Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

VIŠNJA STAREŠINA U POSJETI KOD HKZ       (03.03.2006.)

Višnja Starešina - Haaška formula

19. veljače u Joni, uz knjigu fra Šimuna Šite Ćorića, predstavili smo i najnoviju knjigu Višnje Starešine "Haaška formula", te prvoizašlu "Vježbe u laboratoriju Balkan".
Ova posljednja je u cjelosti rasprodana, ali knjigu "Haaška formula" možete naručiti kod HKZ

Nakon što Ujedinjeni narodi (UN) nisu bili sposobni zaustaviti rat u Hrvatskoj i BiH, polagali smo velike nade u Haaški sud (osnovan 1993. g.), koji je konačno trebao imenovati napadača i suditi mu. Kako se to nije dogodilo, razočaranje i nerazumijevanje jednako je veliko, kao i prvobitna nada u pravdu koju smo od njega očekivali.

Kao dopisnica Večernjeg lista iz UN-a u Ženevi i suda u Haagu, Višnja Starešina je vjerojatno jedna od najboljih poznavatelja događaja. U svojoj knjizi ona nam otkriva "Haašku forumulu" po kojoj taj sud funkcionira. Sud od samog početka nije dobio nadležnost da sudi za agresiju, nego je krenuo putem izjednačavanja krivnje za rat i u njemu počinjenih zločina na principu individualne odgovornosti. Time se sud pretvorio u vrlo moćno sredstvo političkog upravljanja novonastalim državama na teritoriju bivše Jugoslavije, u čemu primat ima Velika Britanija.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju od početka je imao male izglede postati institucija prava, jer je politika ugrađena u njegove temelje. Osnovalo ga je političko tijelo - Vijeće sigurnosti, financira ga najvećim dijelom SAD, a kadrovski ga je ekipirala Velika Britanija, koja ga u trenutku osnivanja nije željela, ali kad je već bio osnovan, odmah je prepoznala u njemu moćni instrument provedbe svoje politike na Balkanu i to pod plaštem međunarodne pravde.

Već i u knjizi "Vježbe u laboratoriju Balkan" Starešina ukazuje na hrvatske propuste. Hrvatska nije imala iskustva na svjetskoj političkoj pozornici, nije znala braniti vlastite interese, stoga ni u slučaju Haaškog suda nije bila spremna, nije priredila nikakvu strategiju kako se postaviti. Umjesto da osnuje ekspertni tim koji bi pratio rad suda kako ne bi bilo iznenađenja, vlasti su se uvijek dale iznenaditi zahtjevima i odlukama iz Haaga.

Mali sud na rubu grada Haaga izrastao je u klasičnu UN-ovu birokratsku instituciju s godišnjim proračunom od 300 milijuna američkih dolara i 1300 zaposlenika, a Hrvatska ni danas nema tijelo koje bi se sustavno bavilo praćenjem rada takvog ogromnog birokratskog stroja. Taj je pak u međuvremenu postao glavni kriterij međunarodne pozicije RH i pristupa EU.

Kao posljedicu toga imamo situaciju da se na optuženičkoj klupi našlo i samo vodstvo države, za koje tužiteljstvo kaže da je bilo udruženo u dvije "zločinačke organizacije", onu u Hrvatskoj koja je provela akcije Oluja i Bljesak, i onu u BiH gdje se hrvatsko-muslimanski rat tretira kao hrvatski zločinački pothvat. Prema tim optužnicama zločinci su gotovo trećina Hrvata iz Hrvatske i svi iz BiH. O tome se u Hrvatskoj malo ili ništa nezna, kao da nitko nije pročitao optužnice.

Nasuprot tolikim optuženim Hrvatima, stoji nesrazmjerno mali broj optuženih Srba. Nema optuženih iz vodstva JNA, nisu optuženi ni idejni ni izvršni začetnici počinjenih zločina nad Hrvatima i Muslimanima. Sve njih "zastupao" je Milošević, a oni danas žive kao da se nije ništa dogodilo zbog čega bi trebali biti pozvani na odgovornost. Jugoslavenski ratni ministar obrane Veljko Kadijević je američki vojni savjetnik. Šef KOS-a Aca Vasiljević Haaški je svjedok i (prema srpskim izvorima) vojni savjetnik u Kanadi. Načelnik glavnog štaba JNA Blagoje Adžić, članovi krnjeg Predsjedništva koje je naložilo agresiju Borisav Jović i Branko Kostić - uživaju u mirovini kao da nisu odgovorni za stotinu tisuća mrtvih, razaranje četvrtine Hrvatske i dvije trečine BiH.

Prema haškoj forumuli Beograd je zapravo najnedužniji. Nikakvo čudo kada se zna da se tužbe temelje na montiranim dokazima britanskih obavještajnih službi, stvarnih gospodara toga karikaturalnog suda za nebitne ljude iz nebitnih zemalja. Britanska je politika početkom rata putem UN-a preuzela upravljanje mirovnim procesom na prostoru bivše Jugoslavije (sjetimo se njihovih lordova), a putem Haaškog suda upravljanje pravdom za bivšu YU.

Britanski koncept političkog ustrojstva Balkana zasniva se na dominirajućoj Srbiji. Velikosrpske ambicije jamac su stalne nestabilnosti, a Balkan mora ostati potencijalno opasno mjesto kojim se plaši Europa i oko kojega će se i u budućnosti dijeliti. Time Britanci liječe svoju iracionalnu fobiju od širenja njemačkog utjecaja na jugoistok Europe istovremeno šireći percepciju hrvatske krivnje za svaku destabilizaciju na Balkanu.

Na početku knjige autorica se zahvaljuje svima koji su joj pomogli da pronikne u haašku formulu pravde, a posebno se zahvaljuje Anti Kosteliću, koji je prepoznao temu i ovu knjigu učinio mogućom. Mi smo pak zahvalni smo što imamo ljude koji nam razotkrivaju odluke i djela močnika iza kulisa svjetske pozornice, na kojoj su Hrvatima i Hrvatskoj namjenili minorne (ali po nas pogubne) uloge u cilju ostvarenja vlastitih imperijalnih ciljeva.

Priredila D. Gaupp

 

Šimun Šito Ćorić, Višnja Starešina i Osvin Gaupp koji je predstavio autore i knjige

 

005-2006

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch