Bozanićeva je homilija u svakom pogledu blistava

Shema triju koraka "kulturne revolucije" omogućuje čitatelju da u mnoštvu naoko besmislenih, nepromišljenih, budalastih poteza hrvatske državne vlasti otkrije ne samo smisao, nego i sustav.

Ove nas je godine dan nakon Male Gospe, 9. rujna 2012., kardinal Josip Bozanić sve iznenadio. Koga ugodno, koga neugodno.

Slavio je misu na zavjetnom hodočašću Zagrepčana u Mariju Bistricu. U propovijedi se okomio na vlast u Hrvatskoj. Optužio ju je da uporno provodi "kulturnu revoluciju". Taj uljudbeni prevrat po njegovu se mišljenju zbiva u tri koraka. Prvi je utjerivanje straha, istjerivanje vjere i obezvrjeđivanje nade. On nas pripravlja da život predamo drugomu. Radi toga se lijepa i bogata Hrvatska prikazuje kao ružna i siromašna zemlja, kojom Hrvati i onako ne mogu upravljati; drugi je korak mijenjanje povijesti i prikazivanje prošlosti onakvom kakva nije bila. Zato vlast uskraćuje narodu istinu o Drugom svjetskom ratu i poraću, zato se braniteljima sudi 20 godina, zato se po sudovima i zatvorima povlače i nevini ljudi; na kraju slijedi treći korak: strah i nesigurnost u vlastitu prošlost podloga su površnu pristupu otajstvu života, a on omogućuje pokušaje mijenjanja sustava vrijednosti, što obično svrši "u kalu sebičnosti i krvi tuđih žrtava".

Optužba je teška. Ne znam kako je "sjela" Pantovčaku i Banskim dvorima? Ne sumnjam da oni i dalje "stoje postojano kano klisurine". Ali morao ih je barem malko potresti grom iz Marije Bistrice. Šute kao ribe. No, čitajući što pišu njihovi črčkari, kao da ih vidim. U nevjerici trljaju oči i uši. - Tako on nama?! A mi njemu iskreno tepamo: Naš kardinal! Mi, bivši bezbošci (ateisti), danas neznabošci (agnostici)?! Jest, jest, to smo mi. Ali tepanje je iskreno. Mi ne hinimo vjeru. Samo pamtimo tko nam je kakvo dobro učinio. I ne tajimo to.

Već smo 10 godina bili politički mrtvi, kada nas je Dražen Budiša, ušavši u savez s SDP-om, svojom robijaškom žrtvom odriješio od grijeha KPJ. Ali što bi od toga bilo da nije uzoriti naš kardinal Bozanić, obilježivši HDZ "grijehom struktura", možda i nehotice, blagoslovio našu ideološku baštinu? Ništa. A sad - iskopao ratnu sjekiru?! To je valjda priprava Milanovićeva posjeta Svetoj Stolici! Savjetnici čupaju kose, sjećaju se kako je Milanović ovih dana mudro rekao: "Sve je na kraju krajeva prljavo." I u sebi dodaju: Pa je valjda i Romana fides - nulla fides (rimska vjera - vjerolomstvo).

Gornju slutnju srknuo sam iz Morgenblatta i s Interneta. Malo je neodređena. No nije manje pouzdana od slavnog Butkovićeva razgovora s predsjednikom Vlade Ivom Sanaderom. Ne bih dao ruku u vatru za istinitost onoga što sitno vezu revnitelji vlasti po glavnim javnim priopćivalima. Ali valja priznati, dobro su potkovani i dijalektičkim i historijskim materijalizmom. Oni znaju tajne svijeta i tajne vremena, oni mogu suvislo protumačiti nesuvisli krik šljuke u močvari, oni mogu odgonetnuti smisao nesmisla. Takvi pregaoci kao od šale proniknu u najskrivenije ljudske misli i primisli, pobude i namjere. Prava im je slastica zakučasta nutrina katoličkih biskupa i nadbiskupa, ponajpače kardinala. Zato, evo, čitam svašta: Bozanić se okrutno osvećuje Milanoviću za bojkot Mise za Domovinu; Bozanić gromoglasno poručuje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK): Vaš sam, a ne njihov; Bozanić napinje odnose s Crkvom kako bi spriječio promjenu Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Čitam i - dižem ruke.

Dižem ruke, jer s jedne strane ja ne "zagledam u bubrege", a s druge beskrajno mi je od pobuda i namjera važnija sama stvar. Bozanićeva je homilija u svakom pogledu blistava. Shema triju koraka "kulturne revolucije" omogućuje čitatelju da u mnoštvu naoko besmislenih, nepromišljenih, budalastih poteza hrvatske državne vlasti otkrije ne samo smisao, nego i sustav. Kardinal optužuje najnoviji postav vlasti, a njezin zločin naziva pravim imenom - "kulturna revolucija". Ali taj je zločin počeo mnogo prije. Prvi pismeni trag ostavio je na Zapadnobalkanskom summitu EU održanom u Zagrebu u studenomu 2000. (v. Završnu deklaraciju), a traje neprekidno do danas.

Dokle je taj prevrat došao? Vrlo daleko. Evo, bez prosvjeda slušamo kako predsjednik Vlade Zoran Milanović u naše ime zagovara federalizaciju Europske unije i pri tomu nam tumači da se jugoslavenska federacija raspala stoga što su članice federacije imale preveliku autonomiju. Da ga čuje Slobodan Milošević, rekao bi: Dete napreduje, biće nešto od njega. A mi se ne pitamo što će biti od nas. To je naime samo po sebi jasno.

Piše: Benjamin Tolić
Izvor: Hrvatsko slovo

, 21. rujan 2012.

Vezani članak:

NA DJELU JE "KULTURNA REVOLUCIJA" (09.10.2012.)