Neka se i to zna

Inicijator osnivanja Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj bila je Hrvatska kulturna zajednica, a ne pojedinci poput gospodina Nuića koji se hvali time da je jedan od osnivača HDŠ.

Još u vrijeme postojanja Jugoslavenske dopunske škole u Švicarskoj, HKZ je vodila borbu protiv srbiziranja našega jezika, a time i utjecaja na našu djecu.

Na Saboru 9. ožujka 1980. odlučeno je da se Glavni odbor (tadašnji naziv za Upravni odbor) i dalje brine za rješavanja problema t.zv. "mešovitih odelenja", te da postavi zahtjev za osnivanje razreda za hrvatski jezik.

16. ožujka 1980. predstavnici HKZ razgovarali su sa diplomatskim službenicima SFRJ, naravno bez pozitivnog rezultata. Polagala se nada da će prof. Ivica Pađen, novoimenovani povjerenik za školstvo pri ambasadi SFRJ, imati više razumijevanja za naš problem, no i ta se nada izjalovila. Dakle, za hrvatski jezik i hrvatsku dopunsku školu, oduvijek se brinula Hrvatska kulturna zajednica! Ta briga nije prestala niti s nastankom hrvatske države.

Na 18. Saboru HKZ održanom 25. ožujka 1990. u Hotelu Zwyssighof u Wettingenu glavna je tema bilo osnivanje hrvatskih škola, pa je direktno sa toga skupa upućena molba na Hrvatski Sabor da se zauzmu za otvaranje hrvatskih dopunskih škola. Dalje je, na prijedlog Josipa Dobše, na tome istom Saboru dogovoreno sazivanje Inicijativnog odbora za osnivanje Hrvatske dopunske škole, a njemu je povjerena zadaća sprovođenja u djelo svega što je dogovoreno.

Već u lipnju iste godine (1990.) g. Dobša je sazvao Inicijativni odbor u kojem su bili uglavnom članovi HKZ poput njega samoga (Zvonimir Čičić, Vladimir Boban, Jure Primorac, Marijan Jakopović, Stanislav Ferić, Stanislava Račić..), a bio je pozvan i fra Karlo Lovrić.

Na jednom od slijedećih sastanaka Inicijativnog odbora, koji je nazvan Glavnim školskim odborom HDŠ, u rujnu 1990. u Zuerichu je izabrana uprava:

Josip Dobša, predsjednik
Vladimir Boban, doprepdsjednik
Andrija Babić, tajnik
Jure Primorac, blagajnik
Grana Ferić, ravnateljica
članovi: fra Karlo Lovrić, fra Šimun Šito Ćorić, Zvonimir Čičić, Stanislav Ferić, Marijan Jakopović i Tihomir Nuić.

A kako je danas?

Još nismo čuli da se bilo tko, osim Hrvatske kulturne zajednice i njenih članova, zauzeo za jasno odvajanje hrvatskog jezika, pa da konačno u Švicarskoj prestane praksa prevođenja na "srpsko-hrvatsko-bosanski" jezik.

Kada bi briga Nuića za Hrvatsku i hrvatski jezik bila iskrena, imao bi puno pametnijeg posla od izmišljanja novih mobing akcija protiv HKZ. A mogao bi napraviti i nešto konstruktivno, a ne uvijek destruktivno.

Izvor: Društvene obavijesti broj 109, srpanj 2012.

Vezani članak:

MOBING NAD HKZ-OM TIHOMIRA NUIĆA