Rano doba hrvatske kulture

Pregled cjelokupne hrvatske povijesti, kulture i nacionalnog identiteta od prvih početaka do danas našao je svoje mjesto u pet svezaka enciklopedijskog formata pod zajedničkim naslovom "Hrvatska i Europa".

Na tome monumentalnom, reprezentativnom i jedinstvenom znanstvenom djelu radilo je više od stotinu hrvatskih znanstvenika i akademika. Znanstvenim su pristupom dokazali temeljnu tezu hrvatske povijesti i kulture - Hrvatska je punih 13 stoljeća sastavni dio srednje i mediteranske Europe. Ediciju je osmislio i pokrenuo muzikolog akademik Ivan Supičić.

Knjiga-znanja.hr prva dva svezka nudi trenutačno s popustom od 20 %

Školska knjiga - nudi sva 4 do sada izašla sveska s popustom na internetske narudžbe

                                                                                                02.12.2010.

Es Fällt mir schwer, Ihnen über die schwierigste Zeit meines Lebens zu schreiben. Drei Monate in Vukovar unter dem täglichen Beschuss aus den schweren Artilleriewaffen der ehemaligen jugoslawischen und heutigen serbischen Armee zu verbringen war ein Alptraum, den man nach dem Erwachen aus dem Schlaf nicht loswerden konnte. Doch der Alptraum war Wirklichkeit.

Erst vor ein paar Tagen habe ich vor den Grausamkeiten, die ich in Vukovar erlebt habe, Zuflucht in der Schweiz gefunden oder es zumindest geglaubt. Es scheint jedoch, dass man heutzutage nicht weit genug fliehen kann, um der serbischen Propaganda und der serbischen Lüge zu entfliehen. Die serbische Propaganda in der Form des Leserbriefes von S. M. in H. vom 6. Dezember 1991 unter dem Titel hat mich tief erschüttert.

                                                                                                02.12.2010.

U četvrtak 2. prosinca bit će održana tribina posvećena hrvatskim generalima i braniteljima iz Bosne i Hercegovine, generalu Slobodanu Praljku, generalu Milivoju Petkoviću, te Valentinu Ćorić , Berislavu Pušići i Bruni Stojiću.

Tribinu zajednički organiziraju Hrvatsko slovo i Hrvatsko kulturno vijeće, nastojeći svratiti pozornost na zapovjednike HVO-a i ostale hrvatske branitelje iz Herceg Bosne koji čame u haaškim tamnicama i protiv kojih se vodi politički montirani proces pod gotovo identičnom optužnicom kao što je ona hrvatskim generalima iz Republike Hrvatske, Gotovini, Čermaku i Markaču.

                                                                                                01.12.2010.

Zašto se, usprkos svega, ne smije dirati u komunizam?

U Hrvatskoj se puno govori o ljudskim pravima, a upravo oni koji se na to najviše pozivaju gaze po najosnovnijem ljudskom pravu uopće, a to je pravo na jednakost. Jedanaest godina nakon Oluje mi se još uvijek bavimo procesima protiv naših branitelja za navodne zločine koje su počinili u obrambenom ratu, i kraj se još ne vidi.

Pri tome se govori o ubojstvima dva do tri Srbina u vrijeme najveće agresije na Hrvatsku, primjerice u slučaju Glavaš. Zločine koje su počinili komunisti nakon završenog rata, dakle na civilima, a žrtve se broje na stotine tisuća, opravdavaju tako veliki humanisti kao primjerice Ivo Goldstein govoreći "o shvatljivoj odmazdi".

Njemu shvatljivo, meni neshvatljivo.

                                                                                                30.11.2010.

Zatresla bi se zemlja po šumama i gorama kada bi Hrvati izjavili da ravnatelj može biti netko tko je grbav, šepav, kriv ili bilo kakav, samo da je Hrvat, a ne Talijan, Srbin...

Ali Hrvatska je usnula u svojoj sretnoj multikulturnoj nirvani nakon što su u Novigradu Talijani tako postupili prema Hrvatici.

U ovoj Hrvatskoj bez posljedica je moguće diskriminirati jedino Hrvate.

Zato što Hrvatsku danas i ne vode - Hrvati

                                                                                                29.11.2010.

Božić 1992

Sumrak se uskoro pretvorio u mrklu noć. Gledajući je kroz prozorsko staklo sa kojeg su se još cijedile kapljice ledene kiše, zatomih uzdah nad pomisli kako će mi noge, ponovno mokre i prozeble od prosinačke susnježice, trnuti do jutra u oskudno grijanom stančiću. Posramljeno otjerah samosažaljenje izazvano rupama na čizmama dobivenim u Caritasu.

Što li je sa mamom i tatom? Učinilo se kako pucnjevi paraju noć i za trenutak odlutah u Prijedor.

"Kolegice! Vi danas niste ručali?! Sigurno doma čeka bakalar i kolači?!" smješeći me zapita kolega u čijim rukama primijetih vrečicu iz koje je virio vrh dimljene šunke. Prijateljski osmjeh kojim me hrabrio znajući za moje roditelje i brige, koje su me mučile pokušavajući ih mjesecima iščupati sa područja Republike Srpske i dovesti u Domovinu, bio je tog trenutka hrana koju pohlepno zgrabih.

"Sretan Božić Vjeko Vama i Vašoj obitelji. Ne, nisam ručala. Ne osjećam glad." Stisak ruku. Na izlasku mi još jednom mahnu, i ja se uputih prema visokoj sjeni sina koji me brižno čekao. Sjena se pretvori u predragi lik. Usne mu dodirnuše moje čelo, a toplina ruke obgrli ramena.

                                                                                                28.11.2010.

Upravo smo primili vijest da je u Hrvatskoj blokiran pristup internetskoj radio stanici Hrvata u Australiji.

Je li to moguće?

Tehnički da, ali da se netko u Hrvatskoj bavi takvim poslovima, teško je povjerovati! Ne zato što si ne možemo zamisliti da ima onih koji bi Hrvatima rado začepili usta, nego zato što je to u današnje vrijeme naprosto nemoguće. Nije moguće ušutkati niti pojedinca, pa kako onda sav narod, sve internetske stranice, sve radio postaje, sve telefonski linije? Tako glupa ne može biti ni UDBA!

                                                                                                27.11.2010.

U petak 26. 11. u našoj metropoli održava se festival zabavne glazbe poznat po dugogodišnjoj tradiciji i kvaliteti pjesama Zagreb - fest.

Stručni ocjenjivački žiri i predsjednik organizacijskog odbora ukazali su nam čast da i mi budemo dio tog prestižnog festivala. Na ovogodišnjem Zagreb - festu predstavit ćemo se s pjesmom:

Gdje je ono naše vrijeme

u vokalnoj izvedbi Zorana Gomana.

                                                                                                26.11.2010.

Prije Vašeg susreta sa predsjednikom Srbije u Vukovaru 26. listopada uputio sam Vam otvoreno pismo sa željom da doprinesem interesima Hrvatske, dobrosusjedskim odnosima sa Srbijom i dobru za sve ljude. Objavljeno na Portalu hrvatskog kulturnog vijeća i drugim elektronskim oblicima.

Dan kasnije Vi ste odgovorili:

Poštovani gospodine dr.Lang, ne prihvaćam Vašu tezu kako išta prisvajam. Mene je hrvatski narod izabrao za predsjednika velikom većinom, a trenutno moja politika uživa mjesecima konstantnu podršku od oko 80% građana. To mi daje i legalitet i legitimitet da vodim politiku za koju sam uvjeren da je u najboljem interesu Hrvatske.

Naravno, Vaše je pravo da me kritizirate i s dužnim poštovanjem ću poslušati (pročitati) svaku Vašu riječ. Ali, odricanje legitimiteta za vođenje politike apsolutno ne prihvaćam. Što se tiče tužbe pred MSP, osobno sam je pisao. Dozvolit ćete da kao doktor prava o tome znam više od Vas, uključivši i to kako je i zašto nastala.

Usput, svi gotovo stručnjaci (domaći i međunarodni) dijele moje mišljenje o tome. I u toj stvari (neovisno hoće li Vlada naći mogućnost nagodbe ili će ustrajati na tužbi) radit ću u najboljem interesu Hrvatske.

                                                                                                25.11.2010.

Narod koji je, usprkos svih nedaća, zadržao smisao za humor, nitko ne može uništiti!

                                                                                                25.11.2010.

Poštovani i dragi ljudi,

dok se ovih jesenskih dana prisjećamo, pa moleći Boga za naše mučenike, i obilježavamo stravične srpke pokolje počinjene tijekom krvave hrvatske jeseni 1991. u Vukovaru, Škabrnji i posvuda po Republici Hrvatskoj, a potom i Bosni i Hercegovini, zna li možda netko od Vas javnosti pojasniti, zašto se kroz svo ovo proteklo vrijeme, a skoro će tomu 13. prosinca ove godine biti i 19. godišnjica, institucionalno zataškava, ne obilježava, paće rijetko javno i spominje, jedan od najmonstruoznijih, najbarbarskijih zločina, zločina za koji bi se gotovo moglo reči, da možda priliči djelu nekih vrsta kanibala, a ne kakvih ljudskih bića koja nastanjuju europski kontinent?!

Neki od nas znamo, da je 20. lipnja 2010. u spomen i čast žrtvama toga zločina, u tom mjestu odražan V. Kongres Hrvatskog žrtvoslovnog društva, nakon kojega je kažu ipak zabilježen i dolazak državnog izaslanstva!

                                                                                                25.11.2010.

Objavljujemo dopis medijima vezano za jutrošnje uhićenje hrvatskih branitelja pod insinuacijom da su činili ratne zločine nad Srbima, ratnim zarobljenicima u zatvoru u Kerestincu tijekom Domovinskog rata.

Poštovani hrvatski mediji!

Članovi Udruge branitelja logoraša Grada Zagreba i Zagrebačke županije s nevjericom i zaprepašćenjem su primili vijest da je dana 22. studenog 2010. nešto prije 6 sati privedeno i uhićeno više branitelja, djelatnika ratnog zatvora u Kerestincu. Privedeni su na obavjesni razgovor bez ikakog obrazloženja. Mi logoraši smo tim više iznenađeni što se to dogodilo nekoliko dana nakon objavljivanja u javnim medijima da je Državno odvjetništvo RH nakon 19 godina pripremilo optužnicu protiv počinitelja zločina u srbijanskim logorima.

Nama se prirodno postavlja pitanje je li ovo indirektna poruka neka zaboravimo na svoje muke i strašna ubojstva koja su se dogodila u srbijanskim logorima u kojima smo mi bili, jer postoji način na koji će nas uvjeriti da to baš i nije dobro. Nažalost, ovo je previše surov način, pogotovo zato jer smo mi živući svjedoci prave istine o tretmanu srpskih zatvorenika u hrvatskim zatvorima (Kerestinac).

                                                                                                24.11.2010.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo je sudjelovalo u spomen obilježavanju 19. godišnjice mučkog masakra i pokolja nevinog civilnog puka mjesta Škabrnje kojeg su u napadu na Republiku Hrvats

Izaslanstvo Hrvatskog žrtvoslovnog društva je na ovogodišnjem spomen obilježavanju održanom u Škabrnji 18. studenog predvodio Željko Tomašević, član predsjedništva Društva.

                                                                                                24.11.2010.

Svim muslimanima koji žive u zemljama u kojima se poštuje pravo na slobodu savjesti

Nahed Mahmoud Metwalli, bivša zamjenica ravnateljice srednje škole u Helmiet-El-Zaytoun, u predgrađu Kaira, bila je muslimanka, rođena u muslimanskoj obitelji čiji su članovi bili na vodećim mjestima u vladi. Kako sama priznaje, poput svih muslimana, prezirala je kršćanstvo i kršćane. "Mi kršćane smatramo nevjernicima i optužujemo ih da su krivotvorili Bibliju. Žustro sam ih progonila i odnosila se prema njima krajnje grubo sve do dana kada sam susrela Gospodina Isusa. On mi se objavio i ja sam mu, zbog njegove neizmjerne nježnosti i ljubavi, dala svoj život. Zbog Isusa Krista, i da bih svjedočila Njegovo Ime, napustila sam svoju zemlju, obitelj i sve. Svi članovi moje obitelji i danas prakticiraju Islam".

Nahed Mahmoud Metwalli je zbog prelaska na kršćanstvo morala potražiti azil. Živi u Nizozemskoj i javno ukazuje na razlike dviju religija, poziva muslimane da razmisle o tome, a muslimankama porućuje da ih Bog nije stvorio da budu igračke muškarcima.

"Dobro znam kako žena trpi kad postoji i najmanja sumnja da ju je muž prevario. Kako dakle Bog može biti tako okrutan i nanositi ženi patnju time što njezinom mužu daje pravo da bračnu prisnost dijeli s jednom, dvije i tri druge žene? Uvjerena sam da to ne dolazi od Boga.

                                                                                                24.11.2010.

Dan sjećanja na Vukovar 18.11.1991. - 18.11.2010.

U temelje naše slobodne domovine Hrvatske utkana su tolika imena, toliki ljudi, toliki junaci, tolika ljubav. Na tim temeljima mi stojimo danas. Po tom svetom tlu hodamo danas. Kao Mojsije koji je susreo Boga u gorućem grmu, i mi shvaćamo - tlo može biti sveto samo ako je ondje Bog. U susretu s Bogom, ispunjeni znamo - Bog je ljubav. Ljubiti bez ostatka i bez uvjeta - vrijednost je koja nema cijenu. A onaj koji ljubi shvaća što je sloboda.

"Ako čovjek nije otkrio za što bi vrijedilo umrijeti - nije spreman živjeti" riječi su Martina Luthera Kinga. Razmišljajući o svima koji su svoje živote dali za hrvatsku slobodu dobijamo odgovor na pitanje: Koje su to vrijednosti za koje su tolike tisuće ljudi ginule bez pitanja i bez uvjeta?
To su ljubav za Boga i za ljude. To je ljubav za slobodu i domovinu. U toj ljubavi bili su zajedno, bili su složni, bili su jedno. Sa svima onima prije njih i onima koji nakon njih dolaze, u nadi su bili hrabri i postojani. Od njih možemo učiti što su ljubav, vjera, hrabrost, nada, sloga, zajedništvo, opraštanje i domoljublje. Vrijednosti koje su oni živjeli i za koje su umrli želimo prenijeti našoj djeci.

                                                                                                23.11.2010.

Kada sam prije 7 godina došla raditi u obiteljsku medicinu, željela sam raditi kompletnu medicinu, tj. sve što se može raditi u ambulanti primarne zdravstvene zaštite. Naime, radeći godinu dana u hitnoj pomoći udaljenoj od najbliže bolnice 40-ak minuta vožnje naučila sam svašta raditi.

No reakcije moje okoline su bile: Jesi li ti luda? Što se praviš da si popila svu pamet svijeta? Imaš bolnicu na 10 km, a uzimala bi kruh kirurzima, urolozima? Zar ti ne vidiš da je sustav postavljen tako da se skupi što više pacijenata i da se radi što manje, jer uputnica ne košta ništa, a sve drugo je trošak (i možeš biti kažnjena za potrošnju)?

Na sve to sam morala napraviti neke ustupke, jer ne mogu šiti rane bez kirurškog seta, niti mijenjati katetere koje nemam, ali većinom sam nastavila raditi kako mi je moja savjest nalagala - napraviti što više u ambulanti, ne slati pacijente nikamo bez prijeke potrebe, ukoliko ga ipak trebam poslati, onda ga obraditi što bolje i takvog uputiti konzilijarnom kolegi.

No, kako kažu stari ljudi, vrag nikad ne spava, pa tako početkom prošle godine u medijima počinje istupati ministar Milinović i njegovi pomoćnici, sa pričom kako PZZ ništa ne radi, samo piše recepte i uputnice i kako će on njih dovesti u red tako što će im smanjiti glavarine za 40 %.

                                                                                                23.11.2010.

O istini i lažima, ponovno

Povod za ovaj članak je rasprava koju sam vodila sa svojim prijateljem, vezano za laži i istine, te tumačenje istih od strane jugokomunjara i naše strane. Čovjek je rekao da je umoran više od ponavljanja jednih te istih stvari i kako ne vidi svrhu u tome da se stalno iznova govori isto, jer onaj tko nije shvatio iz prve, neće ni shvatiti. I nastavit će po svom.

Razumijem u potpunosti svog prijatelja. Čovjek je hrvatski branitelj, dragovoljac od prvog dana, tri puta ranjen. Dao je za Hrvatsku sve što je mogao. I dosta mu je toga da istinu mora ponavljati ne neprijateljima, nego ljudima sa kojima se borio rame uz rame, ili onima koji su svim srcem za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, svojim istomišljenicima.

Ali mu ovim putem želim reći da griješi.

                                                                                                22.11.2010.

Eduard Galić: serijal "Heroji Vukovara" prešućuju, a za igrani film o Ovčari nemam potpore

Eduard Galić poznati je filmski i TV redatelj čiji je dokumentarni serijal "Heroji Vukovara" izazvao veliku pozornost hrvatske javnosti. Uskoro će za prikazivanje biti spremni novi nastavci, drugi serijal istoimenog niza, pa je obljetnica vukovarske tragedije i više nego dovoljan povod da Galić predstavi taj drugi serijal, ali i ne samo njega.

Što će biti u novim nastavcima serijala "Heroji Vukovara"?
- U novim nastavcima "Heroja Vukovara" bavit ćemo se Sajmištem, možda i najvažnijim dijelom za obranu Vukovara.

                                                                                                22.11.2010.

Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata zatražila je od predsjednika Republike Ive Josipovića da na dnevni red međudržavnih razgovora za službenog posjeta predsjednika Srbije Borisa Tadića Hrvatskoj, koji se očekuje uskoro, stavi problem protjeranih, nestalih i ubijenih Hrvata u Srbiji u vrijeme Domovinskog rata.

                                                                                                21.11.2010.

U povodu smrtne presude jednoj kršćanki, majci petero djece, Asiji Bibi, u Pakistanu

Zaista je nevjerojatno da se u današnje vrijeme, u globaliziranom civiliziranom svijetu, u 21. stoljeću, u jednoj zemlji, članici Ujedinjenih naroda, službeno i po zakonima te zemlje, mogu donositi monstruozne, zastrašujuće smrtne presude u redovnim državnim sudskim instancama, nad vlastitim državljanima, sunarodnjacima, samo zato što svjedoče miroljubivo vjersko uvjerenje, u slučaju Asije Bibi, kršćansko.

Znači, takvi najstrašniji zločini nad nedužnim osobama, se događaju u svijetu, globalnom selu, a mi, u većinski kršćanskim zemljama, o tome čak ništa niti ne znamo, jer i naša kršćanska glasila o tome šute. To prvi put saznajemo iz Večernjeg lista od 15. studenog 2010. godine.

                                                                                                21.11.2010.

Privremena nas pustinja naše političke, masmedijskim lažnim ljevičarenjem preveć ujednoumljene i "britbatovski" usmjeravane, suvremenosti - kroz koju, na putu prema punini obzora mira i blagostanja za sve, hodimo i to pod nepodnošljivim pritiskom "trećejanuarskoga" zločiniteljskoga pothvata ozakonjene otimačine narodne slobode (sjeća li se npr. netko izbrisanoga Županijskoga doma!) i drobljenja nacionalne suverenosti, kojemu kao da je uskrsla Hrvatska uskrsnuća izložena na milost i nemilost:

                                                                                                20.11.2010.

U Hrvatskom listu od 11. studenog 2010. godine, na 5. stranici, objavljene su, u naslovu članka, riječi Branka Borkovića - Mladog Jastreba: "Da je Hrvatska pravna država, ratni zločinac Stanimirović bi bio u zatvoru".

Ja se u tome ne bih složila sa Mladim Jastrebom, jer Republika Hrvatska, kao pravna država, ne može sama sebi skakati u trbuh i biti protiv svojih pravnih odluka.

Naime, pravna država Republika Hrvatska je vodila pravni kazneni postupak protiv Vojislava Stanimirovića, i osudila ga kao ratnog zločinca na 20 godina robije!

                                                                                                20.11.2010.

Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović izjavio je da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru, i da su u bolnici bile oružane snage preobučene u bolesnike?

Ako misli da je hrvatski narod izgubio pamćenje, neka si pogleda ovaj mali video spot i posluša pjesmu "Vukovarske kolone".

Nismo zaboravili, a oprostiti možemo samo iskrenim pokajnicima, nikako ne ratno-huškačkim kreaturama kao što su Stanimirović, Pupovac i njima slični. Tikva ide na vodu dok se ne razbije, pa će i njihovim jednom doći kraj.

                                                                                                19.11.2010.

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA PRAVDE za počinjene zločine nad teškim ranjenicima i medicinskim osobljem vukovarske bolnice, hrvatskim braniteljima i civilima Vukovara - nad čovještvom!

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA ISTINE o nestalim Hrvatima iz Vukovara!

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA krivičnog progona svih onih koji su stvorili i izvršavali naredbe u zločinačkoj agresiji na Vukovar i Hrvatsku!

NE ODUSTAJEMO OD TRAŽENJA MORALNE I MATERIJALNE ZADOVOLJŠTINE od odgovornih za počinjene zločine!

                                                                                                19.11.2010.

Aus dem von Lord Carrington ausgehandelten 13. Waffenstillstand wurde eine neue serbische Grossoffensive.

86 Tage lang hatten die kroatischen Verteidiger in ihrem der waffenmässigen Überlegenheit von Volksarmee und Tschetnik-Verbänden standgehalten. 17'000 Einwohner, darunter 2'000 Kinder, hatten, von einer Schar Nationalgardisten tapfer verteidigt, unter unbeschreibbaren Verhältnissen in den Kellern ihrer von Artilleriegranaten, Fliegerbomben und Raketen zerstörten Häuser ausgeharrt.

                                                                                                19.11.2010.