O logici
“Ja nemogu
shvatiti logiku. Ne radi se o tome, nego to više nije
ni logika. Časno tužiteljstvo, ovo nije logika,
elementarna. Najobičnija logika. Vi se ponašate kao
bogovi. Vi se ponašate kao da vam je svejedno radi li
se radi o ljudima, stoci, miševima, glupanima, .
majmunima.” (17.6.2009.)
O
odbacivanju optužnice
“Nisam časni
suče Antonetti do kraja nikad pročitao optužnicu, na
očaj moje odvjetnice Pinter, iz jednostavnog razloga
što ja i cijela ova priča s tom optužnicom nema
nikakove veze. I meni se od trećeg ili četvrtog ili
sedme stranice okrene stomak i glava, i digne mi se
tlak do granica kada riskiram svoje zdravlje. Ja u
cijelosti odbacujem optužnicu. To sam rekao i to
ponavljam. Ona s realnosti nema nikakove veze.”
(15.6.2009.)
O susretu
Tuđmana i Miloševića 1991. g. u Karađorđevu
“.Percepcija
laži postaje činjenica, to će reći istina. Jedna od
tih laži koje su se razgranale po tim državama, i po
sudu i svugdje je u tome da su Milošević i Tuđman
1991. godine na tajnom sastanku u Karađorđevu djelili
Bosnu. Ja sam, časni suci, nekoliko puta govorio da je
to logička ludost, jer ako Milošević ima planove kakve
ima, a napada zbog tih planova, kako će podjeliti
Bosnu, to nije nikome jasno, ali koga logika briga?
Logika naspram tolike količine priče je potpuno u
političkom smislu nezanimljiva.”
“Dakle, ovdje, to smo vidjeli u ovom
predmetu, ja sam unio pismo koje je gospodin
Izetbegović pisao rukom Franji Tuđmanu i tamo se vidi
(Praljkova odvjetnica navodi izvor). I tu se iz toga
pisma vidi da je Alija već od nekoga, od nekud od tih,
s tim doktora i svih agenata koji su se tu motali. Već
je plasirana priča o tome da će se na sastanku, da će
Milošević ponuditi podjelu Bosne i Hercegovine Franji
Tuđmanu prije sastanka. Dakle, sastanak nije ni
održan, a već su glasine o tome što će ponudit, a sve
zbog toga da se spriječi moguće vojno savezništvo
između Hrvata i muslimana.”
“Tada je ta priča obzirom da su
održani daljni sastanci, priča o Karađorđevu, nije je
više bilo. Ona se pojavljuje ponovo 93. godine, kad
opet iz nekih mračnih razloga treba produbiti
hrvatsko, odnosno pokrenuti hrvatsko muslimanski spor
i sukobe, i tada se opet na te prostore muslimanima
kaže, evo Franjo Tuđman je davno djelio Bosnu i
Hercegovinu sa Miloševićem. To je bio razlog što se
taj problem koji se od 91. do 93. više nije javljao.
Tada se 93. godine počinje optuživati o nekakvoj
dogovorenoj podjeli prije dvije godine.”
“Nažalost gospodin Tuđman se mora
pravdat, jer velim percepcija koju su pustili o tome
da je podjele bilo 91. godine, sada je koriste kao
činjenicu. I on se.jednostavno smo se svi pravdali od
izmišljotina.”
“I kaže (Milošević, u knjizi Laure
Silber i Allana Littlea,”Yugoslavia: Death of a
Nation”,1996., op.a.) “bilo je nagađanja da smo se
dogovorili o podjeli Jugoslavije”. I sad onakvom
jasnoćom, odnosno direktnošću kakvu je on inače imao,
vrlo lijepo zaključuje: “sad vam kažem, da smo to
ondje učinili, mogli smo odmah i učiniti”, (u pozadini
glas odvjetnice, valjda zbog točnosti navoda, op.a.)
“da smo to tamo odlučili, mogli smo odmah i učiniti”.
I to je bit problema. Dakle, da su se tako moćne
srpske snage dogovorile sa Hrvatskom, koja je isto
imala snage u podjeli BiH, a tko se onda tome mogao
tome suprostaviti? Taj plan je mogao biti proveden za
tri dana. I to on kaže: “Mogli smo odmah i učiniti”. A
ne bi napao Hrvatsku odmah poslje toga i sav rat kako
se događao do 95. godine.”
“Nadalje, o tome se isto očituje
Borislav Jović, koji je bio desna ruka Miloševića,
zapravo samo neznam da nisu skupa spavali, sve su
drugo radili. I on ovdje izrijekom kaže: “pa to bi za
mene bilo ogromno iznenađenje, jer je u tom trenutku
takvo rješenje značilo bitno odstupanje od naše
cjelokupne politike.” Dakle, Jović kaže, pa naša
cjelokupna politika nije bila da dobijemo komad Bosne,
nego da dobijemo Jugoslaviju, do Karlobaga, Virovitice
i Karlovca. Dalje, o tome se ponovo očituje Jović,
isto tako u nastavku, u fusnotama je, jeli. I opet
kaže: “To nije bilo moguće, jer to nije bilo u skladu
s ciljevima politike srpskog rukovodstva”, to bi bilo
kaže: “u sukobu s našim viđenjem načina rješavanja
srpskog pitanja u Hrvatskoj i sa našim shvatanjem da
treba sačuvati Jugoslaviju.” I to je beskrajno jasno.”
“Gospodin Mesić je svjedočio na ovom
sudu, da je on čuo, da je na tom sastanku dijeljena
Bosna i Hercegovina. Ova knjiga je napisana o tom
svjedočenju. Stipe Mesić je krivokletnik i ovde je
govorio neistine, odnosno ovdje je lagao iz razloga
što se tada već htio politički obračunati s Franjom
Tuđmanom, i živim i mrtvim. Više mrtvim nego živim.
Pitanje. Zašto gospodin Mesić 91. godine, ako je čuo
da su djelili Bosnu i Hercegovinu, Franjo Tuđman i
Milošević, protiv čega je on bio, zašto to tada javno
nije rekao, a bio je drugi čovjek države, dakle odmah
do Franje Tuđmana, zašto to ni na jednom sastanku na
kojima sam i ja bio, zajedno s jednim i drugim, nije
rekao? Nego je čekao da sve to skupa prođe i onda se
politički obračunavao.”
“Časni suci, činjenice su slijedeće:
91., 92., 93. godine,. ja sam bio član VONS-a i
susretao sam Franju Tuđmana i gospodina Mesića na
mnogim sastancima. Nikada, nigdje, ni jednom rječju,
nitko, nikad nije spomenuo, a ni gospodin Mesić, bilo
kakvu priču o tome, da su se Franjo Tuđman i Milošević
91. godine u proljeće dogovorili o podjeli Bosne. Ta
priča, to je moje iskustvo, i ja o tome svjedočim,
pojavila se 1993. godine, dvije godine nakon sastanka.
I znam da se pojavila zbog početka političkih
obračuna. To znam, Stipe Mesić nije bio na sastanku (u
Karađorđevu, op.a.), zna isto što i ja, a svjedoči o
tome sastanku ovdje isto špekulirajući! Na sastanku su
bila dvojica ljudi i ta dvojica su rekli što su imali
reći, a ja ovo što sam sada rekao, to je moje
svjedočenje, a činjenice su ovdje pobrojane, koje su
objavljene. To su činjenice koje su objavljenje, a ovo
je moje svjedočenje.” (19.5.2009.)
O bezbroj
puta “da”
“.100 puta je to
ponovljeno, sto, tisuće puta. Svakome tko je želio
slušati. Od Cutileira, BiH je od Cutileira bila
definiriana. Mi smo rekli “da”. Pa da je Vance-Owen
“da”, pa Stoltenberg “da”, pa prizanje BiH “da”, pa
granice “da”. Pa zahtjev da se postave snage UN na
granice, deset puta se tražilo. Dakle, uvijek jedno te
isto. BiH “da”. Hrvati u BiH trebaju dobiti svoje
pravo samoupravljanja, samouprave, u ukviru neke ili
konfederacije ili federacije ili kantona, i tako
dalje.” (15.6.2009.)
O Aliji
Izetbegoviću
“Tvrdim ovdje
pod zakletvom, Izetbegović je varao Franju Tuđmana,
Hrvate, HVO. Igrao je dvostruku igru, i sve je, a to
sam znao i ranije, upućivalo na to da će na napasti.
Mi smo pišali krv da ne dođe do sukoba, a on je skupa
sa Halilovićem i ostalim cijelo vrijeme radio da do
tog sukoba dođe.” (18.6.2009.)
O budućnosti
BiH
“Nikad ni
jedan put nije Izebegović rekao kakvu BiH želi, osim u
Islamskoj deklaraciji. Nađite mi i jedan dokument gdje
on kaže, evo mog prijedloga kako ćemo to riješiti
unutra!” (18.6.2009.)
Što je
agresor i što su “zaraćene snage”?
“Ono što smo
vidjeli u Dubrovniku, ono što smo vidjeli Vukovaru,
ono što smo vidjeli u Sisku, ono što sam ja doživio
nema zaraćenih snaga. Postoji agresor i žrtva. I
možemo mi ovdje otvarati diskusiju kakvu god hoćemo i
debatirati, Hrvatska nije napala Srbiju, ni BiH, ni
Crnu Goru. Ja nisam išao ratovati na Beograd, nisam
išao ratovati na Tuzlu, Sarajevo, Bihać itd. Ja sam se
branio. Svugdje gdje sam bio samo sam se branio.
Svugdje. I HVO se branio i Hrvatska vojska se branila.
. Ali kad Hitler maršira Francuskom,
onda ne možete pozivati obe zaraćene strane da
prekinu, jer francuski Pokret otpora nema šta
prekinut, a Guderijanove, Rommelove i Mansteinove
divizije imaju što prekinuti. Ovdje se radi o tome da
oni kažu “prekinute”. Tko će prekinuti? Onaj tko ima
tisuću tenkova ili ja sa dva minobacača u Sunji. Ja o
tome govorim, ja bih prekinuo svakog trenutka, neka
samo ono što su donijeli na međunarodnom pravu da je
Hrvatska država, da ima svoje granice, da ima svoj
ustav. Neka se maknu i mi prekidamo. Ništa drugo
Franjo Tuđman i svi mi ostali nismo tražili. Radi se o
tome tko taj rat može zaustaviti. O.K. postoje
zaraćene strane, to je točno, ali unutar pojma
zaraćenih strana postoji agresor. Njemačka je agresor,
a Poljska nije u Drugom svjetskom ratu. I Poljska nema
što prekinuti. Ona je zaraćena strana bila mjesec
dana. I nakon mjesec dana prestala je biti zaraćena
strana, jer su je pregazili, kao i Francusku.”
(8.6.2009.)
O pravu
napada JNA na Hrvatsku i nesuporstavljanu na to BiH-e
Predsjedavajući sudac: “Gospodine Praljak, vi
kažete, što ste rekli znamo, jer to je već rečeno.
Izetbegović je rekao “to nije naš rat“. U redu, ali u
jesen 1991. godine na državnom planu, to je država
koja je u to vrijeme bila priznata, međunarodno
priznata je bila Jugoslavija, jeli se slažete s tim,
ili ne? Dobro, tako je. Mislio sam o Jugoslaviji kao
priznatoj. Po vašem mišljenju dali državni aparat
Jugoslavije 1991.godine, dali je imao pravo da
razmjesti svoje trupe po svim raznim republikama., to
mislim u slučaju SAD-a? Dali predsjednik SAD-a ima
pravo da svoje vojnike razmjesti po svim državama koje
su u sastavu SAD-a?”
Praljak: “Američki predsjednik časni suče na to
ima pravo, ali američki predsjednik ne može
razmjestiti trupe pa napast Pennsylvaniju ili tako
dalje. Ovdje se radi o tome da je Hrvatska, kad ovi
dolaze već proglasila svoju suverenost i sa izabranom
voljom naroda. To isto je već postojala i BiH.
Međunarodno prizanje nije božansko priznanje. BiH je
tada je imala svoj Parlament, imala je svoju
državnost, imala je svoju Vladu i mogla se bar na
deklarativnom, ako ne na nekom drugom nivou
suprostaviti trupama koje razaraju jednu zemlju onako
kako smo maloprije vidjeli. To nije samo pravno
pitanje, a jest i pravno. Dakle Hrvatska je država po
volji njenog naroda, a svakako je važno hoće li je na
kraju krajeva priznati zemlje, ali nije presudno.”
Predsjedavajući sudac: “Dobro gospodine Praljak.
To što kažete zanimljivo je.” (11.5.2009.)
Iz knjige
Margaret Thatcher “Ratovi na Balkanu”
“Dole piše: U prvom pasusu gospođa Thatcher je
posjetila Vukovar 1998. godine i kaže “da bi se svatko
barem jednom u životu trebao suočiti s materijalnom
stvarnošću zla.” Jer, kad je vidjela Vukovar, “vidjela
je kako zlo poprima stvaran lik, da ga čovjek nikad ne
može zaboraviti.”
“U tom pasusu (drugi op.a.) gospođa Thatcher kaže da
su zapadne vođe suočeni s tom prijetnjom, misli se na
Jugoslaviju, počinili tri ključne pogreške. “Prvo:
Pokušali su zadržati Jugoslaviju i time su
Jugoslavenskoj Armiji dale do znanja da se inozemstvo,
da se dakle neće usprotiviti njezinim nadstojanjima da
silom spriječi ocjepljenje. Drugo: Međunarodna
zajednica je nametnula embargo, a time je Slovencima,
Hrvatima i Bošnjacima uskraćena obrana. I treće:
Citiram kao treće: “U pokušaju da se “nepristano”
podjeli krivnja zbog tih događaja, dok je zapravo
jedna strana bila agresor, a druga pak žrtva, Zapad je
postao svojevrstan sukrivac za počinjene zločine.”
“Nije to bio
nikakav“, citiram, gospođa Thatcher citira, “veliki
trenutak za Europu” kako je utvrdio tadašnji
luksemburški ministar vanjskih poslova Jacques Poos,
bio je to trenutak europske sramote.” (7.5.2009.)
Iz knjige
Brendan Simmsa “Britanija i uništavanje Bosne”
Praljak: Citiram: “Tokom većeg dijela godine 1992. u
Bosni nije bilo rata, već je to bio pokolj u kojem su
do ruba naoružani i dobro organizirani srpski vojni
krugovi iskoristili svoju prednost protiv nezaštićenih
civila.”
Praljak: Dakle
citiram: “Kroz Vijeće sigurnosti UN-a u New Yorku i
Vijeće NATO-a u Bruxellesu tri duge godine Britanci su
se opirali upotrebi zračnih snaga NATO-a. U isto
vrijeme britanski državnici i diplomati gledali su u
svemu u “jakoj” Srbiji najboljeg jamca mira na
Balkanu. Sa Srbima su se britanski posrednici ophodili
vrlo susretljivo, a sa Bosancima nasilnički bahato. I
na sve su moguće načine sabotirali američke planove za
vojnu intervenciju. (7.5.2009.)
O uređenju
“a) Hrvatska je
država, b) Bosna i Hercegovina je država, c) HVO je
regularna vojska BiH-e, d) Želimo kao konstituivni
narod sudjelovati u dogovoru oko unutarnjeg uređenja
BiH-e. Jedan čovjek - jedan glas je unitarizam, to
nije se moglo prihvatiti. Zajednički neprijatelj je
onaj tko je napao, Vojska RS i JNA, e) Gospodin
Izetbegović, ja sam imao jedan veliki sastank s njim.
Nikada nigdje nije rekao kako treba biti unutarnje
uređenje BiH. On je samo nešto odbijao, a nikada nije
rekao ovo je prijedlog na kojem trebamo graditi
slobodnu cjelovitu BiH, i na osnovu te platforme idemo
se zajednički boriti da takva BiH bude. A kad bi se
nešto s međunarodnom zajednicom i dogovorilo, on je to
nakon dva dana poništio, pa mislio, neće pa hoće i
stvarao potpuni nered o čemu ćemo govoriti dalje.”
(18.5.2009.)
Bit HZHB-e
“I ovdje još
kaže da je, konstatira se da je osnovana HZHB i kaže
se bit te Zajednice “da će poštivati demokratsku
izabranu vlast u Republici BiH, sve dok postoji
državna nezavisnost BiH u odnosu na bilo koju
Jugoslaviju.” I to je bio politički stav te Zajednice
i hrvatskog naroda. Priznaje se BiH i njena
demokratska izabrana vlast, osim ako ta vlast ne
pitajući hrvatski narod hoće u Jugoslaviju sa Srbima.
E tada ja ne bi. Neznam šta bi ostali, ja ne bi! To je
moje legitimno pravo pripadnika suverenog naroda. BiH
da, njena vlast da, ali ne vlast koja bi se onda
prodala JNA, Srbiji, iz nekih svojih, iz
jednonacionalnih interesa, bilo to srpskih ili
muslimanskih. I to je časni suci osnovni problem
razumjevanja položaja, želje i htjenja i HZHB, i
hrvatskog naroda i ostalo. I nemojmo oko toga stalno
plesati kao mačka oko vruće kaše. Sto puta, da BiH,
cjelovita, nezavisna, demokratska država. Ali nas kao
narod nitko ne smije prodati.” (8.6.2009.)
O SIZ-ovima
i primjeni Ustava SFRJ-a
Sudac Trechsel: “Dok još vidim ovaj dio na
monitorima mene zanima zadnja točka članka 56, koja
zapravo govori o SIZ-a teritorijalne naravi i ako se
pročita taj dio, tu piše da se mogu osnovati takve
zajednice, kao djelovi, dakle šire od teritorija
općine, da se mogu dakle napraviti te zajednice kao
teritoriji nekoliko općina, kao djelovi te SIZ-e. Onda
se može doći do zaključka da je to upravo ono što je
bila HZ Herceg-Bosna, naime da je to bila tvorevina
koja je nastala primjenom Ustava savezne, odnosno
SFRJ. Kakav je vaš komentar na ovu hipotezu?”
Praljak:
“Točno tako kako ste rekli časni suče Trechsel. Ne
samo da su mogle, nego i traženo je da se udruživanje
o raznim osnovama kako bi se došlo do efikasnije
uprave, efikasnijeg rješavanja nekog problema. Bilo je
dopušteno udruživanje po svim osnovama, općina, MZ-a,
skupine općina itd.” (16.6.2009.)
O Ustavu
Republike BiH i pravu organiziranja obrane
Sudac Antonetti: “Pogledajte prvo član 161,
podjećam vas na to da se ovdje radi o Ustavu Republike
BiH. Reklo bi se da je ovdje napisano da politička
organizacije, društvene organizacije, profesionalne i
ostala udruženja građana učestvuju u pripremama za
obranu i osposobljavaju svoje članove za izvršavanje
zadataka obrane. Recite nam dali je to odraz volje
Republike BiH da udruženja i ostali i entiteti koji su
nezavisno organizirani u odnosu na Republiku uključi u
zadatke obrane?”
Praljak: “Da! Svi.”
Sudac Antonetti: “Dobro. Odgovarate potvrdno, to
je sasvim dovoljno za mene. Recite nam je li ovaj
tekst direktno vezan s onim tekstom koji smo maloprije
vidjeli, onim odredbama Ustava bivše Jugoslavije. Da
li se tu radi o istoj zemlji, da li se to radi o istom
načelu?”
Praljak: “Da!”
Sudac Antonetti: “Pogledajte sada molim vas član
162. Da, predpostavljam da ga znate. Tu se iznosi
definicija oružanih snaga Republike BiH koja za
zadatak ima da zaštiti nezavisnost, suverenitet,
teritorijalni integritet Republike. U drugom paragrafu
piše: da postoje dakle oružane snage Republike i
dodaje se da svaki građanin svojim oružjem učestvuje u
otporu protiv agresora. Dakle, svaki građanin se tada
smatra pripadnikom oružanih snaga Republike. Ako ove
riječi ovdje zaista imaju neki smisao s točke gledišta
Ustava. Ustav Republike i BiH navodi da se tako čini,
a moram da vas podsjetim na to da je Republika BiH
doživjela agresiju, onda to znači da je svaki građanin
pripadnik oružanih snaga. Jeli to točno ili nije?”
Praljak: “Da!”
Sudac Antonetti: “Ustav Republike BiH daje
određeno ulogu građanima, organizacijama i to znači da
ako građanin u konkretnom slučaju hrvatski građani,
ako se oni organiziraju na određeni način. Da li je to
po vašem mišljenju nešto što je protuustavano. Jeli
njihovo organiziranje nešto što je suprotno Ustavu
Republike BiH?”
Praljak:
“Ne! Svaki građanin, svaka MZ, svaka općina, svako
poduzeće, koje se organizira u obrani protiv agresije
to radi sukladno Ustavu Republike BiH, kako je
napisano.” (17.6.2009.)
O politici
interesa
“. jer je njima
(međunarodnoj zajednici op.a.) mir bio bitan. A koje
forme je taj mir i tko je u tom miru nastradao i tko
je izgubio i šta je s načelima tog mira? To što se
tiče međunarodne politike na Balkanu, od aneksije
1878. godine, aneksije BiH pod Austriju, odnosno .,
nikad nikoga nije bila briga. Nikad tamo nitko nije
vodio nešto što se može zvati načelna politika, nego
naprosto politika interesa.” (26.5.2009.)
O optužbama
na račun Unprofora
Sudac Antonetti: “Gospodine Praljak, pogledajte
stranicu 55 molim vas. Vi tu zapravo optužujete
Unprofor. I kažete “da oni pomažu muslimanima da
osvoje teritorije”. To što vi tu kažete je ozbiljna
stvar. Na čemu ste vi svojevremeno temeljili tu
izjavu?”
Praljak: “Na spoznajama časni suče! Ovo bila
teška optužba ili ne, ona je točna! Naravno ne cijeli
Unprofor, ali su mnoge postrojbe pomagale muslimane i
Englezi. A ove jedinice koje su bile iz zemalja,
islamskih, to je bilo manje-više više nego otvoreno, i
tako dalje. A čak znam da su, iako Nijemci nisu imali
svoje jedinice, oni su švercali oružje, posebno pored
nas. Što smo mi oružje švercali muslimanima isto u
humanitarnoj k.ehh, to je vrlo komplicirano, ali
ostajem pri ovom ovdje stavu. A posebno su im pomagali
nevjerojatno lažnim izvješćivanjima šta se na terenu
događa.”
Sudac Antonetti: “Govorite o švercu oružja, da li
se tu radilo o izoliranim postupcima pojedinaca, znate
da u svakoj ustanovi postoji neka crna ovca, ali to ne
znači da mora baciti ljaga na cjelokupnu instituciju,
na cjelokupnu ustanovu. Dakle, da li su to bili
pojedinačni postupci, ili su svi to radili?”
Praljak:
“Nisu radili svi časni suče, bilo je pojedinačnih, ali
bilo je i cijelih struktura. Ukrajinske i ruske
Srbima, islamske muslimanima, Englezi i tako dalje.
Dakle, bilo je, poslje toga su Amerikanci dopustili da
slijeću iranski avioni, turski avioni. Nemojmo se
zavaravat. To što sada hoće svi pokazati zapravo da
nisu radili ono što su radili i da smo mi grupa
zločina koja je proizvodila taj rat, ja kažem ovdje,
pardon, nije točno!” (18.6.2009.)
O igrama na
račun drugih
“. Predsjednik
(Tuđman, op.a.) kaže: “Jedan od supredsjedatelja pitao
me je da li smo kadri obraniti Gornji Vakuf?”. On
dakle, dakle jedan od supredsjedatelja konferencije, a
u to vrijeme to može biti ili Owen ili Stoltenberg
pita, dobro, ako vas muslimani pobjede s kakvim ćemo
planom opće moći, ako vi zaustavite kod Vakufa i
proširimo pa se uspostavi ravnoteža imati ćemo osnove
da nekoga nešto prisilimo. To je ta igra, politička,
vojna, zamršena, komplicirana, gdje su svi veliki
igrači bili izvan Hrvatske i BiH.” (17.6.2009.)
O rušenju
Starog mosta
Praljak: “. a onda kada je to sve skupa
pripremljeno, jedan engleski vojnik je postavio
kameru, to snimio, dobio je pratnju, kako to pišu
snage Armije BiH, do Sarajeva, gdje je tu kasetu
trebao predati Televiziji Sarajevo. A on je bez
ikakvog problema sjeo u Unproforov avion i odletio i
to dao BBC-u. E sad sve zaključke ja ostavljam
svakome, osim što HVO i Slobodan Praljak s tim nemaju
nikakve veze. Tko ima zaključite sami.”
Predsjedavajući sudac: “dakle vi tvrdite da je
riječ o jednoj velikoj manipulaciji, ako sam vas dobro
shvatio?”
Praljak: “Da, časni suče. Ja tvrdim da je to
velika manipulacija. I nije predao on to nikad
sarajevskoj televiziji. Sve ono što smo mi gledali, to
je prenešeno sa BBC-a. Dakle i onaj ORF, austrijski i
sarajevska televizija, i sa onim istaknutim komadićem,
kojeg je on, neznam kojeg razloga iskinuo, da li su to
bile dvije ekspolozije, ja to neznam, jer nitko ne
raspolaže tim originalom. To on nije dao sarajevskoj
televiziji. To su svi preuzimali, kako se preuzima,
kako se preuzima materijal, kad jedna kuća to objavi.
Ali je to objavljeno iste večeri 9-og., 9.11. Samo ne
iz Sarajeva nego iz BBC-a.”
Praljak: “i to
(o Škotu, vojniku snimatelju, op.a.) izrijekom pišu
muslimanske novine, na stranici knjige, evo ja ću vam
pokazati, ove, točno gdje je to navedeno, samo malo.
Evo to je “Oslobođenje”, četvrtak, 19.6.1997. godine,
stranica hrvatska je 34., gdje se o., tome govori. I
kaže se da je “kameru je prema mostu ustremio jedan
Škot, koji se u tom gradu nalazio kao pripadnik
Britanske Armije.” Dakle, Britanaca časni suci dole
nije bilo. Meni je nejasno što je pripadnik Britanske
Armije radio u Mostaru kad su dole bili zaduženi
Španjolci. I kaže se “da je taj čovjek, prema naredbi
Dudakovića, a to je bio zamjenik zapovjednika IV
korpusa, krenuo u Sarajevo u pratnji pripadnika vojne
bezbjednosti komande IV korpusa. I izrijekom piše,
“ali, umjesto da dragocjeni dokument, kako je bilo
dogovoreno, preda ondašnjem direktoru RTVBIH, on se
dočepao prvog Unproforovog aviona i odletio iz Bosne.”
Ovo pišu muslimani, ne piše Praljak. E sad. To su
njihove izjave i to dosta znatno iza toga. Ja tu
nemogu više ništa dodati. Kakvu je on ulogu imao
dolje, ja mogu sudu dostaviti njegovo ime, pa bi se
moglo, ali .ne, nema ništa od toga.”(8.6.2009.)
O modeliraju
rata i (navodnoj) smjeni
“Dakle snaga
koju su imale određene zemlje na tom području je bila
takova, da su one modelirale taj rat, to ja tvrdim,
šest puta pod zakletvom. Kako će se odvijati, do koje
mjere, i kako. I taj rat na teritoriju BiH je vođen,
između ostalog kao jedna propagandna ili kampanja
reklamiranja deterdženata. Izabere događaj koji se
zbio ili nije zbio, novinari ga vam prenesu, a onda vi
kažete, “e sad vi morate, jer evo imamo informaciju.”
Nema informacije časni suče u svjetskoj javnosti o
Doljanima, Uzdolu itd. Nema informacije o ofenzivi
muslimanskih snaga tri mjeseca na HVO. Nema! A stalno
se govori da mi napadamo. Ja kažem, nigdje nismo
napali! Mi se branimo! E sad, što se tiče gospodina
Galbraitha. Ja neznam što je on govorio o Franji
Tuđmanu, ali ja sam svoju zamjenu zatražio prije
Stupnog Dola, s kojim uostalom nemam nikakve veze, to
je broj jedan. I broj dva: Mislim da je animozitet
gospodina Galbraitha prema meni, nastao naknadno, jer
sam ja javno se očitovao kad je on držao javni skup,
tribinu, na trgu u Slavonskom Brodu, kao da mu je to
Amerika i prčija! Ja sam mu rekao, čekajte, nismo mi
banana država da nam veleposlanik drži javne
govorancije. Tada je on odgovorio “Šta se javlja taj
rušitelj Starog mosta.” Opet, bez suda i zakona,
dovoljno je da ste Amerikanac, a iza toga ide najveća
sila na svijetu, najsnažnija sila na svijetu, mene te
sile ne interesiranju. Može on biti ne znam kakova
sila, nije točno da se mene dole smijenulo.”
(15.6.2009.)
O gotovim
pričama
“Gotova je priča. Priče su, časni suče Antonetti,
gotove kad vam netko hoće staviti priču. Danas se
ratovi oblikuju preko CNN-a. Pa to piše u svakom
komunikacijskom knjizi, koja se bavi. Ako vam CNN hoće
napraviti rat, vi ćete imati rat. Najprije dođu oni, a
poslje toga možete samo čekat kad će počet rat. Od
Bagdada pa nadalje. Tu je stvar sile i snage.”
(15.6.2009.)
O uvjerenjima
“Ja sam se
uvjerio i u ratu i poslje rata, da je beskrajna
količina podmetanja i laži napravljena u tom ratu.”
(16.6.2009.)
O prišivanju
dokumenta
“U ovoj
sudnicu su fascinirajući mnogi dokumenti, i što se
tiče Blaškićevog slučaja i tu su razne službe imale
svoje prste umješane. Iz kojih razloga ja ne bih išao
dalje. Iz razloga da me dovedu i da me optuže ovdje,
evo to su razlozi.” (16.6.2009.)
O
neozbiljnosti jednog djelatnika suda
Službeni prevoditelj: (Zaboravivši vjerojatno
isključiti mikrofon, op.a.): “auuuuuuuuaaaaa
(zijevanje), joj ovaj advokat (Praljkov odvjetnik
Kovačić, op.a.) je sirota, eee.”
Praljak
(nakon dijela snimke bez tona, op.a.): “..vokat
sirota. Vaših komentara je već pun kufer. Vi prevodite
i radite svoj posao kako Bog zapovjeda, a ovaj
odvjetnik nije sirota. Sram vas bilo.” (18.6.2009.)
O ponašanju
muslimanskih izbjeglica
“oni su znali
da u Hrvatskoj ne mogu ostati, ali je dolazilo do
čitavog niza drugih problema, jer su se oni ponašali
kao da nisu izbjeglice. Njihovi su zahtjevi bili,
vidjeli ste, treba nam platiti kartu i uvesti
trajektnu liniju između otoka koji nikad nije imao
trajektnu liniju. Oni su jednostavno mislili da su oni
još uvijek građani Jugoslavije i da im netko treba
dati što ih je volja. To je broj 1. Broj 2: Pjevali su
recimo.” (prekid suca)
“I drugo: Ovi ljudi, vi to ne znate,
ali da samo kažem. Kad bi muslimani u ovoj 93.-oj
godini izvojevali koju vojnu pobjedu, znate što se
događalo na Jadranu po hotelima? Muslimanske
izbjeglice su pjevale i slavile pobjedu svoje vojske
nad Hrvatima u BiH. Desetina puta tako.” (18.6.2009.)
O dvostrukoj
politici
“Ne može se
voditi dvostruka politika prema nekome koga
naoružavate, stalno! Ne može, ne može, ne može i ne
može. Ne možete neprijatelja koga hoćete poraziti,
izbaciti, naouružati i naouružavati tokom cijelog
rata. Pa to je van pameti! (18.6.2009.)
O tezama i
uzrocima
“Jedan čovjek,
jedan glas”. Od Islamske deklaracije pa nadalje, je
ono što je uzrokovalo rat između Hrvata i muslimana! I
ja bih sutra išao u rat protiv te teze! To je moj
teritorij, na kome ja prebivam. To je moja zemlja i
nitko me neće etnički okupirati!”
Video zapisi
suđenja generalu Praljku
www.hkz-kkv.ch - dg
27.09.2010. |