Domovinskom zaštitniku sv. Josipu

Prije trisotinjak ljeta
Odluka je pala sveta:
Josipa nam izabraše
Zaštitnikom Lijepe naše.

Ako ne želimo izgubiti svoj jezik, moramo ga prigrliti. Jezik je živ, moramo ga njegovati. Mislim da hrvatske škole koje djeluju u Švicarskoj više nisu dovoljne. Treba probuditi i ostale, ne samo djecu.

Kada upoznamo svoj jezik i zaljubimo se u njegove posebnosti, nitko više neće moći tvrditi da on ne postoji!

Današnji prilog: - nastavak 'glasovne promjene'. Dobrodošli u jezični kutak, vaša Anela

Hrvatska nikada nije imala strategiju ulaska u EU, osim ako se ne računa Pusićkina strategija pod nazivom - 'Gaće dolje'

Hrvatska nikad gore, a EU nikad bliže! Naizgled apsurd, ali samo naizgled! No zapravo ništa logičnije! Hrvatska je na koljenima! U svakome pogledu! Potpuno razjedinjena, moralno i politički dezorijentirana, pred gospodarskim slomom. Za EU, bolji trenutak za dovršetak 'pregovora' teško je zamisliti. K tome izborna je godina, a HDZ i SDP kao i cijelim tijekom 'pregovora', poput noćnih dama spremne su na sve u trci da baš njihova stranka uđe u povijest kao ona koja je 'izručila'Hrvatsku EU, kao što su i dosad uredno 'izručivale' sve što se tražilo, a tražilo se svašta! Osim Perkovića! To je, kažu, osjetljivo političko pitanje!

Sreća je da izručenje naših generala, Gotovine i drugih, nije bilo osjetljivo političko pitanje jer sad ne bismo bili pred ulaskom u EU. Kod takvih okolnosti i dosadašnje prakse, očekivanje da hrvatska Vlada, bila ona HDZ-ova ili SDP-ova, u finalu 'pregovora' mijenja taktiku udovoljavanja svemu i svačemu i inzistira na zaštiti interesa hrvatskih građana, spada u politički SF.
 

Normalan čovjek stvarno treba imati dobre živce pa izdržati laži i podmetanja nekih intelektualaca u Hrvatskoj (ne želim reći hrvatskih intelektualaca) kada govore ili pišu o prvome hrvatskome predsjedniku Franji Tuđmanu. Nedavno su to počinili Ivo Goldstein, novopečeni profesor suvremene hrvatske povijesti, (inače po struci bizantolog) u emisiji Ace Stankovića Nedjeljom u 2 i Zdravko Zima u Novome listu.

Goldstein citira tek dijelove nekih Tuđmanovih rečenica, (što je u stilu njegova poluznanstvenoga djelovanja uopće) kako bi ga opanjkao kao antisemita i antisrbina, a Zima tvrdi da HDZ, i time sadašnja vlada, ne mogu ući u Europsku Uniju s Tuđmanovom popudbinom, također podmečući Tuđmanu antieuropejstvo, premda za to nema nikakve dokaze osim onih koje su godinama širili protuhrvatski novinari u medijima plaćenim iz inozemstva; imena tih novina ne spominjem jer su neke u međuvremenu crkle, a neke izlaze zahvaljujući mješavini krvi, sperme i izmišljotina.

U "Vjesnikovom" prilogu "Panorama" od 02. ožujka 2002. članak pod naslovom "Invazija kradljivaca kulture?" berlinskog profesora Wienfrieda Flucka pun je nedorečenosti, netočnosti i pogrešnih zaključaka o amerikanizaciji europske kulture, a informativno čak i opasan, jer čitatelje navodi na krive zaključke kako je amerikanizacija europske kulture nešto "napredno", korisno i krasno. Nije točno.

Pri amerikanizaciji se radi o vrsti ekspanzije, dekristijanizacije i kulturnoj kolonizaciji Europe, kako to uostalom i tvrde brojni protivnici američkog "neo/(ne)kulturnog" globalizma. A takvom mišljenju argumente su dali i neki vrlo kulturni Amerikanci, što ćemo ovdje temeljito obrazložiti. Već je relativno točna tvrdnja: "U prošlosti je kultura bila vezana uz privilegije i bogatstvo. Sve do 18. stoljeća knjige su bile relativno skupe, a kupovali su ih pripadnici viših klasa. Štoviše, za razumijevanje većine kulturnih dobara bila je potrebna temeljitija naobrazba, poput poznavanja latinskog i grčkog (...) 'Popularna kultura' naša je riječ za oblik kulture koji postupno ukida ta ograničenja (..) Poznavanje metra ili klasične poetike više nije bilo potrebno.. (istakao E.Č.) Razvijanje "kulture zabave", negdje na prijelazu u 20. stoljeće (...) dodatno su reducirali preduvjete za razumijevanje kulture.

Jadranka Cigelj überlebte "mit schmerzhaft geschärften Sinnen" ein Folterlager der bosnischen Serben

Wenn die großen Verbrechen begangen sind, bleiben Zahlen. Nach dem Zweiten Weltkrieg legte die Sowjetunion fest, dass durch die deutsche Belagerung Leningrads 632 253 Zivilisten zu Tode gekommen seien. Wissenschaftler haben diese von Moskau aus politischen Gründen stark untertriebene Zahl, die auch bei den Nürnberger Prozessen verwendet wurde, später korrigiert. Heute gilt es als wahrscheinlich, dass bis zu 1,3 Millionen Zivilisten innerhalb des Belagerungsrings umkamen. Doch weder die eine noch die andere Zahl können uns Maßgebliches über den Massenmord an den Leningradern sagen. Eine Stimme bekam das Verbrechen erst Jahre und Jahrzehnte später: Durch Lidia Ginsburgs Aufzeichnungen eines Blockademenschen, dank Dmitri Lichatschows Lebenserinnerungen an Hunger und Terror oder mit Daniil Granins gesammelten Erlebnissen von Blockadeüberlebenden.

Buchlesung mit Authorin persönlich

-  Dienstag,      05.04.2011 - 19.00 , Mediathek Brig              - siehe Flyer

-  Donnerstag, 07.04.2011 - 20.00 , Stadtbibliothek Baden - siehe Flyer

Tuđmanovo desetljeće vlasti, koje su njegovi kritičari nazvali mračnim, danas se čini betlehemskim svjetlom u odnosu na istinsku tamu sljedećega desetljeća s čijim dramatičnim posljedicama se suočavamo.

Kao uvod u predstavljanje knjige Apartman 102 i autorice, Jadranke Cigelj u Švicarskoj idućeg mjeseca, donosimo nekoliko ulomaka.

Početak knjige - Ulomak 2.

Dan je 29. studenoga 1991. Vukovar je već skoro dva tjedna okupiran. Pjesma: "Slobo brate, pripremi salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!" Dugi noževi. Crne brade. Crne zastave s lubanjom i kostima.

Duge kolone prognanih i ispred noževa izbjeglih ljudi koji, noseći male zavežljaje, nose cijeli život sa sobom ostavljajući iza sebe mrtve svoje najmilije. Dječja lica oblivena suzama, dok se grčevito ručicama drže oko vrata majci, baki, ponekom djedu. Plač žena kojima su nestali sinovi, očevi, muževi, braća, cijeli život do tada.

Prosvjedi i zov u pomoć koje kradomice preko radiostanica slušamo već danima. "Glas Amerike" šuti. A toliko smo se nadali. Europske postaje, i postaje u BiH upućuju apele: "To se ne smije dogoditi. Krvava tragedija Balkana. Sretna Jugoslavija utapa se u krvi ". Pregovori. Ugovori. Ucjene. Potpisivanja sporazuma, a Bosna čeka. Osluškujemo zvukove rata dok predsjednik Izetbegović objavljuje: "To nije naš rat! U Bosni nema rata!"

Ljepota etno baštine

Priča je to o stvaralaštvu hrvatskih žena, o ljepoti koju su osmislile i svojim rukama u stvarnost pretvorile i u baštinu utkale. Generacije hrvatskih žena, naših mama, baka, prabaka i njihovih ženskih predaka, bile su važan privredni činbenik i prije nastanka pojma "žensko poduzetništvo".

Projekt "Materina priča" putuje Hrvatskom i svijetom u pratnji glazbenih umjetnika koji uokviruju izložbe rukotvorina i izvornih suvenira, izvornih i kvalitetnih hrvatskih proizvoda i starih zanata. Jedan od dragulja u ogrlici "Materine priče" je modna revija prelijepih kreacija autorice Mine Petre.

Etno kolekcija "Licitarsko srce" kreirana je za mlade, a nadahnuta je motivima licitarskog srca, najznačajnijeg tradicijskog obilježja i najčešćeg ukrasa na narodnim nošnjama Slavonije, središnje Hrvatske, Zagreba i njegove okolice. Srce kao motiv često je korišteno u hrvatskoj tradicijskoj kulturi kao detalj na torbicama, šeširima, suvenirima i raznim uporabnim predmetima u domaćinstvu.

Ovaj simbol ljubavi, odanosti i prijateljstva donio je autorici Mini Petri nagradu Turističke zajednice grada na natječaju za najbolji izvorni suvenir Zagreba.

MATERINA PRIČA - IZNENAĐENJE VEČERI

Za održavanje svog velikog spektakla Večernjakova domovnica, organizatori su izabrali Bad Homburg. Prekrasan njemački grad koji je sam po sebi turistička atrakcija, a u vrijeme dodjeljivanja Večernjakovih nagrada, turisti su pretežno Hrvati iz domovine i drugih europskih zemalja.

Uz mnogobrojne kandidate za Večernjakovu nagradu, pažnju su privukli i mnogi mladi hrvatski glazbeni talenti. Posebno nas je obradovao nastup mlade Bernarde Brunović, a da je osvojila simpatije publike moglo se zaključiti po burnom pljesku kojeg je dobila. Nadamo se da će iduće godine biti nominirana za nagradu, i naravno, da će je dobiti.

Organizatori su ove godine svojim posjetiteljima priredili posebno iznenađenje u osobi Mine Petre, poznate zagrebačke modne dizajnerice i njenih kreacija koje su nastale na etno baštini naše zemlje. Materina priča predstavlja ženske odjevne predmete od vune i pamuka, istkane od lana na tradicionalni način, ručno vezenim ili utkanim ukrasnim uzorcima iz škrinja naših majki i baka.

Kako bi lijepi poetski uradci koje dobivamo za objavu u Društvenim obavijestima, bili dostupni širem krugu zainteresiranih, odlučili smo im dati mjesto i na našem portalu. Potražite ih u rubrici

"Knjige".

Prva u nizu autora koji slijede:

Dubravka Pranješ

Hrvatska ima niz osobitosti kojima se može pohvaliti, a kojih ni sami nismo svijesni niti ih zapažamo. To je na pr. poštivanje predaka, koje se iskazuje u našim lijepim, bogatim i uređenim grobljima, pogotovo ako se uvaži stoljetno materijalno siromaštvo u odnosu na zapadnu Europu.

Ne radi se samo o zagrebačkom Mirogoju, bez sumnje jednim od najljepših u Europi, ili varaždinskom. Niz je malih mjestašaca diljem Hrvatske u kojima je groblje mala oaza kulture. Vodeći mješovitu grupu stranaca ratne 92-godine po Istri odveo sam ih idiličnim puteljkom od Mošćeničke Drage do Mošćenice radi grandioznog pogleda na Kvarner i ugođaja jednog srednjevjekovnog istarskog gradića. (Nijemac bi rekao: absolutes Muss.) Mošćenica ih je oduševila, ali najviše su bili zapanjeni grobljem.

U vrijeme kada je Hrvatska spavala dubokim snom, Ljudevit Gaj je, među malobrojnim hrvatskim piscima, tražio suradnike za svoju Danicu. Dogodilo se tako da je 14. ožujka 1835. u Danici broj 10, objavio pjesmu "Horvatska domovina". Sigurno nije slutio da će ti stihovi postati zvanična hrvatska himna. Pjesmu ju napisao Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin. Mihanović je tim znamenitim stihovima stekao slavu i postao simbolom nacionalnog ponosa Hrvata.

NAČELA DOKTRINE INFORMACIJSKOG RATA PROTIV HRVATSKE: TKO SU PRIPADNICI 'VUČJEG ČOPORA' KOJI SVAKODNEVNO INDOKTRINIRAJU HRVATSKE GRAĐANE

- Dok danas Hrvatskom vlada šutnja, udružbeni 'vučji čopori' ne prekidaju svoj lov na njima omiljenu lovinu - Domovinski rat

- Tipični primjer doktrine 'vučjeg čopora' ili kako loviti na hrvatskom velikom lovištu je emisija Denisa Latina, nazvana Latinica

- Sveznajući 'vučji čopor' ili 'vučji čopor' opće prakse udarna je snaga političke ispravnosti za proizvodnju pristanka u javnom mnijenju

- Hrvatski sveznajući 'vučji čopor' čine novinari Denis Kuljiš, Drago Hedl, Branko Mijić, Ivan Zvonimir Čičak, Davor Gjenero, političari Vesna Pusić, Milorad Pupovac, svećenik don Ivan Grubišić, odvjetnik Anto Nobilo, profesori Žarko Puhovski, Ivo Banac, psiholog Mirjana Krizmanić, etnoantropolog Sandi Blagonić, kulturnjak Zvonko Maković, sociolog Dražen Lalić, a svjesno im to po zadanom planu omogućavaju voditelji moderatori Mislav Bago, Dijana Čuljak, Aleksandar Stanković, Denis Latin, Dubravko Merlić i Mirjana Hrga.

Svaki iole lojalan građanin ove zemlje trebao bi poštivati (ili poštovati), tri temeljne državne Institucije odnosno barem 'predvodnike' tih Institucija: predsjednika države, predsjednika(cu) vlade i predsjednika sabora!

Umjesto poštovanja i uvažavanja kao uljudbenih kategorija danas imamo komunikacijski dijalog uličnog 'slenga'!

Što se tiče predsjednika sabora njega ne poštuju ni najbliže stranačke kolege a kamoli narod koji već poodavno Sabornicu, i 'lijevi' i 'desni' njezin dio, drži taborima ratobornih pjetlića koji uz masnu 'apanažu' i zagarantiranu povlaštenu mirovinu.zabavljaju tv-gledateljstvo!

FACE-bukački karneval 'ulicama moga grada' pretvorio se u korizmeni 'križni put', razjedinjeni seljaci i kripto-seljaci u znak protesta troše ionako skupi 'plavi dizel' na prometnicama, a oporbeni kukuriku-anci poput pravih mentora zadovoljno trljaju ruke uspjehom, eto, 'spontanih socijalnih nemira'.

Ta i njihov krajnji politički cilj može se artikulirati prigodnom parolom s ulice-'Jaco odlazi'!

Briljantni govor generala Slobodana Praljka u haaškoj sudnici na razini Sokratova ili onoga Vlade Gotovca, lekcija hrvatskim vlastodršcima na Pantovčaku i Banskim dvorima kako se brani istina, povijest, pravda i Domovina

Praljak: Ne odričem se Tuđmanove politike jer je ona stvorila RH i omogućila opstanak BiH!

Na početku svoga završnoga govora general Slobodan Praljak u sudnici Haaškoga suda pobrojao je sve oblike pomoći koje je Hrvatska pružila Bosni i Hercegovini: obuka policajaca iz BiH u Hrvatskqj, a koje šalje SDA još 1991. godine; obuka pilota Armije BiH u Republici Hrvatskoj; obuka i opremanje čitavih postrojba Armije BiH u Hrvatskoj; zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH; organiziranje eksteritorijalnoga školstva za muslimanske izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem bosanskom jeziku; vremenski neprekinuto naoružavanje Armije BiH; Streljivo, nafta i lijekovi, hrana i ostala potrebna logistika Armiji BiH za vođenje rata;

Kao uvod u predstavljanje knjige Apartman 102 i autorice, Jadranke Cigelj u Švicarskoj idućeg mjeseca, donosimo nekoliko ulomaka

Početak knjige - Ulomak 1.

"I, žene ...!"

Stajao je u vratima. Podrugljivi smiješak titrao je na usnama obraslima njegovanim brkovima. Tamne, smeđe oči, zbog guste kose koja se, brižljivo počešljana, sjajila od ulja ili briljantina, iskrile su, ističući sigurnost kojom je zračila cijela čovjekova pojava.

Do tada naš tihi razgovor, prekinuo je ulazak muškarca, što je izazvalo težak, skamenjen uzdah, puneći prostoriju nijemim iščekivanjem. Zrak je bio okovan šutnjom i nelagodom koja me je počela obuzimati kao plimni val.
Polako je klizio pogledom preko naših lica, koja smo pognutih glava pokušavale prikriti.
Moje su misli isprazno lutale tražeći bilo kakav oslonac. U grlu mi je pulziralo. Obuzimala me je nelagodna slutnja, izazivajući paniku. Pokušavala sam zbrkane misli složiti u pronalaženju značenja ovog posjeta. No panika je, kao naglo nadošla plima, obuhvatila cijelo moje biće. Šake koje sam u strahu stisnula punile su se ljepljivim znojem. Ispod oka potražila sam pogled neke druge žene. Sve su oči bile usmjerene prema podu, a usta stisnuta, nijema, kao da šutnjom kojom smo punile beskrajne minute možemo odagnati nenadanog posjetitelja.

U kolovozu 2003., u dvobroju "Društvene obavijesti" broj 93/94 objavili smo članak koji je eksluzivno za naše glasilo napisala gospođa Jadranka Cigelj.

Gotovo 8 godina poslije, njena su razmišljanja jednako aktualna. U Hrvatskoj je situacija u svezi Domovinskog rata i povezanim događajima, sve tragičnija.

Razmišljanja jedne žrtve srpskog terora

Već dugo se nisam javljala. Pritisnuta našom svakodnevnicom, kao i mnogi drugi, povukla sam se u dubinu sjećanja, otvarajući vrata prošlosti i pokušavajući ponovno naći jedinstvo koje je naš narod nosilo u novu trećemilenijsku povijest. Krvavi sutoni nad slavonskim ravnima, škripa tenkovskih gusjenica umjesto ralice, strepnja koliko smrti će se posijati tragom tih tenkovsko-četničkih gusjenica.

Danas u nevjerici pratim vijesti. Slušam izricanje kazni onima koje sam u mislima prizivala, grlila, nadala im se dok sam trunula isprebijana zločinačkim rukama, pogaženog ponosa. Iščekivala sam junake obučene u hrvatsku vojničku odoru i maštala kako oslobađajući Domovinu, oslobađaju i mene i stotine tisuća drugih.

U povodu Dana žena 8. ožujka 2011. Udruga Žene u Domovinskom ratu organizirala je tribinu u znak sjećanja na stradale žene iz vremena agresije na Republiku Hrvatsku.

Na inicijativu predsjednice Marije Slišković u Novinarskom domu u Zagrebu okupile su se žene stradalnice Domovinskog rata, na tribini "Prešućeni ratni zločin - silovanje žena u srpskim koncentracijskim logorima". Među okupljenima bile su i one nad kojima su počinjeni najgnjusniji ratni zločini. Kažu neki kako je to davno prošlo vrijeme i sve to treba zaboraviti.

No, kako to mogu zaboraviti žene koje su zločinački silovane u znak osvete i mržnje prema hrvatskom narodu? Kako zaboraviti dok najnovije činjenice potvrđuju kako velikosrpska agresija na hrvatski narod još uvijek traje. Vrijeme je paradoksalnih tužbi, koje sada stižu iz Srbije i ovih dana potresaju Hrvatsku.

Zašto narodi

Zašto narodi u ratove hode -
zašto ljubav među njima ne vlada?
Zašto mačem jedan drugog bode,
kad bol time samo se sklada?
Zašto jedni od drugih da su jači,
zašto da svoju nameće se volju?
Tko sklon je da oko sebe tlači,
vlast svoju nudi kao uvijek bolju.
Zašto jedni samo sve sebi grabe,
zašto od sebe oni ništa ne daju?
Sredstva sva u tome se i rabe,
k mržnji bliže, ljubav im pri kraju.
Ja ne tražih ništa što drugi imade,
ali zato i obilato duha Bog mi dade!

Ne poznajemo ni jednu državu na svijetu koja se tako loše odnosi prema svojim junacima

Politika Zapada prema Hrvatskoj u člancima i knjigama dr. Milana Šufflaya

Sedamdeset godina od ubojstva heroja heroja borbe hrvatskoga naroda za samostalnu državu (18. Veljače 1931. - 18. Veljače 2001.)

Nijedna vlada u politici, kao što nijedan
trgovac u trgovini, ne pozna plemenitost i velikodušje.

3. Zapadno prepoznavanje hrvatskog kulturnog identiteta kao europskog, suprotnog svakom balkanizmu

Dr. Milan Šufflay bio je plemenitog duha. On nije htio pomoći samo svome, hrvatskom narodu, nego svakom narodu, odlučno, znanstvenim metodama dokazujući, da je za svaki narod najbolje da se razvija zasebno, u vlastitoj državi, te da je stoga štetno i za hrvatski i za srpski narod da budu u jednoj državi.

Viele sehen in der EU ein Projekt, das auf lange Sicht zum Scheitern verurteilt ist. Hier nun also der Beweis des Gegenteiles am Beispiel von EU-Neumitglied Rumänien.

Rumänien zeichnet sich aus durch:

- Klare Verkehrsführung

- Sicheren Umgang mit modernsten Geräten

- Feines Modebewustsein

- 100 % Fahrzeug-Auslastung

- Effektive Verwendung von Rechner, und sw.

Ueberzeugen sie sich selbst! Klicken sie an das "Spielplatz"

Hrvatskim EU optimistima kao i pesimistima preporučujemo slijedeći prilog kojeg smo primili od onih kojima je stanje i djelovanje u EU poznato.

Bivši načelnik u Ministarstvu financija i čelnik Plive Ivan Mijatović

KUPIO DVORAC U AMERICI A POTOM LUKSUZNI APARTMAN U NEW YORKU!

Rezidencijalni kompleks od 500 kvadrata s 9 soba i 4,5 kupaone te bazenom dimenzija 18x30 metara okružen šumom u gradu Charlotte kupljen je 2005. godine dok je Mijatović radio u Plivi. Koliko su tek teški ostali akteri privatizacije ako je Mijatović u desetak godina zaradio milijune dolara?

Ivan Mijatović je s 26 godina 1996. godne postao načelnik u hrvatskom Ministarstvu financija. Uz Željka Čovića bio je glavni na predstavljanju Plive u Londonu stranim ulagačima 30. travnja 1998. godine. Sa samo 26 godina Hrvatska mu je dala priliku da odlučuje o sudbini Plive i Hrvatskih telekomunikacija, kompanija koje su stvarale generacije prije njega. I ne samo to!!!