Završne riječi na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču u Haagu izazvale su dudekovsko čuđenje u lokalnom domovinskome mnijenju. Što nam to radi gospon haaški tužitelj? Nije li ga sram tvrditi da smo svi mi ratni zločinci? Ili barem svi oni koji nisu prihvatili i javno podržali nauk gospona tužitelja.

To što gospon tužitelj tvrdi da su predsjednik države Tuđman i ministar obrane Šušak bili vođe zajedničkoga zločinačkog pothvata Oluje, istog onog koji mi ovdje lokalno slavimo kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, nama dudekima nije osobito važno. Ljudi su mrtvi, nisu 'v reštu', ne moramo im plaćati obranu novcem poreznih obveznika. A da se baš energično zatraži, mogli bismo ih osuditi sami, posthumno. Da sebe ekskulpiramo kod gospona tužitelja. Ali ako može, na proljeće, da ne kolidira s onim danima kad vijemo barjake po Kninu i kunemo se u veliku pobjedu koju nam nitko ne može oduzeti.

I svakako bi trebalo izbjeći jesen, da ne kolidira s onim danima kad palimo svijeće u spomen zločina u Vukovaru, obilježavamo godišnjice napada na Dubrovnik, Osijek, Sisak, Karlovac, Zadar, Šibenik... To i kod dudeka razbudi sjećanja. Mogli bi posumnjati da možda sve to ipak nije bilo djelo odmetnutih srpskih naoružanih civila, kako kaže gospon tužitelj.

Izrezak iz grupnog portreta

Ni to što gospon tužitelj tvrdi da su generali Gotovina, Markač i Čermak, s naglaskom na Gotovinu dakako, druga zapovjedna razina sveobuhvatnoga zločinačkog pothvata Oluje, koji mi lokalno slavimo kao veliku pobjedu, nije nešto što bi zabrinjavalo nas dudeke. Jesmo li im platili obranu novcem poreznih obveznika, barem onima koji je nisu mogli platiti sami? Jesmo. E pa sad, ako se gospon sudac složi da su oni zapovijedali tom zločinačkom perverzijom od etničkog čišćenja, kako kaže gospon tužitelj, mi imamo rješenje. Izrezat ćemo ih iz grupnog portreta Oluje. Stavit demo na njihovo mjesto neke nove generale, za lokalnu proslavu. Neće biti još ljepši i još mlađi, stavit ćemo starije, da ne budu sumnjivi. Na ponovnom oslobađanju Knina ionako ih nitko neće provjeravati. Nama dudekima to oslobađanje ionako nikad i ne bi palo na pamet. Mi čak i ne znamo kako se uopće stiglo do Knina, da to baš nije išlo: danas se penjem na brdo, malo granatiram, a sutra silazim. Mi nismo sigurni zašto su se uopće penjali na brdo pa onda spuštali u Knin.

Ipak smo malo uvrijeđeni

Možda zato da nakon četverogodišnje okupacije i uzaludnih pregovaranja pobijede jednu paradržavnu tvorbu zločinačkog projekta velike Srbije stvorenu na - nimalo prikrivenom - etničkom čišćenju, kako to govorimo kad lokalno obilježavamo Oluju. Ili zato da provedu tajni plan etničkog čišćenja srpskih civila na perverzno nevidljiv način: prekomjernim granatiranjem koje je namjerno bilo tek toliko blago prekomjerno da prekomjernost uspije primijetiti samo gospon tužitelj, toliko (ne)selektivno da je prouzročilo samo jednu civilnu žrtvu. Ali su zato izabrane tako glasne granate da su civili pobjegli prestrašeni zaglušujućim zvukom, kako to kaže gospon tužitelj. Jest, zvuči malo glupo čak i nama dudekima, ali Bože moj, ako treba nešto žrtvovati za uzoran odnos s gosponom tužiteljem, za spas sviju nas, za naš put u EU, pravit ćemo se da i to vjerujemo.

No kad gospon tužitelj kaže da smo svi mi ratni zločinci, to i nas dudeke malo vrijeđa. Znači li to da svaki od nas dudeka mora po 'ausweiss' za EU kod gospona tužitelja? Kakva je razlika između onoga što su nam 1991. govorili iz Beograda da smo svi ustaše i ovoga što nam sad gospon tužitelj kaže iz Haaga - da smo svi mi zločinci? Na razini političke (dis)kvalifikacije poruke su identične. No ovo nije priča ni o Beogradu ni o gosponu haškom tužitelju, nego o tome kako je kontinuirana dudekovština u petnaestak godina oslobađanje pretvorila u zločin, a istinsku pobjedu države dovela do rastakanja državne supstance. Pritom ipak nismo svi dudeki. Dudeke predstavlja naša upravljačka klasa koja se u ozbiljnim državama naziva i elitom. A mi se dnevno čudimo kako smo gospodarski kolonizirani, politički korumpirani, kako rasprodajemo obiteljsko srebro stranim poslovnim i političkim lobijima... Što ne bi dudeki rasprodali dijelove kad su cijelu državu dali na raspolaganje gosponu tužitelju? Zabadava. Na povjerenje. Bez reversa.

Višnja Starešina, LIDER, 3.9.2010.

http://www.liderpress.hr

03.09.2010.