Uz njega leži već 67 godina 29 njegovih prijatelja, svi
"na rubu punoljetnosti", kako kaže sudski vještak čudeći
se njihovim neobično zdravim zubima. Jedva pet
kilometara od centra Zagreba i 35 centimetara ispod
zemlje tu je i par kopči od remena, poneka tabakera,
samo jedne jedine vojničke čizme, svi u plavim
uniformama i baš svi ruku vezanih čeličnom žicom. Na
vrhu grobnice veća je količina čahura koja jasno govori
da se radilo o egzekuciji jer u tijelima su njihova
puščana zrna. Po prvim procjenama, radi se o pitomcima
dočasničke škole ili kadetima zrakoplovne škole, mladost
na rubu punoljetnosti, kako u izvješću Ureda za
istraživanje komunističkih zločina navodi vještak sudske
medicine.
Jedva koji kilometar od te lokacije u Gračanima, na
istim obroncima Medvednice nekada se nalazilo lječilište
za plućne bolesti Brestovac. U Drugom svjetskom ratu
bilo je to lječilište NDH, a danas se dvoji je li tamo
bilo 170 ili 210 pacijenata i članova osoblja bolnice.
Svi su, naime, "nestali" nakon što su jedinice
jugoslavenske vojske preuzele tu bolnicu. U sljedećem
ratu to će napraviti na Ovčari!
I tu su 67 godina kasnije stigli
djelatnici ureda za istraživanje komunističkih zločina
i pronašli "posmrtne ostatke koji odgovaraju broju od
36 ljudi", a iskazi mještana i brojne druge indicije
sugeriraju da se radi o dijelu pacijenata i osoblja
plućne bolnice Brestovac. Ako se ne varam, ni jedan
medij osim Večernjeg lista nije detaljnije objavio te
strahote. Mediji se danima zgražavaju nad raskomadanim
tijelom nađenim u Splitu, tjednima smo pratili
detektivske medijske analize čije je tijelo prošle
godine nađeno u Jarunu, ali gotovo suučesnička
nezainteresiranost lišena minimalnog pijeteta vlada za
momkom koji na 35 centimetara ispod zemlje kojom
koračate svake nedjelje kad idete na Sljeme, drži svoj
križić u ruci, kao što se gotovo suučesnička medijska
i politička šutnja proteže i na 29 njegovih
prijatelja. "Mladosti na rubu punoljetnosti", kako im
dob precizira vještak. Svi do jednoga dobili su metak
u čelo, negdje između 13. i 15. svibnja 1945., kako
stoji u nalazu Ureda kojem prijeti ukidanje.
Ta medijska šutnja koja 67 godina kasnije djeluje
kao pljesak, proteže se i na "posmrtne ostatke koji
odgovaraju broju 36 osoba" jer baš nikoga da istraži
gdje su tijela ostalih bolesnika i liječnika iz te
svirepe priče, baš nikoga da Dnevnik, Vijesti ili prvu
stranicu novina posveti onom likvidiranom dječaku s
križićem u ruci, baš nikoga da pokaže prezir prema
životinji koja je srednjoškolcima pucala u glavu!
"Onaj tko tuđu djecu ubija - nema djece, onaj tko tuđe majke
ucviljuje - nema majke, onaj tko tuđe domove ruši - nema doma!", grmio je
1991. u slavnom govoru Vlado Gotovac generalima JNA, no ne proteže li se taj
govor kao kletva na sve one antifašiste koji su na 35 centimetara ispod zemlje
zakopali 30 mladića "na rubu punoljetnosti"? Jer to je ista vojska, s istim
"lijepim kapama na glavi"! S kojim ljudskim i profesionalnim pravom mediji šute
o zvijerima iz Gračana? I ne samo mediji! Nisam čuo jedne riječi o toj temi ni
od HDZ-a! Čak i kad Uredu prijeti ukidanje! Kakvu vjerodostojnost ima ona
HDZ-ova predstava o potrebi istraživanja komunističkih zločina kad jednu jedinu
press konferenciju nisu posvetili ukidanju Ureda? Nisam čuo ni jedne stranke da
je ozbiljno progovorila o otkriću tih strahota i paralelnoj ambiciji vlasti da
ukine Ured.
U tjednu u kojem su obznanjene te strahote inače vrlo angažirani
zastupnik u Saboru gospodin Vukšić rezolutno pita Vladu: "Ostvaruju li svinje na
hrvatskim farmama pravo na dnevnu šetnju?". To je kapitalno nacionalno pitanje
koje zanima laburiste, treću stranku po snazi u zemlji!
Pitam neki dan osnivača Ureda, Andriju Hebranga je li moguće da
se nakon tih istraživanja Ured ukida? On objašnjava da je u nekoliko mjeseci
djelovanja Ured obradio 30 lokacija, a nakon što je objavio podatke o prvim
iskapanjima, donesena je odluka o njegovu ukidanju. Operativne poslove Ureda
trebao bi preuzeti Ivan Grujić, za kojeg Hebrang pun gorčine pita kako je moguće
očekivati da će dugogodišnji dužnosnik UDBE koji je za UDBU radio od 1972.,
dakle za organizaciju koja je likvidirala, pokapala i sakrivala žrtve na
skrivene lokacije, istraživati poslove iste te UDBE?
Piše Tihomir
Dujmović, Večernji list |