ili na hrvatski:

Bolje šepav, grbav, kriv, bilo kakav - samo da je Talijan

Tim je riječima zamjenica Istarskog župana Ivana Jakovčića, Viviana Benussi (na slici), obrazložila zašto jedna Hrvatica ne može biti ravnateljlica osnovne škole u Novigradu.

Iako već dvadeset godina predaje Talijanski, Mariza Labinjan ne može postati ravnateljica škole. Podršku joj je dao Školski odbor, a imala je i suglasnost Ministarstva, ali izborom nije bila zadovoljna Zajednica Talijana i dožupanica Viviana Benussi.

Imamo li Hrvatsku?

                                                                                                25.10.2010.

Uznik, patnik, publicist, književnik...

Svakako, radi se o Don Anti Bakoviću kada se govori o velikom hrvatskom svećeniku, uzniku, patniku, publicistu, književniku.

Vjerojatno se u Katoličkoj Crkvi u Hrvata kroz cijelu povijest nije pojavio neki sličan svećenik don Anti Bakoviću. Iako znamo da naša hrvatska kulturna baština počiva na hrvatskim katoličkim svećenicima od najranijih dana, od Bartola Kašića, Marka Marulića, Ruđera Boškovića i desetine drugih poznatih zaslužnih imena, svojim životnim putem i svekolikom djelatnošću don Anto Baković obzirom na vrijeme u kojemu je živio i živi, je poseban svećenik s kojim se ne može usporediti niti jedan drugi u povijesti Katoličke Crkve Hrvata.

On je naš suvremenik jugokomunističkih progona u kojima je don Anto Baković robovao pod najtežim uvjetima i mučenjima između života i smrti. Uspio se održati u svome svećeničkome pozivu, hrvatskom domoljublju i rodoljublju "pod batinama do oltara". Bio je među prvima koji su se pridružili kao najpovjerljiviji pomagači Franji Tuđmanu, obnovitelju suverene države Hrvatske, iako na polovičnome dijelu srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske.

                                                                                                24.10.2010.

UMJESTO ZAKLJUČKA
"Sad postavljam pitanje bi li Sud morao sudjelovati u toj vrsti prijevare i obmane?"

Stjepan Mesić jedan je od dvojice tajnih svjedoka u slučju BIaškić. On se pred Haškim sudom pojavio 16. ožujka 1998. Tužitelj Harmon od suda je tražio za Mesića status zaštičenog svjedoka, ali i prikrivanje njegova svjedočenja pred medijima. Na to je branitelj generala Blašlića odvjetnik Hayman, zapitao sud:

"Činjenica da Mesić ima sastanak s pisanim medijima u vezi svog svjedočenja u o vom drugom slučaju postavlja prilično očito pitanje, a to je da će ga se pitati: 'Jeste li bili svjedokom u slučju Blaškić?' On će očito lagati hrvatskim novinama i reči: 'Ne, nisam; tamo sam svjedočio u drugom slučaju. Sad postavljam pitanje bi li Sud morao sudjelovati u toj vrsti prijevare i obmane."

Sve se nerazriješene proturječnosti Ashdownova svjedočenja mogu razumjeti ako se shvati što je krivo u pitanju: 'Sad postavljam pitanje bi li Sud morao sudjelovati u toj vrsti prijevare i obmane? A u tom pitanju sve je naopako.
To pitanje upučeno je na krivu adresu: prema Sudu i traži se sudjelovanje Suda, pa time i suodgovornost Suda, za prijevaru i obmanu, a da bi se oslobodio odgovornosti Stjepan Mesić za svoje laganje hrvatskim medijima i svjetskoj javnosti.

                                                                                                22.10.2010.

Strategijski atlas i podjela Bosne

Prema navedenim citatima očito je predsjednik Tuđman uredno zadovoljavao znatiželju stranih novinara i uporno ponavljao da 6. svibnja 1995, nije crtao nikakvu svoju kartu i viziju podjele Bosne i Hercegovine, nego je upozorio na ono što se uredno publicira usred nezainteresirane Europe.

Već 19. kolovoza 1995., dakle dvanaest dana nakon što je Paddy Ashdown obznanio Timesu da mu je predsjednik Tuđman povjerio svoje namjere o podjeli BiH, predsjednik Tuđman dao je interview francuskoj televiziji FR-2; 29. kolovoza 1995. Turskoj televiziji; 4. rujna 1995. dao je interviw za TV Izrael; 23. rujna dao je interview za Le Figaro; potom 9. travnja 1996. za Politique internationale (Pariz), te 15. prosinca 1997 interview za Corriere della sera. Svi ti razgovori objavljeni su 1999. u Zagrebu u izdanju renomiranih izdavaća Sveučilišne naklade i Hrvatskog instituta za povijest u knjizi: F. Tuđman, Hrvatska riječ svijetu.

                                                                                                21.10.2010.

Zablude nepostojećeg poluotoka

S obzirom na to da se i u Hrvatskoj opet sve više koriste pojmovi "Zapadni Balkan", balkanske zemlje ili Balkanski poluotok, potrebno je ponovno pobliže obrazložiti taj geografsko-politički pojam.

Vrlo je neprimjereno uvrštavati Hrvatsku u nekakve balkanske države, jer ona tamo ne pripada ni u geografskom ni u povijesno-društveno-političkom smislu. Svrstavajući Hrvatsku u "Zapadni Balkan" (zemlje bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija), europski politički moćnici još jednom ponižavaju našu zemlju. To čine i svi oni u samoj Hrvatskoj koji su taj naziv i takvo svrstavanje prihvatili.

Razmotrimo najprije pojam Balkan s geografskog stajališta. Da bi neki dio kopna mogao geografski biti poluotok, morske (vodene) katete moraju biti duže od kopnene. To kod tzv. Balkanskog poluotoka nije slučaj. Kopnena kateta od Trsta do Odese duga je oko 1330 km, što je više od morske istočne katete Odesa - Rt Matapan (Peloponez) koja je duga 1230 km. I druga, zapadna morska kateta od Trsta do rta Matapana (Peloponez) nešto je kraća od kopnene duga je 1270 km.

                                                                                                20.10.2010.

Predsjednik dr. Franjo Tuđman o izjavama Paddyja Ashdowna

Nitko u ovom procesu, ni tužiteljstvo, ni obrana, ni sud, nije uzeo u razmatranje iskaze predsjednika dr. Franje Tuđmana koje je iznosio javno i argumentirano o inkriminiranoj "salveti" od 6.5.1995.

Njegove izjave niti su tajne, niti nedostupne. Objavljene su u masovnim medijima u Francuskoj, Italiji, Izraelu, Turskoj i Hrvatskoj. Objavljene su kao odgovor na objede lorda Ashdowna. Ali nema tragova da su uzete u razmatranje od strane tužiteljstva, obrane i suda. Zašto?

Citirat ćemo odgovore predsjednika Tuđmana na upite stranih novinara o "salveti" Paddyja Ashdowna.

                                                                                                19.10.2010.

Neosnovane objede kako je predsjednik Franjo Tuđman s Miloševićem dijelio Bosnu i Herzegovinu odavno su dokazima srušene. Stoga me neugodno iznenadilo ponovno oživljavanje te teme i to od hrvatskih Pravaša. Gospodin Šime Tolić, predsjednik Autohtone-Hrvatske Stranke Prava Europe, "zatrpao" me ovih dana tekstovima koji navodno dokazuju suprotno. Znakovito je da su svi nepotpisani i objavljeni na stranicama "Hrvatska stranka prava 1861."

Matematički preciznom logikom i slikovitim riječima, prof. Josip Pečarić je opisao svu besmislenost te sulude teorije u članku "Hrvati pretplačeni na Haag". Evo kako:

Jedna novinarka htjela je zbog rata u BiH izjednačiti predsjednike Tuđmana i Miloševića. Upitao sam je: Znači, vi mislite da su Tuđman i Milošević dijelili BiH u Karađorđevu?
- Da - odgovorila je.
- Dakle, i vi spadate u one koji vjeruju da je Milošević dobar čovjek!?
- Ne, to nisam rekla. Odakle vam tako nešto?
- Pa, vaša tvrdnja o podjeli BiH istovjetna je tvrdnji da je Milošević dobar čovjek.
- !?
- Kako vi zamišljate razgovor u Karađorđevu? Vjerojatno ovako - Kaže Slobo Franji: "Znaš, Franjo, ja ti imam toliko i toliko aviona, toliko i toliko tenkova, toliko i toliko teške artiljerije, toliko i toliko... A ti imaš nekoliko stotina kalašnjikova koje ste prokrijumčarili preko Mađarske, nekoliko topova, dva-tri oklopna vozila koje ste na brzinu sklepali. Ali, Franjo, ja sam ti, bre, dobar čovek. Evo ruke! Pola Bosne meni, pola tebi!"
A te priče bile su osnova za osudu generala Blaškića. Nevinog čovjeka su osudili na 45 godina. Čak su im i Tuđmanove knjige u kojima on ispravlja neke falsifikate u povijesti bile dokaz. (Josip Pečarić)

                                                                                                18.10.2010.

Jedna od obaveza Ive Sanadera koju je dobio od svojih mentora pred zauzimanje vršnog položaja u Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici bilo je de facto odustajanje od Tuđmanove ostavštine u odnosima s iseljenom Hrvatskom. O tome smo pisali u tekstu s početka rujna ("Tko je onda Veliki Meštar") koji je izazvao ogroman interes i brojne reakcije u 'hrvatski' orjentiranim medijima. Sanader je i ovu obavezu ispunio do posljednjeg slova. Što se uopće o svemu tome zna u hrvatskoj javnosti?

Kako funkcioniraju odnosi hrvatskih diplomatskih predstavništava i hrvatskih građana u svijetu? O tome se, po logici stvari, ne zna ništa. Naime, diplomacija je samo jedan od oblika državne (elitne) birokracije pa u susretu pojedinca i te birokracije pojedinac nema šanse za preživljavanje. U srazu nje i pojedinca, pojedinac je unaprijed izgubljen.

O odnosu jugoslavenskih diplomatskih predstavnika prema Hrvatima u inozemstvu prije 1990 godine s jedne se strane zna sve a s druge, nikad se ne zna dovoljno. Oni koji su s njima dolazili u kontakt sjećaju se neobjašnjive nezainteresiranosti diplomatskih službi za uobičajene poslove pomaganja građanima koji su tražili neku pomoć. Već je desetljećima poznato da je jugoslavenska diplomacija u svim državama s većim brojem Hrvata prije svega bila samo ispostava jugoslavenskih obavještajnih službi koje su se bavile 'emigracijom'.

                                                                                                17.10.2010.

 na današnji dan poginuo je
GENERAL BOJNIK BLAGO ZADRO - ŠLJUKA

31.3.1944. - 16.10.1991.

Zapovjednik Borova naselja i Trpinjske ceste

                                                                                                16.10.2010.

I. Govori hrvatski!

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema. On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća.
Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat.

Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rođenim jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, a čovjek po govoru. Nastoj govoriti hrvatski što ljepše i savršenije, kao da iz najbolje knjige čitaš. Jer velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i ne govoriš savršeno svojim materinjim jezikom.

                                                                                                14.10.2010.

Mnogi novinari u Hrvatskoj, kako oni koji pišu za tiskovine, tako i oni koji se oglašavaju na internetskim stranicama, za etiku i moral kao da nikada nisu čuli. Nepoznat im je ostao, ili ga svjesno ignoriraju, i Kodeks časti hrvatskih novinara u kojem piše da se u obavljanju svojeg posla i djelovanja novinar mora rukovoditi općim načelima i etikom novinarskog poziva. Za novinarske "nepodobštine" odgovoran je glavni urednik.

Etika - (ethos = grčki običaj, navada) je nauka o moralu. Moral je pak latinska riječ za običaj, a običaji su društvena pravila koja reguliraju međusobni odnos ljudi i zajednica.

Kada za nekog čovjeka kažemo da je moralan, opisujemo ga kao ispravnog, poštenog, čestitog člana ljudske zajednica. Jasno je onda da moralan čovjek neće lagati, krasti, muljati, neće činiti ništa suprotno etičkim normama.

                                                                                                12.10.2010.

Možda ste opazili, poštovani čitatelji ovih stranica, da Hrvatsko kulturno vijeće u zadnje vrijeme gotovo i nema posebnih priopćenja. Zašto? Jer se radi o uzaludnom poslu, jer ne postoji dostojna adresa, a priopćenja ne dolaze do šire hrvatske javnosti budući da ih mediji ignoriraju te još jedino Hina dobro obavlja svoju temeljnu zadaću. Komu poslati priopćenje? Hrvatskom saboru koji vrvi anonimcima i diletantima, hrvatskoj Vladi koja će možda odgovoriti kratkim pismom koje ne znači ama baš ništa niti daje nade da će bilo što biti poduzeto? Ministarstvu kulture, koje je potpuno dezorijentirano i u kojemu djeluju velikosrpski provokatori?

Još je jedan razlog zašto ne pišemo priopćenja, barem ne u tolikom broju kao do sada. Naime, sat otkucava i bliži se vrijeme kada će se na političkoj sceni pojaviti pokret koji će na parlamentarnim izborima smijeniti nesposobne stranke, odgovorne za propadanje Hrvatske. Kada to bude, a bit će jer drugoga izlaza nema (osim nemira i kaosa), onda HKV i ne će imati potrebu pisati priopćenja.

Jedno takvo nenapisano priopćenje u drugim bi okolnostima svakako zasluživala najnovija drskost Pupovčevih "Novosti" koje su od početka snažno krenule putem onoga "Srbobrana" na prijelazu 19. u 20. stoljeće - putem očitog i neskrivanog protuhrvatstva, s bezočnim napadima na hrvatske institucije, hrvatsku državu i naravno Oružane snage Republike Hrvatske, stvorene u doba unutarnje i vanjske srpske agresija na RH.

                                                                                                   09.10.2010.

8. listopada 1991. godine Hrvatski sabor je donio povijesnu odluku o raskidu državno-pravnih veza sa SFRJ. Toga je dana ostvaren vjekovni san hrvatskog naroda o vlastitoj neovisnoj državi, ali slobodu je tek morao izboriti u danima i mjesecima koji su slijedili. Sjetimo se onih koji su za te ideale dali svoje živote, upalimo svjeće njima u spomen, a nama na opomenu da nam je domovina ugrožena ne manje nego prije, samo na drugi način.

                                                                                                   08.10.2010.

DE: Wegen vermehrter Nachfrage deutschspr. Besucher unserer Web-Seite nach Informationen über die Geschichte Kroatiens, mit dem Schwerpunkt auf der Befreiung vor 20 Jahren, bringen wir Zeitungsberichte aus dieser Zeitperiode. Es handelt sich dabei meistens um Presseberichte aus der Schweiz, aber nicht ausschliesslich. Dabei gehen wir chronologisch vor und fangen mit Januar 1991 an.

HR: Studenti, profesori i drugi sve češće nam se obraćaju s pitanjem gdje bi mogli naći materijal o novijoj povijesti Hrvatske, postoje li knjige na njemačkom i slično. Upućivali smo ih na naše Veleposlanstvu u Bernu, no ono se zatajilo. Odgovori nisu stizali, a telefonski su bili nedohvativi. Tada bi ljudi ponovno "zakucali" na naša vrata, a mi im pomagali kako smo znali i vremenski stigli. Tako se rodila ideja o objavi švicarskih (ali i drugih) novinskih članaka toga doba. Počinjemo sa sječnjem 1991. godine.

                                                                                               07.10.2010.

Ponosno istaknimo hrvatski barjak na svojim kućama i zgradama
na

DAN NEOVISNOSTI ,
u petak 8. listopada 2010. godine
i sa prijateljima okupimo se

u 12:00 sati

na OLTARU DOMOVINE na Medvedgradu.

                                                                                               07.10.2010.

Stanković, Grlić, Mesić

tužitelji Rajko, Aco i Stipe

Ponovo smo u najgledanijem terminu na Hrvatskoj televiziji imali priliku slušati i gledati neutemeljene optužnice i krivotvorine. Po stoti puta ponovljena je monstruozna laž koja velikosrpsku agresiju pokušava pretvoriti u tzv. dogovorni rat kojim se amnestira velikosrpski agresor i osvajački rat pretvara u navodno dogovorni rat s podijeljenom krivnjom Srbije i Hrvatske. Tu monstruoznu laž ispričao je Rajko Grlić, filmski redatelj uz odobravanje voditelja Aleksandra Stankovića prepričavajući prijateljsko čavrljanje Stipe i Rajka.

                                                                                           06.10.2010.

Poziv svim Hrvatima i Hrvaticama ter ostalim hrvatskim građanima dobre volje

Svakodnevno primam domoljubne poruke zabrinutih ljudi, u Hrvatskoj i izvan nje, za sudbinu naše domovine. Ima tu vrlo mudrih priedloga, misli, razčlanba mnogih intelektualaca koji izgaraju za domovinu i ne mogu se pomiriti s postojećim stanjem države i nacije. Puno, puno dobrohotnih ideja i htjenja ali nikako nekog određenog pomaka, konkretne akcije. Tek savjeti - učlanite se u našu stranku, ne idite onamo, tamo su udbaši, ovi su korumpirani, oni su odpadnici od pravovjerne stranke i.t.d. i.t.sl.

Dat ću oduška svojoj savjesti i predložiti nešto konkretno.

                                                                                           06.10.2010.

Sala Unterrohr u Schlierenu je oko 21 sat u subotu 25.09.10, kako se moglo uočiti bila popunjena skoro do zadnjeg mjesta. Okupili su se Balegovčani gotovo iz svih kantona Švicarske, što se primječivalo na parkiralištu po registracijama auta i autobusa. Bilo je gostiju koji su došli i iz Njemačke, a naravnoi i Hrvaa iz drugih mjesta Bosanske Posavine i iz Hrvatske.

Radna ekipa (kuhinja, posluga, kontrola ulaza i bonova) sastavljena naravno isključivo od samih Balegovčana, isticala se po mnogobrojnosti osoba u žutim majicama, sa natpisom " Župa Novo Selo - Balegovac", ljubaznost i susretljivost je pokazivala kvalitetu dobre organizacije.

"Band Sova" je svojom glazbom zabavljao goste do ranih jutarnjih sati, gosti su mogli uživati uz ugodnu i zabavnu muziku i u domaćim raznovrsnim kulinarskim specijalitetima i kolačima.

                                                                                           05.10.2010.