Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

KOLAUDACIJA ORGULJA U VUKOVARU 02     (25.03.2005.)

Naučeni smo dočekivati goste iz Domovine, ali biti gostima u našoj Hrvatskoj, potpuno je novo iskustvo. I predivno! - Nastavak - Nedjelja, 13.03.2005.

Nakon sinoćnjeg koncerta u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima svi smo se ponovno sastali u hotelu u kojem smo odsjeli i gdje je za goste iz Splita, Zagreba i Švicarske bila organizirana zajednička večera. Umorna tijela i duše okrepljena su pravom domaćom kuhinjom i odličnom domaćom kapljicom. Zato ne čudi da je društvo živnulo, a onda i zapjevalo! Ugodna atmosfera učinila je svoje, zaboravili smo na vrijeme i na spavanje otišli prilično kasno.

Nakon doručka slijedio je put za Vukovar gdje je u crkvi sv. Filipa i Jakova za 9.00 sati najavljena Sveta Misa i kolaudacija novih orgulja.

Ulazimo u Vukovar i vozimo uz kolonu ljudi koji idu prema crkvi. To nas je ugodno iznenadilo i ostavilo dubok utisak na sve nas. Unutrašnjost crkve, neožbukana i s vidljivim tragovima četničkog divljanja, a koja nas je jučer dovela u depresiju, danas evo zrači nekim čudnim sjajem. Goli, ranjeni i hladni zidovi odjednom nisu više ono što upada u oči. To su ljudi, koji su ispunili svaki i najmanji prostor crkve, mnogi i stojeći, ne našavši više slobodnog mjesta.

Sveta je Misa popraćena orguljama kojima predsjednik Ivan Matarić izmamljuje neobične i veličanstvene zvukove, vukovarskim Ženskim crkvenim zborom i zborom Splitskih lječnika. Prisutni su župan vukovarsko-srijemski Nikola Šafer, gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Domagoj Ante Petrić i voditelj vukovarskog ureda HMI Silvio Jergović.

Po završetku mise fra Zlatko Špehar govori o novim orguljama koje se inpozantno izdižu na lijevom zidu iznad improviziranog oltara i o ljudima - Hrvatima i Švicarcima - koji u dalekoj Švicarskoj nisu zaboravili Vukovar. Riječi zahvale primili smo i od gospodina župana Šafera i gradonačelnika Štengla, a onda me pozivaju da preuzmem prigodne zahvale i kažem koju riječ.

Pogledom prelazim po licima prisutnih Vukovaraca iz čijih očiju zrači zahvalnost i simpatija. Zaboravljam tekst koji sam namjeravala reči i čujem se kako govorim "Drage Hrvatice i Hrvati, dragi naši Vukovarci! Ne znam tko više voli Hrvatsku, vi ovdje ili mi u inozemstvu, ali jedno znam sigurno. Mi smo ti koji se moramo i želimo zahvaliti svima koji su branili domovinu, posebno vama u Vukovaru, na žrtvi koju ste podnijeli da bismo danas imali dugo željenu i slobodnu nam Hrvatsku." U crkvi tišina, zrak nabijen emocijama, moj me glas izdaje, a na oči (ne samo moje) naviru suze. Fra Zlatko spasonosno uskače i poziva zbor Splitskih liječnika da počnu sa prigodnim koncertom. Silazim prema svom mjestu i nalazim se u zagrljaju jedne gospođe koja me ljubi i sa suzama u očima zahvaljuje na lijepim riječima. Na moju primjedbu da mi nije uspjelo reći što sam namjeravala, ona mi odgovara "draga gospođo, Vaše suze govore više nego sve riječi!"

Splitski liječnici pjevači svojim prvim pjesmama produbljuju već ionako emocionalni ugođaj, pa se slušatelji, baš kao i večer prije u Vinkovcima, nerado rastaju od njih.

Nakon mise pozvani smo u palaču Srijem, nazvanu tako po tome što je nekada bila sjedište Srijemske županije.

Nalazi se u glavnoj ulici Novog Vukovara, onog dijela grada što se od 18. st. razvija na lijevoj obali Vuke. Sagrađena je u stilu kasnog baroka 1777. g., s otmjenim plastičnim dekoracijama na pročeljima. Danas je ta palača obnovljena i sjedište je Vukovarsko-Srijemske županije.

Primili su nas gospodin župan Nikola Šafer i njegovi suradnici. Saznajemo puno zanimljivih stvari o cijeloj županiji, kao na pr. da je palača Srijem povezana s palačom nekadašnje Kotarske oblasti (1889-1092. g.), a u dvorištu je bila i kasnobarokna "osuđenička" kapelica. Cijeli kompleks je registriran kao spomenik kulture A kategorije te se obnavlja u povijesnom izgledu, a donator je Splitsko-Dalmatinska županija.

Župan Šafer ističe veliku ulogu Hrvata u iseljeništvu tokom Domovinskog rata. Raduje ga kada vidi da naše iseljeništvo još uvijek pomaže Domovini i zahvaljuje na donaciji orgulja.

Mi se zahvaljujemo na predivnom prijemu i na lijepim riječima. Naglašavamo da će nas daljnja suradnja i budući susreti jako radovati.

Na dnevnom redu stoji razgledavanje grada, a onda posjet Ovčari, mjestu najvećeg zločina nad hrvatskim civilima u vrijeme Domovinskog rata.

Ovčara leži pet kilometara jugoistočno od Vukovara. Poznata je još iz feudalnog razdoblja kao pustara na vlastelinstvu grofa Eltza, a nakon II. svjetskog rata tu je bio stočarski pogon Vukovarskog poljoprivrednog kombinata. Masovna grobnica na Ovčari leži oko 900 metara od ceste Ovčara - Grabovo. Lokacija je kao izmišljena za namjenu koju su joj dodijelili krvnici - na osamljenom mjestu, a opet ne predaleko od grada, sa objektima koji omogućuju dovođenje većeg broja zarobljenika.

Prolazimo pored nekadašnjih štala koje su u očajnom stanju, probušenih zidova i razbijenih prozora. "Strašno je gdje su držali naše ljude i to usred zime" primjećujem, a gospođa Darija Plevnik mi odgovara "To je još dobro, tamo gdje je bio moj suprug, ni krova nije bilo".

Ovčara je najveća masovna grobnica u poslijeratnoj Europi, koju karakterizira činjenica da su nasilno zatočene osobe zajedno dovedene, ubijene a tijela na istom mjestu nabacana jedno preko drugog u za to pripremljen rov, te pokrivena zemljom. Tu je 20. studenoga 1991. g. ubijeno 200 ljudi nesrpske nacionalnosti. Bili su to ranjenici, civili i bolničko osoblje, odvedeni iz Vukovarske bolnice 18. studenoga 1991. g.

Stižemo do velikog parkirališta sa kojeg vode dva uska puteljka. Jedan prema spomen ploči na mjestu nalaza skupne grobnice, a drugi malo dublje u polje, prema glavnom spomeniku. Sve je tako skromno i gotovo neprimjetno za one koji nisu upoznati o čemu se radi. U meni dvojaki osjećaji; duboka tuga nad sudbinom hrvatskog čovjeka i ljutnja na našu samozatajivost. "Ne razumijem, zašto je to napravljeno tako skromno, neupadljivo, kao da se želi sakriti, a ne pokazati?" razmišljam naglas. "Nešto veće moglo bi povrijediti osjećaje naših sugrađana Srba!" stiže ljutiti odgovor jednog domaćeg čovjeka.

Bože dragi, zar nije dovoljno što moramo živjeti sa onima koji su nam sve ovo napravili, nego se u svojoj kući moramo pitati kako će se agresor osjećati ako dostojno obilježimo spomen na naše žrtve? Tužni, zamišljeni, svaki utonuo u svoje misli, stojimo šutke na mjestu jedne od najvećih tragedija hrvatskog naroda.

Zakon o obilježavanju masovnih grobnica iz Domovinskog rata donesen je u Hrvatskom saboru 1996. g. Spomenik na Ovčari je prvo obilježje, a rad je kipara Slavomira Drinkovića. Otkriven je 29. prosinca 1998.g. Na sivom obelisku u čijem je gornjem dijelu uklesana golubica mira piše: "U spomen na 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz Vukovarske bolnice pogubljenih u velikosrpskoj agresiji na Repuliku Hrvatsku."

Polako se vraćamo do parkirališta, gdje su u međuvremenu pristigla i druga vozila. Dobro je, razmišljam, ljudi ipak pronađu put do ovog sakrivenog mjesta, a to znači da žrtve nisu zaboravljene!

Prije nego se oprostimo od ovog kraja i njegovih ljudi, svakako još želimo posjetiti Memorijalno groblje žrtvama iz Domovinskog rata.


Novo groblje u Vukovaru nalazi se na istočnom prilazu gradu, južno od ceste prema Sotinu i Iloku. Tijekom Domovinskog rata, zbog svoga položaja Novo groblje je bilo izloženo neprijateljskim napadima, zbog čega su na njemu vrlo rano prestala pokapanja. Nakon okupacije Vukovara, neprijateljska vojska sakupila je posmrtne ostatke osoba koje su na različite načine stradale tijekom napada na Vukovar. Izvršena je i djelomična ekshumacija kao npr. na lokaciji Stadion. Za ovu se grobnicu kaže da je nastala asanacijom terena, što znači da su tu pokopani posmrtni ostaci osoba koje su poginule na različitim mjestima i privremeno sahranjeni na drugim lokacijama, a tek poslije prenešeni u ovu grobnicu.


Na Novom groblju je najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata.

Ekshumirano je 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja, 05. kolovoza 2000. g. postavljen je spomenik čiji je autor gđa. Đurđa Ostoja. Spomenik je rađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je "zračni križ" i vječni plamen.

Novo groblje ima i daljnje svoje specifičnosti. Podijeljen je u polja: za poginule identificirane branitelje, za one koji su preživjeli rat, ali umrli od posljedica ranjavanja ili sami na sebe dignuli ruku, a poseban dio je namjenjen obiteljima branitelja. Razlikuju se po boji, odnosno vrsti kamena grobnih ploča.

Splitski liječnici pjevači polažu vijenac, minutom šutnje odajemo počast svim poginulima, a prigodnom pjesmom zbora opraštamo se od ovog tužnog mjesta.

Fra Špehar nas vodi natrag u crkvu, gdje nas u župnoj blagovaonici očekuje okrepljenje, nakon kojeg se polako mijenja i ugođaj.

Postajemo živahniji, izmjenjujemo misli i osjećaje o doživljenome, a na kraju i adrese kako bismo ostali u kontaktu. Pred splitskim liječnicima dug je put, još nešto dulji očekuje predsjednika Matarića. Jedino Osvin i ja putujemo samo do Zagreba, gdje namjeravamo ostati još nekoliko dana.

Naši dragi Splićani odlaze, a predstavnici HKZ pozvani su još u vukovarski ured Hrvatske matice iseljenika kojeg vodi Silvio Jergović. Prisutan je i zamjenik ravnatelja HMI g. Domagoj Ante Petrić. Zahvaljujemo HMI na podršci i prekrasnoj organizaciji kolaudacije orgulja, a s obzirom na mnoge ideje za daljnju suradnju na budućim projektima, sigurno ćemo se vratiti u našu gostoljubivu Slavoniju.

Napuštamo Vukovar i Vinkovce, opraštamo se od slavonske ravnice u koju upravo ponire sunce koje nas je cijelog boravka milostivo pratilo.

Piše Dunja Gaupp

Dolazak u Vinkovce/Vukovar

 

   

Fra Zlatko Špehar, gvardijan Vukovarski                                       Prof. Ivan Matarić i Splitski liječnici pjevači

 

 

Prepuna crkva

 

   

Fra Špehar predaje simbolični dar  ...                             ...   Dunja Gaupp zahvaljuje

 

   

Zajednička fotografij pred oltarom

 

   

Fra Špehar, I. Matarić, D. Gaupp, V. Štengl, O. Gaupp - Palača Srijem: fra Špehar, D. Gaupp, N. Šafer, D.A. Petrić, A. Lauc, O. Gaupp

 

   

Ovčara, spomen ploča: "U središtu pozornosti ICRC, na ovom mjestu dana 20. studenog 1991. godine JNA i njihovi pomagači mučki su ubili 200 ranjenika, medicinskog osoblja i civila iz Vukovarske bolnice

   

D. Borovčak, D. i O. Gaupp, Matarić sr. i jr.                                                               Ovčara spomenik

 

   

Memorijalno groblje Vukovar                                                      župna blagovaonica, Splitski lječnici pjevači

 

    

dto. gosti i slušatelji zbora                                                                                  Vukovar, ured HMI

rastanak sa slavonskom ravnicom

 

004-2005

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch