Nije lako biti u zboru javnih ljudi. Mnogi doduše misle da je to lako. I ni na što nisu tako potrčni kao da stupe u javnost i postanu vođama. Samozvanih kandidata za javne položaje ima uvijek na pretek. U toj profesiji nema nikad krize. Ne treba, da im netko nudi; oni sami sebe naturaju i guraju naprijed.

Ali baš to probilje kandidata najbolji je dokaz, kako se položaj javnoga čovjeka neozbiljno i površno shvaća i kako je stvarnost daleko od ideala.

Ljudi danas na javnom položaju gledaju samo karijeru; priliku, da postaneš moćan i slavan, da dođeš do unosna mjesta, da budeš narodni prvak i gospodin. Na to se jedino cilja; to je motiv.

Radio 101 nekada i danas

Glavna tema svih novinarskih pera, radio i tv izvjestitelja širom Hrvatske krajem studenoga 1996. bio je prosvjed navodno 100 tisuća Zagrepčana okupljenih na Trgu bana Josipa Jelačića (21.11.96). Upaljenim svijećama prosvjedovali su protiv odluke Vijeća za telekomunikacije da koncesiju za emitiranje na frekvenciji 101 dobije Globus 101, umjesto zagrebački Radio 101, popularno nazivan Stojedinica.

Bio je to, pisali su, najmasovniji protestni skup protiv "autokratske vladavine Franje Tuđmana i njegove odluke o ukidanju Stojedinice ". Predsjednik je pak tada imao drugih i većih briga od Radija 101. Naime, nalazio se na lječenju u SAD-u. Da je bio zdrav i u Hrvatskoj, ni tada se vjerojatno ne bi zalagao za dodjelu koncesije vlasniku Europapress holdinga, Ninoslavu Pavić, čije su ga tiskovine (Globus, Arena...) najviše i najneukusnije kritizirale i napadale. Ali, samim tim što je ostvario hrvatski san, Franjo Tuđman je morao biti kriv za sve negativne pojave, pa i one koje su napravili oni koji su ga stalno razapinjali na križ.

Cijelovita propovijed biskupa Košića

Draga braćo i sestre, poštovani branitelji i predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, poštovani predsjedniče Žrtvoslovnog društva, dragi prijatelji!

Danas slavimo ovu svetu misu u crkvi sv. Apostola Filipa i Jakova u Gvozdanskom podno ruševina staroga grada u kojemu su prije 433 godine izginuli branitelji ove utvrde važne za obranu domovine Hrvatske. Znamo tu slavnu povijest, koju smo došli komemorirati, ali si ju želimo ponovno i ponovno dozvati u pamet jer od nje možemo puno naučiti i za naše "hic et nunc - ovdje i sada".

Hrvatska kulturna zajednica u posjeti kod Ivice Kostelića,

Basel 03.02.2004.

Svima nama koji pratimo svaki Ivičin nastup stalo je srce, kada je 27. siječnja u drugoj vožnji noćne slalomske utrke u Schladmingu bio u pravom smislu te riječi katapultiran iz staze u visine, koje ne doseže ni Blanka Vlašić, te se nakon pada na zaleđenu stazu nije dizao. A kada smo suznim očima pratili kako našeg Ivicu odvoze u akiji (sanjke za povrijeđene), bilo nam je jasno, da je sezona za aktualnog svjetskog prvaka u slalomu završena.

Slijedila je još jedna u nizu operacija koljena, u njemu i njegovoj sestri već nažalost dobro poznatoj klinici u Baselu.

Ivica Kostelić ostavio konkurenciju daleko iza sebe

Kada je 2003. u St. Morizu osvojio zlato u slalomu, Ivica je mnoge iznenadio svojom izjavom:

"Sada sam svjetski majstor u slalomu, no ja želim postati dobar skijaš". Na upitne poglede precizirao je: "Slalomaši dobro voze u zavojima, skijaši spusta dobro voze ravno, ali pravi skijaši su oni koji sve mogu. To je bila filozofija u našoj obitelji."

Ivica je u međuvremenu postigao svoj cilj, postao je pravi skijaš! K tome, konkurenciju ostavlja daleko iza sebe i na razrovanim stazama, na kojima drugi gube ravnotežu, upadaju u rupe ili lete u zrak.

Samostalna i nezavisna hrvatska država od samih je početaka bila neželjeno čedo međunarodne zajednice. Radi očuvanja svojih geopolitičkih, strateških i gospodarskih pozicija u ovome dijelu Europe, kojima je ujedinjenje Njemačke predstavljalo opasnost, velike su sile - prije svega Velika Britanija i Francuska - bile spremne bez imalo obzira Hrvatsku izručiti velikosrpskim memorandumskim teoretičarima i njihovim koljačkim praktičarima.

Nakon što je Hrvatska unatoč svim opstrukcijama uspjela postići međunarodno priznanje, u inozemnim se je središtima moći govorilo o njenom "preuranjenom priznanju", dok su neki domaći diplomati u međunarodnim krugovima širili priču da će samostalna Hrvatska biti tempirana bomba u srcu Europe.

Borbeni krojači vlastite sudbine

Tako je počinjao jedan članak u kojem se prije dvije godine pjevalo hvalospjeve "Stojedinici" povodom 25. obljetnice rada.

"RADIO 101 postavlja nove kriterije medijske slobode i tako znatno utječe na političku sliku Zagreba i Hrvatske, od prošle je godine u stopostotnom vlasništvu malih dioničara, svojih djelatnika, te odlučuje o vlastitoj sudbini... Nastala u vremenima komunističkog jednostranačja, Stojedinica je uspješno preživjela sve izazove pred kojima su mnogi drugi posustali: raspad bivše Jugoslavije, rat, tranzicijsko razdoblje, teška vremena pod režimom Franje Tuđmana, prelazak u nesmiljeni kapitalizam, sve do najnovijeg globalnog bauka - recesije. U petak, 8. svibnja, Radio 101 proslavit će 25 godina postojanja radija koji je svih tih godina bio i ostao pokretač mnogih promjena - ne samo na medijskom, nego i na društvenom, pa i političkom planu."

Naši mediji, potencirajući unutarnji nered, s nevjerojatnom lakoćom prešli su preko slučaja haaškoga đenerala Šljive koji uskoro izlazi na slobodu

lako nam se bliži kraj godine kada su građani većinom pod dojmom blagdanskog ozračja ipak nas naši mediji cijeli tjedan nisu željeli poštedjeti brojnih vrućih vijesti iz zemlje i svijeta. Nekoliko je događaja posebice privlačilo pozornost hrvatske javnosti te naši dežumi medijski analitičari nisu ispuštali iz ruku vlastita pera, sve u želji kako bi nas obasuli naramkom svježih nacionalnih frustracija.

Posebice su se potrudili oko tragikomičnog slučaja sada već uhićenog bjegunca dr. Ive No 1.

Govor gospodina Nigel Farage (član frakcije "Europa za slobodu i demokraciju - EFD) održan 24. studenoga 2010. u Europskom parlamentu u Strasburgu.

Govor preveden na njemački možete vidjeti OVDJE

Predsjedatelj EU parlamenta van Rompuy, daje riječ gospodinu Farage, i on započinje svoj govor:

Protiv marginalizacije prvoga predsjednika

Ne ubija se gnjevom već smijehom! Takav ničeanski odgovor pružili su, simbolično govoreći, organizatori i sudionici Trećih dana dr. Franje Tuđmana, koji su održani 15. svibnja 2010. u Velikom Trgovišću o temi - Hrvati kroz stoljeća, svima onima koji već jedno desetljeće potpomognuti medijskom drekom bezuspješno pokušavaju osporiti povijesnu ulogu prvoga hrvatskoga predsjednika za hrvatsku državu i hrvatski narod.

Kao rezultat jednodnevnoga stručno-znanstvenoga skupa objavljen je zbornik radova u kojem su skupljena 23 izlaganja povjesničara, demografa, pravnika i publicista. A upravo paralelno objavljena je i knjiga 'Hrvatska nakon dvadeset godina - kako dalje?' koja je rezultat rasprave na svibanjskome okruglom stolu koji je u povodu 88. obljetnice rođenja prvoga hrvatskoga predsjednika organizirala Udruga za hrvatski identitet i prosperitet.

I Dani dr. Franje Tuđmana i okrugli stol prošli su gotovo bez novinske crtice iako se već nazire čitava biblioteka knjiga i radova koji su povezani s imenom i ulogom dr. Franje Tuđmana.

Samo Ante Gotovina kao novi vođa Hrvata može spasiti Hrvatsku

Povijesna mu je sudbina da objedini domoljubne snage i sa svojom listom pobijedi na parlamentarnim izborima. Tek na taj način stvorile bi se političke i druge pretpostavke i uvjeti da hrvatski narod još jednom pobijedi, da potvrdi pobjedu iz Domovinskog rata, da sačuva i dalje razvija Hrvatsku kao ponosnu, suverenu državu hrvatskoga naroda

GVOZDANSKO - ZABORAVLJENO JUNAŠTVO!

U današnjem Evanđelju Isus poziva prve učenike da ga slijede, poziva na obraćenje, preobrazbu ljudskog srca i duše te povratak k Bogu (Mk 1; 14-20). Kako kroz sva prohujala stoljeća, tako posebno danas.

U krvavom 16. stoljeću Hrvatska se borila za goli opstanak zbog neprekidnih ratova s Turcima. Brojnim poznatim i nepoznatim junaštvima ostaci ostataka nekad slavnog Hrvatskoga kraljevstva ipak su spašeni od silovitih turskih naleta. Tu je hrvatsku obranu i sam papa nazvao predziđem kršćanstva - Ante-murale Christianitatis. Iz tih je vremena u hrvatskome narodu ostala u povijesnom pamćenju turska opsada Sigeta 1566. g. i junačka smrt posljednjih preostalih branitelja na čelu s Nikolom Šubićem Zrinskim. To je junaštvo opjevano u operi Ivana Zajca s poznatom budnicom U boj, u boj...

Ovih su dana mediji usmjereni na Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj. Šal s natpisom U boj, u boj, poklikom koji je hrvatski velikan Nikola Šubić Zrinski uzviknuo prije nego što je iz tvrđave Siget u 16. st. navalio na Turke, bio je nepoželjan u splitskoj areni Spaladium na utakmici Hrvatska - Kuba, piše Večernji list 21. siječnja o.g. pod naslovom Poklik 'U boj... nije zabranjen opisuje se kako je Šibenčanin Ivan Papak ipak ušao u dvoranu, ali tek nakon što je takav šal ostavio na ulazu u dvoranu. Ni njemu nije bilo jasno zbog čega, jer Zrinski i bitka s Turcima nemaju nikakve veze s ustašama. Razlika je barem u 400 godina.

POTREBNA JE HITNA FORMACIJA KATOLIKA ZA POLITIKU

Prateći neobično zanimljive emisije Radio Marije "Vjera u sjeni politike" (svake četvrte nedjelje u mjesecu), poželjeli smo pozvati u goste ing. Damira Borovčaka, voditelja emisije. Tim više, što je povodom stote emisije izašla njegova četvrta u nizu knjiga pod istim naslovom.

Gospodin Borovčak se ljubazno odazvao našem pozivu, i tako smo prvo predstavljanje napravili u suradnji s Hrvatskim domom Zrinski u Luzernu u subotu 09.10.2010. g., a u nedjelju 10.10.201. u suradnji s HKM u Dullikenu i Solothurnu.

KAKO JE NASTALA EMISIJA
Glavni urednik Radio Marije, p. Stjepan Fridl, razmišljao je o tome kako bi programom trebalo pokriti sve važne sastavnice ljudskog života, tako se tu našla i politika, kao nezaobilazni faktor. Emisiju je onda osmislio i uredio Damir Borovčak. Neophodnost katoličkih moralnih načela u politici svakim je danom sve izrazitija, pa je i materijala sve više.

Dragi Svi,

ljubazno Vas pozivam na drugi hodočasnički spomen pohod na Gozdansko ove nedjelje.
Prijaviti se možete na navedene adresa i moju e-mail adresu.
Dođite poslušati riječ našeg biskupa mons. Košića i pokloniti se hrvatskim mučenicima koji su ostali na straži Hrvatske do smrti, gladni, smrznuti, ponosni branitelji Hrvatske.
Bijahu pravi mučenički Antemurale Cristianitatis
Vaš Zvonimir Šeparović

I oskudnim poznavanjem povijesti naroda na prostoru današnje Hrvatske u posljednjih 200-tinjak godina može se primijetiti kako je ona bila burna, tužna, očajna i često ponižavajuća.

Od francuske revolucije, čija su posljedica Napoleonski ratovi kojih nije ostala pošteđena ni Hrvatska, jer je za njihova trajanja godine 1797. nepovratno nestala Venecijanska republika pa su tako venecijanski posjedi na istočnoj Jadranskoj obali došli pod vlast Austrije i tako su se pod istom vlašću našle i Hrvatska i Slavonija i Dalmacija, pa do danas Hrvatska je pod pritiskom.

Tijekom nedavnog obilaska knjižnice u Vinkovcima, koju je JNA posve uništila 16. rujna 1991. godine, jedan od naših neslužbenih vodiča, patolog, primio je telefonski poziv. "Morat ćete me ispričati", rekao nam je. "Moram se pobrinuti za jedno samoubojstvo. "Što se dogodilo?" bojažljivo smo upitali. "Jedan je pedesetgodišnji bivši vojnik stavio pištolj u usta i povukao obarač", šapnuo je u odgovor.

Prestravljeni, uvjerili smo ga da shvaćamo. Na kraju krajeva, nije li suicid važnije od kulturocida? Ili su to zapravo dvije strane iste medalje?

Razmotrimo najprije kulturocid, artiljerijski napad tijekom kojega je knjižnica osnovana 1875. godine sravnjena sa zemljom. Plamen je progutao police s knjigama i ormariće i sveo 86 000 knjiga i 5000 novinskih primjeraka na pepeo, zajedno sa rijetkim regionalnim zbirkama povijesnih i drugih dokumenata i rukopisima čuvenih hrvatskih književnika.

I pokojni dr. Juraj Njavro, uz živuću dr. Vesnu Bosanac, na srbijanskom je spisku ratnih zločinaca!?

Hrvatska bi trebala biti uistinu pravna država i spriječiti nejednakost, diskriminaciju i neravnopravnost svih njenih državljana; piše tako poštovani Darko Belović kap. duge plovidbe!

PravDA iznad svega, trubi naš bljedoliki muzikolog! Međutim, sadašnjom sluganskom politikom Predsjednika, i uz njega jednakih mu 'političkih dupeglavaca' i beskičmenjaka, Hrvatska to nije u stanju učiniti za razliku od Srbije koja nije donijela zakon o aboliciji.

Draga moja

Grozničavo sam u ovom sobičku pokušavao naći riječi kako da ti kažem, nisam te želio vidjeti uplakanu. Sve ove dane i noći pripremao sam se, kao osuđenik pred smrt koji treba dati izjavu, birao sam riječi pa ih brisao, zamišljao pokrete sa kojim ćeš dočekati moje riječi. Na kraju bih najrađe udarao pesnicama po zidovima, vrisnuo iz sveg glasa, htio sam da na moj plač svi dotrčitite, da mi kažete kako je sve zabuna.

Tisuću puta sam se pitao zašto ja, zašto meni, dok nisam shvatio kako je sudbina neizbježna, tu neizbježnost sam pokušao razumijeti u svojim mislima. Uzalud. Jedino me ta neizbježnost sudbine sprečavala da prolupam, da vičem i plačem, što bi bilo jedino logično u ovom trenutku. Ne, ja ništa ne poduzimam, navodno se odmaram glupo buljeći u strop, po nekakvoj nevidljivoj liniji motam svoje misli sve dok mi se ne zavrti u glavi.

Peta kolona protiv generala Bobetka - osvrt na knjigu

Knjiga Milana Bobetka - Hrvatska mora iz rova (Vlastita naklada, Zagreb 2010.), s kronološkim nizom članaka iz tiska, od početka najave optužnice protiv generala Bobetka u Nacionalu 17. rujna 2002. do posljednje vijesti s mise zadušnice u crkvi Sveta mati slobode Večernji list 7. svibnja 2003., dramatično je svjedočanstvo.

Najstariji sin generala Bobetka, Milan Bobetko, kronološkim nizom prikazuje okolnosti, posljednjih mjeseci života svog oca. Koliko god se nekima činilo da je knjiga Hrvatska mora iz rova nepotrebna ili zakašnjela, posve su u krivu, jer političke nam okolnosti nameću stalnu potrebu podsjećanja na smisao i cilj optužbi iz Haaga.

Uz to činjenica - hrvatski narod slabo pamti i brzo zaboravlja. Dio one iste pete kolone koji su još u početku obrane Hrvatske širili podvale o dogovorenom ratu između Tuđmana i Miloševića, snažno se okomio pri kraju života na generala Bobetka.

Na stranici HOUŠ-Hrvatski ognjištari u Švicarskoj objavljena je slijedeća izjava Tihomira Nuića (na slici), a koja se odnosi na naš prosvjed i žalbu protiv zabrane ulaska u Švicarsku Marka Perkovića Thompsona:

"Da bi potpisnici dokazali da su iskreni Hrvatai kojima je stalo do ugleda Hrvatske, neka pokrenu peticiju u kojoj se od MPT traži da se ispriča hrvatskom narodu što je baš on, u više navrata, bio povodom da se Hrvatskoj naknadno nameće "građanski rat" i što je izazvao strana javna pripćila da o Hrvatima šire besramne legende o genocidnosti. Tihomir Nuić"

U Društvenim obavijestima broj 106 od prosinca 2010. osvrćemo se na tu izjavu, prije svega zbog onih koji su podržali našu akciju.

Kakva je sveza između glasine M. Pupovca iz 1992. o "11.000 dece srpske nacionalnosti prekrštene na katoličku veru" i (č)etničke agresije "300.000 vojnika" iz Srbije na Hrvatsku, te hateveovskoga balkan-teferiča o 250.000 hrvatskih državljana "istjeranih iz Krajine"?

HRAST - RAZLOG OSNIVANJA - nezadovoljstvo sadašnjom političkom situacijom i nemogućnost da se ta situacija promijeni kroz postojeće "velike" stranke. U tim strankama često nije važno je li netko pošten i sposoban, koliko je važno da si je dobar sa stranačkim šefovima. Tako često u stranci napreduju nepošteni i nesposobni ljudi koji su upravo zbog tog nezasluženog napredovanja više "dužni" svojim šefovima.

Jasno je da su s tim stranačkim odnosima vezani i različiti financijski i drugi interesi koji strašno opterećuju ne samo funkcioniranje tih stranaka već i cijele države. Takve političke strukture nikako ne mogu riješiti probleme korupcije, gospodarske neučinkovitosti i ostale važne probleme naše države i društva.

POTREBA OBJEDINJAVANJA - upravo na tragu objedinjavanja svih ljudi koji žele nešto bolje nastala je nova politička opcija Hrvatski rast - HRAST. Nju podržavaju brojne društvene skupine, od udruge Glas roditelja za djecu - GROZD, koja okuplja preko 40.000 članova, do predsjedničkih kandidata Josipa Jurčevića i Miroslava Tuđmana, zatim Obiteljska stranka i brojne druge udruge, građanske inicijative i manje političke stranke.

NAČIN OBJEDINJAVANJA - i prije su postojali pokušaji objedinjavanja svih hrvatskih snaga koje imaju jasno vrijednosno opredjeljenje.