Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SVJETLOPISI O HRVATSKOJ 1940. - 1946.       (25.06.2014.)

PRVA HRVATSKA FOTOMONOGRAFIJA O SUTONU BANOVINE HRVATSKE

Uoči svoga osamdesetog rođendana Darko Sagrak izdao je svoje životno djelo - prvu hrvatsku fotomonografiju o sutonu Banovine Hrvatske, o tragičnoj povijesti NDH i o komunističkom "bratstvu i jedinstvu, koje su Hrvati preživljavali na križnim outovima, kao i o stotinama tisuća mrtvih Hrvata.

Ova opsežna knjiga svjetlopisa poklapa se s osamdesetgodišnjicom jubileja vodećeg hrvatskog istraživača i znanstvenika koji već oko 20 godina intenzivno proučava ustroj, život i ratovanje u prvoj samostalnoj hrvatskoj državi. Mr. iur. Darko Sagrak, rođen je prije 80 g. u Zagrebu, gdje i završio Pravni fakultet. U Frankfurtu je studirao na renomiranoj Akademie für Welthandel, a magistrirao u Grazu.

Objavio je sedam knjiga, od toga četiri s tematikom o NDH. Prevodio je znanstvene radove prof. dr. Milana pl. Šufflaya, koje je pisao za Austrijsku Akademie für Wisenschaft iz njemačkog na hrvatski, između ostaloga i njegovo kapitalno djelo Die dalmatinische privat Urkunde (Povijest hrvatskog notarijata). Surađivao je u mnogim renomiranim europskim stručnim časopisima i listovima s povijesnom i pravnom tematikom (FAZ, ECONOMIST, Hrvatskoj je od 1957 do sada objavio više od 2.500 raznih kolumni, interview-a, kritika, polemika i sl. Bio je glavni urednik više listova. Štajerski Kleine Zeitung objavio mu je, kao i neke druge austrijske novine, reportaže preko cijele stranice (od toga više o temama u svezi s Domovinskim ratom). U svakom slučaju, iako u poodmaklim godinama Sagrak spada među naše najplodnije publiciste KLIP), objavio je oko 20 znanstvenih i istraživačkih radova u tisku Austrije, Njemačke, Italije, Albanije itd.

Sagrak rado s ponosom ističe da u svojoj dugogodišnjoj karijeri nije nikada bio član bilo koje političke stranke a da ga je hrvatsko domoljublje bazirano na idejama dr. Ante Stračevića i Stjepana Radića uz kratki izuzetak kada se Radić odrekao HRSS i ušao u beogradsku vladu (a za "nagradu" dobio u beogradskom parlamentu rafal od kojeg je ubrzo umro), uvijek motiviralo u njegovom znanstvenom i stručnom radu.


Dvije poznate sentencije bile su Sagraku tokom cijelog života uzor i misao vodilja. Prva je latinska: "Fiat iustitia pereat mundus", a druga Dubrovačka: "Obliti privatorum publica curate" (Opći interes je iznad privatnog).

Da bi mogao podkrijepiti rečeno, trebalo je to na neki način i dokazati. Kako dokazivanje pisanjem na papiru, pa makar uzeli i najkvalitetniji papir nije baš uvijek efikasno, jer poznata je uzrečica da "papir svašta podnese", a pisac se može izmotavati svačim, npr. da ga je čitatelj krivo razumio, "da to treba čitati u kontekstu" i sl. Znajući unaprijed da će biti uvijek mogućnosti da se opravda napisani ipak će ostati gorak okus od napisanog teksta kod čitatelja, ako on ne bude zadovoljan. Uostalom, poznata je stara latinska poslovica verba volant. soripta manent (riječi lete, napisano ostaje).

Zbog toga Sagrak ne tvrdi nešto, što apodiktički ne može dokazati. Ako pak ne postoji izričiti dokaz - on na to upozorava čitatelja i ostavlja mu mogućnost da on sam odabere najvjerojatniji i najlogičniji dokaz (izbjegavajući dokaze jednog vrlo popularnog quazi znanstvenika koji čak i u svojim "znanstvenim napravama dokazuje tvrdnje na nivou srednješkolca: "poznato je", "mnogi su uvjereni", "zna se". Svog oca (s kojim često radi tandemski, predstavlja povjesnikom i velikim autoritetom za žrtve II. svj. rata, a on "od prve" nije uspio završiti srednju trgovačku školu. Međutim u partijsko-komunističkom napredovanju bili su zaista vrlo "stručni". Nu, kako je zlatna era srbo-komunističke vladavine u Jugoslaviji završila 1990.g. pokušao se odmah prebaciti u konjukturnu grupu nacionalne pripadnosti židovske nacije, ali tu nije bio oduševljeno primljen, jer mu je majka Hrvatica, a po židovsim vjerskim pravilima nacionalnost se određuje po majci, što je bio spas za tisuće Židova u fašističkim državama.

Sagrakova knjiga Svjetlopisi o Hrvatskoj 1940.-1946. - Fotomonografija, opsega 500 stranica i proviđena dosada gotovo neviđenih svjetlopisa koje su Udba i Kos, kao jedan od prvog "plijena" oteli Ustaškom državnom zavodu Promičba, jer hrvatskim građanima nisu se smjela prikazati mnoga pozitivna događanja koja je učinila NDH u svome 49 mjesečnom postojanju (uspjesi na kulturnom polju, naročito u kulturi, umjetnosti arhitekturi, zdravstvu, znanosti, školstvu itd., nabrojimo samo neke: Izgradnja Zakladne bolnice na Rebru najprije s 1000 kreveta, pa kasnije proširena na 1300 i opremljena najmodernijom Siemensovom aparaturom, röntgenima, dijagnostikom, suvremenim krevetima i dijelom školovanim personalom u Njemačkoj, najsuvremenijom zgradom glavne pošte na Glavnom kolodvoru izgradnjom Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, Tehničkim fakultetom u Pierottijevoj ulici - izdavanjem oko 1,500.000 knjiga za osnovne i srednje škole, izradom potpuno novih nastavnih planova, izgradnjom radničkih naselja koja su se sastojala od manjih obiteljskih kuća za 2-6 čl. obitelji (koje su se za minimalnu najamninu iznajmljivanja najpotrebnijim, a ne najpodobnijim). U Zagrebu i danas tak naselje postoji uz prvu munjovoznu stanicu (na južnoj strani pruge u Donjoj Dubravi, ali većim dijelom s novim stanarima koji su uselili dolaskom novih stanara komunista koji su istjerali stare). Na Medicinskom brijegu "Šalata" niknuo je cijeli niz novih zgrada, koje su u najkraćem roku osposobljene i za najkompliciranije operacije i predane u funkciju.

Hrvatsko Državno kazalište doživljava svoju renesansu. Milanska skala dva puta gostuje u svom najboljem sastavu u Zagrebu. Berlinska filharmonija također. Proslavljeni tenor B. Gigli, onodobni najslavniji tenor Europe i Amerike, produžava svoj boravak u Zagrebu za dva dana kao privatni gost Poglavnika, a gostu dr. Pavelić priređuje gala večeru u Banskim dvorima, a Gigli za uzvrat Zagrebčanima pjeva njima najdraže pjesme: Falu, Marijanu, Popevke sem slagal, Majko (Mama) i još neke. Ugodno iznenađen Pavelićevim perfektnim znanjem talijanskog zadržava se protokola cijelu večer uz Poglavnika čime se nije mogao pohvaliti niti jedan državnik. Sve te, i mnoge druge zanimljivosti pokazuje nam i dokazuje Sagrak u svojoj zanimljivoj knjizi.

Naravno da niti UDBI, a niti KOSU nije se uklapalo u dugo stvaranu percepciju državnog vodstva NDH kao skup mrkih i neljubaznih ljudi, koji imaju slabo razumijevanje prema glazbi, umjetnosti, kulturi, s kojima u zbilji mogu bez prevoditelja razgovarati na svjetskim jezicima. Gigli je u privatnom razgovoru rekao Poglavniku: "Donedavno nisam znao da je Rugjer Bošković, jedan od najvećih znanstvenika Europe i član većeg broja najrenomiranijih europskih akademija, hrvatskoga roda i koji se neobično time ponosi. Nu, od sada ću pričati o tome mnogim svojim prijateljima

Iz ove intrigantne Monografije svjetlopisa, većim dijelom sačinjenoj od dosada neviđenih fotografija, uglavnom u boji, a starih oko 75-80 g. što ju čini jednom od najstarijih ovakve vrste u Europi)! opisa istih napisanih rukom na poleđini, dobiva se realna slika o jednoj državi "rođenoj" i izbrisanoj iz zemljopisnih karata onog vremena.

Čitatelj (i gledatelj!) doznat će kakve zrakoplove je imala NDH i njihov broj (blizu 1000, od kojih je manji dio zarobljen od Kraljevine Jugoslavije, a veći - nabavljen od Njemačke. Nadalje vidjet će slavne pojedince, članove bojnog zrakoplovstva koji su ostvarili obaranje najvećeg broja Sovjetskih borbenih zrakoplova na Istočnom bojištu i za to dobili najviša njemačka i hrvatska odlikovanja

Nadalje iscrpno je prikazan život u Zagrebu početkom četrdesetih godina. Način čime su se bavili i zabavljali zagrebčani unatoč ratnim prilikama. Kako su se vozili i čime. Kuda su odlazili na izlete. Na žalost prikazani su i oni trenutci kada se na reklamne stupove lijepe veliki plakat kojima se građani obavještavaju da je pogubljen određen broj talaca, jer su komunisti činili diverzije, dizali u zrak željezničke pruge, postavljali mine pod putničke vlakove. U dnevnim novinama često su osvanuli slikopisi kako su bombardirani neki dijelovi Zagreba (najčešće su, hvala Bogu, to bili industrijski objekti na periferiji, ranžirni kolodvori, vojni objekti, itd. Razlozi zbog kojih su rijetko bombardirani civilni objekti, škole itd. bio je taj, jer niti hrvatska vojska i policija nije bez razloga napadala od neprijatelja okupirana područja, već se strogo držala pravila iz Ženevskih konvencija.

Zanimljivo je gledati slikopise na kojima je zorno prikazano kako su vrijeme provodili "najslobodniji zarobljenici II. svj. rata - američki piloti čije zrakoplove je obarala hrv. protuzračna obrana, opširni prikaz i fotodokumentacija posvećena je genijalnom pronalazku autora knjige Darka Sagraka, da je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika i književnika Vladimir Nazor posvetio jednu od svojih najboljih pjesama (ODU POGLAVNIKU), objavljenu bez potpisa u Hrv. Narodu u kolovozu 1944. g.) u vrijeme kada je Nazor već bio predsjednik partizanske FD Hrvatske.

To i sijaset drugih zanimljivih događanja vidljivi su na do sada neviđenim slikopisima - pa će svaki tko kupi ovu upravo izišlu i vrlo luksuzno opremljenu knjigu imati puno zadovoljstvo gledajući slike u boji kada su one bile rijetkost i u mnogo bogatijim zemljama od Hrvatske. Broj tiskanih knjiga zbog visokih troškova je relativno malen - pa je isplativo nabaviti tu knjigu.

Izvor: www.hkz-kkv.ch

 

Knjigu možete naručiti na telefon 00497611374341 (B. Dilberović, Njemačka). Cijena 50.- EU

Ako još niste kupili knjigu NDH - prijepori i mitovi, preporučujemo da to napravite dok još ima neprodanih primjeraka.

 


  

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: