Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SUROGAT ZA DESNICU NEDOREČENIH KONZERVATIVNIH LJEVIČARA

 

Piše: Emil Čić

Dok su njemački nacisti ipak govorili o Providnosti, jer im je još toliko ostalo od kulture kršćanstva, ovi francuski "novi desničari" ne razumiju niti toliko!

Ateizam je strašna stvar: svaki dan kršćanski vjernik mora gledati kao se gase svjetla razuma i svake pameti, kako se gube kriteriji smisla dok je istina izmiješana s glupošću i lažju. U tom smislu, posebno drastičan primjer izmiješanosti suvislog i nesuvislog od druge polovice XX. stoljeća čini struja francuskoga političkog mišljenja koju se predstavlja kao Europska nova desnica, iako to s desnicom ima veze samo u toliko što su u to mišljenje ukomponirani i tradicionalistički stavovi o naciji i društvu.

 

U stvarnosti, kako iz cjeline možemo zapaziti, stavovi francuskih i nekih njemačkih mislilaca s tradicionalnim mišljenjem i etikom nalaze se u dubokom rascjepu, tako da francuska "desnica" stvarno i nije desnica, već loš surogat prave europske desnice.

 

Prikaz takve quasi-desnice dao nam je dr. Tomislav Sunić objavivši u "Nakladi Hasanbegović“ krajem 2009. knjigu "Europska nova desnica - korijeni, ideje i mislioci". Predgovor knjizi napisao je jedan od glavnih francuskih lijevo-desničara, Alain de Benoist, koji je vrlo poznat, a kod nas je ista naklada objavila i njegovu, inače, vrlo solidno napisanu analizu totalitarnih ideologija pod naslovom "Komunizam i nacizam".

 

No, po izlaganju mišljenja i djela De Benoista, s ovom knjigom postaje nam jasno da s idejom prave desnice ni on nije sasvim na čistu, jer u zadnjih dvije tisuće godina desnicu čini:

 

vjera u monoteističkog Boga (kod kršćana Krist) i duhovno središte nacije u autoritetu tog Boga, hijerarhijski poredak obitelji, kojoj je otac glava i zapovjednik kuće zaštita nerođenog života u utrobi majke, isključivanje svake tolerancije prema homoseksualizmu, a potom ideja nacije kao samoupravne jedinice, koja bira vlastitog vladara, ali se doduše može udružiti u konfederalni savez naroda slične kulture (npr. zajednica krune), koji je raskidiv, ali ne i u federalni savez naroda različite kulture (koji pod terorom postaje neraskidiv). K tome, federacija kolonijalno podređuje naciju političkom središtu izvan nacije, iscrpljujući njezin novac i resurse, ograničavajući slobodu.

 

Nacija je centralistička jedinica

 

Od ovih sedam ilustracija francuska "Nova desnica" krši točke 1, 2 i 3, a nije na čistu s idejom federativne Europe, premda ima dobrih primjedbi o nenarodnom karakteru suvremene Europe.

 

Dr. Sunić knjigu je podijelio u tri poglavlja i ključni dio knjige predstavlja upravo prvi i drugi dio, dok se treći dio sastoji od Dodatka koji čini "Manifest" lažne, pseudo-desnice. U prvom dijelu Sunić nakon Uvoda izlaže II. Pojavu desnice, prikazuje komunista III. Antonija Gramscija na desnici, nastoji objasniti što je to IV. Konzervativna ljevica ili revolucionarna desnica, analizira V. Carla Schmitta i politiku kao sudbinu, te ideje VI. Oswalda Spenglera i (njegova tumačenja) povijesti kao sudbine, te na kraju pokazuje kako se francuska lijevo-desnica sasvim okrenula protiv kršćanstva definiravši se kao VIII. Poganska desnica, kako kazuje naslov zadnjeg poglavlja, prvog dijela knjige.

 

Drugi dio knjige objašnjava pojam egalitarne mistike i pokušava razumjeti korijene suvremene krize, ali u tome ne može uspjeti jer ni autor ni francuski pisci nisu shvatili da se uzrok duboke društvene krize Zapada nalazi upravo u odbacivanju "autoritarnog Boga", kojeg napadaju kao apstraktnu ideju duhovnog terorizma! Drugi dio knjige obrađuje II. Metafiziku jednakosti, III. Novu desnicu i nedostižnu jednakost, potom pojam IV. Homo economicus kao rat protiv sviju, V. Totalitarizam i egalitarizam i ideju te ideju VI. Homo sovieticusa tj. komunizam kao egalitarnu entropiju.

 

Prikazujući niz predstavnika nove misaone struje dr. Sunić uspio je prikazati njihove najvažnije ideje, te se s nekim važnijim uvidima možemo i složiti, no u mnogim pitanjima "Nova desnica" je iskorijenjena iz zdrave desnice, jer npr. niti jedna struja koja se do sada nazivala desnom nikada nije prihvaćala npr. "pravo na pobačaj" kao "prirodno žensko pravo" (str. 272., Protiv seksizma.). Desnica je za ovakve prekršaje primjenjivala smrtne kazne - radi čedomorstva.

 

Američki liberalizam i ruski marksizam su vrlo srodne ideologije

 

Francuska pseudo-desnica ima, naravno, i dobrih zamjedbi te ispravno pokazuje kako su povijesne analize odavno pokazale da su američki liberalizam i ruski marksizam u svom meta-nazivniku vrlo srodne ideologije, koje prednost daju gospodarskoj ideji trgovine i ekonomije umjesto slobodnoj političkoj misli i kulturi. To nipošto nije slučajno, jer danas na raspolaganju imamo cijelu biblioteku knjiga koja pokazuje kako je anglo-američki kapitalizam (kojim upravlja carstvo masonskih loža) financirao ruski komunizam, pa nije nikakvo čudo što se u krajnjoj pozadini nalazi zajednička ideja.

 

Naime, liberalizam i marksizam ideju duha i misao čovječnosti okreću na glavu, i stvaraju ideologiju tehnologije, te su te ideologije kao takve ".štetne za društvenu dobrobit naroda, jer sve aspekte života svode na gospodarsku korisnost i djelotvornost. Zapravo marksizam nije antiteza liberalizmu, nego predstavlja najopasniji oblik egalitarizma.", (41 str.) kakvog razvija i liberalizam a problem egalitarizma jest problem nepriznavanja prvenstva nacionalnog prava i etike (stvaraju se apstraktna "univerzalna" ljudska prava!), te ljudskog genija i stvaralaštva (ukoliko ovi nisu neposredno i odmah partijski ili financijski korisni):

 

u komunizmu svi bi trebali biti zadovoljne i site svinje, koje dobivaju jednaku porciju, a u amerikaniziranom liberalizmu, nije važna osobnost nego "jednake šanse" u kojima budala s više novaca i boljim obiteljskim društvenim vezama u stvarnosti ima veće mogućnosti nego li ekonomski ili bilo koji genij koji nema novaca: Nema obzira prema osobnosti, privatnosti i tradiciji, kako dobro primjećuje francuski novi val.

 

Kršćanstvo nije stvorilo ideju lažnog egalitarizma

 

No, francuska pseudo-desnica za egalitarizam u bijedi komunizma i egalitarizam lažnih "ljudskih prava" i lažnih šansi pogrješno okrivljuje "judeo-kršćansku civilizaciju i autoritarnog Boga" te civilizacije, jer ne vidi da je krizu ljudskog društva izazvao otpad od Boga kao zajedničke norme hijerarhijskih odnosa i ponašanja.

 

Nije kršćanstvo stvorilo ideju lažnog egalitarizma: ako su svi moralno jednaki pred Bogom, nisu jednaki po darovima i funkcijama, jer kršćanstvo priznaje i elitu i aristokraciju duha i ideju nejednakosti, ali temeljem ideje solidarnosti (o čemu je pisao Nikolaj Berdjajev u djelu "Filozofija nejednakosti")! I sam Krist u prispodobama kaže kako je svakom slugi dao različiti broj talenata, ali je sve ljude učinio jednakim na sudu Božjem i u uzajamnom zakonu ljubavi! To je ono što poganska "desnica" odbacuje prestajući tako biti - Božjom desnicom.

 

"Nova desnica" se poziva na Oswalda Spenglera i vidi ".da se europska kultura preobrazila u civilizaciju koja je ugrožena uznapredovalim oblicima društvenog, moralnog i političkog propadanja. (jer) Europa je prošla razdoblje kulture i danas u najaktualnijem obliku preživljava zimu svoga postojanja.", (str. 101.), no ta "desnica" ne vidi da se to dogodilo upravo zato jer je Europa otpala od svojih vjerskih korijena: zakoni koji odobravaju homoseksualne brakove su zakoni dekadentne i propale Europe! Grčka je poznavala pederastiju i lezbijstvo, ali mogući su bili samo brakovi utemeljeni na prirodi čovjeka.

 

S jedne strane de Benoist navodi da se Nova desnica izjašnjava za federalnu Europu, ali priznaje da je ".federalizam nesumnjivo dio tradicije carstva, a ne dio tradicije države nacije."! (32.). Federalizam počinje s pojavom Sjedinjenih Američkih Država, kao ujedinjenih kolonija! Ali s druge strane De Benoist ispravno odbacuje centraliziranu Europu gdje se država gradi bez naroda s ".nametnutim projektom "Ustava", a da prije toga nije postavila pitanje ustavotvorne vlasti." (str. 33).

 

Nepremostive nelogičnosti između federativnosti i ujedinjene Europe

 

Tko vlada tim Carstvom, tom Europom? Birokracija nepoznata podrijetla, koja nije staleški izabrana! Ova kontradikcija otvara pitanje kako je Ujedinjena Europa uopće moguća, ako je ona federalna i ako je federativnost u suprotnosti s idejom države-nacije? S jedne strane ti "desničari" zagovaraju europski federalizam, a s druge strane bi htjeli imati samostalne države-nacije! To je nemoguće!

 

Pretvara li se federalizam u ideju ravnopravnih naroda, onda on postaje konfederalizam! Europska unija to nije. Ideja europskog jedinstva s konstitutivnim državama-nacijama provediva je samo kao konfederalizam država-nacija, s jednim duhovnim vodstvom kakvo je nekoć u Europi imao Papa!

 

No, ta ideja nikome ne pada na pamet, tim više što su "novi desničari" protivnici kršćanstva, tako da ni "Nova desnica" nema nikakvih originalnih rješenja: ne može ih ni imati jer ne želi vidjeti da je suvremena Europa izrasla na nekadašnjoj papinskoj viziji Rimskog carstva, obnovljenog pod Karlom Velikim i potom na ideji Svetog Rimskog Carstva 962. godine - što je bilo plod teokratske ideje koja je 1150. godine dobila i svoj vrhunac u političkoj ideji "dvaju mačeva" iz evanđelja: Pape i kraljevstva krunjenih - iz papinskog  Rima.

 

Europa bez jedinstvenog duhovnog središta ne može postojati: ako ju ne ujedinjuje zajednička etika i religija onda je ujedinjuje amorfna tehnologija i gospodarstvo. Tko je Americi i Engleskoj dao pravo vodstva u svijetu i da određuju tko smije, a tko ne smije imati nuklearno oružje? Zakon vojno jačeg, a ne zakon religijskog prvenstva i Boga živoga! Čovječanstvo bez boga proglašava se Bogom, a među "bogovima" vlada - onaj koji se nametnuo nasiljem.

 

K tome, "Nova desnica" je u sukobu s filozofijom povijesti, jer ju ne razumije, budući da je to kršćanska disciplina izrasla iz ideje Providnosti i Krista kao središta povijesti. Štoviše, odbacujući teološku ideju Božje Providnosti, (str. 130.-135.) ti mislioci za uzor uzimaju pogansku ideju "ponovnog početka" povijesti: ".Nasuprot judeokršćanskoj dogmi koja smatra da povijest započinje od jednog jedinstvenog oca, u europskom poganstvu nema tragova o tome kad je vrijeme započelo.

 

Umjesto toga, povijesno vrijeme neprestano počinje (.) U poganskoj kozmogoniji, kako piše de Benoist, vrijeme je odsjaj povijesti koja je zamišljena kao neolinearna (.) Nasuprot tome, judeokršćanski monoteizam isključuje mogućnost povijesnog povratka, odnosno "ponovnog početka". Prema takvom shvaćanju povijest mora teći na predodređeni način, napredujući prema konačnom cilju.

 

"Nova desnica" ne razumije ideju Božjeg vodstva

 

Jahve nedvojbeno priznaje da čovjek ima povijest, ali isključivo u mjeri u kojoj je povijest zadaća, određena zadaća i poseban cilj." (str. 130.). De Benoist odbacuje cilj Providnosti kao "umanjenje izbora, smjerova i mogućnosti." zato što "Nova desnica" ne razumije ideju Božjeg vodstva: obično poduzeće i bolja politička stranka planiraju svoje poslove godinama unaprijed da bi tako realizirali ideje, boreći se protiv konkurencije, a kako to onda ne bi činio Bog kao svemoćno biće, u mističnim bitkama dobra protiv zla?

 

Ako se Francuzi kane vratiti u velehvaljeno grčko poganstvo i politeizam, (str. 118.) kojem se Bogu kane klanjati? Zeusu? Ili Apolonu i Dionizu? Hoće li obnoviti svetište u Delfima? Ili će podignuti spomenik "nepoznatom Bogu" (Sv. Pavao, Dj. ap.!)? Znači li to da povijest izrasta iz ideje kaosa, da bi sve bilo vječiti slučajni početak?

 

Budući da francuski mislioci ne vjeruju u kršćanskog Boga, oni ne razumiju ni ideju povijesnog ispunjenja u Bogu. Stoga je njihov povratak u poganstvo čin novog ateizma (pa kojem se Bogu klanjaju? Nije definiran!), kakav nije svojstven pravoj desnici. Čak su i predstavnici nacista govorili o Providnosti, jer im je još toliko ostalo od kulture kršćanstva, a ovi "Novi" ne razumiju niti toliko!

 

Što povijest dalje teče, to je nekadašnja Božja desnica sve ljevija! No, za Francuski stav "Nove desnice" ne treba se ničemu čuditi: svojedobno je lom između engleskih i francuskih masona nastao upravo zato jer su francuski masoni odbacili ideju Boga, s kojim su se engleski masoni još bavili. A to je duh koji izbija i iz "filozofskih" stavova francuske "desnice".

 

No, da ne bi bilo zabune, na početku knjige znatno nam je pomogao osobno pisac predgovora Alain de Benoist. O sebi je rekao kako mu se ".čak znalo dogoditi da se predstavlja kao 'desni ljevičar' ili kao intelektualac koji se stimulirano referira na ljevičarske ideje i na desničarske vrijednosti." (str. 30.) A potom dr. Sunić objašnjava kako ".pisci Nove desnice ne žele da ih se označava kao "konzervativce" ili "desničare", a još manje kao "fašiste (.)", (str. 40.) zbog čega je čak razmišljao da ih umjesto nazivom "Nova desnica" označi s pojmom "Europski ljevičarski konzervativci" (sic!). Bolje bi bilo nazvati ih.

Emil Čić, Hrvatski fokus 22.09.2010.

25.09.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch