Rezime sudskih presuda glasi:
a) Na Saboru izabrana tijela HKZ-e su legalna,
b) Protivljenje prijašnjih dužnosnika da predaju mandate (zadržavanje dokumentacije, adresara, pošte, imovine i slično) samovoljni je i nedopušteni čin,
c) Isključenja četvorice članova su opravdana, odluke HKZ-e su u skladu sa pravilima i pravovaljane.
d) Pismo u kojem se optužuju sadašnji dužnosnici za prevaru kod izbora i namjeru uništenja HKZ-e sadrži neistine.
Parnica zbog klevete i uvrede časti, pravomoćna presuda od 18. siječnja 2001.
Radi se o tužbi četvero članova, podignutoj 02.09.1999. u svezi s njihovim isključenjem iz HKZ-e. Isključenje je HKZ obrazložila u pismu od 07.06.1999., a tužitelji su tvrdili da su obrazloženja neistinita i time uvredljiva. Osim toga tužitelji su smatrali da se tekst u pismu HKZ-e od 09.07.1999. odnosi na njih (iako nisu bili direktno imenovani), te da su time također povrijeđeni u svojoj časti.
Sud je utvrdio da su izabrana tijela HKZ-e na Saboru 21.03.1999. legitimna. Dalje je sud utvrdio da je 7 od 10 razloga isključenja ispravno, a to znači da ih je HKZ smjela navesti kao prekršaje. Dva razloga isključenja su također ispravni, ali se odnose samo na jednu osobu. Jedan razlog, radi se objedi zloupotrebe novca, nije dokazan, također izjave u pismu od 09.07.1999. sud smatra previše paušalnim i uvredljivim. Argumentacija HKZ-e u svezi zloupotrebe novca oslanjala se na izjavu bivše blagajnice, koja je rekla da je od jedne tužiteljice dobila nalog za isplatu računa, koji je služio za podmirenje poštanskih troškova kružnog pisma tužitelja od 09.04.1999. Međutim to prema odluci suda nije dovoljno za objedu zloupotrebe novca. Sudski troškovi se paritetno dijele na dvije stranke, a HKZ je dužna donijeti ispravak onih izjava, za koje je sud odredio da su uvredljive.
Parnica zbog isključenja iz udruge, presuda od 19. veljače 2001.
Tu tužbu je podiglo troje od četvero isključenih, koji su vodili gornju parnicu. Njima se priključilo još 14 isključenih osoba, čije je isključenje HKZ u sklopu pokušaja pomirenja poništila pismom od 21.08.1999.
Ova presuda je bila daleko jednostavnija od prethodne, ako se zaključuje po obimu dokumenta, koji je skoro upola manji. Odgovarajuće tome presuda je vrlo jasna i precizna:
HKZ je po svim točkama dobila parnicu, t.j svi zahtjevi tužitelja su odbijeni. Obzirom da su tužitelji izgubili parnicu dužni su pored sudskih troškova platiti HKZ-i odštetu od Fr. 10'000. Dvoje od 17 tužitelja su uložili žalbu na presudu, za ostalih 15 presuda je pravomoćna.
Epilog
Parnice su ostavile gorak okus. Sud je u svom obrazloženju presude u parnici zbog isključenja izrazio čuđenje, zašto se 14 članova uopće parničilo, i što su ustvari htjeli, kad je odluka o njihovom isključenju, kao znak volje za kompromisom, bila povučena. Tvrdoglavost, nespremnost na dijalog i kompromis kod jednih, a drugi su služili za podjelu financijskog rizika na mnoga leđa? Dvoje tužitelja i dalje tjeraju pravdu pod svaku cijenu.
Tužitelji su u parnici zbog uvrede časti sve pomirdbene prijedloge HKZ-e odbijali i ustrajali tvrdokorno na svojim ultimativnim zahtjevima, da HKZ potpiše izjavu po kojoj bi svi od HKZ-e navedeni razlozi isključenja bili neistiniti. A mi smo znali, oni su znali, i konačno sud je to isto utvrdio, da su osim jedne sve tvrdnje istinite (uz ograničenje, da se dvije od njih ne mogu primijeniti na sve tužitelje).
U HKZ-i mora biti još toliko građanske hrabrosti, da se svijesno ne potpisuju lažne izjave, pa bile one i pod prijetnjom sudskog gonjenja.
Upravni odbor |
