Lijeva gerila u kulturi je vrlo organizirana, kao nekada pravi vojnici kompartije

Svi skoče kao jedan da bi branili svoga, pa su tako skočili i za Dalibora Matanića. Pokrenuta je žestoka protukampanja nakon skidanja blasfemnog plakata za "Fine mrtve djevojke". Sve se, naravno, na kraju svelo na politiku i skretanje vode na stranački mlin, a protiv aktualnog zagrebačkog gradonačelnika. Plakat je bio samo okidač da se krene u žešću kampanju za SDP-ovog kandidata Rajka Ostojića, a protiv Milana Bandića. Toliko o slobodi umjetničkog izražavanja.

Ne mogu, a da ne komentiram još jednu ingenioznu izjavu redatelja Matanića.

"Našem društvu je katarza potrebna. Društvo koje zove na zabranu je opasno društvo, ne moramo potezati paralele sa 30-ima u Njemačkoj da nam to bude jasno. Uostalom, poruka 'Finih mrtvih djevojaka' puno je humanija od poruka šupljih misa. Svjestan sam postojanja mase koja zove na zabranu, ali isto tako vjerujem u ljude koji se mogu i hoće tome suprotstaviti", kaže Matanić.

O katarzama se govori već dvadeset godina. Postoje katarze i katarze. Mi zapravo nikako i ne izlazimo iz vječitih katarzičnih tranzicija i tranzicijskih katarzi. Stalno smo na putu, na nekim peronima i u europskim čekaonicama. Kultura je naš glavni problem. Njezin nesigurni identitet naspram nekulture i antikulture kao dekonstrukcije društva i njegovih vrijednosti. Unutar stalnog rušenja i urušavanja, istinski neimari duha i kulture ne samo da ne dolaze do izražaja, nego kao da se više i ne rađaju.

Povlačiti u tom kontekstu paralele Hrvatske danas i Njemačke tridesetih godina je stari ideološki, prizemni štos militantnih ljevičara u trenutku kad ostanu bez pravih argumenata. Ne znam je li Matanić egocentrik, ali do groteske preuveličava vlastiti značaj kad svoju predstavu stavlja u kontrast sa "šupljim misama"! Zaista moraš biti vrlo ohol ili glup pa reći da je tvoja predstava, ma kakva bila, važnija i iznad svete mise, makar o misama ne znao ništa, makar ne imao pojma o mistici i katoličkoj liturgiji. Pametan čovjek ne bi suprotstavljao dvije razine stvarnosti, naslutio bi da je misa nešto otajstveno što se događa na sasvim drugoj razini.

Uostalom, kakve su to "šuplje mise"? Misa je misa, sakramentalna aktualizacija Isusove prisutnosti u nekrvnoj žrtvi, misa je događaj euharistije. Može biti šuplja propovjed, a može biti i šuplja nečija glava, ali misa kao otajstvo Isusove prisutnosti, ne može biti šuplja. Matanić je takvim izjavama pokazao svoju intelektualnu slabokrvnost i ignorantsku neukost. On je, zapravo, obični kazališni agitator, a predstava je u funkciji društvenog, ideološkog i političkog prevratništva.

Puka je demagogija priča o "masi koja traži zabranu", srž čitavog sukoba oko plakata je njegovo poigravanje s likom Djevice Marije. Vjernici su reagirali i reagirat će ubuduće, jer su najosjetljiviji na vrijeđanje Majke Božje! Isus je podnio najgore uvrede, a nije dopustio da Njegovu Majku itko uvrijedi, da se poigra s njezinim dostojanstvom! Marija je pretrpjela veliku bol i patnju, nezamislivu, no nitko joj se nije u lice rugao i nitko nije ruku podigao na nju. Ako je Bog tako štitio Djevicu, onda su svi hulitelji protiv Nje, ujedno i hulitelji protiv Duha Svetoga, jer ona je ta koja je "milosti puna"!

Rugati se Mariji mogu samo oni koji su u službi zla koje je na djelu. Mogu razumjeti neslaganje i protivljenje s argumentima, ali ne mogu razumjeti da je meta autora plakata, redatelja predstave i čitave protuvjerske lijeve gerile postala Majka Božja! Duh kojim su nadahnuti sigurno nije duh dijaloga i tolerancije. Otvorena je Facebook stranica na kojoj se nižu fotomontaže, razne inače Matanićeva plakata s novim blasfemijama i poigravanjima s likom Marije. Oni koji to čine na mentalnoj su i duhovnoj razini običnih čimpanza. Zato bi bilo najbolje da osnuju novu grupu na Facebooku: čimpanze za slobodu govora i izražavanja.

Piše: Zoran Vukman
Autoru možete pisati na zoran.vukman@yahoo.com
Izvor: www.velecasnisudac.com

Tematski vezani članak GAVELIN PLAKAT