Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

POPU - POP, BOBU - BOB, A LAŽLJIVCU - LAŽLJIVAC     (14.10.2012.)

MOBING NAD HKZ-OM TIHOMIRA NUIĆA

Reči "popu pop, a bobu bob" znači nazvati stvari i pojave pravim imenom. U tome smislu (s obzirom da se radi o raspopu) odlučila sam Tihomira Nuića, bolje poznatog kao "hrvatski Haemling u Švicarskoj", nazvati pravim imenom - lažljivac!

Što o meni misli, uistinu mi je svejedno. Kada saznam za njegove psihopatske ispade protiv mene, moga supruga, Hrvatske kulturne zajednice i njenih djelatnika samo otklimam glavom i kažem "Lud čovjek, Bože, pomozi mu".

Ipak, s vremena na vrijeme treba upozoriti javnost na njegove patološke mobing akcije i laži. Ne zbog nas, nego poradi udruge i njenog renomea.

Taj čovjek od nastanka hrvatske države, kontinuirano kleveće vodstvo Hrvatske kulturne zajednice

(koje nije uvijek isto) i one članove koji su se suprostavili njegovom mobingu. Čim sazna za naše planove, pokušava ih u startu srušiti, pišući protiv nas ljudima s kojima surađujemo. O ostvarenim projektima, koje nije uspio zaustaviti, piše izmišljotine kako bi ljude odvratio od suradnje s nama.


Projekt "Za hrvatsku djecu" kojeg smo započeli u suradnji s Hrvatskom dopunskom školom (HDŠ) 2004. g., pokušao je srušiti odmah na početku. Svojim je lažima nastojao ravnateljicu HDŠ odvratiti od suradnje s HKZ. Ona mu je odgovorila da će o prekidu suradnje razmisliti onda kada joj on donese dokaze da je istina to što piše. Kako mu je to bilo nemoguće, ušutio je dok nije došla nova ravnateljica. Kod nje također nije uspio.

Tako je dugo potkoavao suradnju HKZ i HDŠ, dok na koncu kod treće ravnateljice nije naišao na plodno tlo. Otkazali su suradnju s nama, navodno zbog pomanjkanja vremena!

Mi smo to sa žaljenjem uzeli na znanje i nastavili s našim projektom proširivši ga na svu hrvatsku djecu. Raspisali smo natječaj na našoj internetskoj stranici, i vidi čuda, počeli su se javljati Hrvati iz drugih zemalja. Natječaj je postao internacionalni! To je sigurno bio veliki udarac za gospodina Haemlinga, pa sada, izgovarajući se navodnom brigom za HDŠ, pokušava srušiti i suradnju s obitelji Karačić.

Nuićev pokušaj rušenja naše suradnje s gospođom Ankicom Karačić


Pisao je gospođi Ankici Karačić isto što i svima drugima koje je pokušao odvratiti od suradnje s nama, ima on za to predložak (vidi prozor dole). Čak je zaprijetio da će o njihovoj suradnji s nama izvjestiti "državne organe"! Dobro poznata udbaška praksa. Valjda je miislio da ćemo se prestrašiti njegove prijetnje. Bogme ima i s kime prijetiti, sada su opet njegovi na vlasti. Da ne će opet biti lova na Hrvate u emigraciji? Pisao im je o mojoj navodnoj identiifikaciji s četnicima (tu laž širi stalno i svuda, pa nam nije ništa novoga). Koristio je citat iz moga članka objavljenog 2000., kojeg je, naravno, izvadio iz konteksta. Koga zanima o čemu je riječ, neka pročita članak "Biti identičan sa samim sobom" u DO broj 88, ili na internetskoj stranici www.hkz-kkv.ch.


Pisao je o meni da se radi: "... o bojni Vonte Ivankovića, zloglasnog komuniste".

Moram priznati da ništa niisam znala o toj 'bojni", niti me je zaniimalo. Ali, kada sam čula da je otišao korak dalje, pa priča da mi je to rod, uključila sam "googl" tražilicu ne bi li saznala štogod o nepoznatoj rodbini. Jer, Bože moj, rod je rod, kakav god da je. Dakle, o Vonti sam ponešto i naučila, ali nigdje ni traga našim rodbinskim vezama. Gdje ih Nuić samo pronađe? Možda u udbaškoj arhivi ili su mu to podvalili drugovi.


Neka mi bude oproštena ova mala šala, ali ne mogu odoljeti izazovu, moram mu se narugati. Ne znam tko je luđi, on koji izmišlja svakojake laži ili oni koji ih prepričavaju. Jednog njegovog prijatelja i prenositelja laži, nedavno sam u Luzernu u prisustvu 10-tak ljudi, upitala zašto širi klevete toga luđaka. Čovjek se pobunio, pa reče da Nuić nije lud. Ako nije lud, rekoh, onda je beskrupulozan lažljivac i spletkaroš, i kao takav će ostati zabilježen u povijesti Hrvata Švicarske.

Nuić je ovaj puta imao peh: Nije znao da svoje laži šalje ljudima koji me dobro poznaju još iz vremena jugoagresije na Hrvatsku, kada su sami morali bježati iz Iloka. Nije znao da sam za gđu. Karačić organizirala više izložaba u Švicarskoj, da su bili gosti u našoj kući, da nikada nismo izgubili kontakt...

Upao je u jamu koju je meni iskopao. Tako obično i završavaju lažljivci i zloće poput njega.


Završit ću upozorenjem koje su roditelji nekada davali svojoj djeci:

"Tko laže, taj i krade. Tko krade, taj je lopov. Tko je lopov, završi u zatvoru. Zato čim dalje od lažljivaca, jer s kim si, takav si!"


To stavljam na razmišljanje onima koji u Nuiću još uvijek vide osobu od povjerenja.

Piše Dunja Gaupp

Izvor: Društvene obavijesti broj 109, srpanj 2012.

 

A tko je uistinu bio zaslužan za osnivanje Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj, pročitajte u članku "Neka se i to zna"

Na većinu kleveta i laži Tihomira Nuića nismo ni reagirali, jer imamo pametnijeg posla. Ovdje možete pročitati naše reakcije na neke njegove "umne kreacije":

Napadaji, podmetanja, laži o HKZ i njenim djelatnicima

 

 

 

ŠTO JE PISAO TIHOMIR NUIĆ gospođi Ankici Karačić i kakav je odgovor dobio:

 

 

 

 

Von: Tihomir Nuic [mailto:tihomir-nuic@...ch]
Gesendet: Mittwoch, 1. Februar 2012 08:19
An: a.karacic@.......de
Cc: katarina.fucek@matis.hr; hmi-info@matis.hr
Betreff: Likovni natjecaj ISERLOHN-ZUERICH 2012

Postovana gdjo Karacic,
na dansnjem portalu Hrvatske matice iseljenika procitah da s ucenicima osnovnih skola diljem svijeta, pa tako i s ucenicima Hrvatske dopunske skole ili Hravtske nastave u Svicarskoj, organizirate, hvale vrijednu, izlozbu radova na temu "Moj svijet" (http://www.matis.hr/vijesti.php?id=4663). Dalje u tekstu stoji "Natječaj i izložba likovne umjetnosti hrvatskih učenika iz čitavoga svijeta održat će se u Njemačkoj i Švicarskoj uz suradnju: Hrvatski Glas Berlin i HKZ-Zürich, a pod pokroviteljstvom Hrvatske matice iseljenika."

Kao jednog od osnivaca Hrvatske dopunske skole u Svicarskoj (pogledajte ovdje: http://www.croatia.ch/kako/110602.php) zanima me tko se krije iza naziva HKZ-Zürich. Biste li mi, molim Vas, mogli pojasniti o kakvoj se organizaciji ili osobama tu radi na ciju ste suradnju pristali? Naime, nama osnivacima HDS-a je jos uvijek stalo da skola izbjegava nehrvatske ili projugoslavenske organizacije.

Unaprijed hvala na odgovoru i srdacan pozdrav Tihomir Nuic

==========

-------- Original-Nachricht --------
Datum: Wed, 1 Feb 2012 16:22:40 +0100
Von: "Ankica Karacic" <...................>
An: "\'Tihomir Nuic\'" <tihomir-nuic@................>
Betreff: AW: Likovni natjecaj ISERLOHN-ZUERICH 2012

Dragi moj Nuicu
Koliko vidim iz ovoga pisma, a i neke sam informacije i prije imao, vi se jos djelite na; dobre, manje dobre, lose manje lose HRVATINE: Te podjele su odavno zastarile - Vi ste jos u fazi kako bi rekli nasi istocni susjedi "SVAKA VASKA OBASKA". Sada vaze kod Hrvata skroz druge podjele, no necu sada o njima.


Vidim Vas muci zasto ZÜRIH; A NIKO Vas nije pitao za dozvolu. Nasa osnovna zelja je bila potomke Hrvata iz citavoga svijeta ukljuciti u jedan zajednicki projekat. Kako bi rekli, staviti ih pod istu KAPU. A kad su Hrvati pod istom kapom onda cine cuda, U dosadasnjim natjecajima smo imali ucesce djece iz 17 zemalja, pa i Tasmanija, Chile-Ponte-Arenas, Argentina. Iz Srbije-Vojvodine. Izuzetne radove smo imali jedne godine iz malog hrvatskoga sela SERDEHELA u Madjarskoj i Tavankuta u Vojvodini. Cak smo i jedne godine pravili kalendar u dobrotvorne svrhe.
Natjecaj ide ovako, svake godine mi odredimo temu, radovi stizu na nasu adresu.


U gradskoj galeriji u Izerlonu postavimo radove i strucni ziri odabere najbolje. Strucni ziri su Njemci; direktor galerije, direktor umjetnicke skole i redaktor IKZ-derwesten.
Ali izlozba nemoze uvjek biti u jednim gradu zato svake godine trazimo drugu zemlju ili udaljeniji grad za izlozbu. Ovu sam izlozbu nudio centrima dopunskih skola u Njemackoj, ali nisam uspio pa sam se obratio Dunji Gaupp sa kojom, od nasega dolaska '91 u Njemacku, imam izuzetnu suradnju.

Eto sada znate malo više, nas uopce ne remete te podjele i komicne situacije. Recicu Vam samo da se sto se tice Njemacke djeca javljaju pretezno samoincijativno bez skola i katolickih misija.

Ajde reci cu nesto i o sebi;
rodjen u SIROKOM BRIGU, odrastao u Iloku-Vukovaru od '91 god u Njemackoj. Za sve one koji prave podjele medju Hrvatima preporucujem jednu izuzetnu autobiografsku knjigu Marijana Gubine, koji je smogao snage da napise sta je sve prezivio kao deset godisnji djecak sa sestoclanom obitelji u tada okupiranom Dalju www.260-dana.com ili pogledajte na HRVATSLI GLAS BERLIN knjiga izlazi u nastavcima.
Osnovnu poruku koju je Marijan salje: JA, DESETOGODISNJI DJECAK, PREZIVIO SAM PAKAO I ZIVIM SA POSLIJEDICAMA ISTOGA, ZBOG TOGA STO SAM POVJESNO PRIPADAO NARODU KOJI SE ZOVE HRVATI. Sve Vas pozivam da, prije nego sto nekoga osudite, prije nego sto nekome ucinite lose, procitate moje iskustvo iI neuvedete sebe u napast da cinite lose, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti cega drugog. Ja Marijan Gubina, ne osudjujem, ne mrzim... NEMOJTE NI VI

Sa stovanjem Ante Karacic

==========

-----Ursprüngliche Nachricht-----
Von: Tihomir Nuic [mailto:tihomir-nuic@.....ch]
Gesendet: Donnerstag, 2. Februar 2012 07:23 An: Ankica Karacic
Cc: katarina.fucek@matis.hr; hmi-info@matis.hr
Betreff: AW: Likovni natjecaj ISERLOHN-ZUERICH 2012

Postovani gospodine Karacicu,


hvala Vam na obavijesti koju sam zelio cuti. Cudi me agresivan odgovor covjeka koji ima svijet na dlanu i njime upravlja po volji na jedno bezasleno pitanje koje je sasvim pristojno formulirano.


1. Vi potjecete po svoj prilici iz Crnca, a ne sa Sirokog Briga.

2. Vama, s moje strane, nitko ne prijeci izlagati gdje hocete, kad hocete, s kim hocete i dokle hocete. Moj se upit odnosio na HDS koju smo s toliko ljubavi i truda osnovali jos 1990. (prije sluzbenog priznanja RH).


3. U prilogu Vam saljem tekst gospodje s kojom organizirate izlozbu u Zürichu i predlazem Vam za moto predposljednju recenicu iz njezinog teksta:


"Najteza kletva moje stare majke upucena Srbima na pocetku rata u Hrvatskoj - dabogda se sami sa sobom pozabavili - bila bi mozda pretska, kad znamo kakvim je plodom urodila". Obranom cetnika ujedinjujte Hrvate. O ovome cemo obavijestiti roditelje djece koja pohadjaju HDS.


4. Hrvatska matica iseljenika nije prvi put pokrovitelj ovim - kako Vi to lijepo formulirate - HRVATINAMA. Posto se radi o drzavnoj ustanovi, o ovome cemo obavijestiti nadlezna drzavna tijela.

Svako dobro Vama osobno, a posebno uspjeh izolzbe, zeli i pozdravlja
takodjer Hercegovac Tihomir Nuic

==========


-------- Original-Nachricht --------
Datum: Thu, 2 Feb 2012 16:40:16 +0100
Von: "Ankica Karacic" <..........................>
An: "\'Tihomir Nuic\'" <tihomir-nuic@...................>
Betreff: AW: Likovni natjecaj ISERLOHN-ZUERICH 2012

Stovani gospodine Nuicu
Sto se tice prvoga pisanja "kakvo pitanje takav odgovor". Sto se tice Vasega drugog pisma odgovorit cu Vam opet provokativno na ono gdje ste vi provokativni. Kako vidim znate gdje je Crnac a gdje Siroki. Nato mogu samo reci ocito se i kod fratara uci geografija. Od sada obecavam samo ozbiljno.


Probat cu Vam objasmiti zasto je nastao natjecaj i sve nase muke sa njime. Moja zena Ankica je slobodna umjetnica. Pretezno zivi od pedagoskog rada. Jedan segmenat toga je i rad projekata sa Njemackom djecom. Uradila je za ovo vrijeme preko dvadeset projekata koji su u Njemackoj prezentirani na portalu KULTUR UND SCHULE; Uvjek je patila zasto tako nesto nebi radila i sa nasom djecom u Njemackoj. No to neide lako. Nasa djeca vani su monopol misije i dopunske skole i nemoze im prici niko pa i da bi besplatno htio s njima raditi i da je kvalitetniji od nihove uciteljice ili pastoralne suradnice (mislim sto se tice umjetnosti). Onda smo probali preko udruga u kojima smo djelovali. No ljudi nisu vidili u tome nista posebno.


Nismo stali, odlucili smo da stvar pokrenemo ali neovisno od bilo koga preko interneta. Jedino gospodja Kata Orec je prepoznala stvar i stavila natjecaj na HTC portal. Tada smo imali ucesce iz 4 zemlje; Svicarska, Madjarska, Hrvatska i Njemacka. Prva nam se telefonom javila jedna profesorica iz Svicarske i prvi rad koji smo dobili, smo dobili je rad jednoga djeteta iz Svicarske, mislim da se rad nalazi na portalu Matice iseljenika. Iz Svicarske smo tada dobili radove od tri uciteljice dopunske nastave, a bilo je i pojedinacnih. Iz nama nepoznatih razloga iz Svicarske su dolazili pojedinacno radovi od ucenika bez dopunskih skola (a tada nije bilo Dunje).


Ja sam tada obavio razgovor sa nasim veleposlanstvima u Berlinu, Švicarskoj i Madjarskoj sa zeljom da radovi budu izlozeni u veleposlanstvima zemalja odakle su stigli. Oni su svi obecali ali niko nije odrzao rjec. Najveca tragedija se desila u Berlinu. Prvo smo njima poslali radove i oni nisu 8 mjeseci bili izlozeni. Na nas zahtjev da se radovi odmah nama vrate, nase zaprepascenje je bilo jos vece, 8 mjeseci nisu bili ni otvoreni.


Nastavili smo dalje sami ne trazeci vise pomoc ni od koga, i onda se desilo cudo, javio nam se gospodin Milan Bosnjak iz ministarszva rekavsi da je to dobra stvar i da nastavimo sami ako imamo snage a on moze pomoci pokojim savjetom. I pomogao je, on je obavjestio dopunske skole po svijetu da natjecaj postoji pa ako žele mogu ucestvovati. Rezultat je bio fantastican te godine smo imali 16 zemalja ucesnica ali nazalost nije bilo vise dopunske skole iz Svicarske iako je bilo samoincijativnih slanja.

Njemci su odmah prepoznali stvar tako da smo se mi u nasoj okolini a i Hrvatska isprofilirali, tako recimo da nam na promociju kalendara ili izlozbu dodju zastupnici u Bundestagu a da ih mi nismo zvali. Onda me je nazvao jedan kulturnjakn iz Hagena da takve stvari može biti samo jednom u jednom velikom gradu kao sto je Hagen. Predlozio nam je da uvjek ostane Iserlohn; a onda dodamo drugi grad. Nakon vise korpi koje sam dobio; Munchen, Studgart, Hamburg, sjetio sam se Dunje na sta je ona odmah pristala.

Ni mi sami nismo svijesni znacaj ovoga natjecaja. mi osobno zbog njega dobijamo samo kritike tipa ovo je moglo bolje, a i sami snosimo troskove. Nastavnicima u Hrvatskoj je priznat - kao da imaju ucesce na medjunarodnom natjecaju i jos kada im djete bude nagradjeno dobiju vise bodova za platu, Najvise znaci onim malim Hrvatima iz dalekih zemalja; Tasmanija, Cile, Argentina.

Za sada toliko,
Sa stovanjem Ante Karacic

==========

Von: Tihomir Nuic [mailto:tihomir-nuic@...............ch]
Gesendet: Donnerstag, 2. Februar 2012 17:16
An: Ankica Karacic
Betreff: AW: Likovni natjecaj ISERLOHN-ZUERICH 2012

Postovani g. Karacicu,
kao rekoh u posljednjem javljanju, zelim Vam i osobno i u radu uspjeh. Ali, molim Vas, pustite Hrvatsku dopunsku skolu u Svicarskoj u miru, dok suradjujete s ljudima koje u Svicarskoj vise manje svi Hrvati izbjegavaju.


Radi se bojni Vonte Ivankovica, zloglasnog komuniste. Vi sebi ovim potezom zatvarate vrata kod Hrvata u Svicarskoj, a i umjetnicko stvaralastvo Vase supruge ce na taj nacin biti odbaceno. Tek toliko da znate. Roditelje i skole cemo biti prisiljeni obavijestiti da ne sudjeluju u tome, ako se ne odreknete doticne pomoci.

Uostalom kod postenih fratara se ne uci samo zemljopis nego je njihovo ponasanje uvijek i svugdje u skladu s etickim nacelima.

Srdacan pozdrav Tihomir Nuic

==========

-----Ursprüngliche Nachricht-----
Von: Ankica Karacic [mailto ]
Gesendet: Donnerstag, 2. Februar 2012 18:18
An: 'Tihomir Nuic'
Betreff: AW: Likovni natjecaj ISERLOHN-ZUERICH 2012

Hvala na iskazanim zeljama. Za Vasu zabrinutost, nebojte se sve sto smo stekli u protekli 20 godina je mukotrpnim radom, teskom borbom, stepenicu po stepenicu. Tukli smo se za svaku marku a kasnije euro. Neovisimo ni o Veleposlanstvu, konzulatu, ministarstvu, matici iseljenika. Mi njih samo ponekad obavjestimo o onome sto radimo, supruga je imala izlozbe u 25 glavnih svijetskih gradova, nazalost ne u Zagrebu. Sto se tice matice iseljenika oni su se kasnije ukljucili samim time sto su stavili natjecaj na portal mi smo im dali pokroviteljstvo.
Sve ostalo mi radimo samostalno cak je supruga sama platila avionsku kartu kad je bila izlozba u matici. Sto se tice skola u Svicarskoj ja sam ih odavno zaboravio. Vec sada imam desetak ucenika koji su se sami javili.

Sto se tice izlozbe u Svicarskoj, zena je imala prije desetak godina 4 izlozbe u organizaciji "ZLOGLASNE" Dunje. Bili smo par puta na dobrotvornim priredbama u Badenu gdje smo isto tako dali slike tada za Vukovari. I sami platili put do Dortmunda.

I ja se bavim u zadnje vrijeme umjetnoscu. Prosle godine sam izlagao u Becu, Tuzli, Kini, Njemackoj, Hrvatskoj. Ako budem i ja htio izlagati u Švicarskoj, ja cu se javiti ZEMLJAKU.

Pozdrav od Ante

 

60 - 2012

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: