Ako hoćemo jednom rečenicom opisati sud u Haagu i što
nam je činiti, onda je to najbolje učinio vojni
ordinarij, Juraj Jezerinac koji je, u trenucima kada su
iz Haaga stigle optužnice protiv generala Gotovine i
Ademija, upozorio da bi Hrvatska "jasnim načelima,
stavovima i porukom, pa i uz cijenu žrtve, mogla pomoći
i tzv. velikima ovog svijeta da njihova sudišta ne budu
sramota civiliziranog svijeta".
Nažalost, hrvatska vlast nije
poslušala vojnog ordinarija. Zato sam na istom
predavanju, ja a ne Vlast, upozorio kako u Statutu
suda u Haagu nema "zločina protiv mira" nema "zločina
agresije". Dapače, u to vrijeme su u optužnicama
protiv hrvatskih generala "dokazivali" kako je
Hrvatska agresor. Agresor im je bio onaj koji se
brani, onaj koji oslobađa svoj okupirani teritorij.
Podsjetit ću Vas kako je po rezoluciji UN-a bilo jasno
da se radi o okupiranim područjima RH, a "Sud" u Haagu
to uopće nije poštivao. Hrvatima su osporili pravo na
samoobranu, a naše vlasti su se sluganski ponašale.
Nije se poštivalo međunarodno pravo koje razlikuje
ratni zločin koji čine agresori i zločin u obrani. U
ulozi sadašnjeg i prethodnog predsjednika RH već sam
pisao nebrojeno puta, pa i Vama. Upozorio sam Vas i na
odredbu članka 3. Stavak 1. Protokola II Ženevske
konvencije od 12. kolovoza 1949. koji zabranjuje
optuživanje vlada država koje oslobađaju svoja
okupirana područja.
Tu nevjerojatnu sramotu svjetskih
moćnika, i njihovih domaćih slugu, najbolje je opisao
naš veliki književnik akademik Slobodan Novak (Sabrana
djela, sv. 6. Izd. Matica hrvatska, Protimbe, str.
423-424):
Na bojištima
nema ni popova, ni sudova, ni lažnih post-festum
moralizatora, ni pacifista, ni helsinških
programiranih paljetkovatelja i njihovih
denuncijanata, koji bi u ime rigidnih načela
zaustavili osvetničku ruku, a nema ni objektivnih
svjedoka. Jedini sudac i egzekutor je bojovnik, i ako
on ne "prekorači nužnu obranu" odmah i sada, ako ne
"uzme zakon u svoje ruke", zločin će se okrenuti na
njegova suborca i na njegovu zemlju. Nitko nema veće
pravo na izvršenje kazne nad zločincem od same žrtve,
i tu nema prekoračenja. Prekoračio je prag onaj tko
nam je upao u kuću s ubilačkim namjerama. Smije li se
uskratiti ljudsko pravo žrtvi, a priznati ga zločincu?
Premudri nam Demokrit poručuje iz dubine
prošlosti: "Znak je mudrosti zaštititi se od nepravde koja nailazi. Znak je tupe
neosjetljivosti ne osvetiti nanesenu nepravdu". I zatim: "Sve što nepravedno
nanosi štetu treba ubijati po svaku cijenu". I još: "Tko ubije bilo kojeg
razbojnika ili gusara, bilo svojom rukom, bilo da drugom naredi, bilo da glasuje
za to, neka ne bude kažnjen".
Te riječi nam dolaze iz jednog dalekog svijeta, drugog vremena i
etike, ali, molim, danas nam i kardinali izjavljuju da nije grijeh ubiti
terorista. Sve ostalo je brbljarija dokonih, koji se ogrću crnim togama i
nabijaju na tjeme perike sudačkog autoriteta, koji nisu iskusili šfijuk olova
oko svojih glava i koje nije zazeblo ponovljeno oskvrnuće kućnih svetinja. Onaj
tko svjesno stupa u zločin, lišava sebe svih ljudskih prava. Da nije tako, ne bi
bilo odsijecanja glave u ime pravde, ni vješala, strjeljačkih strojeva,
električnih stolica, plinskih komora, smrtonosnih injekcija... koji ukidaju
najveće ljudsko pravo, pravo na život.
Koja je razlika između društvene i
individualne egzekucije? Ona prva je, zar, pravednija, odmjerenija... prema
kome?! Ima li veće pravo sankcije i egzekucije neki bezlični činovnik i anonimni
egzekutor, koji to čine za mjesečnu plaću, nego onaj nad kojim je zločin
izvršen? Eh, da, ali kad se tako heretički rezonira, onda se brže-bolje razgovor
svede na lažnu dvojbu: može li svatko u svakome trenutku ocijeniti...može li
pristranik pravedno odmjeriti... može li ostrašćen, zaslijepljen, razjaren
pravednik suditi. I to bez perike i toge.
U ime te licemjerne dileme uskraćuje se
pojedincu pravo djelovanja. Ja, naprotiv, držim, da on to može bolje od bilo
koga drugog tko sudi na osnovi apstraktnih paragrafa i uopćenih načela, a ne
prema stanju na licu mjesta, prema bioinstinktu samoodržanja i milenijskoga
iskustva. Jer čim tko pokaže nedvosmislenu želju i namjeru da nam naškodi, nema
se više o čemu ni o njemu što suditi, nema se više što ocjenjivati, nema više
pristranosti i nepristranosti - treba stupiti u totalnu samoobranu, Nema
neodmjerenosti, jer se neodmjereno može postupiti prema nečijoj pogrješci, a ne
prema naumljenu zločinu, i tu ne može biti ograničavajućih kriterija"......
"Ne prizivam divlji Zapad, ne govorim o nasilju nasilnika, niti
o hladnokrvnoj i odgođenoj krvnoj osveti, nego o osveti na toplo, govorim o
prirodnom pravu koje vidim pravednijim od birokratskih "tekovina". O mržnji
prema zlu, koju zapovijeda i Bog i svaka ljudska etika. Govorim o balkanskom
recidivizmu. Govorim o zločinima i strahotama rata, koje postaju još strašnijima
ako ne završe na mjestu zločina i na bojištu, nego ih umnožavamo pronoseći ih
kroz prostore mira i življenja".
Ali svjetskim moćnicima nije bilo
dovoljno samo osporiti nam pravo na samoobranu. Oni
nas preko "Suda" u Haagu i kažnjavaju zato što smo se
obranili, unatoč njihovoj zabrani. Tako je priča o
izuzetnoj preciznosti HV u gađanju vojnih ciljeva
proglašena "prekomjernim granatiranjem" kojim se
željelo i ostvarilo "protjerivanje" Srba. Ta suluda
konstrukcija je, kao što Vam je poznato, našla osudu i
u svijetu. Ovdje ću Vas upozoriti na članak Briana
Gallaghera (Hrvatski vjesnik, 10. listopada 2012.;
Portal HKV-a, 15. listopada 2012.) koji u članku
Može li se presuda u slučaju Gotovina iskoristiti
protiv britanske vojske? piše:
General Chapman je topnički časnik
koji je 41 godinu služio u Britanskoj vojsci, bio je
vrhovni zapovjednik uporabe Britanske vojske u Iraku i
priprema za Afganistan. On je sada Master Gunner St.
James Park (ceremonijalni zapovjednik Kraljevske
topničke regimente ustanovljene 1678., najveće
britansko priznanje za topnika, prim. prev.).
Njegove primjedbe, dane ranije ove
godine u sklopu pomoći obrani (defence motion) posebno
su zanimljive buduću da se odnose i na sadašnji sukob
u Afganistanu. U svezi Operacije Oluja kaže da dokazni
materijal sugerira da su hrvatski topnici "naročito
pazili", što slijedi iz visokog udjela granata koje su
pale unutar 200 metara. Uzevši u obzir stanje opreme,
on čak ide tako daleko da kaže: "Po mnogo čemu je
takva točnost izvanredna..."
On naglašava da su sudci došli do svog
zaključka u svezi "200 metara" nekih 15 godina nakon
Operacije Oluja. U međuvremenu je bilo napredaka u
topništvu koje je doseglo novu razinu
sofisticiranosti. Kaže "Usprkos tim napredcima,
topništvo ostaje oružje područja, a u slučaju
Britanaca, oruđe u Afganistanu tipično pošalje 90 %
svojih granata unutar područja od 250 metara unutar
svog dometa." Uzevši u obzir da se smatra da su Hrvati
postigli točnost od nekih 95 % unutar 200 metara, tada
je činjenično jasno da Britanske snage mogu doživjeti
progon, bez obzira na njihovu savjest.
Ako pretpostavimo da u Haagu ne sjede
idioti, onda logično slijedi kako je prvostupanjska
haaška presuda zapravo njihovo priznanje osporavanja
prava hrvatskom narodu na samoobranu - osporavanje
prava hrvatskom narodu da za njih vrijede međunarodni
zakoni, koji vrijede za sve druge narode i države na
svijetu. Već po tome te presude jesu rasističke, kao
sto su konstatirali u svom pismu VS UN-a tridesetak
biskupa i akademika, a supotpisalo više od 2300
Hrvata.
Gallagher, u istom tekstu, kaže kako
je Oluja spriječila pokolj u Bihaću nalik onom iz
Srebrenice.
Zanimljivu priću mi je u Tomislavgradu
ispričao jedan zastupnik BH parlamenta iz vremena kada
je uhapšen general Gotovina. U Parlamentu je sjedio
pored jednog zastupnika iz Bihaća, koji mu je rekao:
- Meni je general Gotovina glavu
spasio.
- Pa javi se za riječ i to kaži svima.
- Kada bih ja to rekao, onda bi mene
moji za glavu skratili!
Nedavno sam Vas upozorio na pismo
Adnana Alagića, Načelnik općine Bihać predsjedniku
Tuđmanu od 21.07.1995. u kojem ga moli, da sa svoje
strane učini sve, što je u njegovoj moći, da se spasi
ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo.
Tuđman je to učinio. Hrvatska, HV i general Gotovina,
kao što konstatira i Gallagher, spasili su Bihać!
Da nisu, kako li bi tek danas
izgledala tužba protiv UN-a iz slijedeće vijesti
(Večernji list, 09. 10. 2012.):
Majke
Srebrenice tuže UN: Suodgovoran je za genocide
UN treba
odgovarati za pogrešku i zbog vlastitog autoriteta -
poručila je Hatidža Mehmedović iz Udruge
Članice udruge Majke enklava
Srebrenice i Žepe, zajedno s predstavnicima
drugih nevladinih organizacija, krenule su danas iz
Bosne i Hercegovine u Strasbourg kako bi 11. listopada
predale tužbu Europskom sudu protiv Ujedinjenih
naroda.
Smatraju da
je UN suodgovoran za genocid nad Bošnjacima što su ga
u srpnju 1995. godine u Srebrenici počinile snage
bosanskih Srba ubivši pritom najmanje osam tisuća
muškaraca i dječaka. Podsjećaju da je Vrhovni sud u
Nizozemskoj odbacio tužbu zbog imuniteta UN-a.
- UN treba
odgovarati za pogrešku i zbog vlastitog autoriteta -
poručila je Hatidža Mehmedović iz Udruge. Ona očekuje
pravdu i pravednost jer je UN, kako je naglasila,
stavio potpis i garantirao život ljudima u zaštićenoj
srebreničkoj enklavi.
Da, UN je stavio potpis i garantirao
život ljudima i u zaštićenoj bihaćkoj enklavi, ali je
160-180 tisuća muslimana u toj "zastićenoj" enklavi
spasio Tuđman, HV i Gotovina. Upravo zbog toga
Gotovinu je UN-ov "sud" u Haagu osudio na 24 godine
robije. A oni, čije je glave spasio, gromoglasno šute.
Da ih njihovi ne bi za glavu skratili!
Koliko bi snažnija bila tužba
srebreničkih majki da njihovi političari pokazu
zahvalnost generalu Gotovini koji je spasivši Bihać,
kako kaže i tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj,
spriječio genocid razmjera onim u Drugom svjetskom
ratu. Zapravo, oni svojim ponašanjem podržavaju
nevjerojatni rasizam koji svjetski moćnici preko
"Suda" u Haagu pokazuju prema njima samima. Po presudi
Gotovina i HV su krivi jer nisu zaštitili nekoliko
desetaka Srba. A zašto nisu? Znamo, kao sto svjedoči i
spomenuti američki vojni ataše, da su štitili 160 do
180 tisuća muslimana u Bihaću. Doista, nevjerojatne li
diskriminacije! Koliko je strašan rasizam onih kojima
je nekoliko desetaka jednih važnije od 160 do 180
tisuća drugih ljudi?
Ipak ni svjetskim moćnicima nije i ne
može biti baš prijatno zbog svega toga. Teško je
učiniti "nevidljivom" tako stravičan rasizam. Očito su
shvatili da ih "Sud" u Haagu nije zaštitio od
odgovornosti zbog sudjelovanja u nacističkoj
velikosrpskoj agresiji. Oni najodgovorniji za pokušaj
genocida u Bihaću našli su originalnu metodu zaštite
(Večernji list, 12. 10. 2012.):
Europska unija dobitnik je ovogodišnje
Nobelove nagrade za mir. Europska unija više od šest
desetljeća doprinosila je miru i pomirenju,
demokraciji i zalagala se za ljudska prava u Europi,
objasnili su tijekom objave.
Nagradu su dobili zbog ujedinjenja
Europe i zajedničke borbe protiv dužničke krize.
Objašnjavajući dodjelu nagrade, spomenuli su i ulazak
Hrvatske u Europsku uniju, odnosno ulaganje napora
Europske unije kako bi se Hrvatska priključila ostalim
članicama iduće godine.
- Europska
unija trenutačno se suočava s velikim ekonomskim
problemima i socijalnim nemirima. Norveški odbor za
Nobela fokusirao se na najvažnije rezultate EU:
uspješnost u borbi za mir i pomirenje, demokraciju i
ljudska prava. Europska unija stabilizirala je cijelu
Europu i pomogla joj da izađe iz rata i uđe u mir -
kaže se u objašnjenju nagrade.
General Gotovina je spasio Bihać od
genocida koji su oni planirali i željeli, a oni
sami sebi osiguraše Nobelovu nagradu. I onda su
oni, a ne general Gotovina, stabilizirali cijelu
Europu i pomogli joj da izađe iz rata i uđe u mir.
Znamo da je pokolj u Bihaću željeli moćnici iz EU
(prvenstveno iz Velike Britanije i Nizozemske) da
bi proglasili svoje saveznike Srbe pobjednicima u
ratu. Valjda misle da su genocidom u Srebrenici i
planiranim još većim genocidom u Bihaću trebali
stabilizirati cijelu Europu i pomogli da se
zaustavi rat.
Nažalost, domaće sluge nisu slijedile
poruku biskupa Jezerinca već su im od 2000-e godine zdušno pomagale u tome. Na
Vama je da to ispravite. Zato PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU
ZA MIR i time pokažite najmoćnijima kako takvo priznanje treba dodijeliti onima
koji spriječe genocide. A ne onima koji ih omoguče i/ili planiraju!
S poštovanjem,
akademik Josip Pečarić
P.S. Vjerojatno ne znate, ali Vaše
neodgovaranje na moja pisma, komentirao je jedan od
največih svjetskih znanstvenika hrvatski matematičar
Zvonimir Janko, profesor emeritus Sveučilišta Karla
Ruprechta u Heidelbergu i dopisni član Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti. Ne bi me iznenadilo
da za njega ne znate, jer se radi o hrvatskom
domoljubu. A koliko je to veliki znanstvenik najbolje
se vidi iz riječi poznatog njemačkog matematičara
Bertrama Hupperta u prigodi proslave 65. obljetnice
života profesora Janka u Mainzu. Profesor Huppert je
rekao da ga je malo toga iznenadilo u životu. Međutim,
kako je dodao, doista su me iznenadila samo dva
događaja - otkriće prve Jankove grupe i pad
Berlinskoga zida. Evo što kaze prof. Janko u intervjuu
u Hrvatskom listu, 11. listopada 2012:
Akademik Pečarić deset pisama
poslao je hrvatskome premijeru da predloži generala
Gotovinu za Nobelovu nagradu. Međutim nije dobio
odgovor ni na jedno pismo. Je li takva ignorancija
hrvatski specifikum?
- Činjenica da akademik Josip Pečarić
nije dobio nikakav odgovor čak na deset pisama
hrvatskom premijeru u kojima predlaže generala
Gotovinu za Nobelovu nagradu očito je specifikum
naslijeđen iz vremena socijalizma. Ovdje na zapadu
tako je nešto ipak nezamislivo!
Tematski povezani članci:
- PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR - 1. pismo
- PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA
MIR - 2. pismo
- PREDLOŽITE GENERALA
GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR - 5. pismo
- PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA
MIR - 6. pismo
|