Smatram da će presuda, bez obzira kakva bila, bitno utjecati na hrvatsku budućnost samo ako pokrene domoljubne snage da na sljedećim izborima izađu s jasnom, novom nacionalnom politikom.

Pita se sjajni kolumnist Milan Jajčinović: Hoće li Hrvatska biti ista poslije 15. travnja nakon obznanjivanja haaških presuda generalima Gotovini, Markaču i Čermaku?

Jajčinović navodi niz argumenata obrazlažući svoj stav da će ta presuda bitno utjecati ne samo na budući međunarodni položaj Hrvatske, nego i na povijesnu sudbinu Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Samo uvjetno slažem se s kolegom Milanom Jajčinovićem. Ta presuda, ma kakva bila, može bitno promijeniti Hrvatsku samo ako hrvatski branitelji i hrvatski narod natjeraju hrvatske političke elite da radikalno promijene politiku prema Haaškome sudu i ospore njegovo djelovanje kao štetno ne samo za hrvatske nacionalne interese, nego i za međunarodno pravo i međunarodnu pravdu.

Dana 1. travnja 2011. godine zadarski list objavio je članak pod naslovom:

Izjasnite se kao Srbi, pripadnici Srpske pravoslavne crkve

Veselko Čakić je s konferencije za novinare uputio, u ime Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a, poziv pripadnicima srpske nacionalne manjine da se prilikom popisa stanovništva izjasne kao Srbi, pripadnici Srpske pravoslavne crkve.

Dostavljamo hrvatskoj javnosti objavljene tekstove Stranke hrvatskog zajedništva za opravdanu obnovu hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj

NEMA VIŠE VELIKE SRBIJE, PA TAKO I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU

In Kroatien gibt es den Kroatischen Schäferhund seit mehr als 1000 Jahren. Seit 1969 ist sein Standard von der FCI anerkannt. Trotzdem ist der Kroatische Schäferhund ausserhalb seiner Heimat bis heute wenig bekannt.

Die Geschichte des Kroatischen Schäferhundes ist lang und gut dokumentiert. Die erste genaue Beschreibung des "Canis pastoralis croaticus" findet sich in einem Manuskript des Bischofs Petar von Djakovo in Slawonien aus dem Jahr 1374. Darin wird berichtet, dass die Kroaten bei der Besiedlung des Landes im 7. Jahrhundert n. Chr. den Hund aus ihrer Urheimat mitgebracht hätten. Im 18. Jahrhundert wurde er bereits in ganz Kroatien gezüchtet.

Doris Pack rekla je istinu koja je pogodila britanske vazale u RH!

Doris Pack kao iskusna političarka izišla iz uobičajenih diplomatskih okvira, i prilikom zadnjega posjeta nedvojbeno je rekla: 'Mislim da je u Vijeću jedna zemLja koja se odnosi jako neprijateijski prema Hrvatskoj i njezinu pristupanju Europskoj Uniji i koja želi približiti Hrvatsku zajedničkom ulasku u Uniju sa Srbijom, što je nemoguće jer Srbija nije ni započela pregovore o članstvu.'

To za misleće Hrvate gotovo da i nije nikakva novost. Oni znaju da već više od jednoga stoljeća Velika Britanija zbog svojih geopolitičkih interesa u jugoistočnoj Europi igra na neupitnu dominaciju Srbije. Stoga je izjava Doris Pack izazvala probleme samo onoj politici, njezinim zagovornicima i glasnogovornicima koji svjesno sudjeluju u projektu ponovne dominacije Srbije u Jugoistočnoj Europi. Takvih ima, na žalost, u dijelu vladajuće HDZ-ove koalicije kao i unutar oporbe ujedinjene i prije izbora u tzv. kikiriki-kukuriku koaliciju, a gotovo dirigentsku ulogu ima aktualni predsjednik Ivo Josipović. Predsjednik države Ivo Josipović za savjetnika je, uostalom, prihvatio Dejana Jovića koji zagovara britansku politiku Zapadnoga Balkana i koji je dao bezbroj intervjua u kojima kaže da Hrvatska ne bi trebala ići u EU prije Srbije i Cme Gore.

"Čovjek nikad ne zna što mu naprijed stoji" šalio se svojim navodnim nepoznavanjem hrvatskog jezika jedan mađarski glazbenik, parafrazirajući izreku "čovjek nikad nezna što mu predstoji".

Zaista, čovjek stvarno nezna što mu predstoji kada na pr. šeće grobljem. Nit su dusi nit su čudni zvukovi, već su sveprisutne oči i uši Goldštajna Ivana, zvanog Veliko Oko (nije Yokko, nego obično Oko). Naime, sofisticirana kontrola šetača po europskim grobljima omogućila je nov i nadasve učinkovit nadzor kretanja raznih sumnjivih osoba posebno novo-ustaša. Nikako nije preporučljivo da se naleti ili, nedaj Bože, poželi vidjeti grob neke osobe koja je na Goldštajnovoj crnoj listi. Mudro bi bilo nositi sa sobom, za zaštitu od svevidećeg Velikog oka, makar kišobran ili čarapu preko nosa, onako kao u krimićima. Najsigurnije je zatražiti od Goldštajna da faksira ili e-mailira, možda i objavi 'crnu listu odstrijeljenih i ustrijeljenih', da se može bez straha šetati grobljem.

Predstavljanje knjige "Biće enigmae" autorice Marije Vučković u Wallisu

Marija Vučković je 23.01.2011. godine u dvorani crkve "Herz - Jezu" u Brigu predstavila široj publici svoju prvu knjigu "Biće enigmae". Okupilo se oko stotinjak hrvatskih osoba, većinom iz Wallisa, a bilo je ljudi i iz drugih kantona.

Mi, Hrvati u Wallisu, nemamo često priliku okupiti se u svezi ovakvih projekata, jer takvi projekti zahtijevaju osobne talente i sposobnosti u različitim granama znanosti, a u Wallisu živi samo 1400 Hrvata. Program je vodila gospođa Marija Ćulap Imhof, a odabrane članke iz knjige je čitala gospođa Ružica Gjajić.

Imamo pravo i obvezu urediti razhrvaćene institucije hrvatske države -

prof. dr. Josip Jurčević

u razgovoru s književnikom Milom Pešordom, zamjenikom glavnoga urednika kulturnog tjednika "Hrvatsko slovo"

Cvijet veterana za ljepši sajam

Bjelovar - Početak proljeća članovi Udruge hrvatskih ratnih veterana BBŽ uz pomoć članova UHDDR gradske organizacije Bjelovar odradili su projekt "Cvijet veterana za ljepši sajam".

Nekoliko dana prije početka 14. Proljetnog sajma poljoprivrede, gospodarstva i obrtništva u Bjelovaru koji se održava od 25.-27. ožujka udružili su svoje snage i kroz mini ekološki projekt za koji su dobili potporu Bjelovarskog sajma d.o.o., Bjelovarsko-bilogorske županije, Grada Bjelovara i Općine Veliki Grđevac zasađeno je proljetno cvijeće na sajmu kako bi uljepšali opći dojam za posjetitelje.

Ispraznica - hrvatska riječ godine

Hrvatsko filološko društvo, koje izdaje časopis Jezik, nagradu za Hrvatsku riječ godine dodjeljuje od 1993. godine. Potakao ju je akademik dr. Stjepan Babić, koji je i ovaj puta boravio u Lipiku dana 26. ožujka o.g. na dodjeli nagrada.

U organizaciji časopisa Jezik i zaklade "Dr. Ivan Šreter"proglašeni du pobjednici za ovu godinu i podjeljene nagrade.

Između tri stotine poslanih prijedloga, povjerenstvo časopisa Jezik izabralo je za tekuću godinu tri najbolje nove hrvatske riječi.

Da smo država, nebi postali: zemlja koja je nastala na zločinu, nebi postali zemlja, koja SAMA PRISTAJE OD ŽRTVE POSTATI AGRESOR i to u SVOJOJ DRŽAVI.

Da smo država, a ne zemlja razna piskarala po feralovskom i ostalom tisku financiranom od raznih obavještajnih i drugih "civiliziranih" , "dobronamjernih", "demokratskih", "ljudskopravnih" itd. organizacija i udruga, ne bi nas mogli SUSTAVNO učiti i UVJERITI da su HRVATI KRIVI ŠTO SU IH SRBI NAPALI, UBIJALI I UNIŠTAVALI.

Čudna smo mi to zemlja u kojoj udbaški doušnici budu IZABRANI U VIŠE MANDATA NA VRHOVNA MJESTA U VLASTI, znači ljudi koji su RADILI ZLO DRUGIM LJUDIMA, cinkajući ih, otkrivajući ih, prokazujući ih s nesagledivim posljedicama za te ljude i njihove obitelji, samo zato što su bili "ideološki protivnici jednoumnog režima". Takvi su došli u pozicije vlasti, pa čak na najutjecajniju poziciju u državi da bi mogli sustavno raditi na izgradnji zemlje. Čudna smo mi zemlja.

Da smo država, takvi probisvjeti i takvi zlikovci nebi imali mjesta ni prava prismrditi blizu vlasti, a kamoli u njoj participirati. Da smo država, a ne zemlja, takvi zlikovci koji su odavali državne tajne, koji su svjedočili PROTIV svojih građana, umjesto da im stanu u zaštitu, bili bi osuđeni za veleizdaju države. A pošto živimo u zemlji , a ne u državi od toga neće biti ništa.

Brig -Glis: Marija Ćulap Imhof je izgubila brata u zadnjem domovinskom ratu u Bosni. Danas je ona pobjednik u njenom rodnom mjestu, jer se svojom idejom koju je sprovela u djelo suprostavila mišljenjima pojedinaca u općinskoj i mjesnoj upravi.

Balegovac je rodno selo od Marije Ćulap Imhof, jedno selo u Posavini, na sjeveru BiH. Poslije drugog svjetskog rata selo Balegovac (1945. godine ) je preimenovano u - Novo Selo.

Svih 1800 stanovnika sela su po nacionalnosti Hrvati. Za vrijeme domovinskog rata od 1991. do 1995. godine u selu je 18 mladih momaka izgubilo svoje živote. Njihovim imenima i prezimenima su sada imenovane ulice u selu, zahvalom Marije Ćulap Imhof, koja se 1990. godine nastanila u Brig -Glisu i poslije kratkog vremena slavila njeno vjenčanje u Oberwallisu. Tadašnja studentica povijesti i geografije je, kratko vrijeme poslije vjenčanja, saznala da je njeno rodno mjesto porušeno i okupirano.
"Često sam preko telefona razgovarala sa mojim roditeljima, uvijek sam se rasplakala i željela sam znati kako su. Po svaku cijenu sam ih htjela vidjeti".

Nakon velikog odaziva za ovu godinu, objavljeni su rezultati natječaja "Moja obitelj", a izložba nagrađenih, nakon Hagena, biti će prikazana u Slavonskom brodu, kojom prilikom će biti dodjeljene diplome i zahvalnice za škole i djecu koja su u blizini. Ostale će diplome biti poslane poštom.

LIKOVNI  NATJEČAJ  -  ISERLOHN-ZÜRICH 2012 - TEMA "MOJ SVIJET"

Natječaj i izložba likovne umjetnosti hrvatske djece iz cijelog svijeta održat će se u Njemačkoj i Švicarskoj uz suradnju HKZ Švicarske, Hrvatski Glas Berlin i pod pokroviteljstvom Hrvatske matice iseljenika.

Autori likovnog natječaja: Ankica Karačić, slobodna umjetnica i Ante Karačić, dipl. eec.

LITERARNI  NATJEČAJ  HKZ  ZUERICH  2012  -  TEMA  "ŠTO ZNAM O VUKOVARU"

Autor: Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj

Teško je objasniti zašto je Hrvatima važniji san o slobodi od slobode same

Trebalo bi uvesti nagradu 'Zlatna škuda' za one koji su doprinijeli slabljenju hrvatske gospodarske neovisnosti. Konkurencija je za ovu nagradu vrlo velika. Trebalo bi, zatim, potaknuti snimanje igranoga filma koji bi imao naslov 'Za šaku škuda'. Za film bi bilo poželjno angažirati i nekoliko stranih glumaca radi uspjeha na inozemnim festivalima, ali stranac nipošto ne bi smio igrati glavnu ulogu jer nijedan stranac ne može uvjerljivo odglumiti sanaderovski smiješak, brozovsku gestu, tu mesićevsku dubinu, račanovsku dikciju, budišijansku hamletovštinu, bebićevsku rafiniranost, jergovićevsku autodestruktivnu strast, josipovićevsku pravdoljubivost i taj vidošević-mudrinićevski stjecalački entuzijazam ...

Svojedobno je u ona epska vremena devedesetih, kad je atavistički nagon za državom Hrvatima bio zamračio zdrav pogled na stvari, Večernjakov komentator Milan Ivkošić kroz povijest višekratno hrvatsko primicanje žuđenoj slobodi, primicanje koje je uvijek završavalo razočaranjem u zadnji čas, slikovito odredio kao coitus interruptus iliti prekinuti snošaj.

"Ako u Sodomi pronađem 50 pravednika, poštedjet ću cijeli grad"

Dragi moji prijatelji, molim Vas, pažljivo pročitajte ovo pismo i učinite samo ono što Vam Vaša KRŠĆANSKA SAVJEST nalaže!

Ivan Jaklin

Vidjeli smo kako se Sanader "zbrinjavao", te kako se "zbrinuo" za sebe, djecu, a i možda i za buduće unuke.

Vesna Pusić će se vjerojatno zadovoljiti svojom "europskom ulogom", EU parlamentarca ili nekog drugog briselskog činovnika. Moglo bi se reći da je "skromna" u svojim zahtjevima, za razliku od njenog stranačkog kolege koji je duboko u biznisu, a njegove firme su "procvjetale", slučajno, baš onda kada je bio u šarenokoalicijskoj Vladi. Kapital mu je skoncentriran u nekretnine, ljude, vozila itd.

Ulaskom u tu Europu, malo će moći raditi jer će mu konkurirati jače firme iz te Europe. Ali, Zašto bi se bojao, pa "namirit" će se on već. Prodat će firmu, onako kako je Luka Rajić prodao svoju mlječnoindustrijsku, onako kako su Vlada i pojedini činovnici iz nje i iz INA-e, prodali INA-u, HPT i ostalo. Neki od "prodavača", "zbrinuo se" u Americi, a slutim da je i Sanader nešto slično planirao.

Hrvati se bore za vlast, za pozicije. Zašto? Koji im je motiv? Koji je motiv Zokiju Milanoviću? Izvući državu iz krize? Ili i on želi postati EU činovnikom za dobru plaću, a to što će većina Hrvata biti SLUGE NA SVOM, pa to je "raja", a mi smo elita, jel i to njega zanima?

Od različitih poruka koje, navodno, spontano dolaze na, navodno, spontanim prosvjedima, ne mislim ovdje na braniteljske jer oni nisu bili spontani već izraz krajnje nužde, jedna je neopravdano ostala, vjerojatno spontano, gotovo nezabilježena u javnom prostoru. Riječ je o transparentu IDS=HDZ. Vidjelo se to neki dan u Istri na prosvjedu na kojemu je prva istarska antifašistička drvena puška sa čepićem na koncu, Damir Kajin, došao prosvjednicima soliti pamet. I prošao bos po trnju. Netko je shvatio: Ono što su HDZ i SDP na nacionalnoj razini, to je IDS u Istri.

SDSS i HNS i u prosvjedima su povlašteni

No, ne mislim pisati o Kajinu i Istri, već o RSK i Vojislavu Stanimiroviću. Nigdje naime među transparentima navodno spontanih šetača, nisam primijetio: SDSS=HDZ. A u tom transparentu leži još više istine negoli u transparentu IDS=HDZ. S obzirom na činjenicu da su sve dosad spomenute stranke u Savezu za Europu i Savezu za Haag koji su generirali krizu, moram konstatirati da je SDSS povlaštena stranka i u spontano spontanim prosvjedima.

Vesna Pusić javno je rekla kako branitelje smatra opasnostima. Kao građanin, nezadovoljan sam da netko s takvim nepoznavanjem demokracije vodi naše pregovore za ulazak u EU. Kao čovjek, bolno doživljavam takve političare koji pokazuju odsustvo emotivne inteligencije i ljubavi za Hrvatsku. Od zastupnice Vesne Pusić tražim da se javno ispriča braniteljima. U velikoj mjeri vjerujem da ona ne će razumjeti koliko bi joj dobra donijelo da me posluša. Očekujem da će ona u bahatosti iluzije svoje političke važnosti ignorirati moju ocjenu i poziv. Steta, ali ja sam progovorio - zbog demokracije i dostojanstva Hrvatske

Aktualna zbivanja u Hrvatskoj

15.03.2011. gost "Radio Marije" bio je svjedok vremena, Prof. Dr. Zdravko Tomac

Na poziv HRT sudjelovao sam u Paralelama jednoj od rijetkih preostalih dobrih informativnih emisija HRT. Nisam baš bio dobro raspoložen za razgovor, pa nisam uspio reći sve što sam namjeravao i na najbolji način. Ipak mnogima se svidjelo ono što sam rekao.

Dakako nekima se nije svidjelo. To su oni koji su sudjelovali u razaranju - rasprodaji energetike u Hrvatskoj uslijed čega stanovnici Hrvatske moraju plaćati prekomjerno visoke račune za naftne derivate i plin u odnosu na svoju kupovnu moć, no nisu se sami javili nego su dali zadatak svojoj neukoj predstavnici koja je hrabro ustvrdila - napisala da sam u emisiji iznio netočne ili polovične informacije.

Poslao sam HRT ispravak tih njihovih uvredljivih navoda, no nisu ga objavili, jer je valjda na HRT običaj da ne objavljuju ispravke "ispravaka" korporacija koje vladaju Hrvatskom i prazne džepove njenih stanovnika.

Kao uvod u predstavljanje knjige Apartman 102 i autorice, Jadranke Cigelj u Švicarskoj idućeg mjeseca, donosimo nekoliko ulomaka.

Zadnji nastavak - odlomak 3.

Kada je prošla noć? Zar sam toliko čvrsto spavala, ili mi je mašta ukrala trenutak lutanja u prošlosti? Možda ludim, zaboravljajući gdje sam? U glavi mi je tutnjalo, a stražarovo se lice rasplinulo u nekoj izmaglici.

"Blijeda je kao mrtvac!" začuh nečiji glasni zaključak. Glasovi su se udaljavali, a nož među rebrima sve se jače zarivao. Bol se penjala prema grlu paralizirajući bradu, prsni koš koji se ionako kidao, i završavajući neugodnim trncima u prstima ruku. Nisam mogla ni glas ispustiti. Učinilo mi se kako netko pokušava iščupati moj jezik iz korijena, a onda djelićem svijesti shvatih kako nečija ruka povlači jezik prema van dok netko govori: "Ne puštaj joj jezik. Moglo bi je ugušiti".

Učinilo mi se da to Biba govori, ali je nisam vidjela. Bol koja mi je lomila prsnu kost ne dopuštajući mi išta reći, nagnala me da iz izmaglice utonem u potpuni mrak.

"Ima li menstraciju?" muški, odnekud poznati glas probijao se kroz tamu. Koja to budala pita? Zar ne vidi? Umirem, a ne znam od čega. Lagali su mi. Rekli su kako smrt ne boli, i da tu sve prestaje. A postoji samo bol, i ova tama u kojoj ne mogu ni ruku pomaknuti. Naprežući misli i tjerajući ih na probijanje tame, pokušavala sam misli pretočiti u riječi.

"Psssttt ..., ne smiješ! Lezi mirno. Dobro je."

Hoće li Hrvatska biti ista poslije 15. travnja?

I može li biti ista pošto sudac Haaškoga suda priopći presudu hrvatskim generalima? Hrvatska će fizički ostati ista, ni veća ni manja nego dotad. Niti će u Slavoniji prestati rasti pšenica, niti će se na gradskim terasama prestati ispijati kave, školarci će nastaviti bučati na odmorima, opet će se igrati nogomet.., neće se smanjiti Jadran.

Ali poslije haaške presude Hrvatska vjerojatno neće biti kakvom je bila. Vjerojatno ne zato što će je se presuda, ma kakva bila, kolektivno dojmiti, nego vjerojatno više zato što bi presuda iz Haaga mogla imati veliki, možda i politički presudan utjecaj na budući međunarodni položaj Hrvatske, na njezinu dugoročnu političku, čak i na povijesnu sudbinu.

Povodom dvadesete obljetnice mučeničke smrti (1991. - 2011.) Tovarničkog župnika Ivana Burika u produkciji Udruge dr. Ante Starčević - Tovarnik snimljena je pjesma i video - spot pod nazivom Sjećanje na Ivana Burika.

Pjesma i video - spot Sjećanje na Ivana Burika nastavak je trilogije o vlč. Buriku - dokumentarni film "Mučenik vlč. Ivan Burik" redatelja Jakova Sedlara, roman "Burik" književnice Nevenke Nekić, te knjige iste autorice "Svjedoci života i smrti Ivana Burika" koja je nedavno predstavljena Hrvatskoj javnosti.

Poštovani prijatelji,

Prije neki dan smo bili svjedoci objavljivanja povijesnog datuma za noviju hrvatsku političku povijest.

15. travnja. 2011. odlučit će se o smjeru kojim će u budućnosti krenuti Lijepa Naša Domovina Hrvatska.

Mislim da bi ovaj mjesec trebao postati 'mjesecom borbe za hrvatske generale i obranu digniteta Domovinskog rata', a naša mreža bi u tome mogla dosta pripomoći.

1. mjesto: veterinarka - Marta Plehandžić, 4 razred, Našice, Hrvatska

2. mjesto: novinar reporter - Kristijan Rajs, 4. razred, Našice, Hrvatska

3. mjesto: vatrogasac - Vedran Mandić, 4. razred, Našice, Hrvatska

Naš projekt "Za hrvatsku djecu“ bio je prvenstveno namjenjen malim Hrvatima u Švicarskoj. Međutim pobudio je zanimanje i u Hrvatskoj. Zainteresiranim školama i učiteljicama nismo mogli reči "ne" i stoga natječaj za likovne i literarne uradke otvaramo svima koji žele učestvovati. Drugim rječima, natječaj je postao internacionalan!

S obzirom da je likovna umjetnica Ankica Karačić iz Hagena u Njemačkoj također organizirala likovni natječaj internacionalnog karaktera, udružili smo se i radovi koji stignu na naš natječaj, automatski su uključeni i u njezin.

Na likovni natječaj Hagen-Iserlohn stiglo je jako puno radova, stoga je organizator odlučio diplome podijeliti za prvih pet mjesta. Dvoje djece osvojili su nagrede i u Njemačkoj i u Švicarskoj.

A sada evo nagrađenih literarnih radova na temu "Moja obitelj":