Predsjednik Tuđman stalno je ponavljao isti odgovor na
slična pitanja: "U tom razgovoru ja sam samo podsjetio
da je u okviru NATO-a 1993. godine iz Bruxellesa izašla
jedna karta gdje je povučena crta podjele interesnih
sfera između Istočne Europe i Zapadne Europe, koja ide
kroz sredinu Bosne, i da bi vjerojatno rješenje podjele,
u okviru bosanske unije, između srpskog dijela i
federalnog dijela bošnjačko-hrvatskog, trebalo tražiti u
okviru te crte, a sve ostalo je onda jedna špekulacija
kompromitiranja tog rješenja..."
Predsjednik Tuđman ponudio je i bibliografsku
referencu, dakle izvor gdje se može provjeriti njegov
navod:
"Nacrtao sam, na traženje toga gospodina, kartu koja
postoji u strategijskom atlasu koji je izdao
"Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu
crtu razgraničenja. To nitko ne može osporiti, a
naročto ne članice NATO-a ili Europske unije, pogotovo
što je taj dokument potpuno javan."
Tragom tih
navoda nije teško doći do Strategijskog atlasa u
izdanju Complexe iz Bruxellesa. Puna referenca tog
atlasa je sljedeća: Gerard Chaliand, Jean-Pierre
Rageau: Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux
rapports de forces dans le monde, Editions Complexe,
1994, str 219, ISBN 2-87027-528-5.
Prema podacima
u impresumu, atlas je dožvio niz izdanja: 1983.,
1988., 1991., 1993., 1994.. Nama je na raspolaganju
izdanje iz 1994. Nije nam poznato da li se predsjednik
Tuđman koristio izdanjem iz 1993., ili iz 1994. Za
meritum stvari to nije presudno, jer su oba izdanja
tiskana prije spornog razgovora 6. svibnja 1995.
Autori Gerard Chaliand i Jean-Pierre
Rageau su znanstvenici s nizom objavljenih knjiga.
Gerard Chaliand stručnjak je za politička i
strategijska pitanja suvremenog svijeta i gostujući
profesor na Harvardu, Berkeleyu i UCLA. Jean-Pierre
Rageau stručljak je za suvremenu povijest, a posebno
za istočnu Europu.
Na stranicama 108, 110, i 113 tri su zemljovida
(vidi karte u prilogu) na kojima je povučena crvena
crta smjerom sjever jug i "dijeli" Europu prema
različtim kriterijima. Na sve tri karte Bosna i
Hercegovina je "podijeljena", ali svaki put na nešto
drugačiji način.
L'Europe de 1993: Povijesna crta
razdiobe između kršćana katolika i pravoslavaca, str.
108
(karta l).
Europe centrale et Orientale (1989-1990): Crta
razgraničenja između kršćana katolika i pravoslavaca,
str. 110 (karta 2)
L'Europe centrale et ses perqyectives economiques:
Zones economiques favorisees par proximite de la CEE,
str. 113 (karta 3).
Karte na stranicama 110. i 113. žele
prikazati stanje 1989./90., odnosno 1990. i zato nisu
od interesa za raspravu o "podjeli Bosne". Osim
činjenice da je ćed tadašnja Jugoslavija pripadala
različtim političkim sferama, ili sferama različtih
političkih podjela u Europi, prema vjerskim i
gospodarskim kriterijima, i da su te podjele već tada
išle dijelom (karta 2) ili sredinom (karta 3) Bosne i
Hercegovine.
Karta 1 (na
108. stranici Strategijskog atlasa) naslovljena je
Europa 1993. (naslov u desnom gornjem kutu karte). Ta
karta prikazuje podjelu interesnih sfera između
Zapadne i Istočne Europe (članice NATO-a, i EU na
jednoj, te Rusije i njezinih "dominiona" na drugoj
strani). Na karti je povučena crvena crta od Estonije
do krajnjeg juga BiH, tj. "Povijesna crta razdiobe
između kršćana katolika i pravoslavaca". Ta crta
dijeli BiH na dva dijela, gdje je cijeli zapadni dio s
Banjom Lukom i zapadnom Hercegovinom na katoličkoj, a
istočni dio sa Sarajevom i Tuzlom na pravoslavnoj
"strani".
Crta razgraničnja između katolika i pravoslavaca na
ovoj karti (karta 1) razlikuje se od razgraničenja po
istom kriteriju iz godine 1989./1990. samo u dijelu
koji prolazi kroz područje bivše Jugoslavije (karta
2). Na karti 2 gotovo cijela Bosna i Hercegovina, te
Hrvatska južno od Senja-Karlobaga "pripale" su
pravoslavnoj "strani".
Potrebno je
podsjetiti da karta Europa 1993. (karta 1) ne
prikazuje tada aktualnu političku i vojnu podjelu
Bosne i Hercegovine. Naime, 1993. Srbi su kontrolirali
70% Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica svojim
je mirovnim planovima Srbima nudila početkom 1992.
četrdesetak posto, a tijekom 1993. i 1994. jamčila im
je 50% BiH ako pristanu na mirno rješenje za Bosnu i
Hercegovinu.
Crta kojom je podijeljena Bosna i Hercegovina (na
karti 1) u Strategijskom atlasu nije na samoj
karti predvidjela ili označila što je s Muslimanima
(Bošnjacima): gdje se oni nalaze ili kako su
teritorijalno rasporedeni.
U šturom komentaru koji prati zemljovide u
Strategijskom atlasu stoji između ostalog:
"Najveći mozaik u Europi okuplja tri regije: katoličku
(Slovenci i Hrvati), pravoslavnu (Srbi/ Makedonci,
Cmogorci) - shizma koja datira iz 11. stoljeća - i
muslimansku (oko 45% Bosanaca i većina Albanaca); šest
republika: Srbiju i Crnu Goru, koje danas čine ono što
je ostalo od Jugoslavije (stvorene nakon I. svjetskog
rata), Sloveniju i Hrvatsku na sjeveru, Makedoniju na
jugu, Bosnu i Hercegovinu u središtu (u kojoj zajedno
žive Muslimani, Hrvati i Srbi); i konačio dva pisma:
latinicu i čirilicu. K tome, sjever zemlje dugo je bio
pod austrijskom dominacijom (Habsburzi), dok je jugom
dominiralo Otomansko Carstvo - kultumi rascjep između
ta dva područja bio je preširok..." (G. Chaliand,
1994., str. 112)
Dakle, autori atlasa su povlačli razgraničenja
interesnih sfera po zemljovidu bivše Jugoslavije
temeljem starih povijesnih i kulturnih "rascjepa", te
novih gospodarskih i političkih opredjeljenja. Većina
tih crta prolazila je na ovaj ili onaj način kroz
Bosnu i Hercegovinu.
Vratimo se činjenicama. Zemljovid u Strategijskom
atlasu na str. 108 (karta 1) potvrđuje:
Prvo: ono što je rekao predsjednik Tuđman,
"Nacrtao sam, na traženje toga gospodina, kartu koja
postoji u strategijskom atlasu koji je izdao
"Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu
crtu razgraničenja. To nitko ne može osporiti...";
Drugo: da je Paddy Ashdown krivo pripisao
autorstvo "karte na salveti" predsjedniku Tuđmanu;
Treće: sve ostalo su konstrukcije i političke
manipulacije.
Izvodi iz
dnevnika lorda Ashdowna i predsjednika Tuđmana
Lord Paddy
Ashdown ima poteškoća s poznavanjem i priznavanjem
elementamih činjenica iz biografija svojih sugovomika.
Njegov animozitet prema predsjedniku Tuđmanu stvoren
je već i prije početka večeri, prije njihova razgovora
koncem svečanog objeda 6. svibnja 1995.
Za Ashdowna je bila ironija pozvati predsjednika
Tuđmana na pedesetu obljetnicu pobjede nad fašizmom.
Sjediti u Guildhallu za istim stolom s predsjedmkom
Tuđmanom, na obIjetnici pobjede nad fašizmom, za
Ashdowna je protokolarna provokacija. Povodom toga,
doslovno je zapisao u svoj dnevnik 6. svibnja 1995.:
"Netko u Ministarstvu vanjskih poslova sa smislom za
humor! Napose jer on (dr. F. Tuđman - primjedba M. T.)
tijekom rata nije bio na našoj strani."
Brendan Simms iz Centra za međunarodne studije
Sveučlišta u Cambridgeu, odgovorio je na Ashdownovu
diskvalifikaciju: "Našalili su se upravo s njim (P.
Ashdownom - primjedba M. T.), jer je Franjo Tuđman,
koji je proveo drugi dio rata riskirajući svoj život u
Titovim partizanima, imao mnogo bolji antifašistički
pedigre od večine zapadnih vođa uključujući i
predsjednika Mitterranda" (B. Simms, 2001., str. 285).
Dr. Franjo Tuđman bio je sudionik antifašističkog
pokreta 1941-1945. godine, i to mu ne osporavaju ni
najveći neprijatelji. Međutim, nepoznavanje povijesti
i činjenica o ljudima o kojima piše i protiv kojih
svjedoči, britanski diplomat i zastupnik u britanskom
parlamentu Paddy Ashdown nadomješta jakim osjećajem za
kolektivne identifikacije. Predsjednik Tuđman nije
"naš", nije bio na "našoj strani"; on je, dakle,
"njihov", pripada neprijateijskoj, poraženoj strani.
Tako je Paddy Ashdown došao na večru s predsjednikom
Tuđmanom već s krivim predodžbama i predrasudama o
svom sugovomiku. Ashdown je izgradio i odnos prema
predsjedniku Tuđmanu na tim predrasudama koji je i
iznosio tijekom svog svjedočnja: "Ne mogu reći da mi
se činio ugodnim čovjekom, ne"; "čovjek mi se zgadio
vrlo brzo i odlučio sam ga držati na udaljenosti
koliko je tomoguće"; "zaista strašan čvjek".
Lord Ashdown nije mogao sudjelovati ni na jednoj
strani u drugom svjetskom ratu jer je rođen 1941. Ali
isto tako, njegove predrasude i animoziteti prema
predsjedniku Tuđmanu ne mogu se temeljiti na osobnom
iskustvu, a razvidno je da ne poznaje ni povijesne
činjenice. Njegovi pak iskazi upućuju na to da je sam
osoba jakih emocija i kolektivnih identifikacija. Gdje
je Ashdown mogao prihvatiti takve stavove?
Član britanskog parlamenta Paddy Ashdown dijeli one
predrasude i zablude o Hrvatima i hrvatskoj borbi za
neovisnost što dominiraju i u britanskom parlamentu.
Na to upućuje raščlamba Brendana Simmsa (2001.). Ne
navodeći njegovu analizu, za ovu prigodu dostatno je
navesti samo zaključke:
"Veliki dio parlamentamog mišljenja izveden je iz
poluzapamćene povijesti i čvrstih ali pogrešnih
poopčivanja". (B. Simms, 2001., str. 283)
"Hrvati su, s druge strane, imali malo zagovornika u
Parlamentu. Neizbježno su ih povezivali sa savezom
između Njemačke i hrvatskog ustaškog pokreta tijekom
drugog svjetskog rata; uloga Njemačke u priznanju
Hrvatske neovisnosti 1991./1992. učvrstila je tu
sliku. "Nije li to ista Hrvatska', upitao je Dennis
Skinner, 'koja je u drugom svjetskom ratu podržavala
Hitlera i bila odgovorna za pokolj stotina tisuća
Srba?'". (B.Simms,2001.,str.284).
Zato je, po svemu sudeći, član
britanskog parlamenta i vođa Liberalnih demokrata
Paddy Ashdown u svoj dnevnik zapisivao o predsjedniku
Tuđmanu "pogrešna poopćivanja". Paddy Ashdown nije
"vidio kartu podjele Bosne". Ono što je čuo, a nije
htio vidjeti, karta je otisnuta u Strategijskom atlasu
tiskanom u Bruxellesu (1993. i 1994.). Paddy Ashdown
nije "izmamio", "otkrio" tajne namjere predsjednika
Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine zato što je ovaj
bio pijan, budući da "vino je teklo u potocima".
Bosna i Hercegovina već je davno bila podijeljena;
Srbi su kontrolirali 70% BiH od 1992. Takva je
situacija bila i u svibnju 1995., a predsjedniku
Tuđmanu nije bilo potrebno da se napije kako bi
spoznao tu činjenicu. Usput. On nije bio asket ali
nikada nije pušio i nikada nije bio pijan. Zato je
teza "vino je teklo u potodma" potrebna lordu Ashdownu
da zalije svoje otkrivanje nepostojećih tajni. Paddy
Ashdown vodio je jedan beznačjan, usputni razgovor
koji je urodio samo odbojnošćo i animozitetima s
njegove strane; ali učinak tog razgovora na Lorda bio
je takav da tri mjeseca kasnije nije mogao
kontrolirati svoje emocije narasle na krivim
premisama.
Predsjednik Tuđman, u vrijeme kada je razgovor
vođen, zacijelo nije smatrao Paddyja Ashdowna važnim
sugovornikom, jer ga u svom dnevniku nije ni spomenuo.
A trebao bi, kada bi bila istina da je Ashdown jedina
osoba kojoj je odao svoje ekspanzionističke i
aneksionističke namjere i tajni dogovor s Miloševićem
o podjeli BiH.
U s vom
dnevniku na str. 60 Predsjednik je zapisao28:
50-ta obljetnica pobjede nad fašizmom. London -
Paris - Moskva.
U Londonu Kraljica - Major - Hurd.
U Paris u Mitterand, Chirac.
U Moskvi Jelcin, Černomidin - Kozirjev.
Svuda impresivan ceremonijal, premda različit.
Bitno: Rusija se vladala i pokazala kao svjetska
velesila!! A to su joj priznali i Clinton i Major, i
Mitterand i predsjednik Kine. I Ševarnadze u ime
neruskih naroda.
Imao sam mnoge razgovore: AI Göre, Holbrook, Chirac,
Hurd, Kozirjev, Weizman, Meciarov i desetak drugih.
Posebno Irska, Austrija.
Bitno: i Amerikanci i Židovi (nečitko - op. M.T.) i
Meciarov, u ime mnogih predlažu mi sastanak i
sporazurn s Miloševićem (u neutralnoj zemlji, kao što
je bio Izrael - Palestinci u Norveškoj).
Predsjednik Tuđman vodio je svoje
zapise neredovito, a bilježio je samo ono što je
smatrao bitnim. Razgovor s Paddyjem Ashdownom
očigledno nije smatrao bitnim, pa tog gospodina u
svojim bilješkama nije ni spomenuo. Što je o njemu,
Ashdownu, mislio i što je rekao u tom razgovoru 6.
svibnja 1995. - odgovorio je stranim novinarima u više
navrata. Na pitanja novinara odgovarao je kao
povjesničar i državnik.
Paddy Ashdown niti u svojem dnevniku
niti kao svjedok u Haagu nije se služio rječnikom i
"argumentima" jednog lorda. Ali to nije presudno u
njegovu svjedočenju, jer ta čnjenica upućuje samo na
njegov karakter. Važno je uočti da je Ashdown pobrkao
svoje strahove i tuđe namjere; da je iz svojih
predrasuda izvukao zaključke o namjerama predsjednika
Tuđmana; da je odglumio klasičnu zamjenu teza i
pripisao predsjedniku Tuđmanu NATO-vu podjelu
interesnih sfera u BiH, ono što je mogao pročitati u
bilo kojem strategijskom atlasu; da je tu elementarn
činjenicu o geostrateškim razdjelnicama koje su
stoljećima prisutne na tlu bivše Jugoslavije pripisao
sporazumu između Tuđmana i Miloševića.
Još je
upitnije kako je jedno "čini se da" od strane Ashdowna
ušlo u presudu generalu Tihomiru Blaškiću, kao
argument i dokaz za najtežu optužbu: "Prema riječima
ovog svjedoka, čini se da je između Franje Tuđmana i
Slobodana Milopevića dođlo do sporazuma u pogledu
nekih teritorija."
Prema riječima predsjednika Tuđmana, "čini se da" su
tijekom 50-te obljetnice pobjede nad fašizmom
međunarodni predstavnici, osobe čiji je angažman bio
presudan za oblikovanje izlaska iz krize na jugoistoku
Europe, nagovarale predsjednika Tuđmana i predlagale
mu "sastanak i sporazum s Miloševićem".
Dakako, o svemu tome Paddy Ashdown ne zna ništa, jer
nije bio ni ukljućen u razgovore na najvišoj razini,
što su se vodili tih dana o krizi na području bivše
Jugoslavije. On čak nije ni znao da "sastanak i
sporazum s Miloševićem" nije održan (i da neće biti
održan), jer je to tek nagovor stranih državnika da
jedna strana pristane na takav razgovor.
Paddy Ashdown je irelevantni svjedok, osoba koja
niti što zna niti moze o čemu svjedočti. Njegova
"salveta" smušena je črčkarija njegovih frustracija,
predrasuda i nerazumijevanja. Već letimični pogled na
izvorni zemljovid pokazuje svu nesuvislost Ashdownova
iskaza. Pa ipak, Ashdown je svjedočio, i bio je jedini
javni svjedok, uz još dva tajna, koji je tako teško
teretio generala T. Blaškića.
Svi oni koji će i ubuduće istraživati ovaj slučj
neće imati problema da provjere iskaze i Paddyja
Ashdowna i predsjednika dr. Franje Tuđmana. Puno više
vremena potrošit će na tumačenje kako se moglo dogodit
da se Ashdownovo svjedočenje prihvati kao ozbiljno i
vjerodostojno.
Nastavak
slijedi!
1. dio, Na rubu pameti
2. dio, Predsjednik dr. Franjo Tuđman o izjavama
Paddyja Ashdowna
3. dio, Strategiski atlas i podjela Bosne
4. dio, Umjesto zaključka
www.hkz-kkv.ch/dg |
