Nešto slično se događa sa Crnogorcima oko poluotoka
Prevlaka. Zemlja je naša, ali more je crnogorsko. Glupi
nacionalisti nikako da shvate kako je to upravo sukladno
europskim pravnim stečevinama. Još nas je premudri Stipe
Mesić podučio kako sa Crnom Gorom nijesmo nikada bili u
ratu. Stoga smo im u znak zahvalnosti što su nam
prepustili Dubrovnik, Konavle i Srebrno poklonili more
uz Prevlaku. Danas su povjesničari tipa Tvrtka Jakovine
i Ive Goldsteina valjda čvrsto dokazali da su Dubrovnik,
Konavle i Srebrno početkom devedesetih razarali
Tajlanđani i Islanđani, a Crnogorci su nas od njih
branili.
I na kraju naši jarani iz BiH. Nakon
što je unuk velikog vođe Kima pohvalio BiH kao
balkansku Sjevernu Koreju, a to im je diglo perje,
počeše tvrditi da je sve s obje strane tisuću
kilometarske granice zapravo njihov teritorij. Da bi
nas pripustili u EU kao dobri susjedi, postavili su
nam određene uvjete: njihovi su Neum, Ploče, škoji i
svi otoci i poluotoci u okolici. Zadnji uvjet je
valjda da ih unaprijed moramo obavijestiti o vrsti
betona od koje ćemo graditi Pelješki most ako do toga
uopće ikada i dođe. Naš antieuropejac sa Facebooka
smatra da su Brijuni pod dvanaestogodišnjom okupacijom
velikog hrvatskog glumca Rade Šerbedžije.
Kako se to lijepo vidi iz mojih črčkarija u
kolumnama, osoba sam koja se lako navuče na
nacionalističke trivijalnosti. Stoga sam u prvi mah i
povjerovao da je ognjištar, što se tiče Rade, Lenke,
dece i rodbine stvarno u pravu. Svake godine u rujnu
Radin teatar u Ulysses igra na Brijunima istu
predstavu koju uglavnom gledaju isti gledatelji i
poneki iz Žikine dinastije. Nedavno sam pročitao
kultni intervju sa Radom u Magazinu Jutarnjeg lista
koji je s njime napravio ljevičar Dobroslav Silobrčić,
destilirani talent za politiku, političke analize,
šport i ukratko za sve što ima lijevo u sebi.
Pročitavši intervju shvatih kako su mi Rade i
Dobroslav otvorili napokon oči. Nadam se da ga je
pročitao i onaj ognjištar s početka teksta te da je i
njemu napokon sinulo.
Silobrčić započinje s Radetom razgovor sa skliskom
temom 'Devedeseta godina, Jugoslavija se raspada,
počinje rat.' Rade: 'Znate, to treba
razjasniti. Ja sam o tome napisao knjigu 'Do
posljednjeg daha' se zove.' Moram priznati da
sam imao u rukama tu knjigu i vidio kako iz nje izvire
duboka tuga i žalost zbog propasti Juge. Bila su to
teška vremena i nije bilo Borislava Vujčića i njegove
ideje 'ajde da pravimo teatar na otoku Brion'.
Na pitanje Silobrčića: 'Je li
točno da vam je bilo ponuđeno da budete direktor
srpskog narodnog pozorišta u Zagrebu?' Rade
odgovara k'o iz puške: 'Jest, odbio sam. Pa ja sam
hrvatski glumac!'
Ostadoh
tronut! Rade Šerbedžija, rođen u Hrvatskoj, odrastao u
Hrvatskoj, diplomirao na Kazališnoj akademiji u
Zagrebu, u Hrvatskoj napravio i karijeru, mora
priznati da je hrvatski glumac jer je to Dobroslavu
očito nejasno. Kaže da je 1990.g., otišao u Beograd
iako priznaje da ga u Zagrebu nitko nije napadao. Kaže
nadalje kako je kasnije navraćao u Zagreb, ali je
doživljavao neugodne situacije. Silobrčić, pun
razumijevanja za Radinu dramu života, upita: 'Na
ulici?' A Rade, gotovo kao naš Stipe Mesić,
procijedi: 'Na ulicama Zagreba bilo je užasno.'
Ne navodi doduše ni jedan primjer tog užasa koji je
proživljavao devedesetih u Zagrebu, ali zato kaže da
je na zagrebačkim ulicama doživio i divne momente: 'Ljudi
su me držali za ruke i plakali!' Ne zna tko su to
bili, ali je siguran da oni 'danas još dolaze na
Brijune' uživaju u njegovome Ulyssusu.
Potom slijedi onaj uzvišeni trenutak svakog dobrog
intervjua - trenutak kad se Rade napokon odlučio javno
demaskirati Tuđmanov crni, nacionalistički režim. Kaže
Rade: 'Nisam bio pobornik Tuđmanovog režima,
uostalom kao i polovica Hrvata!'
Potom Dobroslav
postavi pitanje svih pitanja: 'Jeste li osjetili
da ste u životnoj opasnosti?'
Znao sam da će taj odgovor napokon
razobličiti nacionalističku Hrvatsku, autokrata
Tuđmana i hrvatsku sklonost ustašluku jer se hrvatski
glumac ni kriv ni dužan našao u Zagrebu u životnoj
opasnosti. Prestao sam na trenutak čitati intervju jer
sam odjednom osjetio da će se sve moje desničarske
predrasude prema Radi, ostrvu Brion, prema
gledateljima Žikine dinastije i prema forumašu Marku
1234 raspasti sada kao mjehur od sapunice! Kad sam
uhvatio daha ipak odlučih nastaviti čitati da vidim
što su to Hrvati pripremili Radi.
Rade nam je ipak otkrio cijelu svoju
istinu: 'Bilo je susreta za koje mogu reći da sam
osjetio da sam u životnoj opasnosti. U Beogradu su
pucali na mene iz pištolja.'
Oho!!! Ovo je senzacionalno! Zenge
usred Beograda pokušale likvidirati hrvatskog glumca!
'Da' kaže Rade 'pucao je na me jedan lički
Srbin, ljut što nisam dovoljno Srbin!'
Nakon takve stravične drame i
opasnosti od hrvatskog nacionalizma i tuđmanovskog
režima u Zagrebu koji ga je htio likvidirati pokušajem
ubojstva od strane ličkog Srbina u Beogradu, iskreno
se kajem što sam ikada i pomislio da je Rade okupirao
Brijune. Stoga predlažem onom ognjištaru s početka
teksta da najesen ode do ostrva Brion i da zajedno sa
oduševljenim gledateljima Žikine dinastije pogleda
Radu u ulozi Odiseja. Neka kao Kiklop otvori ono svoje
jedno ogromno oko pa će vidjeti da Hrvatska vojska
itekako pazi i čuva Radu i njegovu familiju na
Brijunima da ga slučajno opet ne pokuša upucati neki
suludi Srbin! Kad Srpsko narodno pozorište bude
napokon osnovano i u Zagrebu, barem će imati sposobnog
direktora u osobi Rade Šerbedžije. Ako sam Radu,
gledatelje Žikine dinastije, Marka 1234 i slične
likove uvrijedio ovim tekstom, onda je bolje da ne
čuju ono što nisam napisao već sam zadržao za sebe.
I na kraju se sjetih kako je Rade, nakon pada
Vukovara, snimio jedan dirljiv srpski film pod nazivom
'Na ruševinama Vukovara'. Ekipa je bila međunarodna:
režiser, glumci i scenarist Srbi i hrvatski glumac
Rade Šerbedžija. Navodno se, nakon tog filma, primirio
i onaj lički Srbin koji je Radu htio u Beogradu
upucati jer po njemu Rade nije bio Srbin iz dna kace!
Sad je mladi Srbin sigurno već malo stariji i
zadovoljniji pa bi bio red da ga hrvatska vlada, u
znak dobre volje i dobrosusjedskih odnosa, pozove na
Brijune kao posebnog gosta. Zahvaljujući njegovom
promašaju tada u Beogradu, Hrvati već dvanaest godina
imaju Teatar na otoku Brion.
Piše: Zvonimir Hodak,
portal dnevno.hr
Vezani
članak:
U Hrvatskoj se jedino ne štedi kad se svake godine
odobrava 3 milijuna kuna agentu Angeline Joly na
Balkanu - Radi Šerbedžiji
|
