Poštovane gospođe, stradalnice Domovinskog rata,

Početkom agresije na Hrvatsku 1991. godine silom prilika postajem izvjestitelj za hrvatsko iseljeništvo iz kojeg sam kao domoljub došao u obranu Domovine. Danas kao katolički publicist pokušavam promicati i širiti istinu u raznim glasilima. Stoga pratim aktivnosti i tribine koje pokreće gđa Marija Slišković u sklopu projekta Žene u Domovinskom ratu - Snagom ljubavi činiti dobro.

Na Dan žena 8. ožujka prisustvovao sam u Novinarskom domu tribini, koju su mediji ignorirali, a na kojoj je svjedočila zlostavljana anonimna stradalnica, gospođa iz Vukovara. Njezin glas je podrhtavao, treperio, titrao, dok su se njezina usta jedva otvarala, često i bez glasa. Suze i jecaji su joj navirali zbog prisjećanja na vrijeme zla i patnje, zbog događaja u kojima se zatekla i sama propatila u jesen 1991. Iako je prošlo 20 godina, gospođa je teško govorila o tragediji i stradanju žena poslije okupacije Vukovara. Zatim još teže svjedočila svoju osobnu tragediju. Imala je tada 23 godine, muža branitelja, sina 5 godina starosti, obitelj, brata, susjede Srbe i Hrvate... Svjedočila je što je sve vidjela i doživjela. Silovali su je počevši od njezinog susjeda Srbina, do raznih pridošlih bradatih spodoba te je nažalost danima bila svojina mnogih. Grozno je što su sve srbočetnici činili toj ženi, majci, supruzi hrvatskog branitelja iz Vukovara. A nije ona jedina, već samo jedna među mnogima...

Onome tko je htio činjenicama pogledati u oči, bilo je jasno kuda nas vode Račanovci i Mesićevci. Najbolje je to vidljivo iz pisma jedne gospođe pisanog početkom 2005. godine na odvjetnike generala Gotovine.

Poštovanom Luki Mišetiću i
odvjetničkom timu gen. Ante Gotovine,

Razmišljajući o tome što je krivo u haaškom sudištu i u stavovima Tužiteljstva i njegove predsjednice Carle del Ponte, po pitanju pravde i istine na zlu glasu, ali i njenih prethodnika i prethodnica, došla sam do sljedećih zaključaka: Da se rad Tužiteljstva ne zasniva ni na anglosaksonskom ni na rimskom pravu, nego na protupravnoj praksi diktatora Josifa Visarionoviča Staljina, na metodama državnog tužitelja SSSR-a, Višinskog.

Politička presuda Hrvatskoj je strateška britansko-srpska pobjeda u prvom krugu...

Kao grom iz vedra neba odjekivale su riječi haškog suca Alphonsa Oria dok je čitao presudu hrvatskim generalima, riječi koje su kod većine Hrvata u Hrvatskoj i u iseljeništvu izazvale šok, nevjericu i zgražanje nad suđenjem i pravičnošću haškog tribunala. Samo rijetkim, dobrim poznavateljima organizacije i načina rada tribunala, međunarodnih, geopolitičkih i obavještajno-diplomatski odnosa i utjecaja, ovakav ishod presude nije bio iznenađenje. Svi naši aktualni vlastodršci su izrazili čuđenje i iznenađenje, na što kao najviši predstavnici i nositelji političke vlasti i državnih funkcija nikako nemaju pravo!

IZJAVA ZA MEDIJE LOGORAŠICA SRPSKIH KONCENTRACUSKIH LOGORA POVODOM IZRICANJA PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA

Mi žene zatočenice srpskih koncentracijskih logora u kojima je na mnogima izvršen ratni zločin silovanje u Projektu udruženog zločinačkog pothvata, u cilju stvaranja Velike Srbije izražavamo zgražanje nad pravnom provedbom i presudom, koja je iskazana preko Hrvatskih generala i cijeloj Hrvatskoj.
Taj plan koji je sadržavao genocid stanovništva, uništavanje materijalnih dobara, okupacije Hrvatskih prostora, zatvaranje, odvođenje na teritorij Srbije četničko čišćenje na okupiranim prostorima.

U ovogodišnje vrijeme korizme stigla je presuda Europskog suda za ljudska prava iz Starsbourga na zadovoljstvo katolicima širom Europe, tako i u Hrvatskoj. Sud u Starsbourgu je u drugostupanjskoj i konačnoj presudi dosudio kako "isticanje raspela u učionicama javnih škola" nije u suprotnosti s ljudskim pravima i pravima roditelja na odgoj djece, što je bio osnov tužbe koju je pokrenula talijanska građanka finskog podrijetla Soilei Lautusi.

No, vijest o konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava hrvatski su mediji posve zapostavili. Večernji list 18. ožujka primjerice tu vijest donosi u tri suhoparne rečenice, za razliku od izjave bivšeg predsjednika Mesića kad je u kolovozu 2009. g. zatražio uklanjanje raspela iz javnih prostora.

Kako križ nije samo vjerski simbol, nego i simbol zapadne kulture, tada je te zahtjeve komentirao teolog prof. dr. Adalbert Rebić kao "vrlo opasan čin" te usporedio: "Sličilo bi to na Staljina i njegove poteze" (Večernji list, 12.08.2009.). Rebić je kao odgovor Mesiću naglasio da je 'sloboda križa' kod nas jedna od tekovina Domovinskog rata i zaključio: "Naši branitelji su s krunicama i križem išli u rat i izvojevali ga. Kako zapovjednik te vojske sada ide bacati križ".

Najnoviju presudu Suda u Haagu besmisleno mi je komentirati. Pa o njoj ponajbolje govore naslovi mojih knjiga:

Sramotni sud u Haagu, Stih, Zagreb, 2001.

Priznajem, Hrvat sam! Zagreb, 2005.

Zločinački sud u Haagu, Zagreb, 2008.

Sud je samo potvrdio da sam bio u pravu kada sam tim knjigama dao te naslove. Drugim riječima nisu osudili hrvatske junake, već sami sebe.

O hrvatskim političarima koji su im u tome pomogli, također ne treba trošiti riječi. O njima ponajbolje govori naslov knjige:

J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009.

Zar sam narod na izborima nije dao odgovor na upitnik iz naslova? Veleizdajnicima je u Hrvatskoj danas mnogo mnogo bolje!

Ovo je dan što ga pripravi SOTONA

15. travnja 2011. godine!

I, likuje.

Veseli se.

Vjeruje da nas je napokon dokrajčio.

Ovoj, na Križu tvrdom, Razapetoj Hrvatskoj,

Umirućoj Hrvatskoj, gurnuo je u suha,

bezglasna usta, spužvu natopljenu otrovom.

MUČENIŠTVO JE DAR BOŽJI AKO GA SE S LJUBAVLJU PRIHVATI

HRVATI SU TO S LJUBAVLJU UČINILI ZA SPAS HRVATSKE

HRVAT TRPI ZA HRVATE I HRVATSKU

I zato s Isusovom mukom na križu i Njegovim poniženjem sjedinjavam bol i poniženje hrvatskog naroda.

Uskrs je nedvojbeno zadnja točka napaćenih i cijelog čovječanstva, osim onih koji se sami isključe.

Nikada nam Raspeti nije bio bliži nego danas...

CVJETNICA - 2011.

Salzburg, 15.04.2011.

Izlazimo iz ropstva (a novo nam porobljavanje prijeti); otrgnuli smo se iz pandža nemani, a nema se časa za radostan predah, jer i nad čudesno lijepim, jezično svježim, a tako drevnim, pjesničkim djelom, kakvo jest Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića (1487.-1572.), rastvorenim pred mojim očima, naviru osjećanja svehrvatskoga bola na ovoj postaji križnoga puta naroda, osjećaj stanovite bezpomoćnosti ribara i seljaka, radnika i pjesnika pred današnjim para/vladateljstvom našim, odnosno pred pripadnicima moćne kaste haagdži, a bez istinskoga marulićevskoga "roda" i bez Boga, koji, opijeni vinom zaborava, "vincem od zabitja", navođeni taktikom "mrkve i batine" globalističkih vladara najnovijega novoga poredka, čine se veoma spremnima i složnima (iako su javnosti osmišljeno predstavljeni kao da su protivnici ljuti) u izvedbi završnoga čina politike narodne predaje: izručenja i hrvatske "Matere naše, po kojoj se hodi, koju... more svu obhodi" pod velevlast tuđinu, i to onomu koji još nije popravio (niti pokazuje volje da to zbiljski i uradi) svoju lošu ocjenu iz lekcije o ljudskosti, iz poglavlja o vukovarskoj postaji hrvatskoga križnoga puta, niti onu iz povijesti, o hrvatskoj olujnoj pobjedi nad srpskim okupatorom kao mironosnom odgovoru sijačima nereda u ovomu dijelu svijeta.

U ovim trenucima odluke kad cijela domovina iščekuje oslobađajuću presudu za naše generale pjesmom Glas za pravdu pružamo našu potporu da istina i pravda napokon pobjede.

Pjesma Glas za pravdu izvedena je na humanitarnom koncertu Za istinu posvećenom našim generalima i čast nam je što smo tog svečanog trenutka bili dio glazbenog spektakla u Spaladium Areni u Splitu, te otvoreno pokazali podršku našim hrabrim generalima.

Mediji su pjesmu popratili riječima da su naslov i tekst pjesme potkrijepili svrhu koncerta - borba za istinu i pravdu.

Neka vas ne zbunjuje pomisao na priču Fjodora Mihajloviča o Rodionu Romanoviču. Ovo se bitno razlikuje od fabule toga slavnog romana.

Tamo nadahnuto prede pripovjedačka mašta, ovdje bolno bridi surova zbilja. U fiktivnom je Sankt Peterburgu egzaltiranomu ubojici sud izrekao primjerenu kaznu. U realnomu Haagu zločin nije utvrđen. To međutim ne isključuje kaznu. Kazna može, kao što pokazuje usud Darija Kordića, i bez ikakva zločina biti drakonska.

U Sankt Peterburgu sudilo se pojedincu. I u Haagu sude pojedincima. Sude mrtvomu vrhovniku Franji Tuđmanu i njegovim živim generalima - Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. No ta gospoda nisu kao Rodion Romanovič pojedinci posebnici. Oni su predstavnici hrvatske politike, vojske i policije. Nitko od njih nije ni zapovjedio ni počinio nikakav zločin. Ali, tvrdi Tužitelj, svi oni zajedno - jesu! Predvodili su oslobađanje dijelova svoje države od srpsko-crnogorske okupacije. A da je njihov "udruženi zločinački pothvat" uspio, dokazuje nedvojbena činjenica: slobodna, samostalna i suverena Republika Hrvatska.

Jedan dobronamjerni čitatelj internetske stranice Hrvatske kulturne zajednice poslao mi je tekst iz hrvatskih novina pod naslovom: "Na hrvatskim crpkama najopasniji su - zahodi"!

Mrštim se i prelazim s naslova na članak: "Hrvatski autoklub (HAK) objavio je rezultate testiranja kvalitete, sigurnosti i cijena na benzinskim postajama u 11 europskih zemalja...."

Aha, sad znam o čemu se radi, jer sam i u švicarskim novinama čitala o tome i bila ponosna na rezultate testiranih hrvatskih benzinskih postaja. Ali, zašto onda naslov koji daje naslutiti nešto loše, a ne dobro? Pa naše su benzinske crpke među najboljima u Europi!

Prije svega treba naglasiti da niti jedna testirana postaja u Europi nije dobila najvišu ocjenu "vrlo dobro". Od 9 testiranih crpki u Švicarskoj samo su dvije ocjenjene sa "dobro", ostale su dobile ocjenu "dovoljno". Od 8 crpki u Španjolskoj samo je jedna dobila ocjenu "dobro", sve ostale "dovoljno". Od također 8 crpki u Nizozemskoj, jedna je ocjenjena sa "dobro", njih šest sa "dovoljno", a jedna "loše".

Stoljećima je homoseksualnost u normalnim društvima smatrana poremećajem. Ali godine 1973. homoseksualnost je uklonjena sa liste mentalnih oboljenja u SADu, a taj primjer slijedile su i zemlje zapadne Europe. Preko noći homoseksualci su postali 'normalni'. Homoseksualni aktivisti pozivaju se na tu odluku američkih psihijatara. Može li jedna politička odluka učiti nekoga zdravim? Poznato je da je u znanosti argument većine najslabiji argument. Tim više što je Američko udruženje psihijatara tu odluku donijelo ne samo pod pritiskom, već i sa jedva natpolovičnom većinom! A kako je uopće došlo do tog 'najvećeg kolektivnog ozdravljenja' u povijesti čovječanstva?

Da bi odgovorili na to pitanje, potrebno je otići u vrijeme Prvog svjetskog rata. Komunisti su tada povjerovali da je došao njihov trenutak, diljem Europe pozvali su radnike na ustanak. Od Rusije do Njemačke podignuta je revolucija koja je neslavno završila; radnici Zapada, taj mitski proletarijat odbio je odigrati ulogu koju mu je Marx namijenio. I ne samo da su odbili odigrati tu ulogu, već su toljagama umlatili i ustrijelili Rosu Luxemburg i marksističke ustanike u Bavarskoj i srušili nakon samo nekoliko mjeseci komunistički režim Béle Kuna u Budimpešti.

Istina iz sela Donji Mosti o početku prvog zločina prije svih drugih zločina Drugog svjetskog rata niti za 70. obljetnicu mučkih četničkih ubojstava nije prodrla u hrvatsku javnost šire od granica Bjelovarsko-bilogorske županije. Zašto se urednici hrvatskih medija oglušuju na pozive suočavanja s istinom kako je započeo Drugi svjetski rat u Hrvatskoj i tko je počinio prvi masovni zločin nad hrvatskim civilima? Zašto kamere HRT-a svake godine dolaze u Donje Moste, a hrvatska javnost nikada u večernjem Dnevniku nije vidjela izvješće iz Donjih Mosti? Zašto se najviši politički djelatnici u Republici Hrvatskoj od predsjednika Sabora, predsjednice Vlade i predsjednika RH već godinama ne odazivaju na pozive iz Bjelovarsko-bilogorske županije da se suoče s tom istinom? Zašto se hrvatskoj javnosti želi prešutjeti jedina pravDA a to je ISTINA iz Donjih Mosti !!!???

Na početku Drugog svjetskog rata, samo u mjesecu travnju 1941. na području Bjelovarsko-bilogorske županije ubijeno je 33 Hrvata, sve od srbo-četnika i to se još i danas prešučuje. Zašto? Jeli hrvatskoj javnosti poznato da je u Bjelovaru već 1924.g. utemeljeno Udruženje četnika? Zašto se prešućuje da su mala sela Gornji, Srednji i Donji Mosti desetkovana u Drugom svjetskom ratu, poubijano je ukupno 71 osoba, a pri tzv. 'oslobođenju' ubijen je i mjesni župnik vlč. Viktor Müller.

Poštovani,

zovem se Jurica Romić. Prije i za vrijeme studija na sveučelištu Bonn Rhein Sieg napravio sam rječnik http://hr.crodict.com.

hr.crodict.com je njemačko-hrvatski i hrvatsko-engleski rječnik. Moj cilj je bio da besplatno stavim na raspolaganje online rječnik Hrvatima koji žive u njemačkom ili engleskom govornom području. croDict se ne obraća samo Hrvatima već svim hrvatskim simpatizerima.

Jezikoslovci i diplomati o hrvatskom kao službenom jeziku EU

Matica hrvatska i Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija organizirale su u petak, 8. travnja 2011. U Maloj dvorani Matice hrvatske, zajednički okrugli stol na temu "Hrvatski - službeni jezik EU".

Bila je to prva u nizu planiranih rasprava na temu hrvatskog kao službenog jezika u EU. Diplomati su nastojali odagnati strahove i brige o tome hoće li ili ne hrvatski jezik u EU biti ravnopravan kao i jezici ostalih članica, no jezikoslovci nisu podijelili njihov optimizam.

Proglašenje NDH - travanjska revolucija
Odgovor na užasni teror Jugoslavije nad Hrvatima!

Godina 2011. označava 70. godišnjicu rođenja Nezavisne Države Hrvatske - važne epizode u povijesti Hrvatske u 20. stoljeću, ali također i događaj koji još stvara žestoke kontroverze.

Je li 10. travnja 1941. godine bila samo povijesna slučajnost, ili je to pak bila logična, ali i neizbježiva etapa u nacionalnom bitku, ili pak samo mala nezgoda koju su namjestili Hitler i Mussolini u korist svojih interesa? Ta izuzetno delikatna prepirka, s obzirom na ljute polemike potaknute čmjenicama i ponašanjem Hrvata tijekom Drugoga svjetskoga rata, još nije okončana, te stoga, kao stari prijatelj Hrvatske, molim za ispriku za ovaj naš skromni prilog.

Poštovani

Šaljem Vam pjesmu Ne dirajte stare ratnike koja nosi poruku: Ne dirajte branitelje i njihovu ljubav jedinu - Domovinu.

Iskreno se nadam da će Vam se i ova pjesma svidjeti, te da će dobiti svoj prostor na Vašoj web stranici.

S poštovanjem, Biljana Barković

Voda polako dotječe, a zid se dotiče;
rok uskoro istječe, a zastava se ističe;
trkači se natječu, a papuče se natiču;
Vrbas u Savu utječe, a štap se u zemlju utiče...

Današnji prilog: - nastavak "smjenjivanje ije /je / e / i ".

Dobrodošli u jezični kutak, vaša Anela

Nakon prvoga, dr. sc. Ivan Biondić pripremio je drugo dopunjeno i prerađeno izdanje knjige Historia reducta - drama nacionalne identifikacije. Središnjom tezom "Hrvatska će biti nacija, ili je biti neće", ta knjiga potiče neke akademske inicijative, što bi mogle stubokom pokrenuti hrvatsku političku pozornicu. S tim u svezi, posebice glede legitimiteta Stanimirović-Pupovčeve stranke, razgovarali smo s autorom koji je izvanredni profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, redovni član Družbe Braća hrvatskog zmaja (Zmaj od Tanaisa) te glasnogovornik Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata.

Draga gospodo

upućujem Vam zamolbu da na Vašem portalu objavite tekst koji možete preuzeti na linku stranice www.horvatska pod naslovom "sudbine ili naši grijesi". To je potpuno autentična i istinita priča o jednoj običnoj mladoj ženi, zapravo ne tako običnoj, jer njezina odluka da izdrži operaciju na srcu na živo kako bi spasila svoje nerođeno dijete, kao i sve tegobe s kojima se poslije suočila čine od nje ne običnu hrvatsku ženu, već heroinu. Međutim nitko od institucija nije do sada učinio baš ništa kako bi pomogao obitelji (suprug je hrvatski branitelj, pripadnik " ... gardijske brigade Gromovi", u ratu je prošao sva bojišta i dečki iz Gromova pomoći će koliko mogu, ali mi smo eto svi došli do zida zbog nezainteresiranosti nadležnih).

Molim objavite ovu priču na portalu kako bi naši Hrvati u dijaspori i prijatelji Hrvatske vidjeli koliko srca i snage ima u nama.

Srdačan pozdrav, Ljiljana Canjuga

P.S. za sve navode u članku dajem potpunu garanciju svojim imenom i prezimenom

OTVORITE DUŠU NA SLIKU I JEDAN PO JEDAN VAN

Dobro jutro Posavino. Kao i svakoga jutra tog drugog vikenda u rujn mjesecu (memorijalna utakmica u Potočanima), vrijeme povratka. Izmoreni više od sinoćnjeg tuluma nego od same utakmice koju je trebalo iznijeti na plećima pedesetogodišnjaka. Nije nam lako. Kupujemo ćevape, bureke, nešto od dnevnih glasila da skratimo dužinu puta koja i nije bezznačajna. Smijemo se glupostima kao mala djeca. Pozdravljamo prijatelje koji su nas tako lijepo dočekali i ispratili onim osjećajem pripadnosti. Znali smo da smo dio njih i oni dio nas. Lijepo.

Pobijedili smo vanjskoga neprijatelja, a pustili smo da preživi mnogo opasniji, unutarnji - komunizam i komunisti, velikosrbi, jugonostalgičari i ostali mrzitelji Hrvatske. Ključni je to razlog što se niti danas, dvadeset godina nakon rata, ne možemo složiti ni oko čega.

Posttotalitarna, ratom opustošena, privatizacijom osiromašena, korumpirana i prezadužena, duboko podijeljena na ruralnu i urbanu, na splitsku, zagrebačku, slavonsku i istarsku Hrvatsku, na ustaše i partizane, crvene i crne, na antifašiste i nacionaliste, lijeve i desne, eurofile i euroskeptike, domoljube i jugonostalgičare, vjernike i nevjernike, graditelje i rušitelje ... Mogli bismo nabrajati u nedogled. No to su konture slike Hrvatske danas, dva desetljeća nakon "tranzicije"!

Ivana Simić Bodrožić novo je ime na hrvatskoj književnoj pozornici. Mlada je Vukovarka autorica čitane i nedvosmisleno hvaljene knjige pjesama "Prvi korak u tamu", za koju je dobila nagradu Goran za mlade pjesnike (2005), da bi na Sajmu knjige održanom u prosincu 2010. u Puli osvojila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo objavljeno u Hrvatskoj te godine, za roman "Hotel Zagorje". Knjiga je odmah postala bestseler u našim knjižarama.

Mlada je spisateljica tako zapela za oko mnogima, gostovala je na HTV-u, a i predsjednik države dr. Ivo Josipović pozvao ju je na razgovor uz kavu.

Ovih dana GEORGE SOROS preuzeo je inicijativu na području bivše SFRJ provodeći svoj dugogodišnji strateški plan kroz PROJEKTNI PAKET u izvedbi "nevladinih organizacija" koje obilato financijski potpomaže.

Taj projektni paket nazvan je "Koalicija za REKOM - nepolitički regionalni skup organizacija civilnog drustva" sa sjedištem u Beogradu, te budžetom od oko 3.550 000,00 eura, a čini je mreža nevladinih organizacija, koje su također financijski potpomognute od lokalnih IOD (Sorošev "Institut otvoreno društvo") u zemljama nastalim krvavim raspadom bivše SFRJ.

Prema našim izvorima, veća polovica hrvatskog državnog duga odnosi se na plaćanje ratnih reparacija srpskom agresoru, kojega je Hrvatska vojska pobijedila u obrambenom Domovinskom ratu. Izdajničke vladajuće klike u Hrvatskoj, velikim zaduženjima u inozemstvu, otplaćuju ratne reparacije Srpskom agresoru.

Poslije odlaska Franje Tuđmana i preuzimanje vlasti od strane Račan-Budišine koalicije, u R. Hrvatskoj je otpočelo otplaćivanje tih velikih ratnih reparacija Srbima, koje je istim tempom nastavljeno onim ponovnim dolaskom HDZ-a na vlast, na čelu s Ivom Sanaderom.

Ovo što se dogodilo i događa s pobjedničkom Hrvatskom je nepojmljivo, nepoznato u europskoj i svjetskoj povijesti.

Prvi podatci o hrvatskom ovčaru napisani su u XIV stoljeću

Đakovački Biskup Petar Horvat u svom zapisu iz 1374. godine navodi da su Hrvati ovog čobanskog psa doveli sa sobom prigodom seobe u novu postojbinu, te ga naziva CANIS PASTORALIS CROATICUS - Hrvatski čobanski pas. Zapisuje da je visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugačkom kovrčavom dlakom, poluuspravnih ili uspravnih ušiju, te da je vrlo dobar čuvar domaćih životinja.

Okrugli stol na temu Hrvatska i EU

U sklopu Dana Matice Hrvatske u Splitu (prosinac 2010.), upriličen je Okrugli stol na temu Hrvatska i EU. Predsjednik stranke Jedino Hrvatska, Milovan Šibl, održao je odlično izlaganje, koje donosimo u cjelini.

Gospođe i gospodo,

Upravo sam doputovao autobusom iz Zagreba samo s jednom željom, a ta je da istinom raskrinkam prijevaru i nepravdu koju hrvatskom narodu nanose Europska unija, domaće političke elite i mediji. To mi ne bi smjelo biti teško jer je istina, sama po sebi, po svojoj naravi, jača od neistina koje joj se suprotstavljaju.

Dakle, ako ne uspijem sam sam kriv i badava sam putovao. Također moram reći da nikad nisam bio na nekom Okruglom stolu a kamoli sudjelovao na njemu. No, da počnem.