Ako je sudac Orie vrhunski pravnik, onda je Šešelj za njega sveučilišni profesor!

Ljudi me da obrana nije bar jednom pokazala zube Orieu i pokazala procesno nepovjerenje prema sudskome vijeću pa bi se možda ponovio slučaj Šečelj. Srpski ratni zločinac nije trpio Oriev lažni elitizam i arogantnu superiornost tako da j na kraju naš vrhunski pravnik morao osustati os Šešeljeva postupka i prepustiti ga drugome sucu. Ali za takvo što treba imati "muda".

Evo, dočekali smo hrvatski Dan D! Dočekali smo udruženi zločinački podhvat Haaškog tužiteljstva i Haškoga suda! Hrvatski optimisti pokazali su se kao loše obaviješteni pesimisti. Zapad na čelu s Britanijom i Nizozemskom još nas je jednom gurnuo niz stube. Nakon ovakve sramotne presude hrvatski kmetski mentalitet opet je isplivao na površinu. Tisak, radio i TV postaje pozivaju na dostojanstvo i mir, boje se eventualnih ekscesa koji bi mogli dignuti tlak EU-svetim kravama. Kao da mi njih muzemo, a ne oni nas.

Povodom mog razgovora s g. Davorom Dijanovićem objavljenim na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća bilo je puno komentara i na samom Portalu i poslanih meni osobno. Posebno me se dojmio jedan komentar koji je na Portalu objavljen s potpisom "Verbum". Poslao sam ga na niz adresa i reakcije su bili slične mojoj.

Prije nekoliko dana o haškim presudama održana je tribina (Tribine grada Zagreba) s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem. Dr. Tomac je spomenuo kako sam ja mnogo prije svih drugih rekao da je Sud u Haagu - ZLOČINAČKI SUD - i kako su presude u Haagu pokazale kako je to istina!

Ta konstatacija dr. Tomca samo potvrđuje kako je točan i naslov teksta koji sam objavio na Portalu HKV-a kada sam doznao za presudu:

"Civilizirani" svijet presudio sam sebi!

Predstavljanje knjiga

održat će se u Hotelu Regent Esplanade,

u srijedu 01. lipnja 2011. g. u 16:00 sati

O knjigama generala i intelektualca Slobodana Praljka govorit će novinarka Višnja Starešina, admiral Davorin Domazet-Lošo, dr. sc. Ivan Lučić i prof. dr. sc. Mladen Ančić.

Prezentaciju će moderirati dr. sc. Miroslav Međimorec.

Svojim dolaskom na promociju podržite ovaj izniman ljudski i intelektualan napor i pomognite popularizaciji ovih vrijednih knjiga-dokumenata. Bit će to vaš doprinos borbi Hrvatske da istinom i činjenicama obrani svoju pravednu borbu za slobodu i neovisnost.

Laschiate ogni speranza voi che entrate! (Okanite se svake nade vi koji ulazite!)

Da je ulazak Hrvatske u Europsku Unijiu - kupnja mačka u vreći od strane Hrvatske, ta je tvrdnja bez iti najmanje sumnje istinita. Za to se je potrudila naša politika svojom pregovaračkom tajnovitošću. Ni sama hrvatska politika ne zna što je sve i kako je sve izugovarala, što je indirektno potvrdio i predsjednik Sabora RH Luka Bebić, a kamoli da to zna i sav narod - što je sve natrpano na ta kola sa klimavim kotačima.

Cijena kupnje tog "mačka u vreći" je pregolema, gotovo sigurno ta cijena je - neizvjesna budućnost hrvatskih nadolazećih naraštaja. Cijena te kupnje je i uopće velika upitnost - daljnjeg opstanka hrvatskog naroda, sudbine njegove države koju je tek - nakon skoro tisuću godina ponovno i tako skupo dosanjao.

A sad je političari tako hladnokrvno utapaju u zamućenom jezeru od pet stotina milijuna ljudi.

Lazarevo ili lažarevo - ne, nego hrvatski Kukujevci!

Prije agresije na Hrvatsku, 1991. u Kukujevcima je živilo 89,07 % Hrvata.

Prvi put se u povijesti Kukujevci spominje pod imenom Kukej 1275. godine. Kasnije je zabilježen i naziv Kukurkudhel. U jednoj povelji mađarskog kralja Matije Korvina iz 1484. također je spomenuto ime mjesta.

Već u srednjem vijeku se zna da je selo većinom katoličko. 1736. godine, Kukujevci su jedno od 14 čistohrvatskih naselja u Srijemu. Krajem 19. stoljeća u selo se doseljavaju Nijemci. U to doba su Kukujevci imali 1483 stanovnika. Po popisu iz 1910. godine, broj stanovnika se povećao na 2287.

Do početka Domovinskog rata, selo je imalo svega 1 % srpskog pravoslavnog življa, dok se taj odnos sada okrenuo, pa toliko sada ima katolika.

Nazor: Da su Gotovona i Markač ratni zločinci, Srbi bi doživjeli stradanje srebreničkih razmjera! Da je hrvatsko vodstvo zaista planiralo 'zločinački pothvat', gubitci protivničke strane tijekom Oluje i stradanja civila bili bi višestruko veći, u najmanju ruku srebreničkih razmjera. Žalosno je da su te činjenice svjesni više zapovjednici srpskih snaga u Oluji nego sudbeno vijeće i pojedinci u hrvatskoj koji se gotovo svakodnevno pojavljuju u medijima.

U povodu haaških presuda generalima Gotovini i Markaču, iznošenja podataka u obrazloženju presude o prekomjernom granatiranju kao prinosu etničkome 'čišćenju', broju ubijenih civila te uništenih domova i naselja, razgovarali smo s ravnateljem Memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata povjesničarom Antom Nazorom.

Modernizacija ili propast!

Hrvatska, njezina javnost, ali i obrambeni sustav u cjelini, posljednjih godina izričito voli obljetnice. Posebno one iole okrugle, poput današnjih 20 godina od prvoga postrojavanja Zbora narodne garde, u Zagrebu, na nogometnome stadionu u Kranjčevićevoj.

Mirnodobska repriza ideje Napoleona, Hitlera i Staljina

Europska Unija je za sada još nepodpuno ostvarenje ideje Napoleona, Hitlera i Staljina. Ova trojica umobolnih manijaka htjeli su svaki u svoje vrijeme ostvariti gospodarenje Europom, čak više od nje snagom oružja i tehnikom genocida, podjarmljivanja nad svima nepodobnima i neposlušnicima.

Gospoda iz čelnih država Europske Unije, ujedno njeni utemeljitelji imaju isti cilj, zagospodariti čitavom Europom i susjedstvom, ali ne oružjem i brutalnostima, nego taktikom globalizacije, trgovine, bankarstva i novim, najsuvremenijim metodama podjarmljivanja manjih pa i većih naroda naroda Europe.

Već na prvi pogled lako je prepoznati te nove gospodare Europe kroz vladajuće države Europske Unije, a te su Njemačka i Francuska. Uz njih se na nekim poljima kočeperi Velika Britanija s golemim kolonijalnim iskustvom, Italija i Nizozemska, a svi ostali, oko dvadesetak malih pa i neki veći narodi su "ravnopravni" podanici svedeni na pravo besposlenosti i zaduživanja.

Skandalozno je što ni 20 godina nakon silaska komunizma s vlasti nema političke volje da se razotkrije istina. Točno je da Papa dolazi na Trg maršala Tita, ali on dolazi u Hrvatsku ovakvu kakva jest. Komunistički mentalitet još je živ i žilav. Daleko smo od prave demokracije

urednik Glasa koncila Ivan Miklenić

Kolumne don Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa Koncila, u posljednje su vrijeme među najkomentiranijim, ali i najnapadanijim. Svaki tjedan mediji ih uredno seciraju i vade iz konteksta naj zanimljivije stavke njegovih komentara. Rođen je u Trnovcu Desinićkom 1954. godine, za svečenika je zaređen 1980. u Zagrebu, od 2000. je kanonik, a od 2002. arhišakon Zagorskog arhiđakonata u Zagrebačkoj nadbiskupiji, te od 2010. monsinjor.

Od 1979. godine radi kao novinar, a od 1990. urednikje Glasa Koncila. Autor je brojnih izvještaja, reportaža, intervjua, komentara i drugih članaka u Glasu Koncila i drugim publikacijama, 'uredio je više knjiga i zbornika. Objavio je knjige 'Vjera, objava i covjek' (1999.) i 'Isus za čovjeka' (2000.).

Pokret Hrvatski rast - Hrast organizira prvu masovnu javnu akciju upoznavanje građana s Hrastom od subote 28. svibnja do ponedjeljka 30. svibnja 2011. u više gradova u svim krajevima Hrvatske, od Umaga do Iloka i od Murskog Središća do Dubrovnika. Akcije će u raznim gradovima biti u subotu i nedjelju od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te u ponedjeljak od 17 do 20 sati.

KADA OBZOR NEMA BOJE
(predugo smo šutjeli..)

O, Hrvatska, opet na stupu krivnje visiš,
Tuđinskom rukom nepravde pribijena
zbog rana koje dva desetljeća vidaš,
zbog tog što si gorjela, zato što si rušena.
I dok se oporavljaš od bolnih udaraca,
u otvorenu si ranu opet ubodena.

Kada bi se bilo koji katolički svećenik uključio u aktivnu politiku i izjavio da očekuje dva saborska mandata, mediji bi ga raščerečili, s pravom. K tome, i crkveni zakoni to izričito brane.

No kada to učini don Ivan Grubišić, milozvučno splitsko nevinašce i teološki žigolo, onda on postaje "heroj ulice", medija, borac protiv crkvenog i političkog licemjerja. Čim taj pop buntovnik, zapravo govorni automat koji desetljećima vrti nekoliko populističkih fora u svrhu samopromocije, zucne o politici, pune su ga novine. Afirmativno, dakako.

Sitni feudalac

No nitko se nije pozabavio ozbiljnom analizom te vječne žrtve crkvenih struktura debelog novčanika i sjajnog kleričkog i medijskog statusa. Ta žrtva pokvarenih biskupa, feudalaca, kako ih od milja časti, i sam je sitni feudalac.

Ovih je dana u Zagrebu i u još nekim hrvatskim gradovima započelo prikupIjanje potpisa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama rata na području SFRJ (REKOM). Potpisi će se prikupljati u svih 6 država nastalih raspadom Jugoslavije. Cilj je prikupiti milijun potpisa do 6. lipnja 2011., a onda s tom fascinantnom brojkom doći u parlamente novonastalih država koji bi trebali donijeti zaključke o osnivanju REKOM-a. Tri su nevladine udruge kqje su nositelji ove podvale sa dalekosežnim posljedicama, a to su beogradski Fond za humanitamo pravo (FHP), zagrebačka Documenta i sarajevski Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC). Inicijativa za osnivanje REKOM-a potekla je 9. svibnja 2008. u Podgorici na regionalnim konzultacijama, a kao uzor uzeli su južnoafričko povjerenstvo za pomirenje.

Prvo hodočašće hrvatskih studenata u svetište Majke Božje Bistričke

U nedjelju 8. svibnja održano je 1. hodočašće hrvatskih studenata u svetište Majke Božje Bistričke koje je priredilo četrnaest studentskih zavičajnih udruga, na inicijativu Udruge zagorskih studenata. Hodočašće je posvećeno hrvatskim generalima u Haagu, Gotovini i Markaču.
Misno slavlje predvodio je studentski kapelan don Damir Stojić. Liturgijsko pjevanje izvodio je akademski zbor Palma pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera, profesora na Muzičkoj akademiji te uz orguljsku pratnju studentice na Muzičkoj akademiji Urse Vukman, a solo je pjevala studentica Muzičke akademije, sopran Marta Musap.

U zadnje vrijeme izbacuju se demagoške sintagme, posebno nakon presude Gotovini i društvu, o potrebi suočavanja Hrvata s prošlošću.

Kao da se radi o milijunima maloumnih tuka koji ne znaju što se događalo, pa ih Vesna Teršelič, ili netko drugi od mnoštva antiratnih profitera zamotanih u humano ili humanitarno ruho, a zapravo produžetaka sasvim određene jugosferske politike, treba podučiti.

Žrtve rata u toj su raboti sekundarne. Bitno je suočiti priglupi neinformirani hrvatski puk s prošlošću, e da bi se lakše 'proturila' tzv. politika pomirenja.

15. svibnja 2011. u Badenu

admiral Davor Domazet Lošo gost Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

Glavni urednik Društvenih obavijesti, Osvin Gaupp, u nekoliko je uvodnih riječi pozdravio posjetitelje nedavnog književnog susreta, tradicionalnih priredaba HKZ na kojima predstavljamo knjige domoljubnog karaktera koje se u Hrvatskoj gotovo ni ne spominju. Imali smo sreću da nas je svojim dolaskom počastio naš admiral Davor Domazet Lošo sa svojom najnovijom knjigom 'Hrvatski domovinski rat 1991.-1995. - strateški pogled'.

Organizaciju ovoga puta nismo napravili sasvim sami, nego nam je u tome pomogao gospdin Branko Dilberović, koji je predstavljanje knjige organizirao u Njemačkoj i bio spreman domovinske goste dovesti i nama u Švicarsku.

Gospodin Gaupp je, zbog duljine izlaganja admirala Domazeta i ograničenog vremena, znatno skratio predviđeni uvodni dio, a odustali smo i od najavljene diskusije po pitanju 'Trebaju li Hrvati u Švicarskoj reagirati na presude i kako'.

Gromoglasno recimo NE svome nestanku!

Vukovarski branitelj je došao s hrvatskom zastavom prošetati po Markovu trgu, ali policija stacionirana na trgu mu je to onemogućila uz gromoglasan smijeh.

Nameće se pitanje: Tko je u uniformama hrvatske policije? Po ponašanju bi prije rekao da su oni drugi (četnici) protiv kojih smo se borili, jer kada vidim što rade hrvatska predsjednica, vlada i sabor, ne bi me iznenadilo da je predsjednica povukla svu mušku obitelj s očeve strane?

Problem je slijedeći: kada se vjernici organiziraju kako bi nešto poduzeli, onda ih s vrha blokiraju, a sam vrh očito ne želi ništa poduzeti. Book misli kako bi se vjernici svakako trebali više angažirati u: politici, ekonomiji, školstvu, Crkvi... bez obzira na one kojima angažman vjernika očito smeta!

Ovih je dana kružio e-mail s obavijesti i zamolbom da se jave vjernici koji bi htjeli ispred crkava sudjelovati u sakupljanju potpisa koji bi se poslali Gradskoj skupštini uz zahtjev da se ukloni masonska piramida postavljena u Zagrebu, pored dvorane Lisinski i Gradske skupštine, te da se na njezino mjesto stavi kip pape Ivana Pavla II. U potpisu je stajao fra Smiljan Dragan Kožul, duhovni ravnatelj "Pokreta krunice za obraćenje i mir" koja broji sto tisuća članova.

Ne treba nam ni komunizma ni fašizma

Hrvatska ne treba arenu komunizma ni antikomunizma; niti fašizma ni predsjednika komunističkog antifašizma. Hrvatska treba postati i biti zemlja znanosti, napretka i zadovoljstva, a ne zemlja sukoba megazločinačkih ideologija komunizma i fašizma. To su zločinstva prošlosti, kojima niti imena ne treba spominjati, a pojavne tragove valja brisati. Za tu ulogu imamo policiju, njoj pripadajuće sigurnosne službe i pravosuđe pa nam nije potrebno komunističko antifašističko predsjedništvo najvećeg pokvarenjaka u Hrvatskoj, Stjepana Mesića. On je pokvarenjak odjeven u sve zakulisnosti pa ga ne može pročitati obični i politički Hrvatski narod niti ga znadu kao takvoga izvrgnuti ruglu hrvatski tragikomičari. Trebao bi se roditi jedan Shakespeare, Moliere ili Marin Držić i sva trojica bi imala dovoljno posla na tragikomedijama s komunističkim antifašističkim predsjednikom Stjepanom Mesićem. On je istovremeno komunist i vrhovni zapovjednik fašističke i komu nističke JNA, koja je rušila Hrvatsku, zatim je stranački dizident, ljubimac Den Haaga, dvomandatski predsjednik Hrvatske, koju je rušio i sada je predsjednik komunističke antifašističke kamarile, koja parazitira na hrvatskome državnom proračunu...

Ovu smo poruku primili prije 6 dana i odvagivali razloge za i protiv njene objave.

Riječ je o vrlo šokantnom filmu kojeg je teško gledati. On pokazuje nepatvorenu istinu o legaliziranim, ali svejedno okrutnim ubojstvima nemoćnih.

Na kraju filma stoji poruka: Ako i samo jedna osoba promijeni stav o pobačaju, film je ispunio cilj. Ista motivacija vodi i nas.

EMIGRANTI, A NE AUSTRALCI, TREBAJU SE PRILAGODITI

I to je to, bilo da vam odgovara ili ne. Sit sam toga da se ova nacija zabrinjava jesmo li možda uvrijedili neke individue ili njihovu kulturu. Od terorističkog napada u Baliju do danas, svjedoci smo vala patriotizma kod većine Australaca.

Ova je kultura izgrađena tijekom dvijesto i više godina muka, truda i pobjeda milijuna muškaraca i žena u potrazi za slobodom. Govorimo pretežno engleski, a ne španjolski, libanonski, arapski, kineski, japanski, ili bilo koji drugi jezik. Što znači, ako želite biti dio ovog društva, naučite naš jezik!

Kada je Mesić postao predsjednik države, nastojao je diskreditacijom Tuđmana obraniti svoje ranije krivokletstvo i lažno svjedočenje u Haagu i zato je cijeli svoj kabinet stavio u službu tužiteljstva Haaškoga suda kako bi pronalazili kakve takve dokaze koji bi potvrdili njegove optužbe i koji bi omogućili da se donese drastična presuda hrvatskim generalima i Tuđmanu i da se Domovinski rat pretvori u zločinački pothvat.

Uz 300-tu obljetnicu rođenja u Dubrovniku, 18. svibnja - Milano 15. veljače 1787.

Kad pišemo o hrvatskim velikanima treba predstaviti njihovu radnu biografiju i hrvatsku naciju, ali i odnos nasljednih pokoljenja prema njemu, napose tuđinskih, koji ga prisvajaju, da bi u svoj mozaik ugradili jedan ukradeni svjetli kamenčić. Upravo takova pohlepna otimačina prati jednog od najvećih mislilaca i znanstvenika svih istaknutih dimenzija i dometa, Hrvata iz Dubrovnika Rugiera Josipa Boškovića.

Članak, koji slijedi u znak 300. obljetnice rođenaja Rugiera Josipa Boškovića, u Dubrovniku sastavljen je iz osobnog znanja člankopisca, iz stranih i iz hrvatskih izvora, pretežito iz: Vladimir Bazala, Hrvatska znanstvena baština, Nakladni Zavod MH Zagreb 1978. i Hrvatski latinisti, Pet stoljeća hrvatske književnosti (II, 3), Zora Zagreb, 1970.

HRVATSKA JE KRIVA za njegovu sudbinu

Taj kretenski mazohizam hrvatskih vlastodržaca i ropska podčinjenost dodatno su pojačani uvredama koje su izrekli Peter Galbraith da nema na svijetu druge zemlje osim Hrvatske zemlje koja bi stranome sudu izručila svoja dva pobjednička generala, i britanskoga političkoga ekscentrika Denisa MacShanea da je Gotovina kao nacist, da je izdao svoj narod.

Moralno je sablažnjivo što su neki od tih domaćih političara, uključujući Račana, Šeksa i druge, još i za vrijeme optužnica i sada nakon presude, izjavijivali da su optužbe protiv Gotovine laži i besmislice i da je u tome smislu Gotovina nevin.

Govor Tomislava Karamarka, ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske

Izaslanika Vlade RH i predsjednice Vlade gđe Jadranke Kosor

Poštovane gospođe i gospodo,

Poštovani gospodine izaslaniče predsjednika Republike Hrvatske,

poštovani gospodine izaslaniče predsjednika Hrvatskog sabora,

poštovani zastupnici Hrvatskog Sabora,

predstavnici državnih tijela i institucija Republike Hrvatske, hrvatskoga naroda iz Bosne i Hercegovine, članovi Počasnog bleiburškog voda i svih nazočnih udruga, Oče Biskupe,

svi poštovani pojedinci iz Domovine i svijeta

dragi prijatelji,

Propovijed križevačkoga biskupa Nikole Kekića

Braćo i sestre u Kristu, još smo u uskrsnom ozračju. Stoga kličem Isusovim pozdravom: Mir vama!

Bleiburg - bila je to velika nesreća! Bol koja je potresla ne samo hrvatski narod i koje bolno sjećanje još traje, okuplja nas i potiče na razmišljanje. Uspomena se odnosi zapravo na sve žrtve onoga vremena, na sve logore, mučilišta i gubilišta. Bleiburg je na svoj način postao znakom svih tih patnji, jer ovdje je bilo moguće okupljati se i u doba kad drugdje u domovini to nije bilo moguće.

Veliki oglas "Zašto u Europsku uniju?", što ga je u hrvatskim novinama objavilo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, nalik je na propagandne političke tekstove iz doba komunizma.

Europska unija i budućnost Hrvatske u njezinu članstvu idealiziraju se na isti način na koji se idealizirao život u socijalizmu u vrijeme proslava 1. maja ili 29. novembra. Što to hoće reći?

Politička propaganda ista je u svim sustavima i u svim zemljama svijeta i uvijek služi opravdavanju nauma političkih elita. Što nekomu tko se ne može zaposliti, tko je posao izgubio, tko radi i ne prima plaću ili prima minimalac znači rečenica: "Hrvatski radnici imat će visoke standarde zaštite i socijalne pravednosti u najvećem socijalnom tržišnom gospodarstvu na svijetu."

Znači mu - laž. Laž utoliko što će radnicima, kad uđemo u EU, biti kao i sada jer će ostati sadašnji zakoni, sadašnje tvrtke i njihovo poslovanje.

Ako o nekom čovjeku govore samo vrlo lijepo ili vrlo ružno, mora da je riječ o izuzetnom čovjeku koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Izuzetnom bilo po dobru, bilo po zlu. U takvom slučaju dovoljno je poslušati tko toga čovjeka hvali, a tko ga kudi - pa će biti jasno i kakav je čovjek uistinu.

Gojka Šuška i trinaest godina nakon njegove smrti intenzivno mrze tipovi poput, recimo, Josipa Boljkovca, notornog udbaša kojega se ozbiljno sumnjiči za izravne egzekucije ljudi nakon II. svjetskog rata. A slave ga hrvatski branitelji, od običnih vojnika do visokih časnika. Meni je samo to dovoljno, čak i kada ne bih znao kolika je Šuškova uloga u stvaranju hrvatske države, da ga smatram jednim od hrvatskih velikana i čovjekom dostojnim poštovanja.

Bio sam na komemoraciji trinaeste obljetnice Šuškove smrti u Hrvatskom slovu. Slušajući prisjećanja na pokojnog ministra Šuška njegovih prijatelja i suboraca Ante Belje, Miroslava Međimurca i generala Krešimira Ćosića, zapitao sam se zašto uvijek mora biti tako da se mi svojih velikana prisjećamo u iznajmljenim prostorijama na rubu grada dok se u ložama reprezentativnih ustanova u centru bane kojekakvi, da ne kažem kakvi!?

Osvrćući se na boravak u Washingtonu, Josipović piše kako je bio impresioniran i odnosom prema vlastitoj povijesti, posebno prema onima koji su za dobro društva i zajednice položili živote.

Predsjednik Ivo Josipović u svom je 'Američkom dnevniku', objavljenom u Vjesniku 10.5.2011., napisao:

'Svečana, formalna i ozbiljna ceremonija polaganja vijenca na Spomen-groblju Arlingtonu intenzivno me podsjeća na nepostojanje slične ceremonije i sličnoga mjesta u Zagrebu. Volio bih kad bismo se i mi u Hrvatskoj prema onima koji su žrtvovali svoje živote za dobrobit zajednice odnosili s takvim poštovanjem'.

Ocjenjuje kako je žalosno, i za to ne može biti opravdanja, da u glavnom gradu zemlje koja je svoju opstojnost tek prije petnaest-dvadeset godina potvrdila obrambenim ratom, ne postoji dostojno spomen-obilježje palima za slobodu, pred kojim bismo mi i strani državnici polagali vijenac odajući tako poštovanje nama, našoj uspomeni, našoj legitimnoj i legalnoj borbi za opstanak.

RAČANOVA UDOVICA ZATAJILA PRODAJU NEKRETNINE SABORSKOM POVJERENSTVU

Dijana Pleština američku kuću prodala je na jesen 2002. godine za 116.000 dolara, ali taj iznos nikad nije prijavljen u imovinskoj kartici pokojnog hrvatskog premijera * Protiv nje je pokrenuta i novčana tužba u Ohaju zato što je bila jamac za studentski kredit  * Njezinog posinka Ivana Račana preko registra izgubljene imovine traži Ohio Bell telefonska kompanija

Gradić Wooster u Ohio sjedište je istoimenog koledža. Na njemu je do 2001. godine na Katedri za komparativnu politologiju predavala Dijana Maria Pleština, udovica hrvatskog premijera Ivice Račan. Njihov je brak osam godina bio transkontinentalan. Pleština je živjela u Americi sve dok Račan nije postao premijer 2000. godine.