Intervju objavljen u izdanju slovenske Demokracije

Voljela bih da NHR bude nositelj parlamentarnog nacionalizma, a mladima jamac nacionalne odgovornosti i konzistentnosti!

Tko će zaraditi za sve te programe

Uskoro će svaki kvart u Hrvatskoj imati svoju stranku, kaže moja prijateljica na vijest o stranci Dalije Orešković, a nijedna novoosnovana ne zna kako puniti proračun, a da nije za uhljebe, za državu, ne zna kako dići gospodarstvo, kako smanjiti birokraciju, kako privući investicije.

Velikosrpski “centri za istraživanje zločina” podižu kaznene prijave, a Maras i Bernardić daju mu “šupkartu”

Hrvatskoj nema napadanije osobe od ministra obrane Damira Krstičevića. Nije još proslavio ni pedesetu, ali je postao simbol najveće karakterne slabosti Hrvata – hrvatskog jala. Zavisti, oblika zlobe, nezadovoljstva koje prelazi u neprijateljstvo. Hrvati često zavide na uspjehu svojim sunarodnjacima, kukaju, a kada se predmet zavisti “posklizne”, onda jal prelazi u euforiju i histeriju. Krstičević se sada poskliznuo, propao mu je životni projekt da HRZ-u osigura budućnost i nabavi respektabilnu borbenu eskadrilu.

Biti muško je poremećaj

Nakon što je sedamdesetih u jeku seksualne revolucije američko cehovsko psihijatrijsko udruženje izbacilo homoseksualnost s popisa poremećaja, ovu godinu dočekali smo s oprečnom dijagnozom. Homoseksualnost, O.K., nije poremećaj, sada je poremećaj muškost, točnije tradicionalna muškost, kako u svojim smjernicama kaže Američko društvo psihologa (APA). Prvo što je nejasno – što je to sintagma "tradicionalna muškost"? Samim tim implicira se da postoji netradicionalna muškost, no i to je u znanstvenom i zdravorazumskom smislu fluidan, frivolan, da ne kažem bedast pojam.

Predsjednik Franjo Tuđman, u obraćanju naciji preko televizije:

"Današnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti".

Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Izetbegović

Davor Marijan, znanstvenik iz Hrvatskog instituta za povijest, specijalist za ratove 1990-ih u Hrvatskoj i BiH, upravo je izdao 12. knjigu: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi. A da bi je iznjedrio, Marijan je istražio golem broj dokumenata.

Tomac o novom 'performansu' Novosti:

Ovo nije prvi put da prikazuju Hrvate kao koljače i ubojice, oni to rade sustavno i planski

Nakon što je Đakić 'mlađi' zaradio kaznenu prijavu zbog javnog poticanja na nasilje i širenje mržnje jer je na svom Facebook profilu objavio fotografiju ustaše s odrubljenom glavom četnika, na naslovnici tjednika Novosti osvanuo je Franjo Tuđman prikazan kako ispod ruke drži odrubljenu glavu partizana, koja za njih, pretpostavljamo, simbolizira antifašizam. Taj novi 'perfomans' Novosti komentirao je za Direktno prof. dr. Zdravko Tomac.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački:

Poštovani autore gosp. Damire Borovčak, poštovani predstavljači drugog dopunjenog i izmijenjenog izdanja monografije "Gvozdansko - hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora": Miljenko Bađun, poručnik HV-a u m., Ivica Matošević, satnik HV-a u m. i mons. Marko Cvitkušić, gen. vikar Sisačke biskupije, poštovani cijenjeni uzvanici i sudionici ovog događaja, poštovani organizatore, Zaklada PREDZIĐE KRŠĆANSTVA…

Tako bi mogli shvatiti rečenicu kontroverznog predsjednika HSS Beljka

„Svim Srbima u Hrvatskoj, ali i svim Srbima u Bosni i Hercegovini i svim Srbima u Srbiji reći da ja još uvijek duboko vjerujem u bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda nije mrtvo!“ uskliknuo je Beljak na događanju koje je trebalo biti vjerska i radosna proslava kršćana koji slave Božić po Julijanskom kalendaru, no zahvaljujući Beljku i onima koji mu odaše priznanje, skup je postao jeftina politička propaganda s vrlo ozbiljnim i malignim porukama.

Sarmati na skijanju, Hrvatska nasanjkana

Odjahala su i Sveta tri kralja, vrlo oprezno da izbjegnu Heroda. Jedan od njih je izrazito tamnoput, da ne kažem crn, jer nije politički korektno. Znači, korektnim američkim rječnikom, Afroamerikanac. To jest samo Afro, budući da u to doba nije bilo Amerike, a Indijanci kojih je bilo, nisu ni znali da žive u Americi. Kada su saznali, već je bilo kasno – bijelci odnosno korektno rečeno europski razbojnici počinili su genocid iliti po haaškoj formuli tek masovni zločin, u svakom slučaju istrijebili ne samo cijeli jedan narod i njegova plemena, nego cijelu jednu rasu. Kada je zabava završena, ili usporedo s njom, Englezi su im na svojim lađama dovezli crne robove iz Afrike, potomke jednoga od Sveta tri kralja, da bi se rasisti i dalje dobro osjećali. I tako sve do kasnih šezdesetih prošloga stoljeća, kada su crnci napokon počeli lakše disati, a i preostala šačica Indijanaca. Amerika se emancipirala, a vrlo brzo i pretjerala s novogovorom i strahom od političke nekorektnosti. Iz tragedije u komediju.

Ovih dana u domaćim novinama mogla se pročitati vijest da je proslavljeni novinar Der Spiegela Claas Relotius dobio otkaz jer je svoje slavljene i nagrađivane tekstove uglavnom izmislio.

Međutim, prosječno upućeni čitatelj, recimo, Jutarnjeg lista iz te vijesti nikako nije mogao dokučiti kakvu je štetu svojim lažima činio, to jest u korist koje ideologije je lagao. Vijest je znakovito štura: ''Novinar Claas Relotius je priznao da je izmislio priče i iskrivio činjenice u nekoliko slučajeva. Prema njegovoj informaciji, najmanje 14 članaka je barem jednim dijelom bilo krivotvoreno.'' Ne kaže se koje je to priče izmislio ni koje činjenice iskrivio. A to je, vidjet ćemo, najvažnije u cijeloj ovoj stvari.

Kad je počeo rat otišao je u svoje Orašje, a ne na Brijune ili Beograd.

Piše Večernjak o odlasku Ive Gregurevića: “Bio je glumac od glave do pete”. Karizmatičan, prirodan i raskošno talentiran… Krleža na daskama “koje život znače”. I Krleža je bio čovjek od glave do četrdeset i pete, a nakon toga postao je šahovski partner čovjeka koji je nakon četrdeset i pete skidao glave.

Trebalo bi više znati o hrvatskim iseljenicima i njihovim putovima

Mrzle noći, dani hladni, Božić nije bio bijel, a ni prvi dan nove godine, no što sam stariji sve manje zazivam snijeg.

Led mi se odavno zamjerio – otkad sam propao kroz led na maksimirskom jezeru negdje početkom pedesetih prošloga stoljeća, Bože moj pa koliko ja to imam godina? Od tada sam često propadao, ali uvijek sam nekako isplivao. I plivao dalje. Samo sreća, ništa drugo.

Hrvatsku mladost više ne možete indoktrinirati, niti lobotomirati!

Gledao sam te stotine tisuća mladih Hrvata u Zagrebu, gledao sam i pažljivo pratio putem medija dočeke u Splitu, Zadru i Varaždinu, bio sam jučer u Livnu i vidio 60'000 ljudi u gradu od 15'000 stanovnika što znači da se cijela Hercegovina došla pokloniti nevjerojatnom Zlatku Daliću i sad više nema nikakve dileme: Ovo je novi početak, tu mladost više ne možete indoktrinirati niti lobotomirati! Ne možete je više niti streljati kao Što se dogodilo 45! Došla je na scenu mladost koja je od prvog svog dana živjela i živi u hrvatskoj državi i za koju su svi ti Puhovski, Viskovići i Frljići metuzalemi iz muzeja. Politička gerijatrija koja uopće ne korenspondira sa ovim vremenom!

Teško je povjerovati što se trenutno događa u Rheinland-Pfalzu, ali nažalost to je tužna stvarnost

Tamo živi 49-godišnji Sirijac koji je 2015. godine pobjegao od rata. Ubrzo nakon toga podnio je zahtjev za spajanje obitelji, a lokalne vlasti to su odobrile. Kako su izvijestili "Rhein-Zeitung" i "Bild-Zeitung", podnositelj zahtjeva ima 4 žene, s kojima ima 23 djece. Od toga 22 su u Njemačkoj - dvanaest kćeri i deset sinova u dobi od jedne do 22 godine.

Njemački novinar kojeg je CNN proglasio novinarom godine 2014. - izmišljao je reportaže

Svjetsku medijsku scenu potresa skandal: Claas Relotius, CNN-ov novinar godine 2014. i novinar godine u izboru njemačkih novinara prošle godine, dobitnik brojnih nagrada je, kako se ispostavilo, većinu svojih reportaža o sirijskoj djeci, američkim desničarima, i zarobljenicima u Guantanamu jednostavno – izmislio. Neke od njih uopće nemaju uporišta u stvarnosti, i u potpunosti su plod mašte.

Koliko god se liberalna ljevica trudila spojiti širenje dezinformacija – po novom “lažne vijesti” – s alt-right medijima, to im baš ne ide za rukuom.

Novčići, novčići, zvone dan i noć

Najveći je kršćanski blagdan svakako Uskrs, najtopliji i među narodima zanosno slavljen bez konkurencije je Božić, koji su globalizatori pokušali istisnuti, potisnuti i poslati u sfere političke (ne)korektnosti, ali im nije uspjelo. Kao: nisu svi ljudi kršćani, a nekmoli katolici, toliko je drugih vjera, pa eto je i stara kršćanska Europa odbacila kršćanstvo u svojoj EU-verziji. No, Božić se ne samo održao nego i vratio na velika vrata, zajedno s adventom koji mu prethodi, a tko je zaslužan? Pa upravo oni protiv kojih je nedavno govorio papa, proroci konzumerizma koji su se sastali u pustinji (duhovnoj) i mudro zaključili da im progon Božića vrlo škodi glede zarade, da moraju preko volje odustati od svoga poslanja i „novih vrijednosti“ barem u ovom lukrativnom slučaju. („Novčići, novčići, zvone cijelu noć... i dan“).

Da ima doživotni mandat, Predsjednica ne bi stigla napraviti toliko gafova koliko su Mesić i Josipović u svojih 15 godina

Nema ljudi bez mane. Osim u romanima, filmovima, bajkama. I naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je nesavršeno ljudsko biće sa svim svojim manama i vrlinama. Samo, kod osoba koje obnašaju javne dužnosti postoji jedno mjerilo koje nepogrešivo pokazuje koliko su bili uspješni ili neuspješni u svome poslu, ili, koliko su radili za opće dobro. I ako se ta mjerila koliko-toliko objektivno primjene, može se doći do nekih zaključaka. Točnije, moglo bi – u nekoj normalnoj zemlji. Kod nas ne.

Kako se već osjeća u zraku, sljedeća godina očekivano će biti godina velikih gibanja i mijena koje me podsjećaju na 1989., godinu kad je srušen Berlinski zid i kad su se jedan za drugim urušavali prosovjetski komunistički sustavi u Europi. No, ovaj put "zid" će se rušiti u Bruxellesu.

Promjene modela upravljanja: od globalističkog, s naddržavnom upravljačkom kastom, prema suverenističkom, s državom i njezinim nacionalnim interesima u središtu, izvjesne su u Europi, nastavit će se u SAD-u. Logično je zato pred kraj godine pogledati gdje se uoči tog boja pozicionirala Hrvatska.

No moglo je biti i gore; mogao je netko na Pantovčak došlepati i Vedranu Rudan

Od kuda početi? Događaji, događanja i dogovaranja… svih sa svima. Kaže mi moj prijatelj s tenisa Luka Z. (ne smijem navesti prezime jer je SOA u pitanju pa da ga ne prokuže…) s primjetnom sjetom u glasu: "Hodak, Predsjednica je smijenila Matu, šteta, naš je čovik…". "Kako šteta?", uzvratih ja. "Sedam godina je bio ministar pa kad je Tuđman umro 'oprao' ga je u Pukijevom Nacionalu k'o zadnju gnjidu i demaskirao se kao čovjek i političar". "Ma ti misliš na Granića!", živnu Luka...

Hrvatica Michaela Kaniber u samom je vrhu politike najbogatije njemačke savezne države, a ne zaboravlja ni svoje korijene.

Nisam mogla vjerovati da ću jednog dana ja, dijete hrvatskih gastarbajtera, sjediti u vladi najbogatije regije Njemačke i Europe – kaže Michaela Kaniber (41), ministrica poljoprivrede, prehrane i šumarstva Republike Bavarske. No, dogodilo se upravo to o čemu se, kako kaže, nije usudila ni sanjati ova Imoćanka podrijetlom, prva Hrvatica u bavarskoj Vladi. Dnevni raspored ove uspješne političarke, supruge i majke troje djece krcat je obvezama od jutra do mraka, pa smo uspjeli ugrabiti rijedak slobodni termin tijekom kratkotrajnog boravka u Zagrebu, kamo je stigla s roditeljima i sestrom u posjet obitelji.

Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici,
i tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.