Postoje glasine o tome da bi na osnovi tajnih kompromisa, Hrvatska mogla potpisati pristupni sporazum u lipnju 2011.

Potrebno je odmaknuti se od šume političkih dijagnoza, pa od dijagnoza tih dijagnoza, i filozofiranja o onome što je trebalo biti a nije, a što jest a ne bi smjelo biti. Treba uspostaviti prioritete, a u državama prioriteti se postavljaju uzevši u obzir ljestvicu prioriteta opasnosti. U Hrvatskoj, sve su dijagnoze već postavljene a sva filozofija svodi se danas na: opstanak nezavisnosti i demokracije i na poboljšavanje kakvoće života (to jest, rješavanje problema oko zapošljavanja, obrazovanja, zdravstvenih usluga, obrane od korupcije i drugog kriminala, problema u kulturnom životu i u mirovinskim davanjima).

Kao i 1990. godine, najveći hrvatski posao u 2011. jest jačanje osobne građanske savjesti i nacionalne svijesti. Bez toga, rješenja neće biti, a riba ako smrdi, smrdi od glave, a ako je svježa, na glavi su joj biste oči. Gdje su bistre oči naših političara?

PAPA BENEDIKT XVI, 4. LIPNJA 2011. GODINE U ZAGREBU NA TRGU MEGA ZLOČINCA JOSIPA BROZA TITA!?

Ta najveća provokacija i uvreda Papi, a i stranom državniku, na povijesnu sramotu hrvatskoga naroda, ne smije se dogoditi!

Kao što je cijeli demokratski svijet osudio nacističke i fašističke totalitarne ideologije i strašne zločine u to ime počinjene, isto tako žestoko je osudio i zločine komunističkih totalitarnih ideologija, koji su, prema znanstvenim istraživanjima, čak i duplo veći od nacističkih i fašističkih.

Poznato je da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe te strašne komunističke zločine osudila u tri svoje rezolucije, i to Rezolucijom 1096 iz 1996. godine, Rezolucijom 1481 iz 2006. godine, te Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. godine.

Vrijedi pravilo; nije važno je li nešto povijesna laž ili povijesna istina - važno je tko povijest piše.

Moderna historiografija postala je danas mjesto komemorativne svađe povjesničara. Nije nimalo slučajno da brojne antifašističke žalopojke u Europi izazivaju protupitanje s druge strane: A gdje su antikomunističke komemoracije -- za mene i za moj narod? U tom smislu članak u HL od francuskog književnika Christophea Dolbeaua o "obezglavljenoj Hrvatskoj" ima važnos,t jer daje drugačiju perspektivu žrtvoslovlja u jugoslavenskom komunističkom poraću.

Stalno isticanje žrtava jedne strane automatski stvara kod druge strane sličan arsenal povijesnih jadikovka. U današnjim višerasnim ('multikulturalnim') zajednicama širom Europe i Amerike, sve više ljudi različitih etničkih korijena gotovo nekrofilno ističu svoj identitet putem vapaja za svojim mrtvima - a sve manje za svojim živima. No suprotno raširenom uvjerenju komemoracije žrtava bilo kojeg naroda ne vode ka miru. One neminovno vode u sukob - upravo zato što svaka komemoracija zahtijeva krivca, čak kada krivca nema.

Hrvatska 1945: obezglavljeni narod

Posebno okrutan rat s kojim se suočila Nezavisna Država Hrvatska između 1941. i 1945. završen je u svibnju 1945. sramotnim masakrom u Bleiburgu. (1). Masovna ubojstva civila i vojnika, marševi smrti, koncentracijski logori (2), mučenja i pljačke, sve je stavljeno u pogon kako bi se zgazio hrvatski narod i kako bi se on trajno mogao terorizirati. Budući da su vojno pobijedili (3), komunisti nastoje uništiti hrvatski nacionalizam. U tom cilju moraju brisati ljude koji bi mogli uzeti oružje protiv njih, ali također oni moraju eliminirati "društveno opasne elemente", t.j. građanstvo i njenu intelektualnu i "reakcionarnu" elitu.

Za Tita i njegove ljude, obnavljanje Jugoslavije i konačno instaliranje marksizma-lenjinizma, podrazumijevalo je uništenje svih onih koji bi se jednog dana mogli usprotiviti njihovim planovima (4). Čistka dakle odgovara potrebi: u ime jednog olakog antifašističkog alibija čistka je jasno imala za namjeru da se odsječe glava protivniku.

Jeste li znali da Europska unija nije parlamentarna demokracija? Europska komisija, izvršni organ Unije, ima potpunu vlast nad zakonodavnim procesom... i nitko je praktički ne kontrolira. Enormne ovlasti i bezgraničnu vlast Komisije ponekad se pokušava opravdati konstatacijom da je stanje slično kad je u pitanju bilo koja suvremena vlada. No je li to baš tako?

Ne zaboravite: uvijek kada izvršnu vlast prestane kontrolirati volja naroda - demokracija se pretvara u diktaturu! Upoznajte pravo lice Europske unije. Europska unija nije zastupnička (parlamentarna) demokracija, nego neoliberalna federalna diktatura korporativnih interesa.

Dani sjećanja na žrtve komunizma u Gračanima

Dana 9. svibnja 1945. u Europi je završen Drugi svjetski rat. Svršetkom do tada najvećeg vojnog sukoba u povijesti stari kontinent počinje novu eru u svojem razvoju. Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu doživio najgori mogući scenarij, građanski rat obojan ideološkim predznacima tadašnjih vodećih svjetskih sila. Dan 9. svibnja u Europi se slavi kao Dan pobjede.

Na žalost, hrvatski je narod taj dan, ali i cijeli svibanj 1945. upamtio kao krvavo razdoblje najgore komunističke represije i terora. Osobito je grad Zagreb u svibnju 1945. doživio jedne od najtamnijih trenutaka u svojoj povijesti. Široj javnosti malo su poznati događaji koji su se vrtoglavom brzinom odvijali u hrvatskom glavnom gradu.

Poštovani,

zovem se Krešimir Budiša, student sam diplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Splitu, smjer turizam.

Javljam vam se s molbom, odnosno upitom.

Radim na jednom projektu vezanom za hrvatsku dijasporu za Fakultet, pa sam radio i prikupljanje svih podataka o udrugama Hrvata u dijaspori, gdje sam i pronašao vaš kontakt e-mail.

U sklopu tog projekta na Ekonomskom fakultetu imam istraživanje koje provodim na internetu u kojem treba ispuniti jednu anketu vezanu za promociju turizma RH preko udruga Hrvata u dijaspori.

Donosimo nekoliko zanimljivosti iz knjige admirala Domazeta, koju ćemo predstaviti 15. ovog mjeseca u Badenu - Vidi POZIV

Na kraju otvaramo diskusiju na temu:

Trebaju li Hrvati u Švicarskoj reagirati na presude i kako?

Hrvatski domovinski rat 1991. - 1995. strateški pogled

Regentova 'jadna zemlja'

Hitler, briljantno vođen anglosaksonskom 'nevidijivom rukom' 1939. od Središnje Europe počinje spiralu nasilja i krvi, kakvu svijet do tada nije doživio. Ako je Središnja Europa u ratu, onda se po zakonu spojenih posuda i Balkan, kao njezino prednje dvorište, morao i sam naći u ratnom kovitlacu.

A srpski ZZP genocida nad Hrvatima Hrvatske?

Kako je presudom hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u međunarodno pravni i globalni politički promet pušten hrvatski zajednički zločinački pothvat, u kontekstu raspada Jugoslavije trebalo bi vidjeti koji je zajednički zločinački pothvat Haaško krumpirište namjerno preskočilo, kako bi od neželjene mu hrvatske države preostao samo zajednički zločinački pothvat. Jednoga dana, recimo 2021., netko osobit, poput Tuđmana, morati će reći u Mesićpusićstanu kako je Republika Hrvatska bila "izraz težnje hrvatskoga naroda". Taj će odmah dobiti po glavi palicom čuvara Jugoslavije uz osudu da "veliča NDH i hrvatske zajedničke zločinačke pothvate"! Za vrijeme Tuđmana, Hrvatice i Hrvati, imali smo Hrvatsku. Politike Račana, Tomčića, Mesića, Sanadera, Bebića, Pusićke, Milanovića, Bajića, Kosorove i Josipovića mogu se pohvaliti: Građanke i građani - imamo ZZP. Jedanaest godina napornoga rada urodilo je plodom! Trebalo im je dvostruko više vremena i vanjskih saveznika negoli Tuđmanu da vlastitim snagama uz pomoć Božju obnovi, obrani i oslobodi Hrvatsku.

Kao narod moramo postati misleća kategorija! Pripadamo ljudskoj vrsti koju znanost naziva - homo sapiens! I zato ne dopustimo da politika misli umjesto nas ili da politički odlučuje bez naroda. Svi oni narodi u povijesti svijeta koji su prepustili svoju politiku samo u ruke političara po načelu - o tome brinu političari, u pravilu su od strane takvih političara gurnuti u političku provaliju. Ako želimo opstati kao narod, ako želimo osigurati budućnost svojoj djeci i svim budućim hrvatskihm naraštajima, mi jednostavno moramo reći - ne Europskoj uniji! Ovo je najsudbonosniji momenat u našoj povijesti - ovo je razdjelnica naše opstojnosti ili našeg konačnog ubrzanog nestanka.

Kao prvo, Hrvatska nije ni politički ni gospodarski partner Europakoj Uniji. Od prvog dana postojanja neovisne RH, EU nas nije niti jednoga momenta prihvatila kao ravnoporavnog političkog ili gospodarskog partnera i sugovornika, niti jednim svojim potezom nije pokazala da u političkim pregovorima treba Hrvatsku poštivati i čuvati njeno političko i svako drugo dostojanstvo. (A da posebno ne govorim o njenom ponašanju za vrijeme Domovinskog rata) Već upravo obrnuto - dobili smo od nje toliko packi da ispada da smo najgori narod na svijetu!

Govor fra Miljenka Stojića, franjevca, svećenika, književnika, vicepostulatora postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65-orica subraće i kolumniste HRsvijeta na prosvjednom skupu održanom danas u Zagrebu.

"UKLONIMO KOMUNISTIČKOG DIKTATORA TITA IZ ZAGREBA I HRVATSKE"

Dana 8. svibnja 2011. najavljen je na Proštini, kod Križa, u općini Marčana, veliki narodni skup istarskih SAB-ovaca u povodu 90. obljetnice Proštinske bune, prvog oružanog otpora tada nadolazećem talijanskom fašizmu. Bio je to organizirani otpor i odgovor Hrvata jugoistočne Istre na nasrtaje talijanskih fašističkih skvadrona koji su maltretirali hrvatske seljake na tom području samo zato jer nisu bili Talijani. Vlast koja još nije bila fašistička tolerirala je šovinističko i barbarsko nasilje nad Hrvatima toga kraja koje je na koncu eskaliralo njihovom pobunom 1921. godine. Predvodnik tog prije svega nacionalnog pokreta otpora je bio, tada mladi student povijesti i filozofije, Ante Ciliga.

Milorad Pupovac je lažljivac, što znači i zločinac

U Veljunu, na dan srbskog Đurđev dana, Milorad Pupovac je opet 6. svibnja 2011. komemorirao laži o ustaškim žrtava, laži o broju žrtava u kosturnici, koja je na lažnome mjestu i na lažni datum, a pritom je zatajio i obezčastio nevine hrvatske žrtve, koje su počinili u osvit Đurđev dana 5/6. svibnja 1941. srbski veljunski četnici.

Da sam kojim slučajem bio u Slunju, kao što sam bio 2001. spriječio bih tu svestrano lažnu četničku komemoraciju ili točnije rečeno Pupovčevo orgijanje, kojemu je jedina svrha, da prikazuje kako su ustaše (Hrvati!) ubijali "nevine" Srbe. Tada sam s domobranskim veteranima iz Slunja, Duga Rese i Karlovca podpomognut od Hrvatskih branitelja rastjerao oko 1.500 srbskih četnika i četnikoida, koje je četnikoid Milorad Pupovac s komunističkim zločincem Josipom Boljkovcem okupio u Veljunu iz Hrvatske, iz BiH i čak iz Vojvodine i Srbije.

Nakon što smo u prošlome broju objavili pjesme "Laž o Bosni" i "Podivljala pamet" gospodina Ilije Ice Blaževića, stigla nam je njegova knjiga poezije. Zahvalili smo se i zamolili za razgovor.

Prije svega se želimo zahvaliti na knjizi poezije "Šta sam - tko sam", koju smo sa zanimanjem pročitali. Poželjeli smo saznati o Vama više nego što otkrivaju one tri rečenice na poleđini knjige. Biste li nam otkrili kada ste rođeni, što Vas je dovelo u Švicarsku i kada, imate li obitelj, roditelje, suprugu, djecu, što radite, koji su Vaši hobiji? Naravno, samo ako nismo previše indiskretni.

Obično kolićina teksta o piscu i otkriva njegov životni put, tako i moj, kako ste sami rekli, sažet u tri rečenice. Teško bi se tu moglo nešto više napisati, a da čovjek ne izgubi objektivnost i prepusti se onom valu osjećaja što nosi no-stalgija, želje, snovi.. Jer svi smo mi iščupani iz nekog vremena u tim našim mladalačkim snovima, koji su puni raznih planova, ciljeva, želja. Tako se i moj životni put stvarno nalazio na relaciji kuća - škola - igralište. Rođen sam 03.03.1963. godine u jednom beznačajnom zapećku ovog globalnog svijeta, ali toplom i prijatnom zapećku. Među prijateljima uveliko vodimo raspravu oko starosti sela tako i naziva. Jer, izvorno ime koje se još zadržalo u narodu kao Jošava i to Gornja (jer postoji i Donja), dok je u dokumentaciji naziv sela Potočani 2. Kako sam oduvijek pristalica oprečnih zakona (znate ono: kao loš plivač, kad se pokušavaš održati na površini - ti toneš, a ako se pustiš - ostaješ na površini), tako i ja vođen željom zdrave i smiješne polemike navodim mjesto rođenja ovako ili onako.

Kako bi lijepi poetski uradci koje dobivamo za objavu u Društvenim obavijestima, bili dostupni širem krugu zainteresiranih, odlučili smo im dati mjesto i na našem portalu. Potražite ih u rubrici

"Knjige".

Ilija Ico Blažević

Ovo je pjesma o jednom dobričini koji je bio veći od mnogih onih koji misle da je veličina u kućama, autima, debelim zlatnim lancima i kamarom novaca.

Radi se o nemilom događaju koji se dogodio u mome selu prie par dana. Siromah, poslije tragične smrti svoje kćerke prošle godine, usred svoga siromaštva i neimaštine, nije mogao gledati svoje preostalo dvoje djece, a da im on kao otac ne pruži kakav takav život. Nije imao veliku podršku svoje žene, jer je i sama ograničenih mogućnosti.

Neiskvaren, dobar do srži, nije vidio izlaza iz svoje situacije, te si je oduzeo život vješanjem u vočnjaku u društvu svojih pčela koje su mu čitav život bile ne sao izvor prihoda, nego do posljednjeg daha i najbolji prijatelji.

Donosimo nekoliko zanimljivosti iz knjige admirala Domazeta, koju ćemo predstaviti 15. ovog mjeseca u Badenu - Vidi POZIV

Na kraju otvaramo diskusiju na temu:

Trebaju li Hrvati u Švicarskoj reagirati na presude i kako?

Hrvatski domovinski rat 1991. - 1995. strateški pogled

Treće poglavlje

Prije negoli će vrh Jugoslavenske narodne armije otvoreno izići na političku pozornicu i sudbinu Jugoslavije krojiti po svojim mjerilima, jer ni sam nije vjerovao u zajedničku jugoslavensku državu, morat će se prirediti izvanredne prilike, kao operatora za provedbu puzajućega državnog udara.

IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA U HAAGU

Što će poduzeti Hrvatska, kao moguća članica EU, ako većina zemalja članica ili čak samo one najutjecajnije zatraže od nas da naše povjesnice - barem one školske - uskladimo s (haaškom) istinom? Hoćemo li trajno imati dva udžbenika za društvene predmete: jedne za hrvatsku, druge za srpsku djecu? Ili samo ove druge?

Nakaznost EU se izvanredno reflektira na dramatičnoj situaciji koju doživljava Italija u zadnjih nekoliko mjeseci od prevrata u Tunisu i početka rata koalicije protiv Libije. Na talijanske obale, a posebno na otok Lampeduzu svakodnevno pristižu stotine, pa i tisuće izbjeglica potpuno trošnim lađama koje se pri ulasku u sicilijanski tjesnac raspadaju. U jednom trenutku otok Lampeduza, inaće izvanredna turistička odrednica koji ima oko 5000 stanovnika, je imao preko 7000 izbjeglica.

Otok je postao slika bjede i nesreće, ali i otpada i općeg nereda. Stanovncici Lampeduze su zatražili od vlade smjesta hitne mjere za raseljavanje izbjeglica, jer je broj veći od broja stanovnika postao sigurnosni i zdravstveni problem, ali i problem javnog reda i mira.

Hrvatski narode, probudi se i osvijesti se!

Nemoj kroz ove judaističke političare dozvotiti reprizu svoje mukotrpme povijesti od 1102.-1991., odnosno do 1995. godine!

Ako ovi korumpirani i labavi crvenouprljani hrvatski političari imaju i trunak hrvatskog osjećaja u svojim savjestima, onda će bez izbora i čekanja predati vlast u Hrvatskoj mladom Hrvatskom pokoljenju i Hrvatskim braniteljima, koji su sa svojim životima i sa svojom junačkom borbom oslobodili i uspostavili ovu državu Hrvatsku, koju ovi bezdušni političari rastaču.

Hrvatska braćo i sestre!

Proslavili smo, i trebali smo proslaviti, Deseti Travnja. Danas je Prvi Svibnja, ili, kako ga se sjećamo iz vremena jugotamnice naroda, takozvani "prvi maj". Nije li on blagdan, nije li on sinonim pokojnoga marksističkog komunizma, njegove demagogije i razbijanja naroda na suprotstavljene klase? Nije li, za razliku od nacionalnoga Desetog Travnja, to ipak internacionalni, nadnacionalni i protunarodni dan, kojega se bolje ne prisjećati?

Gdje je nestala demokracija? Je li ona ikada uopće i postojala na ovim prostorima? Milanović i Kosorica, iza zatvorenih vrata, raspravljaju i dogovaraju promjenu ustava. Tema koja, u svim društvima koja za sebe drže da su demokratska, mora proći sve razine javne rasprave prije donošenja, u lijepoj našoj se tretira u najmanju ruku zavjerenički. Zašto bi se akteri te rabote, Zoki i Jadranka, uopće skrivali i od koga? Odgovori su bolno jasni i jednostavni. Od koga - od hrvatskih građana. Zašto - jer rade mimo volje istih tih građana i za tu rabotu nemaju niti mogu imati njihovu podršku.

Hrvatski Sabor ponovno izgleda onako kako je izgledao do 1990.

Postovani i dragi prijatelji, rado bismo vas obavijestili da od 29. 4. do 6. 5. 2011. "Krug za trg" ima stand na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Do sada je podijeljeno više tisuća komada promotivnog materijala. Bit će nam veoma drago ako biste navratili nađete li se u blizini. Srdačno Vas pozdravljam, Maja Runje (Krug za trg).

KRUG ZA TRG

Građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora maršala Tita

UKLONIMO KOMUNISTIČKOG DIKTATORA TITA IZ ZAGREBA I HRVATSKE

u subotu, 7. svibnja 2011. u 11.00 sati pred Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu!

Uz haaški "trijumf Srbije", odnosno "trijumf izdaje"

Simbolično razapinjanje "junačke zemlje mile" i dalje traje, jer zavidnici se i bogolomnici iz reda regionalnih i globalnih "starješina", moćno moderirani upravljačkom "antirimskom strukturom", ne mire s hrvatskom slobodom i državnom nezavisnošću, osovljenom na petrovskoj stijeni, obranjenom u znamenu križa, i blagoslovljenom rječitom, i čudotvornom, potporom našega Wojtyle, Pape tisućljeća, S.B.Ivana Pavla II. Poznata hrvatska crta naivnosti, s jedne strane, i stigma "Zvonimirove kletve" i izdajstva, s druge, koristile su onima nedobronamjernima, antieuropejskim gospodarima Europe koji su, ne samo zanemarivali istinu i prezirali Hrvate, već su, povrh svega, savršeno zaštitili srpski naci(onalsocijali)zam i minihitlera Slobu Miloševića od pravednoga suda i presuda poput onih kojima je u Nürnbergu bila zapečaćena sudbina nacističke Njemačke.

Radikalni srpski napadački nacrti i planovi, kao Garašaninovo "Načertanije", Karadžićevo "Srbi svi i svuda", Stojanovićevo "Do istrage vaše ili naše", poslovnik i Ustav srpske organizacije "Ujedinjenje ili smrt" iz 1911. (sa svesrpskim ciljem ujedinjenja "srpskih pokrajina"u jedinstvenu Srbiju: "Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Stare Srbije i Makedonije, Hrvatske, Slavonije i Srijema, Vojvodine, Primorja"-čl.7.),

Hrvatska je društvo neznanja

Prvostupanjskom presudom trojici hrvatskih generala u Hagu započeo je proces suočavanja hrvatskih građana s cjelovitom istinom i dijelovima istine o hrvatskom društvu i hrvatskoj državi. Budući je ta istina krivotvorena u iznimno velikim razmjerima i dimenzijama, suočavanje s istinom bit će iznimno složeno, dugotrajno, iznenađujuće i bolno. Nažalost, brojne ranije i manje bolne prigode za suočavanje s istinom smo propustili, te smo došli do ove teške razine s koje tek počinjemo. U tome smislu, pored svih golemih šteta, može se tražiti i tračak korisnosti u prvostupanjskoj haškoj presudi.

Prastara je i općevažeća izreka: "Znanje je moć". Ta se jednostavna istina temelji na dubokoj mudrosti teoretskih promišljanja najvećih umova ljudske civilizacije, kao i na mnogobrojnim praktičnim iskustvima iz povijesti ljudske civilizacije. Sukladno tome nastala je i izreka koja kaže: "Najveća laž je ona laž koja se predstavlja kao istina."

Obje izreke je nužno imati u vidu, ako se želi početi suočavati sa sadašnjom situacijom u Hrvatskoj. Naime, hrvatsko društvo se stoljećima držalo u neznanju, s osnovnim ciljem da moć u Hrvatskoj ostvaruju izvanhrvatski i protuhrvatski interesi.

Poštovani

Danas kada se obilježava 16 godina od akcije "Bljesak" u čast svim braniteljima napisala sam stihove:

PONOSNI NA BLJESAK

Drage Hrvatice i Hrvati!

Kao što bi trebalo biti poznato, danas, 29. travnja, je 8. godišnjica smrti stožernog generala Hrvatske vojske Janka Bobetka, a također istoga datuma i 4. obljetnica smrti predsjednika SDP-a Ivice Račana.

Dobro se sjećamo da između ova dva života, posebno vezano na smrt generala Bobetka, postoje i značajne uzročno-posljedične korelacije.