|
Nakon što je 1463. turski sultan Mehmed II. Osvajač
srušio Bosansko kraljevstvo, turska vojska se sve
češće zalijetala na hrvatsko područje.
Papa Pijo
II. poticao je europske vladare da se ujedinjeni
suprotstave turskom napredovanju. I sam je bio
spreman krenuti ovamo, ali ga je smrt pretekla.
Većih obrambenih uspjeha imali su u Hrvatskoj
knezovi Frankopani, zato ih je Papa podržavao i
izdašno pomagao. Veliki nam je neprijatelj bila
nesloga između pojedinih velikaša i kralja Matijaša
Korvina. |
Upravo kad je kraljeva vojska opkolila Brinje u
nastojanju da ga otme Frankopanima, došla je vijest da
se turska vojska vraća iz Kranjske preko Modruša s
velikim plijenom i brojnim kršćanskim robljem. Na tu
vijest došlo je do mira među zaraćenima i posvuda je
proglašen poziv da svi sposobni za oružje dođu na
Krbavsko polje gdje će sačekati Turke.
Odaziv je bio iznad očekivanja.
Ljudi su s pjesmom i molitvom odlazili prema Krbavi,
gdje se uz hrvatske plemiće i bana Derenčina okupilo
oko 13.000 vojnika. Nažalost, niti su bili dobro
naoružani, niti su svi imali ratničkog znanja.
Frankopani su predlagali da se Turke sačeka u
klancima gdje će stabla i kamenje biti saveznik u
boju. No ban Derenčin je tražio vitešku borbu na
otvorenom, a ne da se sakriva iza stabala i kamenja.
Posljedica tog viteškog etosa bila je tragična. Iako
malobrojnija, dobro opremljena i uvježbana turska
vojska, u roku od gotovo jednoga sata potukla vojsku
oboružanu više poljoprivrednim oruđem (motike,
krampovi i sl.) nego ratnim oružjem i opremom. Ljudi
su odvažno krenuli u boj nadajući se da će zaštiti
svoje obitelji, sela i gradove, svoj narod, ali
većina njih ostala je na bojnom polju.
Nije jasno gdje se točno bitka
dogodila. Svakako je to bilo u blizini Udbine, pa bi
to naselje bilo najpogodnije za izgradnju centra,
jer dominira nad cijelim poljem. To bi uvelike
oplemenilo ovaj kraj koji je nekoć bio žarište vjere
i kulture, da bi već dugo plivao prema osiromašenju
u jednom i drugom smislu.
"Nema (nikog) pod kapom nebeskom,
Tko misli da pritekne u pomoć mojoj stvari.
Tko li će ovoj nevoljnoj (hrvatskoj) zemlji
pomoći...
Što Francuska spava ili Španjolska, ništa nije
čudno:
Naravno, ni jednoj ni drugoj opasnost ne prijeti
bliska.
Niti pomisliti smijem da će mi nešto pomoći
Englezi,
Koji su u zaklonu, daleki ih odvaja ocean.
I sama Njemačka, zar je imalo pritekla u pomoć,
Iako je, o teško meni, s kraljevstvom spojena
mojim....
Francuska spava, Španjolska za Krista baš ne mari,
Engleska propada od pobune velikaša.
A susjedna Njemačka u besciljnom zborovanju
vrijeme trati,
Italija se i dalje svojom trgovinom bavi,
Bilo da nam stigne velika pomoć il' sitnica neka,
Mi ćemo ipak svomu domu i vjeri ostati vjerni."
Stihovi velikog hrvatskog humanista i pjesnika
Ivana Česmičkog, (Janus Panonius, 1434-1472.)
Priredila D. Gaupp, DO
broj 97, prosinac 2005
(korišteni materijali: pismo biskupa M.
Bogovića, časopis Vila Velebita, fotografije sa internet stranice
http://hr-mucenici.hbk.hr/)
14.09.2010. |
