ZAŠTO NAM JE TAKO? - Povijest je učiteljica života, ako je dostupna narodu

Na vlasti su oni koji ne vole narod kojim vladaju

Postoji stara uzrečica: "Povijest je učiteljica života". Zbog toga, svi civilizirani narodi u demokratskim zemljama Europe i svijeta pišu svoju povijest da bi iz nje učili svoju prošlost, kako ne bi ponavljali grješke. Zašto to pravilo "Povijest je učiteljica života", ne vrijedi i za hrvatski narod? Odgovor je vrlo jednostavan ako znamo da je Hrvatima u proteklih stotinjak godina bilo zabranjeno da pišu i uče svoju stvarnu povijest. Ako, na primjer, čovjek nije bio u prilici da učiti matematiku ili kemiju, pa ju ni ne zna, to ne znači da je neznalica ili mentalno zaostao. Čak se ne može reći da je potpuno ili djelomično izgubio pamćenje, jer nije ni mogao zapamtiti nešto što nije vidio ili učio. Isto pravilo vrijedi i kod poznavanja povijesti i kulture nekog naroda. Dakle, pisanje i učenje povijesti određenog naroda ovisi o stupnju demokracije u kojem narod živi.

Komunisti u Hrvatskome saboru

Hrvati su jedini narod u demokratskoj civiliziranoj Europi, kojem je proteklih stotinjak godina bilo onemogućeno da pišu i uče svoju povijest i razvijaju nacionalnu kulturu. I danas u samostalnoj Hrvatskoj, školske udžbenike i povijest pišu nam velikosrpsko-komunistički vlastodršci, ideološki slijednici onih koji su od 1918. do 1941., pa ponovno od 1945. do 1990. godine obespravili hrvatski narod po nacionalnom i kulturnom pitanju i vršili nesmiljeni teror nad hrvatskim narodom. Zabrana pisanja i učenja hrvatske povijesti i zabrana svega što je u svezi hrvatskog nacionalnog identiteta, to je ostavilo duboki trag kod hrvatskog naroda koji danas vidimo u indolentnom odnosu Hrvata prema nacionalnim i kulturnim vrijednostima i zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa. To se najbolje vidi kod predsjedničkih i parlamentarnih izbora gdje Hrvati pokazuju da ne poznaju povijest, jer ne poznaju protivnike samostalne Hrvatske koji ugrožavaju sve nacionalne vrijednosti stvorenih u Domovinskom ratu. To potvrđuje i činjenica cjelokupne velikosrpsko-komunističke politike na tlu Hrvatske.

Dovoljno je vidjeti da 87 posto katolika ima jugo-komunističku vlast. Kao svježi primjer imamo slučaj na području Sisačko-moslavačke županije. Tu su također, za pedesetgodišnji teror, Hrvati već treći mandat izabrali županicu iz sastava jugo-komunističke elite, a četnik joj je zamjenik. To je odraz nacionalne svijesti Hrvata i odgovor zašto nam je tako. Tu možemo uzeti za primjer odnos Hrvata prema održanom referendumu U ime obitelji. To je cijela prokomunistička svita, od Pantovčaka, Banskih Dvora do Lekinih komunista u Saboru, koji su otvoreno bili protiv jedne zdrave višestoljetne logike - brak je zajednica muškarca i žene. S druge strane, oglasila se Katolička Crkva koja je podržavala taj referendum. Dakle, sve je bilo jasno tko je tko. Unatoč svemu, referendumu se odazvalo svega 39 posto glasača. To isto govori o nacionalnoj svijesti hrvatskog naroda.

Anacionalna jugo-komunistička ideologija, kočnica je svakom društvenom i gospodarstvenom napretku Hrvatske

Danas se hrvatski branitelji pitaju zašto nam je tako, to znači da su nezadovoljni sa svojim statusom i s ekonomsko-političkim stanjem u samostalnoj Hrvatskoj, za koju su se borili i ginuli. Isto takvo pitanje postavljaju i hrvatski domoljubi koji su stoljećima čeznuli za samostalnom Hrvatskom, a taj san im se ostvario u Domovinskom ratu, pa su i dalje nezadovoljni. Ovakvim nezadovoljnicima, ministar obrazovanja Hrvata, Željko Jovanović bi poručio da pogledaju u ogledalo i da pljunu u onoga koga vide. Ja im ne bih preporučio da pljuju jer pljuvati po bilo komu je nepristojno. Ja bi im preporučio da malo analiziraju stvarnu hrvatsku povijest i ulogu onih koji danas vode hrvatsku državu, pa će sami doći do odgovora, zašto nam je tako. Treba se sjetiti onih koji su 1990./1991., bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, a ti jugo-komunistički ideolozi danas vode hrvatsko gospodarstvo i državnu politiku. Logično je da su ti velikosrpski i jugo-komunistički ideolozi i danas protiv samostalne Hrvatske stvorene u Domovinskom ratu i protiv onih koji su se borili za samostalnu Hrvatsku. To je ujedno jedan od odgovora - zašto nam je tako.

Ako uz to znamo, da su to ideološki slijednici zločinačkog velikosrpsko-komunističkog režima, koji nam je za dugo sjećanje ostavio preko 1500 masovnih grobišta, s preko 960.000 kostura Hrvata, a ti kosturi vrište i traže istinu i odgovor na mnoge tajne tog zločinačkog režima. Činjenice o masovnim progonima i likvidacijama hrvatskog naroda, sastavni su dio pitanja i odgovora - zašto nam je tako. Sve to čini jednu veliku enigmu, pa se s pravom upitajmo što je to s hrvatskim narodom da glasuje za one koji ne vole svoj narod i otvoreno mrze sve što je nacionalno prohrvatsko stvoreno u Domovinskom ratu. Odgovor je vrlo jednostavan ako znamo da je cijelo stoljeće, točnije, od 5. prosinca 1918. do današnjih dana, hrvatskom narodu bilo zabranjeno sve što je u svezi hrvatskoga nacionalnog identiteta, pa tako pisanje i učenje stvarne povijesti hrvatskog naroda. Zaključak vidimo kao posljedice uskraćene povijesti i prisiljene amnezije.

Sve što vidimo i doživljavamo govori da u samostalnoj Hrvatskoj ima dvije političke ideologije međusobno suprotstavljene, ideološki nespojive, a to su:

a) jedno je nacionalna prohrvatska ideologija stvorena u Domovinskom ratu, kojoj je osnovni cilj razvoj nacionalnih, kulturnih vrijednosti Hrvatske i ekonomski razvoj i napredak hrvatskog gospodarstva, i njegovog povezivanja za europske razvijene zemlje, te razvijanje strateškog partnerstva s provjerenim prijateljima Hrvatske, kao što su Njemačka i Amerika;

b) druga je anacionalna jugo-komunistička ideologija, koja se suprotstavlja svemu nacionalnom i prohrvatskom, a razvoj gospodarstva oslanja na ekonomski nerazvijeni Balkan, na čelu s agresorskom Srbijom i četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem. To dokazuju svojim aktivnostima, tako što istovremeno zaključuju strateško partnerstvo s Velikom Britanijom, Francuskom, osnivačima versailleske Jugoslavije, stoljetnih podupirača programa velike Srbije.

To su oni koji su još 1915. godine radili protiv Hrvatske, Londonskim i Rimskim tajnim ugovorima (1915. i 1924.) Italiji pripojili Dalmaciju i dio jadranskih otoka skupa sa Zadrom. Tako su i 1920. godine, podržavali politiku Kraljevine SHS, kada je donijet Rapallski ugovor, temeljem kojeg su Italiji priključeni otoci Cres i Lošinj, te grad Rijeka. Englezi su i 1945. godine bili na strani velikosrpskih Titinih zločinaca, kada su im na Bleiburgu izručili zarobljenu hrvatsku vojsku i civile, što su ovi uglavnom sve likvidirali, kako kaže Milovan Đilas. Engleska i Francuska podržavali su 1991. - 1995. Miloševićeve politike i srbočetničku agresiju na Hrvatsku, i otvoreni su protivnici politike Franje Tuđmana u Domovinskom ratu. Te dvije zemlje, uz Rusiju, inicijatori su podjele Bosne i Hercegovine, po kom planu je agresorska Srbija, za "dobro" obavljen posao u Hrvatskoj, u BiH, a posebno na Srebrenici, nagrađena sa 49 posto teritorija.

Povijesno politički neuk narod godine 2000. glasuje za svoje progonitelje

Je li nešto dobro ili loše, odgovor daju činjenice o učinjenom ili propuštenom. Kada se radi o pitanjima od nacionalnog interesa domicilnog većinskog naroda, tad učinci mogu biti pozitivni, ili negativni, ali mogu biti i one naravi koje su anacionalne, protudržavne, koje vode u propast državu i narod, pa sve do onih koje možemo nazvati zločinačkim i izdajničkim. Negativne se mogu proizvesti nenamjerno, a mogu biti proizvedene i namjerno, a razlike mogu biti velike, ovisno o posljedicama. Međutim, ako su učinci koji se mogu podvesti pod zločinačke, te radnje su promišljene i svjesno učinjene - proizvedene. Tu si možemo postaviti pitanje i tražiti odgovor zašto je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, govoreći o političkim stanju u Hrvatskoj i odnosima prema nacionalnim vrijednostima u Hrvatskoj rekao: "zločinačka ideologija trenutačnog režima".

Da bi dao takvu ocjenu o režimu koji je na vlasti, sigurno da i biskup Pozaić svoju izjavu temelji na postojećim činjenicama. Kako bi došli do objektivnog odgovora potrebno je povijesnim činjenicama utvrditi koja ideologija predstavlja trenutačni režim. Trenutačni režim predstavljaju oni koji su svojom politikom i svojim aktivnostima dokazali da ne vole samostalnu Hrvatsku koja je stvorena u Domovinskom ratu. To je ujedno odgovor da ti ideolozi ne vole ni one koji su stvarali tu državu, koji su ginuli za tu državu, koji su u toj borbi podnosili razne žrtve, od gubljenja života, pa trajne invalidnosti, upropaštene ili izgubljene obitelji, uništene imovine, pa do nezaposlenosti i siromaštva. Ako ne vole državu u kojoj žive, ne vole ni većinski narod koji se odupro agresoru, narod koji je cijelo stoljeće bio obespravljen, ugnjetavan, proganjan, a mnogi domoljubi likvidirani od strane velikosrpskih i velikosrpsko-komunističkog režima. Da ne vole većinski narod samostalnu i Hrvatsku stvorenu u Domovinskom ratu to potvrđuju činjenice i politika koju vodi ova vlast. (Nastavak slijedi)

Piše: Ivan Runje
www.hrvatski-fokus.hr

- ZAŠTO NAM JE TAKO - Pitaju se hrvatski branitelji, pitaju se hrvatski domoljubi (1)

- ZAŠTO NAM JE TAKO - Jugokomunisti su 1945. izravno i neizravno ubili milijun Hrvata (2)