Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

STARÄŒEVIĆ (NI)JE U MODI     (12.11.2012.)

Sanjam o jedinstvenoj stranci prava, da se svi pravaÅ¡i napokon ujedine, jer jedino tako mogu predstavljati relevantnu politiÄku snagu.

(Ruža Tomašić)

Slobodna, nezavisna i cjelokupna Hrvatska! Za taj cilj žrtvovao je utemeljitelj pravaÅ¡tva Ante StarÄević svoj život. Radi njega se odrekao obiteljskog života, druÅ¡tvenoga položaja, bogatstva i osobnih probitaka. Radi njega je trpio progonstvo, zatvor i siromaÅ¡tvo.

Već u njegovom prvom govoru u saboru formuliran je pravaÅ¡ki politiÄki program, pokazan cilj i putovi: Ja neću dokazivati da Hrvatska može doista biti državom za sebe, nego samo velim, da naÅ¡a domovina, kako je i nekad bila, tako i danas može biti samostalna. Ja sam htio dokazati, da mi, ako smo muževi slobode i napretka, moramo nastojati naÅ¡em narodu izbiti iz glave uvjerenje, koje su mu nametnuli Austrija i Rusija, naime vjeru da mi uzdržavatelji Austrije, da smo tako slabi, da ne možemo drugaÄije, nego živjeti, kao neÄiji robovi. Mi moramo Hrvatima dokazati da je robu jednako i u ameriÄkoj republici ili austrijskoj ili ruskoj despociji.


Od tog programa, cilja i puta nikada nije odstupio. I u kasnijem svom djelovanju on uÄi i opominje: .dok narod hoće da bude narodom, dotle će narod biti za svoju samostalnost i neodvisnost. Ono je uvjet njegovog opstanka, ono je duh i smjer naÅ¡eg programa.


PolitiÄka, kulturna i ekonomska sloboda, nezavisnost i samostalnost temeljnice su na kojima Hrvati trebaju graditi budućnost i napredak i u tom smislu on govori: Bez samostalnosti i neodvisnosti narod ne može biti narodom, osobom, nego je samo puk, množina Äeljadi. Izgubićem suverenstva, osobitosti meÄ‘unarodne, narod već ne ima niÅ¡ta za izgubiti, niÅ¡ta za Äuvati. Bez dvojbe, politiÄka sloboda jedini je naÄin, kojim si može zasužnjeni narod pomoći. Dok njegovo cijelo gospodarstvo stoji u Å¡akah drugoga, dok on ne može svoje cjelokupno stanje urediti po svojoj volji i po svojih probitcah, dotle on ne može, nego siromah, nego pokoran, nego sužanj biti.


ÄŒovjek ne može, a da se ne upita, ne daje li mu danaÅ¡nje - sadaÅ¡nje ostvareno kolonijalno stanje Hrvatske, kojem i prije ulaska u EU Hrvati nemaju ni politiÄke, ni kulturne, ni ekonomske, ni financijske samostalnosti, za pravo. DanaÅ¡nje stanje po tom pitanju odliÄno je oslikalo "Hrvatsko Pravo" koje piÅ¡e kako je Hrvatska pod izdajniÄkom vlašću SDP i HDZ postala goli objekt tuÄ‘ih interesa i žalobna kvislinÅ¡ka tvorba sa manje samostalnosti i nezavisnosti u zaÅ¡titi svojih nacionalnih interesa i kapitala nego NDH prema Berlinu ili komunistiÄka Hrvatska prema Beogradu i Jugoslaviji.(Hrvatsko Pravo 31.1o.2012).


Kad bi se i danas moglo pitati StarÄevića vjerojatno bi bio dosljedan sebi, a to znaÄi protiv novog okvira i za oÄuvanje hrvatske samostalnosti i suverenosti, jer je i u svoje vrijeme bio viÅ¡e nego jasan: Kad se radi o suverenstvu naroda, tu ne može biti nego branitelja i izdajica naroda i dok budemo imali domaćih izdajica dotle ćemo imati tuÄ‘ina za gospodara.


Samostalnost i nezavisnost naroda, to nije vlasniÅ¡tvo ni svih nas, koji danas živimo. To je vlasniÅ¡tvo naroda to jest i naÅ¡e djece i budućih naÅ¡ih pokoljenja, govorio je StarÄević.
Ali tako danas ne govore niti misle svi pravaÅ¡i, osobito ne oni sa predznakom Ante StarÄević, po imenice HSP dr. AS, iako tvrde da dosljedno provode najstariji i jedini izvorni hrvatski politiÄki svjetonazor. OÄito ga provode samo deklarativno, jer je Hrvatski sabor jednoglasno ratificirao Ugovor o pristupanju RH EU. Za pristupni ugovor glasovalo je 136 zastupnika, a nitko nije bio protiv, ni suzdržan. ÄŒiji dakle svjetonazor, politiku i program provodi HSP-AS??


Na osnovi tih Äinjenica jasno je da su toj stranci u modi ideje koje su se u hrvatskoj proÅ¡losti pokazale kobne po Hrvate, da se provodi politika i program jednog drugog "pravaÅ¡a", jednog drugog Ante. Onog koji je poÄetkom dvadesetog stoljeća pozivao braću Hrvate da idu "naprijed" bez oklijevanja pod barjak koji nosi ime slobode i ujedinjenja, da ujedini svoje teritorije u jednu zajedniÄku i neovisnu državu koja će stvoriti trajni mir, slobodu i napredak Hrvatima. Ideje su to i rijeÄi zabludjelog pravaÅ¡a Ante Trumbića kojeg su (i ne samo njega) sposobniji, vjeÅ¡tiji, realniji i lukaviji srpski politiÄari izrabili, prevarili i nadmudrili. Koje je, kad je uoÄio prijevaru velikosrpskih krugova oko stvaranja Kraljevine SHS, napustio vladu i preÅ¡ao u opoziciju. Godine 1924. pristupio Hrvatskoj zajednici i poÄeo suraÄ‘ivati s Radićem, a nakon atentata u beogradskoj skupÅ¡tini i pristupio HSS-u. Nakon svih zabluda on napokon, pred kraj života, dolazi do konaÄnog uvjerenja da je okviraÅ¡tvo Å¡tetno, da je zajedniÄki život Hrvatima u Jugoslaviji nemoguć. Na kraju objavljuje "Elaborat o hrvatskom pitanju" u kojem izlaže potrebu da se Hrvati izdvoje iz Jugoslavije.


"StarÄevićanci" vole okvire


MeÄ‘utim kad su pravaÅ¡i u pitanju zablude nisu rijetkost i pojedinaÄnost. Kako danas tako i u proÅ¡losti upravo oni pravaÅ¡i sa predznakom "StarÄević" zastupaju politiku okvira. StarÄevićeva stranka prava nakon 1917. tako zastupa "nacionalnu koncentraciju svih južnih Slavena". Stavlja se na Äelo onih snaga koje su tražile stvaranje federacije. U suradnji sa Hrvatsko-srpskom koalicijom SSP vrÅ¡i udar u Narodnom vijeću 24.11 1918. te s dr. Grgom AnÄ‘elinovićem vodi izaslanstvo Narodnog vijeća u Beograd gdje je regent A. KaraÄ‘orÄ‘ević proglasio ujedinjenje 01.12.1918.

Politika kompromisa, neautentiÄnosti, nedosljednosti


Danas kad je sve oÄiglednije da novi pokret - nova zabluda brodi u novi totalitarizam umjesto da svom žestinom udare protiv novog ropstva, da upru sve svoje snage i postave kao životni program zahtjev, da Hrvati održe vlastitu državu, da pokažu narodu prave putove "deklarirani StarÄevićanci" svrstavaju se u protivnike hrvatske državnosti, u protivnike hrvatske države - zavjetne misli Ante StarÄevića.
Svrstavanje uz takvu politiku davanje je legitimnosti politici koja je objekt tuÄ‘e politike, interesa i programa. JoÅ¡ sramnija od toga je Äinjenica da se s tom politikom, koja je uniÅ¡tila snove hrvatskom narodu, koja je umjesto mira i zadovoljstva donijela nemir i tjeskobu, umjesto pravde nepravdu, umjesto blagostanja siromaÅ¡tvo, umjesto sreće tugu i patnju i konaÄno umjesto slobode novo ropstvo, meÅ¡etari, paktira. Žalosna je istina da su, kad god je ta izdajniÄka i Å¡tetna politika bila ugrožena, kad god je tonula, u njenom spaÅ¡avanju uvijek pravaÅ¡i bili u modi.

A starÄević je bio protiv svakog politiÄkog meÅ¡etarenja i kompromisa: MeÄ‘u istinom i lažju, meÄ‘u krepošću i zlobom nema ugovaranja i nagodbe. ili joÅ¡ jasnije: Boriti se da svi oni koji su se pokazali nesposobnima, ili po loÅ¡oj ideji ili po loÅ¡oj provedbi ideje, ili su makar i nehotice upadali u pogreÅ¡ke, budu odstranjeni sa svih vodećih mjesta u javnom životu.


Sukladno tome potpuno je jasno da izvorni StarÄević nije u modi kad ga treba slijediti i provoditi. No kad je u pitanju uspjeh u narodu onda je u modi pozivati se i deklarirati StarÄevićancem, a sve s razlogom da bi se pod krinkom izvornog pravaÅ¡tva slijedila i provodila politika koja s StarÄevićem nema nikakve veze. Takva politika i takvo pravaÅ¡tvo povreda je uspomene, lika i djela A. StarÄevića.


Pozivati na ujedinjenje pravaÅ¡a, a provoditi takvu politiku, odnosno ne slijediti i provoditi StarÄevićev nauk i ideje viÅ¡e je nego licemjerno. U biti je to ona vrsta djelatnosti koja onemogućuje ujedinjenje, jer politika koja je spremna na kompromise, koja nema svojih vlastitih principa, za koje se bori i zalaže, koja je okviraÅ¡ka i koja paktira s totalitarnim organizacijama, organizacijama koje su izdale hrvatske nacionalne interese, može samo voditi joÅ¡ dubljem razjedinjavanju pravaÅ¡tva- nikako ujedinjenju.


No nije samo HSP-AS nedosljedan. I u mnogim drugim pogledima njegove cjelokupne ideje i nauk ne žive u svim pravaškim strankama.


StarÄević je bio i gorljivi zagovornik da suverenosti naroda. Po njegovom miÅ¡ljenju je izvor svake vlasti u narodu, a narod saÄinjava u prvom redu puk, to jest najÅ¡iri narodni slojevi. Prema tome, puk treba imati vlast u državi i upravljati njome u svom interesu, odluÄivati po svojem miÅ¡ljenju i svojim potrebama - uÄi StarÄević.

No danaÅ¡nji pravaÅ¡i vrlo rijetko govore o takvom ureÄ‘enju. Prava je rijetkost Äuti ili proÄitati takva pravaÅ¡ka stajaliÅ¡ta. Ali je zato za primijetiti da se neke pravaÅ¡ke organizacije izriÄito protive istinskom demokratskom ureÄ‘enju Hrvatske i vide demokraciju kao jednu Å¡tetnost i nepotrebnost.


Ima meÄ‘utim i onakvih pravaÅ¡a koji pod krinkom StarÄevićevog pravaÅ¡tva Å¡ire ksenofobiju, antisemitizam, koji rasnu misao stavljaju kao osnovu svoga rada, dok je StarÄeviću sloboda svih naroda, jednakost svih graÄ‘ana, bratstvo svih ljudi na prvom mjestu. On govori: Mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Serba, i Nijemca, i Talijana, i Žida, i Ciganina, i Luterovca itd. svakoga tko radi za općenito dobro svega naroda i cijele domovine, a plaÅ¡imo se jednako i Hervata i Serba itd., svakoga tko je proti onim skupnim svetinjam.


Nema kod njega elemenata uÄenja da je narod zajednica bliskoga krvnog srodstva, da jedna Äista i viÅ¡a rasa ima moć, da je plemenitija, da je motor civilizacije, nema ideja uniÅ¡tenja drugog ili drugih naroda. On jest upotrebljavao uzreÄicu "sužanjska pasmina", ali to je bio izraz za oportuniste i pristaÅ¡e "Å¡irih" shvaćanja. On jest dijelio "slavoserbe" od pravih Hrvata, ali to nije bila razdioba po nekom bioloÅ¡kom kriteriju, niti je on time htio ustvrditi neko rasno Äistunstvo.


Svaki je narod po njemu smjesa razliÄitih naroda, razliÄite krvi i o nijednom Hrvatu ne može se reći, da u njemu nema krvi ni primjese rimske, grÄke ili barbarske.. Taj pojam je u prvom redu duhovno-moralni pojam. On ne znaÄi pripadnika koje narodnosti. To je svaki Äovjek kojemu ćud odgovara znaÄenju lat. rijeÄi "sclavus" i "servus". Slavoserbi oni su svaÄiji, tko im Å¡to dade ili obeća, ili se od kog Äemu nadaju.. (Takvih ima i danas u izobilju, nažalost i meÄ‘u pravaÅ¡ima).


No, meÄ‘u pravaÅ¡kim organizacijama ima i postoji izvornih pravaÅ¡a StarÄevićevog kova koje su dosljedne i koje provode StarÄevićev izvorni nauk i ideologiju i ta Äinjenica veseli i raduje. Raduje i Äinjenica da i mnoge druge domoljubne opcije, koje u svom nazivu ne nose pridjev "pravaÅ¡i", zastupaju, pa i provode StarÄevićev nauk i ideologiju, Äak viÅ¡e od nekih sa pravaÅ¡kim - StarÄevićevim predznakom. To jest jedan svojevrstan paradoks, ali paradoks koji veseli, jer je to jedna mala, ali ipak nada za Hrvatsku.


Ujedinjenje svih pravaÅ¡a viÅ¡e je nego poželjno, viÅ¡e je nego potrebno, ono je nužnost. No da bi do njega doÅ¡lo mnogi moraju promijeniti svoju orijentaciju. Samo na osnovi izvornog i Äistog StarÄevićevog nauka moći će se to ujedinjenje i ostvariti, i samo na osnovi takvog djelovanja pravaÅ¡i će moći predstavljati relevantnu politiÄku snagu.


Najveći problem "glavnog" dijela pravaÅ¡a, manjak je onih vrijednosti na koje je StarÄević pozivao, a to je manjak pouzdanja u vlastiti narod, u vlastite snage, te osobito manjak pouzdanja i povjerenja u Boga.

A upravo On zaslužuje bezgraniÄno povjerenje, jer je dobar i neizmjerno ljubi, jer je milosrdan, milostiv i pravedan. Jednom rijeÄju, jer je svemoćan i blago Äovjeku koji se uzda u Njega (Jeremija 17,5-8), blago li i narodu kojemu je Gospodin Bog ( Psalam 33,12, 18-21).


PiÅ¡e: OmrÄen, Mirko    

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: