Janica Kostelić - slalomska prvakinja svijeta

Prije samo nekoliko dana, kada je osvojila svoju prvu zlatnu medalju svjetskog prvenstva u kombinaciji, činilo se kao da se Janica ne raduje baš previše, što su neki švicarski novinari honorirali naslovom "Janica Kostelić sa zlatom, bolovima i čudnim idejama".

Proteklo stoljeće, kojega smo i sami bili graditelji i nositelji, označeno je kao najnaprednije stoljeće otkako se čovjek počeo služiti svojom stvaralačkom snagom otkrića i podvrgavanja prirode sebi. Upravo je to i stoljeće najveće agresivnosti ljudskog roda i prema prirodi i prema čovjeku. Nikada u ljudskoj povijesti nije bilo toliko strašnih ratova, nasilja i zločina. Ta užasna patološka agresivnost se uvukla na "mala vrata", a ogleda se u strašnom nasilju nad plodom vlastite ljubavi, nad nerođenom djecom.

Otkako je komunistička Rusija 1920. g. legalizirala pobačaj, to najveće zlo svijeta, legaliziranjem se pristupilo masovnom uništavanju nerođenih, a sve u znaku naprednosti neke zemlje, posebno u zemljama tzv. kršćanske civilizacije.

U našoj domovini, slobodnoj Hrvatskoj, gdje najvećom brzinom izumiremo i nestajemo, moramo trpjeti takav zakon; on nam je, kako kažu oni koji se odlučuju za smrt vlastite nacije, vrata za ulazak u Europu. U hrvatskom državnom Saboru donesen je "Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja", kojim se štiti život životinja i zauzima za njih, sve do krivične i humane odgovornosti za njih. Sve u skladu s biblijskim poslanjem čovjeka.

Na zatvaranju izložbe "Vukovar" - Momentaufnahmen zu Krieg und Frieden u svoje ime i ime kolege fotografa Wernera Rolli, gospodin Buetler se zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli ostvarenju njihove izložbe.

Još je jednom poimenice naveo sve donatore:

Bundesamt für Flüchtlinge BFF, Hilfswerk Evangelische Kirchen Schweiz HEKS, katholische Landeskirche Aargau, Kulturkommission der Stadt Aarau, Gemeinden Gemeinsam Schweiz, Literarische und Lesegesellschaft LLG, Migros Aare, FineArtPix, Hrvatska kulturna zajednica.

(Na slici g. Remigius Buetler)

HRVATSKA ČUDA
"Dok je Vukovara bit će Kroacije" (slobodno prema A.G. Matošu)

Mali narodi, mali po broju stanovnika, privrednoj snazi i povijesnoj značajnosti, naginju iz osjećaja inferiornosti dvijema ekstremima: ili podcjenjivanju ili precjenjivanju vlastitoga. Objektivno gledajući, mi Hrvati smo mali narod po broju stanovnika, a i u pogledu privredne snage nas prosječni Europljanin vidi u blizini Bugarske i Albanije, znači među najsiromašnijim u Europi.

A ono povijesne značajnosti, koju je Hrvatska kao predziđe kršćanstva imala, prošlo je u Europi nezamijećeno, jer se je njeno težište u to doba preselilo sa Mediterana na atlantsku obalu te je bila zauzeta borbom za svjetsku prevlast na svjetskim oceanima i u novo otkrivenim kontinentima. U nas Hrvata ima dosta primjera za tipično ponašanje pripadnika malih naroda, pokrivamo čitav spektar, od pretjerano sluganskog ulagivanja svemu stranome, do uvjerenja kako imamo primjerice "najljepše more na svijetu".

HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA SUORGANIZATOR IZLOŽBE "MOMENTAUFNAHMEN ZU KRIEG UND FRIEDEN" U GLAVNOM GRADU KANTONA AARGAU

Od 4. siječnja do 8. veljače 2003. g. trajala je u Aarau izložba fotografija švicarskog fotografa Wernera Rolli uz popratne tekstove izvjestitelja Remigiusa Buetler. Ova dva Švicaraca obišli su Vukovar u proljeće 2002. godine, a svoje utiske u slici i riječi objavili su u nekoliko regionalnih novina. Kruna svega bila je izložba kojoj su željeli dati dodatni 'hrvatski štih'.

Komemorativni dio 30. HKZ-Sabora koji je bio u znaku Vukovara, i tom prilikom predstavljena akcija za obnovu orgulja, ostavili su na gospodina Rollia dubok utisak. Viđeno na Saboru - hrvatsku glazbu i hrvatske narodne nošnje - poželjeo je pokazati široj švicarskoj publici, stoga nas je zamolio za pomoć oko organizacije izložbe "Momentaufnahmen zu Krieg und Frieden".

Dogovarajući nastup naših umjetnika, oprezno su nam skrenuli pažnju na to da su njihova financijska sredstva jako ograničena, pa je planirani honorar za nastup umjetnika i govornika minimalan.

(Na slici gđa. Dunja Gaupp, dopredsjednica HKZ, predstavlja humanitarnu akciju "Orgulje za Vukovar")

ZUR VERNISSAGE DER FOTOAUSSTELLUNG "VUKOVAR" VOM 10. JANUAR 2003 V. WERNER ROLLI UND REMIGIUS BÜTLER IN DER STADTBIBLIOTHEK AARAU

In der Familienbibel meiner Grossmutter fand ich nach deren Tod vor über 30 Jahren nebst dem Bildnis von Papst Johannes XXIII das Extrablatt der Basler Nachrichten vom 23. Oktober 1921, das von der Flucht des Kaisers Karl aus seinem Schweizer Exil und der Übernahme der Macht in Budapest berichtete. Die Kriegsangst und die Destabilisierung der Lage in Europa nur drei Jahre nach dem Ende des Ersten Weltkriegs waren wohl die Gründe, die meine Grossmutter zum sorgfältigen Aufbewahren gerade dieser Zeitung bewogen hatten, auch wenn es aus heutiger Sicht wohl in diesen Jahren wichtigere Ereignisse gegeben hätte.

Da Altes neugierig macht, blätterte ich das brüchige vergilbte Papier weiter durch und stiess auf eine Annonce, die ich mit Verwunderung las und die mich bewog, meinen Fund bis heute aufzubewahren. Ausgeschrieben waren von der Basler Zeitung als Reklamefahrten zum bis auf weiteres ermässigten Preis von Fr. 117.- Schlachtfelder-Rundfahrten im Auto, alles inbegriffen: "Benützen Sie das schöne Wetter zu einer interessanten Herbsttour", stand da geschrieben.

"VUKOVAR" - MOMENTAUFNAHMEN ZU KRIEG UND FRIEDEN IN DER STADTBIBLIOTHEK AARAU

1991 wurde Vukovar zum Symbol nationalistischen Wahnwitzes. Serbische Truppen zerstörten die barocke Donaustadt in Ostslawonien fast völlig.

Heute ist sie zur Hälfte rekonstruiert und wieder kroatisch. Doch die Wunden sind längst nicht verheilt, der Hass zwischen den Volksgruppen sitzt tief. Die Wirtschaft liegt darnieder, junge Leute haben keine Perspektiven, und noch immer lauert der Tod in Form von Landminen auf Feldern und in Ruinen. Im Mai 2002 besuchten der Journalist Remigius Bütler und der Fotograf Werner Rolli die Stadt, um über den Stand des Wiederaufbaus zu berichten. (Auf dem Foto - Remigius Bütler)

4. siječnja do 8. veljače 2003. godine u gradskoj biblioteci Aarau biti će postavljena izložba

"Momentaufnahmen zu Krieg und Frieden"

(fotografije - W. Rolli, tekst - g. R. Bütler).

HRVATSKOJ KULTURNOJ ZAJEDNICI U ŠVICARSKOJ

SRDAČAN POZDRAV OD NAS, NAJMANJIH I MALIH, MALO VEĆIH I VELIKIH VUKOVARACA

Na prvu adventsku nedjelju, Vukovarom je prošlo svjetlo mira. Nekoliko stotina sudionika otvaranja "Vukovarskih adventskih svečanosti" koji su sudjelovali na programu otvaranja u crkvi sv. Filipa i Jakova, pronijelo je stotine upaljenih baklji mrtvim dijelom centra grada Vukovara, kazujući kako smo ovdje i kako nismo u tami. U Gradskom muzeju nas je dočekalo veliko srce, a u srcu onaj Vukovar, kojega više nema: samo je ostao još u srcima skriven, da ga ne bi izgubili...

"Ovo sam godinama čekao!"

"20 godina posjećujem HKZ-Sabore i isto toliko dugo se ljutim na Zajednicu, a jos više na sebe što uopće dolazim među ljude koji se neznaju kulturno ponašati. I sad, kada se dogodilo konačno ono što sam stalno priželjkivala, ne mogu vjerovati da je to istina. Čestitam organizatorima na ovom Saboru i priredbi za Vukovar".

Posljednje note "mirozova" sjedale su polako na pognule grane stoljetnih hrastova koji okružuju grad mrtvih - "Aleju branitelja". Zastava u ruci bolom slomljene žene, suze pune upitnika na licima djece, nijemi pogled Vukovaraca; samo još zvoni ono: "vječni mir daruj mu Gospodine"..... A onda, mukli zvuci svete vukovarske zemlje odjekuju dušom. Humak sve veći. Tisuću bijelih križeva zaigralo je pred mojim očima. Oko mene kao da oni žive: i Marko, Ante, Ivo, Josip, Marija, Nikola... sve ih znam. Idu kroz onaj veliki križ - vrata pogaženog Vukovara. Idu radosno kroz vatru i nestaju u svjetlu - prosvijetljeni, novi, snažni. Prosli su kroz križ.

Svega se prisjećam: u rovu je tutnjilo, kidalo sve oko nas, rusene su kuće, jaukala priroda, tesko disali starci, a djeca preplašena u zadnjem kutu drhtala tako glasno, kao kad vjetar nemilo svira jesenskim granjem. Bili smo zajedno. I nije nas bilo strah. Samo je jedno bilo ispred nas: Vukovar - Hrvatska.

Latinica, emisija Denisa Latina koja se emitira ponedjeljkom na Hrvatskoj televiziji, svojim sadržajem iz tjedna u tjedan sve je manje primjerena jednoj pravnoj i demokratskoj državi koja drži do sebe, a sve vise sliči propagandi Goebbelsovih nacistićkih i Berijinih staljinistićkih vremena.

Televizijski ekran postaje sredstvo da se nepoželjne Hrvate u najgledanijem večernjem terminu sotonizira, kriminalizira, proglasi ratnim zločincima, a njihove suradnike i sljedbenike kao i veliku većinu hrvatskog naroda genocidnim. Uspjesna je to metoda kojom se Hrvatsku sedamdeset godina držalo u lancima.

Vlada Republike Hrvatske na sjednici u četvrtak 31. listopada 2002. prihvatila je više prijedloga zakona među kojima i prijedlog izmjena i dopuna kaznenog zakona koji će se po tom prijedlogu ubuduće, t.j. bude li prihvaćen u Hrvatskom saboru, zvati "kazneni zakonik" jer je to, kako je objašnjeno, "nakon Ustava najvažniji zakon". Sve te izmjene i dopune zaslužuju pozornost javnosti jer otkrivaju tendenciju usmjeravanja hrvatsoga društva odnosno prema kojim ciljevima u određenim segmentima društvenoga života teži sadašnja službena politika.
 

Vladi Republike Hrvatske (RH),
Predsjedniku RH
Hrvatskom Helsinskom Odboru
svim veleposlanstvima akreditiranim u RH
novinskim agencijama u Hrvatskoj i svijetu
na znanje: ICTY, Den Haag

Pozivajući se na temeljno ljudsko pravo jednakosti pred zakonom, bez obzira na državnu pripadnost, apeliramo na gore naslovljene, te očekujemo i zahtijevamo od njih, da zatraže od Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivse Jugoslavije u den Haagu (ICTY) povlačenje optužbi protiv hrvatskih generala Rahim Ademija, Ante Gotovine i Janka Bobetka.
 

Ljeto je, sparina i vručina, kao da smo u Dalmaciji a ne u alpskoj Švicarskoj. Ustvari bi nas trebala držati "fjaka". Međutim naprotiv, mi u Zajednici odjednom lakše dišemo i to ne zbog masovne konzumacije Riccola bonbona, već zbog upravo prispjele poruke iz Lausanne.
Vrhovni federalni sud (Bundesgericht) u potpunosti je uvažio našu žalbu i financijska opstojnost Zajednice više nije u pitanju.

Za naslovnu stranicu smo izabrali sliku iz serije starozagrebačkih motiva, koja prikazuje portal u Demetrovoj ulici. Portal je potpuno otvoren i simbolizira stanje u Zajednici. Zapreka je uklonjena i "lesa je otprta" - kak bi rekli Zagorci, za povratak odnosno ulazak u Zajednicu.

Sabor, najviši organ HKZ-e, odlučio je na zadnjoj godišnjoj skupštini 2. prosinca 2001. uložiti žalbu na presudu drugostupanjskog suda (Obergericht, Zürich) od 09.11.2001., kojom se isključenje troje članova proglašava neispravnim zbog navodne formalne pogreške u proceduri.

Podsjećamo, HKZ je u prvostupanjskoj parnici od 19.02.2001 dobila proces u svim točkama, a na tu presudu su troje članova uložili žalbu (vidi DO br. 90). Presuda drugostupanjskog suda nije uzela u obzir naš dokazni materijal, a obrazložena je takvim argumentima, koji izazivaju sumnju da su moždane vijuge nekih pravnika zavijene drugačije nego kod običnih smrtnika sa, narodno rečeno, zdravom seljačkom logikom.

Tako zvani "Hrvatski" portal u Švicarskoj manipulira svojim čitateljima donoseći neistinite vijesti

Ne po prvi puta croatia.ch objavljuje neistine o Hrvatskoj kulturnoj zajednici. Upravu croatia portala već smo više puta upozorili na netočnost podataka i zamolili objavljivanje ispravka. Ne samo da ispravke nisu donesene, nego se neistine pišu i dalje, a ignoriraju se naše zamolbe o objavljivanju novosti iz Hrvatske kulturne zajednice. Zadnja lažna vijest potječe od g. Pintarić Zlatka o navodnom zatvaranju našeg ogranka Bern, a istovremeno poziva sadašnje i bivše članove HKZ-Bern na Godišnju skupštinu koju on osobno organizira.

Počasni član Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

Tihomil Rađa je rođen 2. ožujka 1928. godine u Sinju, kao četvrto dijete sinjskog pekara Ivana Rađe i Anđelke (Đule) rođene Erceg. Nakon pučke škole upisao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a završio je u Splitu, nakon što je 1951. bio otpušten iz zatvora. 1952 upisao je Pravni fakultet u Zagrebu.

"Stara, sto tragova od udaraca i uvreda, nasukana, al' još tu je!"

(V. Nazor)

Mi Hrvati smo osebujan narod. Toliko osebujan, moglo bi se čak reći endemična vrsta, da bi trebalo napraviti zahtjev na UNESCO za našu zaštitu, obzirom da nas ima sve manje uslijed slabog nataliteta, stalnog iseljavanja i preoblikovanja. Konstanta Hrvata je njihovo preoblikovanje u Madžare, Nijemce, Talijane, Jugoslavene, Balkance i sada, u standardne Europejce (iako tog standarda nema).

Ili građanske Europejce, kako kaže Vesna Pusić, izjava koja pokazuje enormnu sposobnost prilagođavanja obzirom da su buržuji (hrvatski: građani) bili do nedavna klasni neprijatelj komunista.

Čudo da nas uopće ima. Tko zna, možda je prava namjera haškog tužiteljstva pri lovu na Hrvate, da ih se očuva na čuđenje kasnijih pokoljenja, slično kao i neke izumirajuće životinjske vrste, koje će se uskoro moći vidjeti samo iza rešetaka zooloških vrtova.

Skraćeni izvještaj Nadzornog odbora na 29. Saboru Dr. Vlado Šimunović, predsjednik NO:

Na zadnjem izbornom Saboru 1999. godine demokratskom su većinom izabrani ljudi i to nitko ne može pobiti; originali glasačkih listića su u rukama NO. Mi i svi organi su do sada bili prisiljeni na dokazivanje svoje nedužnosti! Nametnuti nam sudski procesi najveća su sramota za Udrugu, ali i za cjelokupni hrvatski živalj u Švicarskoj! Osipanje velikoga broja vrijednih članova i poštenih Hrvata, ja osobno i mi kao Zajednica veoma žalimo.

2. prosinca 2001. održan je 29. Sabor HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE, koji će zasigurno predstavljati prekretnicu u životu udruge

Zbog nemilih događaja na prošlogodišnjem Saboru, postojala je bojazan malog ili nikakvog odaziva. Iznenađenje je bilo tim veće, kada su počele pristizati prijavnice za sudjelovanje, kao i isprike i žalost zbog nemogućnosti dolaska. Prekrasan ambijent hotela Golden Tulip Plaza, kao i izvrsna organizacija, doprinjeli su plodonosnom radu Sabora, kakvog nismo doživili već dugi niz godina.

Zbog tema presudnih za budućnost udruge, Sabor je bio zatvorenog tipa (bez gostiju). Problema ima puno, ali još više dobre volje da se očuva ova najstarija udruga Hrvata u Švicarskoj. Diskutiralo se po svim točkama dnevnog reda, bilo je i kritike, ali dobronamjerne i konstruktivne.

Na slici: dopredsjednica Mirjana Magazin čita izvještaj Upravnog odbora

Jedna od loših navika prošlih vremena, koja se tvrdokorno održala do današnjih dana, je i ona:

"čemu gubiti vrijeme traženjem argumenata, kada je protivnika efikasnije i lakše srušiti etiketiranjem".

Mi smo, naprotiv, bili i ostali ljubitelji argumenata i dokaza.

Evo jednog takvog. Gospodin Tihomir Nuić piše kako, citat -

"nikada i nigdje nije tvrdio za se da je bio glavni urednik DO!"

- kraj citata. A ovo je dokaz da laže!

Nakon što su tužitelji Hrvatske kulturne zajednice izgubili proces, smatrali smo da je priča završena. Međutim, nismo računali na osvetničko ponašanje pojedinaca, koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da su gubitnici. Tako gsp. Nuić sa svojim pomagačima i nadalje čini sve što može kako bi naškodio našoj udruzi, te je u Matici br. 6/2001. zajedno sa gsp. Radjom objavio članak pod naslovom "HKZ u Švicarskoj pred rasulom". S obzirom da taj naslov nije ništa drugo nego puka neostvarena želja g. Nuića, odlučili smo objaviti naš odgovor na njegov članak.

Donosimo jedan od mnogobrojnih napada na našu udrugu iz pera Tihomira Nuića

Nažalost, objavila ga je Hrvatska matica iseljenika u svome mjesečniku MATICA, bez da su uspostavili kontakt s legalnim predstavnicima udruge i barem upitali što se to stvarno događa. Naš odgovor nisu bili spremni objaviti, toliko o novinarskoj korektnosti!

Pročitajte ga ovdje "Loši gubitnici".

HKZ predstavlja - HKZ stellt vor
Mato Kovačević-Eskaviljo

priznati slikar Slavonije i Hrvatskog Podunavolja.

Ein anerkannter Maler Slawoniens und des unteren Donaugebietes.

(25.07.2001.)
 

Istina je izbila na površinu

O razdoru unutar HKZ-e, njegovoj kulminaciji na Saboru od 21.03.1999., te rezultirajućim tužbama 14 redovnih i četiri isključena člana protiv HKZ-e proliveno je mnogo tinte.

HKZ je u dva članka Društvenih obavijesti (br. 87 i 89) opisala činjenično stanje, tužitelji su svoje stavove prikazali mnogo opširnije u svojim nelegalnim Malim-DO i na hrvatskom internet portalu.