara
duplikom (sup-kontra). Naravno svaki korak stoji
novaca, jer svaki puta odvjetnici moraju pažljivo
proučiti materiju i pismeno argumentirati u korist
svojih klijenata.
Vrijednost igre time raste a spremnost na nagodbu
pada, jer svaka strana vjerujući u svoje dobre karte
očekuje nakon dobitka igre povrat uloženog.
U oba procesa protiv HKZ-e svi opisani stupnjevi su
obavljeni (zadnja duplika predana je 04.09.2000.) i
prava igra tek predstoji, koja će pokazati tko ima
bolje karte. To znači, da sudci sada proučavaju
pismeni materijal i da se nalaze otprilike pred istim
problemom kao i Međunarodna zajednica kad je pokušala
shvatiti problem Bosne. Vjerojatnost je prema tome
velika da će se procesi nastaviti ispitivanjem
svjedoka.
Kako je to kompleksna materija može ilustrirati
činjenica da je samo sa strane HKZ-e priloženo oko 60
stranica dokaznog materijala, koje su morale bit
prevedene na njemački. Obzirom da ni jedna strana nije
angažirala licencirane sudske prevoditelje, ironijom
slučaja može se dogoditi, u slučaju kontradikcije u
prevodima, da sud angažira kao prevoditelja jednog
Srbina. To bi onda bilo u duhu zagrebačkog summita i
bolje suradnje naroda zapadnobalkanske regije, kao i
potrebnoj materijalnoj pripomoći napačenom srpskom
narodu nakon povijesnog zaokreta prema demokraciji.
U parnici po kaznenom postupku nema tog pismenog
ping-ponga koji se igra u civilnom procesu. Sud
imenuje istražnog sudca, u konkretnom slučaju parnice
br. 3, radi se o sudkinji koja zbog istovjetnosti,
odnosno bliskosti materije obrađuje i druga dva
procesa. Ona je relativno brzo za 24.05.2000. zakazala
termin istražnog postupka, koji je završen u jednom
danu ispitivanjem tužitelja i tuženih. Istražna
sudkinja je nakon ispitivanja inzistirala na nagodbi
između obje strane, čime bi proces bio prekinut.
Nakon dugog pregovaranja bio je usvojen tekst čiji
se bitan dio sastojao u tome, da svaka strana snosi
vlastite odvjetničke troškove, a sudski troškovi da se
podijele. Smatrajući da je to zadnja prilika za
pomirdbu i u očekivanju da su mozgovni kotačići nakon
prvog sudaranja glava došli na svoje mjesto, HKZ je
šest dana kasnije, t.j. 30.05.2000. dodatno predložila
nagodbu za okončanje sve tri parnice.
Prijedlog nagodbe predviđa:
. međusobna isprika tuženih i tužitelja
. sazivanje izvanrednog sabora
. podjelu sudskih troškova
. preuzimanje vlastitih odvjetničkih troškova od
svake strane u parnicama
Istovremeno
je HKZ predložila da se sva tri procesa sistiraju dok
traju pregovori, jer je besmisleno da troškovi dalje
rastu ako se namjerava nagoditi.
Nagodbu dogovorenu kod istražne sudkinje tužitelji
su opozvali 09.06.2000., u zakonskom roku predviđenom
za predomišljanje. Istu takvu sudbinu doživio je i
gore opisan prijedlog nagodbe HKZ-e, koji su 09.06
2000. odnosno 26.06 2000. odbile obadvije tužiteljske
strane. Tužitelji su išli i korak dalje i odbili
sistiranje procesa za vrijeme pregovaranja, iako su
podastrli vlastite protuprijedloge nagodbe. Nažalost
te prijedloge HKZ nije mogla akceptirati jer su, citat
odvjetnika HKZ-e: "....naime ništa drugo nego
potpuno priznanje krivice. Za nagodbu, koja to ime
zaslužuje, i pri kojoj naravno obadvije strane moraju
napustiti svoj kruti stav, potrebno bi bilo sa strane
tužitelja nešto više spremnosti da se iziđe ususret
drugoj strani...".
Još nisu sasvim ugašene aktivnosti da se postigne
neka nagodba.U međuvremenu parnice idu svojim tokom, i
lavina se dalje valja niz brijeg bivajući sve veća i
veća i rupeći sve na svom putu, prije svega
međuljudske odnose.
Quo vadis HKZ-o? Nastavak slijedi.
Ing. Osvin Gaupp, Glavni urednik DO
Primjedba autora: prateći intenzivno
ove parnice došao sam u doticaj sa za mene do tada
nepoznatim dijelom svijeta i izvukao ovaj zaključak:
savjetujem mlađim naraštajima koji žele dobro
zarađivati i imati zanimanje, koje je neovisno o
konjukturnim ciklusima i bez obzira na razvoj tehnike
uvijek traženo, neka odu u pravnike. Najlakše i
najbolje se zarađuje na ljudskoj gluposti, a ona je
bezgranična.
Društvene obavijesti broj 89, siječanj
2001.
Quo Vadis Zajednico? Ili Hrvat protiv Hrvata (1.)
|
