KVAZIKORALNA PODVALA NA POČETKU KORIZME

Premda znam da neću od koncerta odvratiti nikoga od onih koji su već nabavili ulaznicu za nastup grupe Gregorian u Splitu ili u Zagrebu, ipak pišem ovaj post radi informiranja i naknadnog 'uključivanja moždanih vijuga', tj. kao oblik poticaja (bona fide) na razmišljanje o još jednom primjeru u razmjerima globalne manipulacije nečim tako lijepim kao što je Božji dar GLAZBE!

NAJAVA KONCERTA GRUPE GREGORIAN U CIBONI 9. ožujka 2011. (foto: arhiv Cropix)

Mudrost nas uči da ne izazivamo nasilje igdje, a ponajmanje u svome vlastitome domu! Nasilje u obitelji, nasilje na ulici, nasilje u politici ili nasiljem protivu politike, ukratko bilo koje nasilje ne vodi ka - dobru. Svako nasilje, bilo nasilje politike ili nasilje od strane nezadovoljnih građana, prosvjednika, vodi ka razjedinjavanju našeg naroda, vodi ka nesložnosti, a poznato je da samo složna braća nove dvore grade, a nesložna i one stare razgrađuju.

U Sjevernoj Africi već više od mjesec dana gledamo na našim tv ekranima buntove, revolucije, nasilje (i s jedne i druge strane), rušenje i smjene režima po domino efektu i sl. I kad smo mislili da je to od nas daleko, evo to isto ili slično izgleda da je došlo i u našu domovinu, u naše gradove, na naše ulice i na naše trgove.

Pretpostavljam da bi Vas ovo o izlasku ljudi na ulice, moglo zanimati.

Izbori ništa ne rješavaju

Uz to kakvi su to izbori kada ima pola milijuna "rezervnih" birača, a oni vladajući su promijenili ustav za EU (jer s tim viškom birača referendum o EU ne prolazi) umjesto da prebroje "ovce" (koje to više ne žele biti)? Političari (bez obzira na stranke) trebaju iz temelja promijeniti svoj način rada i razmišljanja. U posve nesređenom načinu izbora nema druge nego imena onih koji žele vlast staviti u bubanj i izvući nasumce pedesetak za Sabor (moj tekst Vjesnik 19.11.2003.). Bolje bi vladali nego dosadašnji. To su radili još stari Grci.

Od zla zlih ljudi gora je ravnodušnost dobrih ljudi,

rekao je Martin Luther King. Velike riječi. Platio ih je glavom.

I tek nakon toga nisu bili ravnodušni. Trebamo li i mi prolaziti isto ili se treba na vrijeme pokrenuti? Ne pripisujmo svakomu svrstavanje kad kaže istinu koja se nekomu ne sviđa. To je "ubojstvo" nepameću.

Nama Hrvatima to je svojstveno, pa smo valjda i tako dugo čekali svoju državu. U borbi za vladanjem rušili smo uvijek sami sebe. Slušajući rasprave u Hrvatskom saboru sve podsjeća na tu povijest. Ne čuje se nijedan suvisli prijedlog kako popraviti ono što se napada i zato to gubi svaki smisao.

Kada su se upustili u sudjelovanje na prosvjedima na javnim prostorima širom Hrvatske, govornici su trebali biti svjesni da će dio osoba to iskoristiti za izražavanje osobnih stavova koji često imaju prizvuk pozivanja na oružanu pobunu koju smo doživjeli 1991. godine.

Nerazumljivo je pozivati i ukazivati na negativnosti legalno izabrane vlasti, ali i na oporbu, a onda tražiti nove izbore u Hrvatskoj, jer ako se u sadašnjoj vlasti i oporbi ne vide pozitivni atributi vođenja unutarnje i vanjske politike, postavlja se pitanje koja je to snaga koja želi doći na vlast.

Već i površnim razmišljanjem neupućenog promatrača zaključit će se da iza svega stoje one političke snage koje se žele afirmirati u budućoj vlasti, a dolazak do toga cilja žele postići polarizacijom i destabilizacijom javnosti i što je najgore uključivanjem braniteljske populacije u te događaje. Isto tako se postavlja pitanje koju će oni politiku provesti dolaskom na vlast i kakav će tada biti njihov odnos prema istim tim braniteljima.

Povijest "nastajanja" Plivaša

Povijest Plive započinje otvaranjem vrata dioničarskog društva i tvornice "Kaštel" u Karlovcu 1921. g. Prvi je predsjednik odbora Dioničarskog društva "Kaštel" prof. dr. Gustav Janaček, koji je u suradnji s dr. Eugenom Ladanyem, pokrenuo proizvodnju farmaceutskih preparata i galenskih pripravaka, te su na taj način utrli put suvremenoj proizvodnji lijekova na ovim prostorima.

1928. "Kaštel" seli u Zagreb, na današnju lokaciju Prilaz baruna Filipovića. Dr. Eugen Ladany povezuje se s dr. Vladimirom Prelogom, te zajedno postavljaju kratkoročne i dugoročne ciljeve razvoja "Kaštela". Prvi kratkoročan cilj, bio je usvajanje postupaka za proizvodnju već poznatih lijekova, traženih na tržištu (danas bi rekli generika), dok je dugoročan cilj bio pronalaženje originalnih, biloško aktivnih spojeva. Vrlo brzo pokazalo se da su njihovi ciljevi bili realno postavljeni.

Ako ne želimo izgubiti svoj jezik, moramo ga prigrliti. Jezik je živ, moramo ga njegovati. Mislim da hrvatske škole koje djeluju u Švicarskoj više nisu dovoljne. Treba probuditi i ostale, ne samo djecu.

Kada upoznamo svoj jezik i zaljubimo se u njegove posebnosti, nitko više neće moći tvrditi da on ne postoji!

Današnji prilog: - glasovne promjene. Dobrodošli u 'jezični kutak', vaša Anela

Dragi suborci, zaboravite priču o apolitičnosti, to je prevara naših političara koji nama, kao njihovoj konkurenciji, žele osporiti bavljenje svojom neovisnom politikom, kako bi nama mogli trajno vladati i sa nama manipulirati, kao da smo mi sami nedorasli, a bili smo u stanju obraniti i osloboditi Domovinu!

Brig-Glis Marija Culap Imhof verlor im Bosnien-krieg ihren Bruder. Heute siegt sie in ihrer Heimat gegen die Regierung.

Balegovac ist der Heimatort von Marija Culap Imhof. Ein Dorf in der Posavina im Norden von Bosnien. Nach dem Zweiten Weltkrieg wird der Ort 1945 in Novo Selo umbenannt.

Die rund 1800 Einwohner sind ausnahmslos Kroaten. Während des Krieges 1991 bis 1995 verlieren 18 junge Männer von Novo Selo ihr Leben. Mit ihren Namen werden nun Strassen im Dorf benannt. Dank Marija Culap Imhof, die 1990 nach Brig-Glis zog und kurze Zeit später im Oberwallis ihre Hochzeit feiert.

Die damalige Geographie- und Geschichtsstudentin erfährt unmittelbar nach ihrer Hochzeit, wie der Krieg ihre Heimat zerstört. "Ich habe oft mit meinen Eltern telefoniert, habe immer wieder geweint und wollte wissen wie es ihnen geht. Ich wollte sie unbedingt sehen."

Povedite Nas iz ove Pustinje

Prvo, bezuvjetno i najvažnije: Gospodin Isus Krist, 'Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. ' (Mk. 10. 45).

Ranjeni Krist' je znao i služio mene, prije nego sam ja spoznao Boga, postao rob Isusov, vjernik i mučenik među ljudima. Pred Vojnim sudom JNA u Zagrebu 1991., kada su pokušali suditi obrani Hrvatske, upalili smo svijeću, blagoslivljanu od pokojnoga uzoritoga kardinala Franje Kuharića, skupili potpise stotina tisuća diljem svijeta, sve dok optuženi nisu pušteni, a sud raspušten. Ranjeni Krist, bez stopala, stajao je uz nas cijelo vrijeme i potom prolazio zemljom čineći dobro ljudima (Dj 10.38) u obrani Hrvatske i BiH.

Nisam bio svjestan njegovog prisustva.

Nakon pune agresije JNA na Hrvatsku, branio sam Slavoniju, bez oružja i čina, sa stažem do priznanja Hrvatske. Htio sam biti odgovoran i unijeti nenasilne metode, ljudska prava i humanitarni rad u obranu Hrvatske. Ranjeni Krist je bio s nama, u osječkoj katedrali.

Još ga nisam bio svjestan.

Ako niste prije čuli za dr. Rifea, budite spremni na gnjev i iznenađenje kada doznate kako je život ovog velikog čovjeka uništen zbog njegova nevjerojatnog otkrića!

Doktor Royal Raymond Rife, sjajan znanstvenik, rodio se 1888. godine. Nakon završena studija na John Hopkinsu radio je na razvijanju nove tehnologije koja se danas koristi u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici i avijaciji. Rife je gotovo sam razvio novu znanost - bioelektričnu medicinu.

Za svoja otkrića Rife je dobio 14 važnih nagrada i priznanja. Sveučilište u Heidelbergu za njegove zasluge dodijelio mu je počasni doktorat.

Skoro cijeli svoj život Rife je proveo dizajnirajući i izrađujući medicinske aparate. Radio je za Zeiss Optics, vladu SAD-a i nekoliko privatnih dobronamjernika, od kojih je najpoznatiji milijunaš Henry Timkin.

Naslovljeno na:

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI, Akademik ZVONKO KUSIĆ, predsjednik

"A što je s istraživanjima gena, haplotipova? O tome ne mogu govoriti jer o tome malo znam. A da mi netko i podastre rezultate takvih istraživanja prvo bih morao znati je li to dobro napravljeno [.] Uvjeren sam da će se to znati, ali oni koji danas s tim mašu potpuno su neozbiljni jer se ne može mahati rezultatima za koje ne znate jesu li postignuti dobrim postupkom niti što nam upravo znače. Dok se to ne raščisti, ja o tome ne mogu razgovarati". (Radoslav Katičić, "Razgovor", Vijenac, 10. srpnja 2010.)

"Odgovornost je znanstvenika - i mene osobno - da neka naklapanja, koja nisu utemeljena na znanstvenim podacima, bez obzira od koga dolazila, treba početi rezati kao žiletom". (Dragan Primorac, "Razgovor", Globus, 30. rujna 2005.).

Rasprava Marijane Petir, potpredsjednice HSS-a i saborske zastupnice 02.03.2011. godine u Hrvatskm saboru

Konačni prijedlog zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata

O razmjerima počinjenih komunističkih zločina, te o naravi tadašnjeg režima najočitije govori veliki broj prekrivenih i do danas neoznačenih grobišta na području Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ta grobišta svjedoče o najtežoj vrsti zločina, sustavnim masovnim pogubljenjima.

U proteklih 20 godina na različite načine je evidentirano te dijelom locirano približno 1300 takvih grobišta. Najviše u Hrvatskoj - više od 700 i Sloveniji - više od 500 među kojima su najvjerojatnije najmasovnija ona u Teznom, u Maceljskoj šumi i Jazovki.

Procjenjuje se da je to tek dio prikrivenih grobišta na kojima su potkraj rata i u prvoj godini poraća ubijeni pripadnici poražene Hrvatske, Slovenske, Crnogorske i Njemačke vojske kao i brojni civili hrvatske i druge nacionalnosti, pa čak i djeca.

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

Akademik ZVONKO KUSIĆ, predsjednik

LOCO

Broj: 606/2011.

Predmet: otvoreno pismo (dodatak)

Zagreb, 1. ožujka 2011.

Pridržavam jedan od najneobičnijih transparenata na Trgu:

H(J)AZU izdao Purdu, dok vlasnik traži pretaži (?) programatski tekst. To je ključna teza, ne? Je. Jel?

Kako ne, pa jedino Akademija nije reagirala u Purdinu slučaju? Možda su zaspali. Stariji svit.

Politika Zapada prema Hrvatskoj u člancima i knjigama dr. Milana Šufflaya

Nijedna vlada u politici, kao što nijedan trgovac u trgovini,

ne pozna plemenitost i velikodušje.

2. Šufflayevo odgonetanje zagonetke Balkana

Više je izvora složenosti osobe i djela dr. Milana Šufflaya. Prvi je svakako taj što je Šufflay živio dva usporedna života: neprekidno policijski praćen, Šufflay je htio o sebi u široj javnosti, a ne samo policiji, ostaviti predodžbu da, iako hrvatski nacionalist, a predodžbu o nacionalistu nije mogao mijenjati jer je na sudskom procesu 1921. godine osuđen kao nacionalist, nije opasan jer živi kao bonvivan, pomalo lijeno i ležerno, između dvije žene.

O nedavno otkrivenom rukopisu ode, posvećene Josipu Ruđeru Boškoviću

Na početku smo nove 2011. godine, posvećene 300-toj obljetnici rođenja Josipa Ruđera Boškovića, jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika svojeg doba, a može se reći i svevremeno. Bošković je rođen 18. svibnja 1711. g. u Dubrovniku. U rodnom je gradu primio prvu i osnovnu naobrazbu, a onda je kao isusovac školovan u Dubrovačkom isusovačkom kolegiju i zatim u Rimu. Svestrani znanstvenik, filozof, diplomat i pjesnik putovao je i djelovao u brojnim zemljama diljem Europe. Shrvan bolešću umire u 76. godini života, 13. veljače 1787.g. u Rimu.

Javnosti su poznate rasprave, studije i knjige, posvećene prikazima i analizi Boškovićeva života i rada, potaknute bilježavanjem 200-te obljetnice njegova rođenja 1911. g.. U novije vrijeme, približavanjem 300-te obljetnice Boškovićeva rođenja slijedilo je niz zapaženih djela, koja se odlikuju opsegom, temeljitošću i bogatstvom novih spoznaja i podataka iz Boškovićeva života. Sad, kada se nalazimo u godini organiziranih proslava te značajne obljetnice, objavljuju se mnogi članci, prikazi i rasprave radi upoznavanja što šire javnosti o osobi R. Boškovića.

(slika: Josip Ruđer Bošković (Dubrovnik 1711. - Milano 1783.), Ulje - platno, Celestin Medović (Kuna, Pelješac 1857.- Sarajevo 1920.). Nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu.)

POZIV

Dan žena 08. ožujak međunarodni je praznik za vrijeme kojeg sve žene demokratskog društva podsjećaju na stradanja žena kroz povijest kako bi podsjetile buduće generacije da borba za prava žena, osvješćivanje potrebe daljnjeg nastavka borbe za njihova prava ne prestaje već se mora prenositi na generacije koje dolaze a sadašnje generacije osnažiti da nastave podsjećati da jednakopravnost i ravnopravnost nije isto, a da prava žena nisu samo ekonomska kategorija već sastavni dio temeljnih ljudskih prava.

NE DOZVOLIMO DA SE ZLOČIN ZABORAVI.

Ljiljana Canjuga

Član savjeta za razvoj civilinog društva

sektor udruge iz domovinskog rata

Esther Gitman: "Paveliću su ljudi slali peticije, svojim imenima i prezimenima tražili milost za Židove. Ti su ljudi lučonoše mira, a takvih dokumenata o otporu fašizmu nema ni jedan europski narod"

Početkom ožujka u američke knjižnice dolazi knjiga "Kad hrabrost prevlada" (When Courage Prevailed) povjesničarke Esther Gitman, koja obrađuje temu spašavanja i preživljavanja Židova u NDH te ulozi zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u tom razdoblju. Gitman je rođena u židovskoj obitelji u Sarajevu iz kojeg je s majkom pobjegla ratne 1941. godine.

Od 1972. godine živi u New Yorku, a od 1999. godine posvetila se znanstvenom proučavanju sudbine židovskog naroda u kvislinškoj Pavelićevoj državi te je privukla pažnju hrvatske i svjetske javnosti dosada nepoznatim povijesnim dokumentima koji potvrđuju Stepinčevu ustrajnost u spašavanju ugroženih, a posebno Židova tijekom 2. svjetskog rata. Večernji list posjeduje knjigu o kojoj smo ekskluzivno s autoricom Esther Gitman razgovarali u New Yorku.

NAŠA ISTRAŽIVANJA POTIRU NAŠTIMANU BALKANSKU GENETIKU

Knjiga Genetičko podrijetlo Hrvata; etnogeneza i genetička otkrića (vlastito izdanje, 2003., i drugo izdanje: Slobodna Dalmacija, 2005.), autora dr. sc. Ivana Jurića, profesora Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kojoj je predgovor napisao Dragan Primorac, ne samo svojom nakladom (sveukupno tiskana u 20.000 primjeraka), u stručnoj je i političkoj javnosti pobudila iznimno zanimanje.

Naime, glede prijepornih pitanja hrvatske nacionalne identifikacije, kada je sve veća važnost genetike, ta je knjiga postala nezaobilazno štivo. S tim u svezi, autor raščlanjuje zlouporabu genetike u geopolitičkoj ustrojbi imaginarnog "Zapadnog Balkana". O tim nekim pitanjima i prijeporima razgovarali smo s autorom koji je najavio novu knjigu.

Pođimo ipak od "šokačke genetike". Naime, Vi ste u Godišnjaku (za 2007. godinu) ogranka Matice hrvatske Vinkovci nedavno objavili rad o "genetičkom podrijetlu vinkovačkih Šokaca". Zašto baš Šokci i što nam bitno pokazuju rezultati tih istraživanja?

U okviru mogućnosti "Genographic projecta", koji provodi National Geographic uz pomoć zaklade obitelji Waitt, istražujem regionalne genetičke razlike unutar Hrvatske BiH. Među uzorcima, koje sam slao na analizu u SAD, bilo je dosta uzetih od zagrebačkih Šokaca podrijetlom iz istočne Slavonije. Ja sam Šokac. Svi moji muški predci su također Šokci, pa me je zanimalo kojih su haplotipova.

Izdajice hrvatskih branitelja i nacionalnih interesa

Procjene govore da se na Trgu bana Jelačića okupilo oko 15'000 ljudi, a prosvjed je započeo himnom i minutom šutnje za poginule branitelje i civile.

Najavljeni su bili govornici Branko Borković, Željko Sačić, Petar Janjić Tromblon te supruga Veljka Marića, hrvatskog branitelja koji je dospio u srpski zatvor još prije nego Purda. Za obojicu se tražila sloboda.

'Hrvatski branitelji stvorili su ovu državu, s pomoću svog naroda i Božje providnosti, a danas hrvatska država nije ono za što smo se borili i vrijeme je da se kaže dosta. Vrijeme je da se organiziramo. Ne smijemo dopustiti da nas političari i stranke dijele", rekao je Marko Perković Thompson.

Na stranici hrsvijet.net objavljen je ekskluzivni interview s Michael Palaichom, autor filma "Bleiburška tragedija"

Američki Hrvat treće generacije Michael Palaich redatelj je i producent iznimno zapaženog filma Bleiburška tragedija koji detaljno oslikava mnoge detalje o ratnim zločinima počinjenom na koncu II. svjetskog rata nad hrvatskim narodom, pa tako i o britanskoj upletenosti u samu pripremu i tijek izvršenja ovog zločina, ali i kasnije prikrivanje dokaza. O filmu i dokazima prikupljenim tijekom njegovog snimanja ekskluzivno za HRsvijet govorio gospodin Palaich.

hrsvijet.net objavio je i dva video isječka iz spomenutog filma, svakako pogledajte, kliknite na link ispod potpisa autora članka!

U siječnju 2006. godine ugostili smo prof. Zdravka Tomca i predstavili njegovu knjigu "Predsjednik protiv predsjednika". Knjiga je izdana 2005. godine, ali do danas nije izgubila na aktualnosti.

Naprotiv, pokazalo se da je profesor Tomac odličan analitičar i da je prilično točno predvidio razvoj političke situacije u Hrvatskoj. Kao potvrdu za tu tvrdnju izabrali smo jedan ulomak iz knjige koju, ukoliko vas zanima, možte kupiti u našem izlogu knjiga (posjedujemo još samo dva primjerka).

Mesić je u Haagu teško optužio Franju Tuđmana

Mislim da ima dovoljno argumenata na temelju kojih se političko djelovanje Stjepana Mesića mora analizirati podijeljeno na dva razdoblja.

Prvo je razdoblje do 16. Ožujka 1998., odnosno, do svjedočenja Stjepana Mesića u procesu protiv Tihomira Blaškića pred Haaškim sudom na strani Tužiteljstva. To su svjedočenje Tužiteljstvo Haaškog suda i Haaški sud, pitanjima koja su postavljali Stjepanu Mesiću, pretvorili u svjedočenje protiv dr. Franje Tuđmana i vojnog i državnog vodstva Hrvatske, u kojemu je i Mesić bio jedan od ključnih ljudi.

To je svjedočenje toliko bitno ne samo za ocjenu prošlosti, za ocjenu Domovinskog rata i balkanskih ratova koji su se događali zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća, nego i za hrvatsku budućnost, za političke procese koji će se temeljiti, između ostaloga i na Mesićevu svjedočenju. Neosporno je da je to svjedočenje bilo podloga, na kojoj je haaško Tužiteljstvo zasnivalo sve buduće optužnice protiv Hrvata iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne i Hercegovine te da je bilo temeljem optužaba protiv Republike Hrvatgske za "etničko čišćenje Srba" i za "agresiju na Bosnu i Hercegovinu".

Ovih su dana, na moć predsjednikova savjetnika Dejana Jovića upozorile i beogradske novine "Blic", koje ga smatraju desetim najmoćnijim Srbinom na svijetu. Tko je taj tako moćni Srbin koji kreira hrvatsku vanjsku politiku, a čiji je očito glasnogovornik predsjednik Republike

Kad su prošle godine neki mediji, inače neskloni hrvatstvu, upozorili kako bi imenovanje Dejana Jovića na mjesto šefa analitike u savjetničkom timu Ive Josipovića moglo imati pogibeljne posljetke za hrvatsku politiku, usta su im ubrzo začepili utjecajni srpski političari u hrvatskoj vlasti.

Balkanskog krvnika Slobodana Miloševića smrt je spasila presude za ratni zločin. Prije nego što je Haški sud uspio dovršiti proces protiv njega, neosuđeni im je Milošević zakucao tricu, preselio se u pakao i mora da se odande grohotom smije kako je uspio umaknuti farsičnoj međunarodnoj pravdi.

Franju Tuđmana, političara koji je vodio svoj narod u borbi za slobodu, međutim, ni smrt što ga je sustigla prije više od deset godina neće spasiti od toga da u haškim presudama bude proglašen ratnim zločincem.

Miroslav mikuljan preminuo je u 68. godini

U ponedjeljak, 21. veljače 2011. ispraćen je na posljednji počinak gospodin Miroslav Mikuljan, filmski i televizijski redatelj, dugogodišnji urednik Povijesno-dokumentarnoga programa Hrvatske televizije.

Miroslav Mikuljan bio je član Hrvatskoga kulturnog vijeća i od utemeljenja udruge član njezina Nadzornog odbora. Na zagrebačkom Krematoriju od uglednoga redatelja oprostili su se svećenici Juraj Kolarić i Mile Vranešić, a u ime HKV-a i pokreta Hrast predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec, čiji govor donosimo u nastavku.