Hrvatski gledatelji ne bi smjeli biti opsjednuti s tim
serijalom, već bi trebali znati i poznavati hrvatsku
povijest u vrijeme Sulejmana Veličanstvenoga. Upravo u
tu svrhu pišem i ovaj članak da se gledateljima barem
malo približi slika kako su Hrvati doživjeli Sulejmana,
a još više kako su on i turska vojska doživjeli Hrvate.
Serijal govori o plemenitom, dobrom čovjeku,
veličanstvenom, ali niti u jednoj vjeri ako je iskrena i
istinita dobar i plemenit čovjek nikada ne bi osvajao i
razarao tuđe gradove, proganjao i ubijao njihovo
stanovništvo i sl.
Nama je iz najnovije povijesti poznata takva
"dobrota i plemenitost" jednog generala Mladića i sl.
koje su srpski mediji dizali u zvijezde. Zato prema
tom serijalu i "istinama" u njemu budimo vrlo oprezni.
Sulejman Prvi za nas nikada nije bio "veličanstvni" -
bio je pravi pomornik hrvatskog naroda, odvodio je u
roblje na stotine tisuća naših majki i njihove djece,
a regrutirao je na desetke tisuća Hrvata u Janjičare.
Svi gledatelji tog serijala to moraju znati i gledati
na taj serijal - i kroz našu hrvatsku povijesnu
istinu.
Obrana Kisega u Mađarskoj
Deset dana prije nego što će postati kralj,
Ferdinand I. imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za
vrhovnog kapetana i savjetnika, koji će uspješno i
mudro obavljati diplomatske i vojnič ke poslove sve do
svoje smrti 1545.
Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio god. 1532.,
kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio
140 000 turskih vojnika na njihovom vojnom pohodu
prema Beču. Turci koji su mogli mirno proći pored
malenog grada i tako iznenaditi tada još nespremne
Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su
mislili da će Kiseg biti lagan plijen.
Nikola Jurišić je sa svojih 28 lako i 10 teško
naoružanih konjanika trebao odjahati za Beč i tamo se
pridružiti glavnoj vojsci. Međutim kad je vidio
mnoštvo djece, žena i staraca koji sudošli potražiti
spas u gradskim zidinama, odlučio je ostati i braniti
narod.Nakon što je Jurišić je sastavio od seljaka i
građana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo
Ferdinandu I. u kojem je napisao:
"Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi
grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da ću ga
spasiti, nego samo da koji časak neprijatelja zabavim
i tako kršćanskim vladarima pribavim vremena da se
priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvećoj
smrtnoj pogibelji."
Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gađali
Kiseg, a 13. kolovoza započeli su s mnogobrojnim
jurišima sa svih strana. Branitelji nisu gubili
prisebnost ni kad su ih Turci nekoliko puta dovodili u
"mat poziciju", nego su se hrabro i čudesno
branili.Nakon odbijenog dvanaestog juriša 28.
kolovoza, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i
piše:
"Od naših 700 oružanih zemljaka već je polovica
poginula; od puščanog praha, što sam ga za 300 forinti
kupio, imam još jednu centu. Samo Božja milost čuva
nas; budi ona milostiva mojoj duši."
Poslije dvanaestog juriša, turski glasnici su tri
puta dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali
hrabri Jurišić im je slao tako drske i cinične
odgovore, da je sultan Sulejman I. ludovao od bijesa i
muke. U 13. jurišu poginulo je još 60 hrabrih
branitelja, a ranjeni Jurišić se s ostatkom posade
pripravio za posljednji boj. U trenutku nove turske
navale na gradske zidine, starci, žene i djeca su
stali plakati i zapomagati te se moliti sv. Martinu, a
umjesto da uđu u grad Turci su počeli bježati. Kasnije
su pričali da su pobjegli zbog nekog konjanika s
vatrenim mačem koji ih je tjerao sa zidina. I dok su
tako na smrt prestrašeni Turci govorili da je Jurišić
u savezu sa Sotonom, Hrvati su slavili i zahvaljivali
sv. Martinu što ih je spasio od sigurne smrti.
Sam Nikola Jurišić napisao jeFerdinandu kasnije:
"Moj puščani prah bio je već posve potrošen; što
je od mojih ljudi ostalo na životu, već je svu volju
izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više
braniti."
30.
kolovoza 1532. razočarani Sulejman je sa svojom
iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako
velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg.
Nikolu Jurišića je zbog zasluga car i kralj nagradio
barunskom titulom i vlašću nad Kisegom. Po Nikoli
Jurišiću, nazvana je jedna od glavnih ulica u Zagrebu.
Dakle, prvi
koji su zaustavili Sulejmana Prvog Veličanstvenog bili
su Hrvati braneći grad i utvrdu Kiseg u Mađarskoj.
Sulejman Prvi Veličanstveni je i završio svoj život u
borbi sa Hrvatima, umrijevši pod zidinama Sigeta za
vrijeme njegove opsade.
Hrvati su mu bili i Alfa i Omega! Iuvijek su mu bili
i ružan san koji mu nije dao mirno spavati. Krvavo smo
zaradili papinski naziv - Predziđe kršćanstva.
Nažalost ni danas u hrvatskim povijesnimn čitankama
nema ni riječi o takvom junaku kao što je bio Nikola
Jurišić, nema ni riječi o herojima Gvozdanskog i
brojnim drugim velejunacima iz ratova sa Turcima.
Nastavlja se prešućivanje naše slavne povijesti i u
samostalnoj hrvatskoj državi, kao što je to bilo za
vrijeme obje Jugoslavije. Obje su propale, ali njihov
mentalitet još je itekako živ i žilav u Hrvatskoj.
Priredio Mile Prpa
Portal hrsvijet.net
Gvozdansko - zaboravljeno junaštvo
![](images/sulejman.jpg)
|