Glavni odbor je osnovao komisiju za procjenu rukopisa, a ta je (po sistemu "brigo moja, pređi na drugoga") predložila da autor pošalje rukopis Matici iseljenika Hrvatske na procjenu, što je on odbio.

Nakon višemjesečnog konflikta s Glavnim odborom, gospodin Čičić piše:

„Zbog toga povlačim konzekvence i sam sebe suspendiram iz članstva HKZ dok ne bude izabran novi GO.”

Međutim, konflikt se nastavlja i s novim GO, pa HKZ ne želi ni otkupiti izvjestan broj knjiga. Autor se onda obraća članovima udruge koji mu pomažu svojim dobrovoljnim prilozima, i tako je knjiga ipak tiskana.

 

Kritičan osvrt na knjigu ima i udruga „Hrvatsko društvo u Švicarskoj”, te između ostalog piše:

„Čičić spominje ove hrv. Organizacije u Švicarskoj:

Hrvatska kulturna zajednica (Zü), nogometni klub „Croatia” (Zü), športski klub Zagreb (Arborn), sekcija planinarskog kluba „Vihor” iz Zgb..

Međutim sve te i druge organizacije nisu slobodne, nego su pod stalnom kontrolom i pritiskom jugoslavenskih predstavnika.

Tako HKZ izrađuje svoje programe, održava priredbe i radi pod izravnom i neizravnom kontrolom i po odobrenju Jugoslavenskog generalnog konzulata u Zü.

Kao talac jugoslavenskog policijskog režima, jer se redovito vraća u domovinu, Z. Čičić nije smio napisati nepristranu knjigu o Hrvatima u Švicrskoj. Stoga bi bilo bolje da nije napisao ni ovu u velikoj mjeri krivotvorenu knjigu pod prisilom jugoslavenskih vlasti. Jer u povijesti naroda i pojedinaca šutnja je rječitija od sluganske i oportunističke riječi. –

U ime Hrvatskog društva u Švicarskoj, članovi Upravnog odbora:

J. Petričević, I. Mladinov, S. Milićević, B. Vidjak, S. Hoborka, T. Radja

U siječnju 1983.

===== " =====

Po svemu sudeći potpisnici pisma imali su bolji uvid stvarno stanje spomenutih udruga i činjenicu da u njima sjedei doušnici YU sistema.