Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SULDA TEZA O PODJELI BIH IZMEĐU PREDSJEDNIKA TUĐMANA I MILOŠEVIĆA 3. dio         21.10.2010.

Strategijski atlas i podjela Bosne

Prema navedenim citatima očito je predsjednik Tuđman uredno zadovoljavao znatiželju stranih novinara i uporno ponavljao da 6. svibnja 1995, nije crtao nikakvu svoju kartu i viziju podjele Bosne i Hercegovine, nego je upozorio na ono što se uredno publicira usred nezainteresirane Europe.


Već 19. kolovoza 1995., dakle dvanaest dana nakon što je Paddy Ashdown obznanio Timesu da mu je predsjednik Tuđman povjerio svoje namjere o podjeli BiH, predsjednik Tuđman dao je interview francuskoj televiziji FR-2; 29. kolovoza 1995. Turskoj televiziji; 4. rujna 1995. dao je interviw za TV Izrael; 23. rujna dao je interview za Le Figaro; potom 9. travnja 1996. za Politique internationale (Pariz), te 15. prosinca 1997 interview za Corriere della sera. Svi ti razgovori objavljeni su 1999. u Zagrebu u izdanju renomiranih izdavaća Sveučilišne naklade i Hrvatskog instituta za povijest u knjizi: F. Tuđman, Hrvatska riječ svijetu.

 

Predsjednik Tuđman stalno je ponavljao isti odgovor na slična pitanja: "U tom razgovoru ja sam samo podsjetio da je u okviru NATO-a 1993. godine iz Bruxellesa izašla jedna karta gdje je povučena crta podjele interesnih sfera između Istočne Europe i Zapadne Europe, koja ide kroz sredinu Bosne, i da bi vjerojatno rješenje podjele, u okviru bosanske unije, između srpskog dijela i federalnog dijela bošnjačko-hrvatskog, trebalo tražiti u okviru te crte, a sve ostalo je onda jedna špekulacija kompromitiranja tog rješenja..."


Predsjednik Tuđman ponudio je i bibliografsku referencu, dakle izvor gdje se može provjeriti njegov navod:
"Nacrtao sam, na traženje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdao "Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu crtu razgraničenja. To nitko ne može osporiti, a naročto ne članice NATO-a ili Europske unije, pogotovo što je taj dokument potpuno javan."

Tragom tih navoda nije teško doći do Strategijskog atlasa u izdanju Complexe iz Bruxellesa. Puna referenca tog atlasa je sljedeća: Gerard Chaliand, Jean-Pierre Rageau: Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde, Editions Complexe, 1994, str 219, ISBN 2-87027-528-5.

Prema podacima u impresumu, atlas je dožvio niz izdanja: 1983., 1988., 1991., 1993., 1994.. Nama je na raspolaganju izdanje iz 1994. Nije nam poznato da li se predsjednik Tuđman koristio izdanjem iz 1993., ili iz 1994. Za meritum stvari to nije presudno, jer su oba izdanja tiskana prije spornog razgovora 6. svibnja 1995.

Autori Gerard Chaliand i Jean-Pierre Rageau su znanstvenici s nizom objavljenih knjiga. Gerard Chaliand stručnjak je za politička i strategijska pitanja suvremenog svijeta i gostujući profesor na Harvardu, Berkeleyu i UCLA. Jean-Pierre Rageau stručljak je za suvremenu povijest, a posebno za istočnu Europu.
Na stranicama 108, 110, i 113 tri su zemljovida (vidi karte u prilogu) na kojima je povučena crvena crta smjerom sjever jug i "dijeli" Europu prema različtim kriterijima. Na sve tri karte Bosna i Hercegovina je "podijeljena", ali svaki put na nešto drugačiji način.

L'Europe de 1993: Povijesna crta razdiobe između kršćana katolika i pravoslavaca, str. 108
(karta l).
Europe centrale et Orientale (1989-1990): Crta razgraničenja između kršćana katolika i pravoslavaca, str. 110 (karta 2)
L'Europe centrale et ses perqyectives economiques: Zones economiques favorisees par proximite de la CEE, str. 113 (karta 3).

Karte na stranicama 110. i 113. žele prikazati stanje 1989./90., odnosno 1990. i zato nisu od interesa za raspravu o "podjeli Bosne". Osim činjenice da je ćed tadašnja Jugoslavija pripadala različtim političkim sferama, ili sferama različtih političkih podjela u Europi, prema vjerskim i gospodarskim kriterijima, i da su te podjele već tada išle dijelom (karta 2) ili sredinom (karta 3) Bosne i Hercegovine.

Karta 1 (na 108. stranici Strategijskog atlasa) naslovljena je Europa 1993. (naslov u desnom gornjem kutu karte). Ta karta prikazuje podjelu interesnih sfera između Zapadne i Istočne Europe (članice NATO-a, i EU na jednoj, te Rusije i njezinih "dominiona" na drugoj strani). Na karti je povučena crvena crta od Estonije do krajnjeg juga BiH, tj. "Povijesna crta razdiobe između kršćana katolika i pravoslavaca". Ta crta dijeli BiH na dva dijela, gdje je cijeli zapadni dio s Banjom Lukom i zapadnom Hercegovinom na katoličkoj, a istočni dio sa Sarajevom i Tuzlom na pravoslavnoj "strani".


Crta razgraničnja između katolika i pravoslavaca na ovoj karti (karta 1) razlikuje se od razgraničenja po istom kriteriju iz godine 1989./1990. samo u dijelu koji prolazi kroz područje bivše Jugoslavije (karta 2). Na karti 2 gotovo cijela Bosna i Hercegovina, te Hrvatska južno od Senja-Karlobaga "pripale" su pravoslavnoj "strani".

Potrebno je podsjetiti da karta Europa 1993. (karta 1) ne prikazuje tada aktualnu političku i vojnu podjelu Bosne i Hercegovine. Naime, 1993. Srbi su kontrolirali 70% Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica svojim je mirovnim planovima Srbima nudila početkom 1992. četrdesetak posto, a tijekom 1993. i 1994. jamčila im je 50% BiH ako pristanu na mirno rješenje za Bosnu i Hercegovinu.

Crta kojom je podijeljena Bosna i Hercegovina (na karti 1) u Strategijskom atlasu nije na samoj karti predvidjela ili označila što je s Muslimanima (Bošnjacima): gdje se oni nalaze ili kako su teritorijalno rasporedeni.
U šturom komentaru koji prati zemljovide u Strategijskom atlasu stoji između ostalog: "Najveći mozaik u Europi okuplja tri regije: katoličku (Slovenci i Hrvati), pravoslavnu (Srbi/ Makedonci, Cmogorci) - shizma koja datira iz 11. stoljeća - i muslimansku (oko 45% Bosanaca i većina Albanaca); šest republika: Srbiju i Crnu Goru, koje danas čine ono što je ostalo od Jugoslavije (stvorene nakon I. svjetskog rata), Sloveniju i Hrvatsku na sjeveru, Makedoniju na jugu, Bosnu i Hercegovinu u središtu (u kojoj zajedno žive Muslimani, Hrvati i Srbi); i konačio dva pisma: latinicu i čirilicu. K tome, sjever zemlje dugo je bio pod austrijskom dominacijom (Habsburzi), dok je jugom dominiralo Otomansko Carstvo - kultumi rascjep između ta dva područja bio je preširok..." (G. Chaliand, 1994., str. 112)


Dakle, autori atlasa su povlačli razgraničenja interesnih sfera po zemljovidu bivše Jugoslavije temeljem starih povijesnih i kulturnih "rascjepa", te novih gospodarskih i političkih opredjeljenja. Većina tih crta prolazila je na ovaj ili onaj način kroz Bosnu i Hercegovinu.


Vratimo se činjenicama. Zemljovid u Strategijskom atlasu na str. 108 (karta 1) potvrđuje:
Prvo: ono što je rekao predsjednik Tuđman, "Nacrtao sam, na traženje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdao "Complexe" iz Bruxellesa i koji prikazuje upravo tu crtu razgraničenja. To nitko ne može osporiti...";
Drugo: da je Paddy Ashdown krivo pripisao autorstvo "karte na salveti" predsjedniku Tuđmanu;
Treće: sve ostalo su konstrukcije i političke manipulacije.

 

Izvodi iz dnevnika lorda Ashdowna i predsjednika Tuđmana

Lord Paddy Ashdown ima poteškoća s poznavanjem i priznavanjem elementamih činjenica iz biografija svojih sugovomika. Njegov animozitet prema predsjedniku Tuđmanu stvoren je već i prije početka večeri, prije njihova razgovora koncem svečanog objeda 6. svibnja 1995.


Za Ashdowna je bila ironija pozvati predsjednika Tuđmana na pedesetu obljetnicu pobjede nad fašizmom. Sjediti u Guildhallu za istim stolom s predsjedmkom Tuđmanom, na obIjetnici pobjede nad fašizmom, za Ashdowna je protokolarna provokacija. Povodom toga, doslovno je zapisao u svoj dnevnik 6. svibnja 1995.: "Netko u Ministarstvu vanjskih poslova sa smislom za humor! Napose jer on (dr. F. Tuđman - primjedba M. T.) tijekom rata nije bio na našoj strani."
Brendan Simms iz Centra za međunarodne studije Sveučlišta u Cambridgeu, odgovorio je na Ashdownovu diskvalifikaciju: "Našalili su se upravo s njim (P. Ashdownom - primjedba M. T.), jer je Franjo Tuđman, koji je proveo drugi dio rata riskirajući svoj život u Titovim partizanima, imao mnogo bolji antifašistički pedigre od večine zapadnih vođa uključujući i predsjednika Mitterranda" (B. Simms, 2001., str. 285).


Dr. Franjo Tuđman bio je sudionik antifašističkog pokreta 1941-1945. godine, i to mu ne osporavaju ni najveći neprijatelji. Međutim, nepoznavanje povijesti i činjenica o ljudima o kojima piše i protiv kojih svjedoči, britanski diplomat i zastupnik u britanskom parlamentu Paddy Ashdown nadomješta jakim osjećajem za kolektivne identifikacije. Predsjednik Tuđman nije "naš", nije bio na "našoj strani"; on je, dakle, "njihov", pripada neprijateijskoj, poraženoj strani.


Tako je Paddy Ashdown došao na večru s predsjednikom Tuđmanom već s krivim predodžbama i predrasudama o svom sugovomiku. Ashdown je izgradio i odnos prema predsjedniku Tuđmanu na tim predrasudama koji je i iznosio tijekom svog svjedočnja: "Ne mogu reći da mi se činio ugodnim čovjekom, ne"; "čovjek mi se zgadio vrlo brzo i odlučio sam ga držati na udaljenosti koliko je tomoguće"; "zaista strašan čvjek".
Lord Ashdown nije mogao sudjelovati ni na jednoj strani u drugom svjetskom ratu jer je rođen 1941. Ali isto tako, njegove predrasude i animoziteti prema predsjedniku Tuđmanu ne mogu se temeljiti na osobnom iskustvu, a razvidno je da ne poznaje ni povijesne činjenice. Njegovi pak iskazi upućuju na to da je sam osoba jakih emocija i kolektivnih identifikacija. Gdje je Ashdown mogao prihvatiti takve stavove?


Član britanskog parlamenta Paddy Ashdown dijeli one predrasude i zablude o Hrvatima i hrvatskoj borbi za neovisnost što dominiraju i u britanskom parlamentu. Na to upućuje raščlamba Brendana Simmsa (2001.). Ne navodeći njegovu analizu, za ovu prigodu dostatno je navesti samo zaključke:
"Veliki dio parlamentamog mišljenja izveden je iz poluzapamćene povijesti i čvrstih ali pogrešnih poopčivanja". (B. Simms, 2001., str. 283)
"Hrvati su, s druge strane, imali malo zagovornika u Parlamentu. Neizbježno su ih povezivali sa savezom između Njemačke i hrvatskog ustaškog pokreta tijekom drugog svjetskog rata; uloga Njemačke u priznanju Hrvatske neovisnosti 1991./1992. učvrstila je tu sliku. "Nije li to ista Hrvatska', upitao je Dennis Skinner, 'koja je u drugom svjetskom ratu podržavala Hitlera i bila odgovorna za pokolj stotina tisuća Srba?'". (B.Simms,2001.,str.284).

Zato je, po svemu sudeći, član britanskog parlamenta i vođa Liberalnih demokrata Paddy Ashdown u svoj dnevnik zapisivao o predsjedniku Tuđmanu "pogrešna poopćivanja". Paddy Ashdown nije "vidio kartu podjele Bosne". Ono što je čuo, a nije htio vidjeti, karta je otisnuta u Strategijskom atlasu tiskanom u Bruxellesu (1993. i 1994.). Paddy Ashdown nije "izmamio", "otkrio" tajne namjere predsjednika Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine zato što je ovaj bio pijan, budući da "vino je teklo u potocima".
Bosna i Hercegovina već je davno bila podijeljena; Srbi su kontrolirali 70% BiH od 1992. Takva je situacija bila i u svibnju 1995., a predsjedniku Tuđmanu nije bilo potrebno da se napije kako bi spoznao tu činjenicu. Usput. On nije bio asket ali nikada nije pušio i nikada nije bio pijan. Zato je teza "vino je teklo u potodma" potrebna lordu Ashdownu da zalije svoje otkrivanje nepostojećih tajni. Paddy Ashdown vodio je jedan beznačjan, usputni razgovor koji je urodio samo odbojnošćo i animozitetima s njegove strane; ali učinak tog razgovora na Lorda bio je takav da tri mjeseca kasnije nije mogao kontrolirati svoje emocije narasle na krivim premisama.
Predsjednik Tuđman, u vrijeme kada je razgovor vođen, zacijelo nije smatrao Paddyja Ashdowna važnim sugovornikom, jer ga u svom dnevniku nije ni spomenuo. A trebao bi, kada bi bila istina da je Ashdown jedina osoba kojoj je odao svoje ekspanzionističke i aneksionističke namjere i tajni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH.

U s vom dnevniku na str. 60 Predsjednik je zapisao28:


50-ta obljetnica pobjede nad fašizmom. London - Paris - Moskva.
U Londonu Kraljica - Major - Hurd.
U Paris u Mitterand, Chirac.
U Moskvi Jelcin, Černomidin - Kozirjev.
Svuda impresivan ceremonijal, premda različit.
Bitno: Rusija se vladala i pokazala kao svjetska velesila!! A to su joj priznali i Clinton i Major, i Mitterand i predsjednik Kine. I Ševarnadze u ime neruskih naroda.
Imao sam mnoge razgovore: AI Göre, Holbrook, Chirac, Hurd, Kozirjev, Weizman, Meciarov i desetak drugih. Posebno Irska, Austrija.
Bitno: i Amerikanci i Židovi (nečitko - op. M.T.) i Meciarov, u ime mnogih predlažu mi sastanak i sporazurn s Miloševićem (u neutralnoj zemlji, kao što je bio Izrael - Palestinci u Norveškoj).

Predsjednik Tuđman vodio je svoje zapise neredovito, a bilježio je samo ono što je smatrao bitnim. Razgovor s Paddyjem Ashdownom očigledno nije smatrao bitnim, pa tog gospodina u svojim bilješkama nije ni spomenuo. Što je o njemu, Ashdownu, mislio i što je rekao u tom razgovoru 6. svibnja 1995. - odgovorio je stranim novinarima u više navrata. Na pitanja novinara odgovarao je kao povjesničar i državnik.

Paddy Ashdown niti u svojem dnevniku niti kao svjedok u Haagu nije se služio rječnikom i "argumentima" jednog lorda. Ali to nije presudno u njegovu svjedočenju, jer ta čnjenica upućuje samo na njegov karakter. Važno je uočti da je Ashdown pobrkao svoje strahove i tuđe namjere; da je iz svojih predrasuda izvukao zaključke o namjerama predsjednika Tuđmana; da je odglumio klasičnu zamjenu teza i pripisao predsjedniku Tuđmanu NATO-vu podjelu interesnih sfera u BiH, ono što je mogao pročitati u bilo kojem strategijskom atlasu; da je tu elementarn činjenicu o geostrateškim razdjelnicama koje su stoljećima prisutne na tlu bivše Jugoslavije pripisao sporazumu između Tuđmana i Miloševića.

Još je upitnije kako je jedno "čini se da" od strane Ashdowna ušlo u presudu generalu Tihomiru Blaškiću, kao argument i dokaz za najtežu optužbu: "Prema riječima ovog svjedoka, čini se da je između Franje Tuđmana i Slobodana Milopevića dođlo do sporazuma u pogledu nekih teritorija."
Prema riječima predsjednika Tuđmana, "čini se da" su tijekom 50-te obljetnice pobjede nad fašizmom međunarodni predstavnici, osobe čiji je angažman bio presudan za oblikovanje izlaska iz krize na jugoistoku Europe, nagovarale predsjednika Tuđmana i predlagale mu "sastanak i sporazum s Miloševićem".


Dakako, o svemu tome Paddy Ashdown ne zna ništa, jer nije bio ni ukljućen u razgovore na najvišoj razini, što su se vodili tih dana o krizi na području bivše Jugoslavije. On čak nije ni znao da "sastanak i sporazum s Miloševićem" nije održan (i da neće biti održan), jer je to tek nagovor stranih državnika da jedna strana pristane na takav razgovor.
Paddy Ashdown je irelevantni svjedok, osoba koja niti što zna niti moze o čemu svjedočti. Njegova "salveta" smušena je črčkarija njegovih frustracija, predrasuda i nerazumijevanja. Već letimični pogled na izvorni zemljovid pokazuje svu nesuvislost Ashdownova iskaza. Pa ipak, Ashdown je svjedočio, i bio je jedini javni svjedok, uz još dva tajna, koji je tako teško teretio generala T. Blaškića.


Svi oni koji će i ubuduće istraživati ovaj slučj neće imati problema da provjere iskaze i Paddyja Ashdowna i predsjednika dr. Franje Tuđmana. Puno više vremena potrošit će na tumačenje kako se moglo dogodit da se Ashdownovo svjedočenje prihvati kao ozbiljno i vjerodostojno.

 

Nastavak slijedi!

1. dio, Na rubu pameti

2. dio, Predsjednik dr. Franjo Tuđman o izjavama Paddyja Ashdowna

3. dio, Strategiski atlas i podjela Bosne

4. dio, Umjesto zaključka

www.hkz-kkv.ch/dg

13 - 2010.

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch