Riječ na početku
Kako vrijeme više odmiče, sve me jače pritišće obveza da se rodnom i mjestu svojih predaka Opuzenu ovim načinom barem donekle odužim. Rečeno je: “što nije zapisano, nije se ni dogodilo“, pa da ne ode u zaborav, s vremenom ne izblijedi, ne raspline se, zabilježit ću što znam otkad pamtim, neka barem nekome bude od kakve koristi. Ne bi bilo pošteno ništa ne reći o jednom velikom i burnom razdoblju koje smo proživjeli s našim mjestom, makar kao i djeca, a bilo je svega i svačega, dobra i zla. Bio je Drugi veliki rat, nastala je Nezavisna Država Hrvatska (NDH).
O težačke su se ruke naših Neretvana otimale razne vojske kojima nesretan čovjek nije znao niti razloga niti svrhe. Doma je ostajala starost, bolest, djeca i glad. I po Velikom ratu, koji se jezivo otegao, nije bilo bajno. Težaci su se i naglo ostarjela mladež vraćali na kapaljku, a kod kuće je već nastajala nova, temeljito drukčija, bespogovorna vladavina u kojoj „Sila Boga ne moli“. Ali, i to je dio, našega neretvanskog života i tim smo krajem, mjestom i ljudima zauvijek obilježeni.
I danas, evo, kad se sav taj naš svijet težaka i ribara preselio u Svetog Roka, Bogu na istinu, duše im prolijeću napuštenim kućama, kale i crne duplje prozorskih rupa na zidinama kojih je puno s Pjace prema Foši, Selu, Bibinju, Trnovu i Podgradini. A tu je bujao život. Težak, ali živopisan, topao, vedar, duhovit i raspjevan. Pun truda, nade i djece. Beskrajan je bio taj naš bosonogi svijet i zbog toga prekapam po „Škrinji“ da se još jednom nađem u jatu, da se prepoznamo i spomenemo. Tim smo obilježeni, a da često nismo niti svjesni.
Ovo zapisujem tome u spomen.
Mate Ivanišević, Milna
Link:
- NAPUSTILI NAS IVANKA I MATE
- Opuzenska priča, riječ na početku
- Sječanja Mate Ivaniševića - Naše mjesto
- Dolazak Ivaniševića
- Moj dom, Riječ za kraj
Dunja Gaupp, Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
|
