Diplomirani muzikolog Emil Čić, hrvatski publicista, javni djelatnik i samostalni umjetnik odazvao se pozivu Hrvatske kulturne zajednice i u nedjelju 25. siječnja 2004. g. predstavio u Joni i Zürichu svoje dvije nove knjige. Prvu, zbirku njegovih izabranih članaka pod naslovom "Povijest hrvatskih neprijatelja", i drugu, njegov prijevod knjige "Anglo-američki Establishment" američkog povjesničara Carrolla Quigleya (1910.-1977.).

Kako u Joni tako i u Zürichu slušatelji su vrlo pozorno pratili izlaganje i predstavljanje obje knjige.

Zbog ograničenog vremena u Joni se nije stiglo diskutirati na temu, što je nakon predstavljanja knjiga u Zürichu bilo nadoknađeno - pitanja su dolazila jedno za drugim, a naš je gost strpljivo odgovarao otkrivajući nove, večini prisutnih uglavnom nepoznate, detalje o hrvatskim neprijateljima. Diskusiju smo oko 21.30 sati napokon morali prekinuti, kako bi se naš gost mogao odmoriti od napornog dana.

Hrvatska molba za Uniju ili čekanje u repu pred strogim psihijatrom

Predložak kolonijalnog podlozništva već se dulje vrijeme nameće hrvatskoj javnosti kao ključ ulaska u Europsku uniju. Potpuno nerealne projekcije mogućnosti primitka vežu se uz poruke kako je najnormalnija stvar na svijetu da se jedna država odriče dijelova nacionalne suverenosti u korist asocijacije kojoj ne pripada. Nekritičkim i sve intenzivnijim medijskim ponavljanjem tako postavljenih tvrdnji hrvatska se javnost privikava na ograničenja suverenosti, čiji je ekstremni oblik protektorat u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Od srca sretan i blagoslovljen Božić, kao i svako dobro u Novoj Godini, želi Vam

HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA
KROATISCHER KULTURVEREIN

U Švicarskoj se termini za priredbe i događaje određuju nekoliko mjeseci unaprijed, tako je i datum 23. studeni 2003. za planiranu književnu večer i 31. Sabor HKZ bio određen i prostorija rezervirana, puno prije nego se znao datum održavanja izbora u Hrvatskoj.

Kada se predsjednik Mesić konačno odlučio odrediti i objaviti datum izbora, mi više nismo mogli pomaknuti datum održavanja Sabora. Ipak, iz bojazni da nam neće doći dovoljan broj ljudi (znali smo da će mnogi Hrvati svoje glasačko pravo ostvariti kod kuće u Hrvatskoj), otkazali smo književnu večer.

OGRANAK SUPEKOVE ALIJANSE

Kakvo smo mi društveno uređenje prije stvaranja neovisne demokratke Republike Hrvatske imali?

Tko su do tada bili saborski zastupnici? Kako su bili birani? Kojim strankama su pripadali? Nisu li tako nešto i komunisti propovijedali? Zar nije taj sistem zakazao i propao?

Pa zar se mi vraćamo u prošlost, umjesto da gledamo u budućnost? Kakva je to "posve stručna vlada"? Jesu li tamo inženjeri, pravnici, ekonomisti, medicinari, sociolozi ili? Gdje su i kako postali stručnjaci? U velikim institutima, koji se najčešće financiraju državnim budžetima? A kako su postali poznati biračima? Svojim stručnim radovima? Pa tko te radove čita?

Poštovani Hrvati i Hrvatice

"Swissinfo" objavio je 24.11.2003. na svojoj web stranici članak povodom izborne pobjede HDZ-a.

Zadnja rečenica glasi:
"Eine echte Auseinandersetzung mit dem autokratischen Erbe des langjährigen Partei- und Staatschefs Franjo Tudjman hatte Sanader aber vermieden. Eine Entschuldigung für Kriegsverbrechen durch kroatische Militärs während der Kriege gegen Bosnien und Serbien lehnte die Partei ebenfalls ab."

Vukovarski rastanak s prijateljem

Posljednje note "mirozova" sjedale su polako na pognule grane stoljetnih hrastova koji okružuju grad mrtvih - "Aleju branitelja". Zastava u ruci bolom slomljene žene, suze pune upitnika na licima djece, nijemi pogled Vukovaraca; samo još zvoni ono: "vječni mir daruj mu Gospodine"... A onda, mukli zvuci svete vukovarske zemlje odjekuju dušom. Humak sve veći. Tisuću bijelih križeva zaigralo je pred mojim očima. Oko mene kao da oni žive: i Marko, Ante, Ivo, Josip, Marija, Nikola... sve ih znam. Idu kroz onaj veliki križ - vrata pogaženog Vukovara. Idu radosno kroz vatru i nestaju u svijetlu - prosvijetljeni, novi, snažni. Prošli su kroz križ.

Svega se prisjećam: u rovu je tutnjilo, kidalo sve oko nas, rušene su kuće, jaukala priroda, teško disali starci, a djeca preplašena u zadnjem kutu drhtala tako glasno, kao kad vjetar nemilo svira jesenskim granjem. Bili smo zajedno. I nije nas bilo strah. Samo je jedno bilo ispred nas: Vukovar - Hrvatska.
Siniša Glavašević je utihnuo. Postali smo svega svijesni: nema više Vukovara. I uhvatio nas je strah. Čudno je to: nismo se bojali zbog nas, već zbog Vukovara nas je strah hvatao: "Hoće li biti Vukovara?".

U ŠVICARSKOJ OSNOVAN PRVI INOZEMNI OGRANAK SUPEKOVE ALIJANSE

ZAGREB, 11. studenoga (Hina) - Prvi inozemni ogranak Alijanse za treću Hrvatsku osnovan je danas u Neuenhofu kod Zuericha, priopćio je taj građansko-politički pokret, izražavajući namjeru da se proširi i na druge zemlje u kojima ima hrvatskih iseljenika. Programska načela kao i organizacijsku strukturu pokreta predstavio je Zdravko Radman, član Nacionalnog savjeta, dok je za predsjednika švicarskog ogranka izabran Radovan Smokvina.  (Radman lijevo, Smokvina desno)

9. studenog 2003. - Hrvatski branitelji - obespravljeni policajaci već 600 dana prosvjeduju u crkvi Sv. Marka u Zagrebu

Kratka pamet ili ušutkanost kao nekada

Sjećate li se prosvjeda koji su se događali prije 4 i više godina širom Lijepe naše? Na pr. prosvjeda poljoprivrednika, kada su svojim vozilima blokirali razne prometnice zbog neisplaćenih iznosa za otkupljenu pšenicu? Ili onih na trgu Bana Jelačića, od prosvjeda raznih sindikata, preko prosvjeda umirovljenika do prosvjeda zbog oduzimanja koncesije "Radiju 101"?

U Hrvatskoj kao tranzicijskoj zemlji baš svaki parlamentarni izbori izuzetno su važni, jer bi trebali biti novi korak u odmaku od komunističkoga totalitarističkog društva i mentaliteta odnosno novi korak u afirmaciji demokracije, pravne i socijalne države. Izrasle iz boljševičkog mentaliteta koji je prožeo sve pore društva - a da toga mnogi često nisu ni svjesni - političke stranke još su uvijek zaražene tim opasnim virusom, no neke ipak manje a neke puno više, pa su svaki izbori, pa tako i predstojeći, posebna prilika da se i same stranke u sebi što više čiste od toga virusa, ali i da glasači svojom potporom podupru to prijeko potrebno čišćenje hrvatske političke scene.

Gospodin Jerko Runje došao je zajedno sa učesnicima "Hrvatske priče" u okviru proslave 30-tog rođendana Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

Ovih ste dana gost HKZ, pa Vas molimo, predstavite se našim čitateljima.

Kod Vas sam u ulozi predstavnika Hrvatske matice iseljenika, čiji sam član upravnog odbora. Matica u ovom slučaju prati projekt Hrvatska priča, jer teži suradnji s hrvatskim iseljeničkim zajednicama. U iseljeništvu sam i sam proveo više od dvadeset i pet godina. Do 1995. živio sam i radio u Njemačkoj, a onda sam se s obitelji uspio vratiti u Hrvatsku. Povratak u domovinu uvijek je bio dio moje životne koncepcije, no ipak je bilo teško donijeti konkretnu odluku, a onda je i provesti u djelo - to ćete Vi svi ovdje sigurno lako razumjeti.

Rodom sam Sinjanin, iz Karakašice, sela koje je od Sinja udaljeno nekoliko kilometara. Po struci sam teolog i pravnik. Moja obitelj i ja živimo u Zagrebu. Uspjeli smo se snaći, mada nam je na početku bilo veoma teško. Moja supruga radi na jednoj srednjoj školi, a djeca studiraju.

Hrvatska priča

Ovo izdanje Društvenih obavijesti izlazi sa zakašnjenjem, ali zato kao dvobroj, t.j. sa dvostrukim brojem stranica.

Dva su nas razloga na to ponukala, oba vezana uz organizaciju "Hrvatske priče" - koncerta sa pratećom izložbom hrvatskog turizma i malog gospodarstva. U godini u kojoj je Hrvatska kulturna zajednica ušla u četvrto desetljeće, odlučili smo hrvatskoj publici u Švicarskoj ponuditi muzički program, koji je već obišao svijet i oduševio naše iseljenike, a istovremeno upoznati i švicarsku publiku sa presjekom hrvatske glazbene kulture i Hrvatske kao turističke destinacije. Koncert takove umjetničke vrijednosti zaslužio je i odgovarajuću reprezentativnu dvoranu i promičbu. U svrhu čim boljeg upoznavanja iseljeništva sa vlastitim kulturnim nasljeđem, "Hrvatska priča" sa posebnim duhovnim programom ponuđena je i Hrvatskim katoličkim misijama.

ZAGREB/DEN HAAG - Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith posvjedočio je u srijedu u Haagu da u akciji "Oluja" nije bilo etničkog čišćenja, nego pojedinačnih povreda ljudskih prava.

"To nije bilo etničko čišćenje, jer kad je (hrvatska) vojska ušla u gradove, stanovništva više nije bilo",

izjavio je Galbraith kao svjedok haškog tužiteljstva na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, optuženom za ratne zločine u Hrvatskoj, dok je obavljao dužnost predsjednika Srbije.

Sa velikim zadovoljstvom i ponosom predstavljamo Vam gošću Hrvatske kulturne zajednice, damu koja je svojim koloraturnim sopranom u Kongresshaus-u ne samo oduševila, nego i očarala posjetitelje - Prof. Miru Vlahović

Gospođa Vlahović rođena je u Zaprešiću, a diplomirala je solo pjevanje 1982. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Svoj debi imala je 1980. u HNK-u u Zagrebu, u zahtjevnoj ulozi Kraljice noći Mozartove opere "Čarobna frula". Usavršavala se na tečaju proslavljene primadone Srebrenke-Sene Jurinac u Grazu.

"Hrvatska priča" gostovala u Švicarskoj na poziv Hrvatske kulturne zajednice

Prije 30 godina, točnije 16.06.1973. udruga "Prijatelji Matice hrvatske" (osnovana 11. srpnja 1971.), mijenja svoje ime u "Hrvatska kulturna zajednica". Tokom dugih 30 godina udruga je imala svojih uspona i padova, ali kontinuirano živi i radi, te ostavlja svoje tragove u divnoj zemlji Švicarskoj, koja je mnogim Hrvatima postala drugom domovinom.

Za svoj okrugli jubilej Hrvatska kulturna zajednica je odlučila svojim članovima i prijateljima ponuditi nešto posebno, što sa ponosom mogu pokazati svojim švicarskim i drugim prijateljima. Djelić drage nam Hrvatske, njene povijesti i sadašnjosti, njene kulturne baštine.

"Hrvatska priča", koja prenosi svjetlo ljubavi i mira bl. Alojzija Stepinca, bila je upravo to nešto posebno. Ideja na kojoj je "Hrvatska priča" nastala - svijetom nosit i širiti svjetlo mira i ljubavi - oduševljava svakog čovjeka sa srcem na pravom mjestu, a mišljenje Lejdi Oreb: "Ne smijemo se zamarati grijesima u politici, kulturi i ekonomiji, nego moramo u zajedništvu krenuti prema svijetu i s ponosom pokazati bogatstva koja posjedujemo", identično je onome Upravnih tijela HKZ. Istomišljenici se nađu i prepoznaju, pa su se tako našle i prepoznale "Hrvatska priča" i Hrvatska kulturna zajednica.

"Hrvatska priča" se odazvala pozivu Hrvatske kulturne zajednice i bila njen gost od 20. do 22.06.03.

100-to misionarsko putovanje po svijetu - od 05.06. - 09.06 2003.

Sveti Otac posjećuje nas po treći puta i za svoj posjet izabire upravo prve dane lipnja. Slučajnost ili poruka?

Nikada nećemo zaboraviti da je Sveti Otac prvi međunarodno priznao Republiku Hrvatsku, kao niti sreću koju smo osjetili kada nas je blagonaklono darivao svojim pohodima Zagrebu i Mariji Bistrici, Splitu i Solinu. Proglasivši blaženim uzoritog kardinala Alojzija Stepinca ne samo da je osporio sve namještene i neopravdane napade na Stepinca i Hrvate, nego je ukazao i na potrebu širenja hrvatske povijesne istine. Njegov treći pohod Hrvatskoj događa se u dane kada je prije 1124 godine priznata Hrvatska država.

Umirovljeni stožerni general Janko Bobetko (rođen 1919. godine) umro je u 11,55 sati u svojoj kući u Zagrebu, priopćio je voditelj Bobetkova liječničkog konzilija dr. Mijo Bergovec.

Neposredni uzrok smrti bilo je zatajenje cirkulacijskog i respiratornog sustava. Unatoč poduzetim mjerama reanimacije smrt je nastupila u 11,55 sati.

Janko Bobetko rođen je 1919. godine u selu Crnac nedaleko od Siska. Sa svega 22 godine starosti sudjeluje u Drugome svjetskom ratu na strani antifašista. Sudjelovanje u Domovinskom ratu počinje na Banovini, a nastavlja ga na južnom bojištu koje je Hrvatska vojska oslobodila 1992. godine.

"Hrvatska priča" prenosi svjetlo ljubavi i mira bl. Alojzija Stepinca

i dar je Hrvatske kulturne zajednice članovima i prijateljima povodom 30. obljetnice postojanja udruge

Autorica projekta, Lejdi Oreb:

"Ne smijemo se zamarati grijesima u politici, kulturi i ekonomiji, nego moramo u zajedništvu krenuti prema svijetu i s ponosom pokazati bogatstva koja posjedujemo".

Svaka država na svijetu želi se zaštiti i opstati, i za to ima pravo u svojoj obrani upotrijebiti i silu, a u Hrvatskoj se očituju snage koje Hrvatsku ne žele, koje blate sve što je hrvatsko, a vlast, koliko je javno poznato, na to i ne reagira. Funkcioniranje pravne države u našoj zemlji nije dosta podupirati verbalno, i to u situacijama koje određenim političkim snagama odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora biti stvarno i u svim slučajevima.

Nije li sramota što skupina otpuštenih policajaca, koji su također kao branitelji dali obol za stvaranje slobodne Hrvatske, već punu godinu dana bezuspješno prosvjeduje pred nosom Vladi na zagrebačkom Markovu trgu?

Misa zadušnica i svečana komemoracija za dr. Žarka Dolinara, održati će se u nedelju, 06.04.2003. u 14.30 sati, u crkvi St. Martin, Hauptstrasse 45, Solothurn/Zuchwil.

Organizatori: Hrvatska kat. misija Solothurn, Veleposlanstvo RH, HKZ-Hrvatska kulturna zajednica, FOHS-Fond hrvatskih studenata, HSK-Hrvatski svjetski kongres, Chorus croaticus.

Prof. dr. Žarko Dolinar 03.07.1920. - 09.03.2003.

Počasni član Hrvatske kulturne zajednice od 17.03.1991.

Rođen je u Koprivnici od majke Franice rođ. Fridrih i oca dr. Jakova, koji kao sudac često po službenoj dužnosti mijenja mjesto rada i življenja. Tako Žarko sa nepunih godinu i pol odlazi sa roditeljima iz Koprivnice da bi nakon Sarajeva stigli u Novi Sad, potom Ljubljanu, a onda i u Zagreb. U Zagrebu maturira, a 1948. diplomira na Veterinarskom fakultetu. Od 1961. je radio u Zavodu za anatomiju medicinskog fakulteta u Baselu, bio izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu, te predavač na Stomatološkom fakultetu sveučilišta u Baselu. Uz anatomiju bavio se istraživanjima s područja histologije, patologije i membriologije, a znanstvene radove objavljivao u hrvatskoj i inozemnoj stručnoj literaturi.

Najnovija zbivanja u procesima privatizacije otkrivaju da je opće dobro u Hrvatskoj sve ugroženije, pa ta pitanja osim sto su politička i gospodarska sve više postaju u prvome redu sudbinska za čitavu naciju, a to znači i etička, te se tiču svih dobronamjernih u našoj zemlji. Nijedna vjernička savjest ne može biti ravnodušna u situaciji kad se radi o temeljnim materijalnim i gospodarskim preduvjetima i pretpostavkama zajedničkoga života u Hrvatskoj.

U subotu, 22. veljače, održan je tradicionalni bal Hrvatske kulturne zajednice. Posjetitelji su uživali u predivnoj atmosferi dvorane "Burgerratssaal Kultur Casino" u srcu Berna. Goste su zabavljali Sandra Kulier i njezin orkestar, te kulturno umjetničko društvo "Silvije Strahimir Kranjčević".

Umjesto, na žalost zbog bolesti odsutnog, predsjednika prof. Ivana Matarića, u ime Upravnog odbora Hrvatske kulturne zajednice posjetitelje bala pozdravila je dopredsjednica Dunja Gaupp, zahvalila se ogranku Bern na organizaciji i predala riječ dr. Stojanu Domagoju, predsjednika ogranka Bern. Dr. Stojan je na njemačkom pozdravio goste, najavio muzičare i kao posebno iznenađenje, nastup KUD "Silvije Strahimir Kranjčević".