Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ADMIRAL DAVOR DOMAZET-LOŠO U ŠVICARSKOJ SAMO NA JEDNOM MJESTU - U BADENU      (28.04.2011.)

Poziv na predstavljanje knjige

HRVATSKI DOMOVINSKI RAT
1991. - 1995. - strateški pregled

nedjelja, 15.05.2011./17.00 sati, Grand Casino Baden, dvorana Au Premier 1,
Haselstrasse 2, CH-5400 Baden

Glavni urednik Društvenih obavijesti, Osvin Gaupp, pozdraviti će goste iz domovine i osvrnuti se na presude Haaškog suda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, a knjigu će predstaviti:

- Tomislav Držić, novinar Hrvatskog lista iz Zadra
- Admiral Davor Domazet-Lošo, autor osobno

Na kraju otvaramo diskusiju na temu:

Trebaju li Hrvati u Švicarskoj reagirati na presude i kako?

PROSLOV

Brojne su knjige napisane o Domovinskom ratu. Mnoge od njih iznose vrijedne podatke i kronologiju pojedinih postrojbi ili ratnih zbivanja na određenom području. Nedostaje, ne samo u hrvatskoj publicistističkoj i stručnoj literaturi, cjelovito promatranje rata na području 'zapadnoga Balkana', kako to danas vole reći nadziratelji upravljane krize, ali i mnogi domaći poslušnici ukorijenjeni u obmanu zvanu jugoslavenstvo. Ova knjiga, nakon knjige "Hrvatska i veliko ratište" , nastoji ublažiti taj nedostatak. Da bi se na strateškoj razini oslikalo ono što Hrvati zovu Domovinski rat, a da se istodobno izbjegne subjektivizam, posegnulo se za srpskim, britanskim, američkim i obavještajnim izvorima, a tek djelomično za hrvatskim.

Može se reći da je bilo više razloga za pisanje, ove i ovakve knjige. Jedan je svako bio nezaobilazan, paće odlučujući, a to je da je Hrvatska, petnaest godina nakon oslobodilačke operacije "Oluja", sve bliže, ali i sve čvršće u zagrljaju 'zapadnoga Balkana', odnosno 'Jugosfere'. Podloga tom protuhrvatskom smjeru, ili toj hrvatskoj stranputici jest sustavna kriminalizacija Domovinskog rata, koju, za račun krojača 'novoga svjetskoga poretka', provode raznorazni politički, medijski i udružbeni 'vučji čopori'. Njima je itekako dobro znano da, ako se obezvrijede vrjednote na kojima je stvorena hrvatska država, do četvrte Jugoslavije, jer je treća bila ona Miloševićeva, neće biti teško doći. Zato je ova knjiga odgovor svima njima, njihovim obmanama i njihovim lažima, jer ona na sveobuhvatan način tumaći rat na području bivše Jugoslavije.
Ta sveobuhvatnost uključuje ono što se u strategiji zove vanjski i unutarnji krug.

U takvu prikazu s obzirom na polazište, naravno, prevladava strateški pogled, ali tamo gdje je potrebno, radi razumijevanja biti problema, zastupljena je i taktička razina. Da knjiga, kada dođe u ruke, bude zanimljiva i 'stručnjacima i običnim ljudima', način pisanja i struktura teksta takvi su da svatko brzo i jednostavno može pronaći ono što ga zanima ili ono što mu stvara dvojbu.

U knjizi se nastavljaju iznositi dokazi i objašnjenja onoga što je naznačeno u knjizi "Hrvatska i veliko ratište". Prije svega, pokazuje se da je rat na 'brdovitom Balkanu' laboratorijski uzorak upravljane krize koja je njezinim nadzirateljima poslužila da se na kraju 20. stoljeća učvrste na prvim vratima Euroazije. Slijedom toga, u knjizi se zorno obrazlaže da na oblikovanje politike europskih sila i prekomorske velesile, glede Jugoslavije i država joj sljednica, nisu utjecali samo mitovi, nego da je to bio pomno osmišljen plan kojim se željelo dokazati 'pogubnost svih nacionalizama', prikazujući srpsku agresiju kao 'građanski rat', pa čak i vjerski sukob. U provedbi toga plana Srbe se proglašavalo vojno nepobjedivima, a Srbiju najboljim jamcem opstanka i očuvanja Jugoslavije. U sklopu te paradigme, primjerice, međunarodno priznanje Hrvatske prikazivano je kao 'preuranjeno' te da je ono uzrok rata, a ne velikosrpska ideja koju je Slobodan Milošević praktično pokušao ostvariti uz pomoć Jugoslavenske narodne armije.

Da bi se čitatelju razvidnije približila strateška razina rata i omogućilo lakše snalaženje u takvoj problematici, u knjizi nema bilješki, ali zato su u njoj brojni citati, najčešće kao dio rečenice, koji su, naravno, istaknuti kurzivom.

Budući da je knjiga cjelovita analiza Domovinskog rata, pored operacija koje su u njemu izvedene, u njoj su obuhvaćeni i događaji koji su prethodili srpskoj agresiji na Hrvatsku, a potom na Bosnu i Hercegovinu, ali i potezi glavnih sila i takozvane mitske 'međunarodne zajednice', uključujući stajališta i licemjerne odluke Velike Britanije i Francuske.

U cjelovitost analize ulaze i dokazi da jugoslavenska upravljana kriza nije slučajno izbila upravo u intervalu između "Zaljevskoga rata" i konačnog raspada Sovjetskog Saveza te usred pregovora u Maastrichtu o 'novoj Europi'.

Kriza, a s njome i nasilje na području Jugoslavije mogli su izostati da su vodeće europske zemlje, nakon loma bipolarne podjele svijeta, bez ustezanja priznale samostalnost onim republikama koje su to željele. Umjesto toga, sve su one, više ili manje, zaigrale na britansko-američku kartu održavanja Jugoslavije kao jedinstvene države.
'Poželjni poligon' zvan Jugoslavija, sa Srbima u glavnoj ulozi, uvijek je britanskoj ravnoteži moći služio kao nepremostiva prepreka njemačkom utjecaju prema jugoistoku.

Budući da je manipuliranje činjenicama, a posljedično tome i poviješću samom, toliko prisutno u tumačenju Jugoslavenske upravljane krize, svakako je bilo potrebno napisati ovu knjigu. Valjalo ju je napisati napose stoga što je na kraju 20., odnosno na početku 21. stoljeća borba za bolju prošlost, kao zalog budućnosti, dobila na važnosti više nego ikada. U toj borbi, prikriti planove glavni je cilj moćnih, što uvijek za posljedicu ima oprečna mišljenja i tumačenja, a koja se namjerno i potiču, da bi iskrivljena povijesna svijest i kojekakvo manipuliranje verificiralo poželjnu 'istinu'. Ustoličenjem poželjne 'istine', svako traganje za onom pravom istinom unaprijed je podvrgnuto žigosanju onih koji su planove osmislili, a i onih koji su ih provodili, proglašavajući to jednostavno 'teorijom urote'.

Očiti primjer takva novoga načina ratovanja jest kriminalizacija Domovinskog rata. lako je od njegova svršetka prošlo petnaest godina, on još uvijek traje, a teško je odgovoriti na pitanje koliko će još trajati. Činjenica je da se on više ne vodi na bojnom polju, kao što je činjenica da se bitka za 'istinu' o njemu preselila u javni prostor u kojemu operacije planiraju i izvode mediji i kojekakva sudišta.

Takav oblik rata tipičan je za operaciju "Oluja". Percepcija se "Oluje" u petnaestak posljednjih godina mijenjala u različitim međunarodnim, ali i domaćim krugovima. U početku je ona bila briljantno izvedena i besprijekorna vojna operacija, a danas mnogi će za "Oluju" reći "Da, ali...", a javljaju se i ideje, ne samo iz srpskih krugova, da Hrvatska ne bi trebala obilježavati obljetnicu te oslobodilačke operacije. Nije nimalo slučajno da je operacija "Oluja" kao paradigma Domovinskog rata prošla sve percepcijske faze. Ona je jednostavno dijelila sudbinu Domovinskog rata. Kako je vrijeme odmicalo, a njegova kriminalizacija poprimala sve više i jače oblike, poglavito nakon siječnja 2000., ni "Oluja" nije mogla izbjeći tu sudbinu.

Nova se Jugoslavija, 'zapadni Balkan' ili 'Jugostera', ne mogu uspostaviti ako se prije toga ne 'dokaže' da pobjednika nema i da je na području 'južno od Alpa i sjeverno od Grčke' punih pet godina bjesnio 'građanski rat. To je glavni razlog zašto je "Oluja" od briljantno izvedene vojne operacije, što ona i jest po svim pokazateljima vojnog umijeća, došla do stadija "Da, ali ...". Zato nije teško odgovoriti komne smeta "Oluja" danas nakon petnaest godina. Ona smeta onima u međunarodnoj zajednici koji se zbog svojih strateških interesa, ne mogu, a i neće pomiriti s nestankom Jugoslavije. To je prije svih Velika Britanija. "Oluja" smeta onima u Hrvatskoj koji se također ne mogu, a i neće pomiriti s nastankom samostalne i suverene države Hrvatske. To su i svi oni koji zastupaju i promiću tezu o podjeli Hrvatske na 'crvenu' i 'crnu'. Naravno, ona smeta i Srbima jer je "Olujom" srušen njima tako drag mit o njihovoj nepobjedivosti.

U svim neravnopravnim ratovima, kao što je ovaj, koji se već petnaest godina vodi prema Hrvatskoj i Hrvatima, često su odlučivali nelinearni čimbenici, kao što su na primjer moralna snaga ili čvrstina volje. Zašto to ne bi vrijedilo i u današnjem vremenu informacijskih i asimetričnih ratova.

Ova je knjiga napisana zato da, kada se ona pročita, nestanu dvojbe o tome tko je žrtva, a tko agresor, tko je napadao da bi oteo tuđe, a tko je branio svoje, tko je uistinu dijelio Bosnu i Hercegovinu, a tko ju je zapravo spasio.

Iskrena je autorova želja da knjiga "Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. - strateški pogled" pomogne čitatelju da potpunije razumije način na koji svjetska moć djeluje, da bi oni koji su izloženi njezinoj pogubnoj naravi uvidjeli da je, unatoč svemu, uvijek moguće uspješno se braniti. Ako autor u toj nakani bar malo uspije, onda se trud uložen u ovu knjigu, više nego isplatio.

admiral Davor Domazet-Lošo

U Zagrebu, 30. svibnja 2010.

Ulomci iz knjige:

Desetljetne srpske pripreme za rat

Jasenovački mit ili pripreme za novi rat

 

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch