Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

DA SE NE ZABORAVI - IZ POVIJESTI HKZ      (14.08.2011.)

Quo Vadis Zajednico ? Ili Hrvat protiv Hrvata (2.)

Fiat justitia, pereat mundus (das Recht gilt, auch wenn die Welt darüber zugrunde geht).
In diesem charakteristischen Ausspruch der Jurisprudenz liegt gewiss kein Funke von Güte und selbst nicht von Weisheit. Ludwig Feuerbach


Fiat justitia, pereat mundus (pravo vrijedi, pa i ako pri tome svijet propadne). U ovoj karakterističnoj izreci pravosuđa nema ni tračka dobrote, a kamoli mudrosti. Ludwig Feuerbach

Ova izreka poznatog filozofa primjenjena na naš mali svijet HKZ-e glasila bi otprilike ovako: tjerajmo pravdu pod svaku cijenu, pa i ako pri tome HKZ propadne. I stvarno, da kažem unaprijed, tjera se mak na konac i plaća ogromna materijalna cijena, o ugledu HKZ-e, a time i Hrvata opčenito u Švicarskoj da i ne govorimo. Ali vratimo se na početak.

Hrvatski narod očito pokazuje naklonost svađalaštvu, podijeljenosti i rascijepanosti. Događanja pri nogometnim utakmicama između Croatie/Dinama i Hajduka ili vaterpolskim između Mladosti i nekog dalmatinskog kluba ili košarkaškim ili..., možemo još smatrati ograničena na određenu nezrelu publiku. Međutim činjenicu, da je Hrvatska bezkonkurentni evropski prvak po broju političkih stranaka, ne možemo tako lako zaobići, pogotovo ako se uzme u obzir da se glede veličine populacije nalazi na dnu ljestvice (neke bi naše stranke stale u prosječno dizalo).

Pa, na kraju krajeva, političari su naša elita, ni u kojem ih slučaju ne možemo usporediti sa Dinamovim BBB-ima, zar ne? Bez problema im uspijeva od jedne stranke napraviti dvije ili tri, ali nikad obrnuto (kad bi bar bili tako uspješni u svezi radnih mjesta). Teško je reći odakle ta sklonost potiče i što je uzrok, a što posljedica. Da li je ona naslijeđe teškog povijesnog iskustva, ili je povijesna sudbina hrvatskog naroda rezultat ne samo vanjskih okolnosti nego i takovog njegovog mentaliteta.


Stanje u HKZ-i jest na neki način odraz zbivanja u domovini. Nesuglasice u Zajednici, koje su prisutne već niz godina, eskalirale su na zadnjem izbornom saboru održanom 21.03.99., na kojem je 25 prisutnih uz protest napustilo sabor. Ta grupacija, članovi ogranaka Baden/Zürich i Zürich/Winterthur, negira legitimnost novo izabranih dužnosnika i blokira rad HKZ-e na taj način što zadržava imovinu i dokumentaciju.

Time se je jaz produbio, izazvao protureakciju, i sukob je ušao u nekontroliranu fazu međusobnog optuživanja poprimajući oblik neuzastavljive lavine koja sve pred sobom ruši. U članku istog naslova kao i ovaj, a koji je izašao u DO br. 87, prosinac 99., opisana je kronologija događaja od spomenutog sabora do 01.12.99. Kronologija završava tužnom činjenicom da je razdor kulminirao podizanjem triju tužbi, koje su nakon bezuspješnog pokušaja pomirdbe kod prve instance, naime pomirdbenog sudca (Friedensrichter), proslijeđene na sud u Zürich-u.


Radi se o slijedećim parnicama:


Parnica 1: 17 članova protiv HKZ-e zbog isključenja iz članstva po civilnom postupku (iako je za sve, osim za troje iz te grupe, isključenje 15.09.99. poništeno).
Parnica 2: Četvero isključenih članova protiv HKZ-e zbog klevete i uvrede časti po civilnom postupku.
Parnica 3: Istih četvoro, kao u parnici 2, protiv predsjednika i dopredsjednice HKZ-e zbog klevete i uvrede časti po kaznenom postupku.


Parnice 2 i 3 su identične po sadržaju, ali se vode protiv različitih pravnih osoba. Tu se nameće pitanje, zašto je nakon tužbe protiv privatnih lica podignuta naknadno tužba po istoj temi i od istih ljudi protiv HKZ-e? Zar tužiteljima nije dovoljan jedan proces za obranu svoje časti, ako smatraju, da ili nisu radili što im se predbacuje ili da se to ne može dokazati?

Na to pitanje neka svaki čitatelj nađe svoj odgovor, uz dvije dodatne činjenice: a) u ovom slučaju se ne radi o Zagorcima i b) tužitelji su odbili prijedlog HKZ-e od 11.02.2000. da se parnica protiv HKZ-e sistira dok se ne riješi ona protiv privatnih osoba, a sve u svrhu smanjivanja parničnih troškova za obje strane. Tužitelji inzistiraju na istodobnom vođenju obadvije parnice.


U kojem se stadiju nalaze parnice, što se u tih godinu dana od 01.12.99. do danas dogodilo u tom pogledu?

Autora ovog članka, kao primjerka ugrožene i izumirajuće ljudske vrste autohtonih zagrebačkih purgera, sudski proces po civilnom postupku podsjeća na stare dobre dane kad smo špilali pref. Preferans ili skraćeno pref je kartaška igra, naslijeđe k.u.k. monarhije i pored belota nekad najpopularnija u Zagrebu (šnapsl, ajnc, tablanet i slično smatram pripravnim stupnjem, šegrtijom kartanja). Nije mi poznato da li je pref poznat u Slavoniji ili drugim dijelovima Hrvatske, svaku primjedbu čitatelja u tom pogledu toplo pozdravljam. U prefu je moguće, da nakon licitacije, a time i zvanja igre jednog od tri igrača, netko od druga dva kontrahenta dade kontru, smatrajući da ima dobre karte u ruci. Izazvani opet, ako nije ziheraš i ako je istovremeno uvjeren u svoje karte daje re-kontru, nakon čega slijedi sup-kontra od izazivača. Pri svakom koraku vrijednost igre se udvostručava, i tada slijedi igra koja pokazuje tko ima kakove karte.

U parnici po civilnom postupku tužitelj podnosi tužbu, tuženi daje odgovor na tužbu (kontra), da bi tužitelj odgovorio replikom (re-kontra), na koju tuženi opet odgovara duplikom (sup-kontra). Naravno svaki korak stoji novaca, jer svaki puta odvjetnici moraju pažljivo proučiti materiju i pismeno argumentirati u korist svojih klijenata.

Vrijednost igre time raste a spremnost na nagodbu pada, jer svaka strana vjerujući u svoje dobre karte očekuje nakon dobitka igre povrat uloženog.


U oba procesa protiv HKZ-e svi opisani stupnjevi su obavljeni (zadnja duplika predana je 04.09.2000.) i prava igra tek predstoji, koja će pokazati tko ima bolje karte. To znači, da sudci sada proučavaju pismeni materijal i da se nalaze otprilike pred istim problemom kao i Međunarodna zajednica kad je pokušala shvatiti problem Bosne. Vjerojatnost je prema tome velika da će se procesi nastaviti ispitivanjem svjedoka.


Kako je to kompleksna materija može ilustrirati činjenica da je samo sa strane HKZ-e priloženo oko 60 stranica dokaznog materijala, koje su morale bit prevedene na njemački. Obzirom da ni jedna strana nije angažirala licencirane sudske prevoditelje, ironijom slučaja može se dogoditi, u slučaju kontradikcije u prevodima, da sud angažira kao prevoditelja jednog Srbina. To bi onda bilo u duhu zagrebačkog summita i bolje suradnje naroda zapadnobalkanske regije, kao i potrebnoj materijalnoj pripomoći napačenom srpskom narodu nakon povijesnog zaokreta prema demokraciji.


U parnici po kaznenom postupku nema tog pismenog ping-ponga koji se igra u civilnom procesu. Sud imenuje istražnog sudca, u konkretnom slučaju parnice br. 3, radi se o sudkinji koja zbog istovjetnosti, odnosno bliskosti materije obrađuje i druga dva procesa. Ona je relativno brzo za 24.05.2000. zakazala termin istražnog postupka, koji je završen u jednom danu ispitivanjem tužitelja i tuženih. Istražna sudkinja je nakon ispitivanja inzistirala na nagodbi između obje strane, čime bi proces bio prekinut.


Nakon dugog pregovaranja bio je usvojen tekst čiji se bitan dio sastojao u tome, da svaka strana snosi vlastite odvjetničke troškove, a sudski troškovi da se podijele. Smatrajući da je to zadnja prilika za pomirdbu i u očekivanju da su mozgovni kotačići nakon prvog sudaranja glava došli na svoje mjesto, HKZ je šest dana kasnije, t.j. 30.05.2000. dodatno predložila nagodbu za okončanje sve tri parnice.

Prijedlog nagodbe predviđa:


. međusobna isprika tuženih i tužitelja
. sazivanje izvanrednog sabora
. podjelu sudskih troškova
. preuzimanje vlastitih odvjetničkih troškova od svake strane u parnicama

Istovremeno je HKZ predložila da se sva tri procesa sistiraju dok traju pregovori, jer je besmisleno da troškovi dalje rastu ako se namjerava nagoditi.


Nagodbu dogovorenu kod istražne sudkinje tužitelji su opozvali 09.06.2000., u zakonskom roku predviđenom za predomišljanje. Istu takvu sudbinu doživio je i gore opisan prijedlog nagodbe HKZ-e, koji su 09.06 2000. odnosno 26.06 2000. odbile obadvije tužiteljske strane. Tužitelji su išli i korak dalje i odbili sistiranje procesa za vrijeme pregovaranja, iako su podastrli vlastite protuprijedloge nagodbe. Nažalost te prijedloge HKZ nije mogla akceptirati jer su, citat odvjetnika HKZ-e: "....naime ništa drugo nego potpuno priznanje krivice. Za nagodbu, koja to ime zaslužuje, i pri kojoj naravno obadvije strane moraju napustiti svoj kruti stav, potrebno bi bilo sa strane tužitelja nešto više spremnosti da se iziđe ususret drugoj strani...".


Još nisu sasvim ugašene aktivnosti da se postigne neka nagodba.U međuvremenu parnice idu svojim tokom, i lavina se dalje valja niz brijeg bivajući sve veća i veća i rupeći sve na svom putu, prije svega međuljudske odnose.
Quo vadis HKZ-o? Nastavak slijedi.

Ing. Osvin Gaupp, Glavni urednik DO

Primjedba autora: prateći intenzivno ove parnice došao sam u doticaj sa za mene do tada nepoznatim dijelom svijeta i izvukao ovaj zaključak: savjetujem mlađim naraštajima koji žele dobro zarađivati i imati zanimanje, koje je neovisno o konjukturnim ciklusima i bez obzira na razvoj tehnike uvijek traženo, neka odu u pravnike. Najlakše i najbolje se zarađuje na ljudskoj gluposti, a ona je bezgranična.

Društvene obavijesti broj 89, siječanj 2001.

 

Quo Vadis Zajednico? Ili Hrvat protiv Hrvata (1.)

www.hkz-kkv.ch


34 -2011

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch