Ovako danas izgleda opožarena Dalmacija

Vatra je gutala nisko raslinje, šume, kuće, ali i 80-ak automobila i motora koji su u potpunosti izgorjeli. Izgleda kao da je bomba pala u okolici Splita...

Marija Slišković ranije se zvala Esma Golubić, zbog nje je s TV-a otjerana novinarka Ozana Bašić

POTPORA Dunji Vatovac, Bedemu ljubavi, Udruzi udovica Domovinskog rata grada Zagreba i Zagrebačke županije, PROTIV prijedloga Marije Slišković i njene fantomske udruge Žene u Domovinskom ratu

Predstavnici SPC-a žestoko su se suprotstavili kanonizaciji kardinala Stepinca praktički ga prikazavši kao sudionika u zločinima NDH

Predstavnici Srpske pravoslavne crkve i srbijanski povjesničari na posljednju sjednicu, koja je održana ovoga tjedna u Vatikanu, došli su s opstruirajućim stavovima i novim optužbama protiv kardinala Alojzija Stepinca, te svojim zaključkom i izjavom koju su željeli nametnuti kao konačnu.

Da su barem poslušali njegov savjet...

danas ne bismo imali problem s ilegalnim useljenicima!

Kada doktor mora zaviriti pod burku

U njemačkim liječničkim praksama i klinikama, zahvaljujući Merkelovoj paroli "Dobrodošli", vrag je na djelu. Problem s muslimanskim pacijentima uzrok je mnogih žalbi. Ali svagdje vlada "velika šutnja" zbog zvanične parole "mi ćemo to savladati" (Wir schaffen das). I u Švicarskoj postoje slične situacije. Donosimo skračeni članak njemačkog autora.

UDARILI PO ONIMA KOJI SU RAZOTKRILI KRIMINAL

Nakon što je Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata razotkrila kriminal u HAVC-u, u svakoj imalo civiliziranoj i demokratskoj državi u kojoj je vladavina prava, nadležna ministrica dala bi ostavku kao bilo koja druga savjesna i moralna osoba, no umjesto ostavke ministrice Obuljen koja itekako kao bivša članica Upravnog odbora HAVC-a snosi odgovornost, jer kriminal nije zaustavljen, nastavlja pohode ali izgleda ne protiv kriminala, nego onih koji kriminal razotkrivaju. Smjena Hribara je kako vidimo nedovoljna, osobito nakon što je Plenković zajamčio dijelu osoba koje se nalaze u predistražnom postupku kako mogu i dalje nastaviti sa svojim rabotama.

Peđa Grbin misli da nije bilo Tita da on danas ne bi sjedio u Hrvatskom saboru, vjerojatno bi stajao…

Rabin Juda Lev ben Bezabel, mudrac i pripovijedač i kabalist, u šesnajstom je stoljeću napisao priču o Golemu. Golem je trebao poslužiti rabinu za obračun sa svima koji progone Židove. Golem je, hajmo reći, bio biće bez duše i pameti, sposoban da prima naredbe i da ih poslušno provodi. Pravi sluga svojim gospodarima. Po legendi je činio zlo, jer za počinjeno zlo nikome nije odgovarao. Da li nekog od onih koji čitaju ovu subverzivnu kolumnu rabinov Golem podsjeća na Haaški sud? Sluga davno poznatih gospodara. Prima naredbe i pedantno ih provodi. I što sad?

Sama odluka Arbitražnoga suda u Haagu o definiranju granice Između Hrvatske i Slovenije, objavljena u četvrtak 29. lipnja, izazvala je veliko uzbuđenje u slovenskoj i hrvatskoj javnosti.

Razlozi za to različiti su u Sloveniji i Hrvatskoj, premda je riječ o pitanju kojoj će državi pripasti koji dio kopna odnosno mora. U Sloveniji slovenska je politika stvorila uvjerenje da će arbltražna odluka ispuniti slovenska maksimalistička očekivanja i da će konačno to sporno pitanje dviju susjednih i prijateljskih zemlja biti riješeno. U hrvatskoj pak javnosti ostao je gorak okus što je Arbitražni sud donio ikakvu odluku, a ostalo je i nejasno je li hrvatska diplomacija dovoljno poduzela kad je Arbitražnl sud nastavio i evo dovršio svoj posao glede slovensko-hrvatskoga graničnoga spora.

Prije nekoliko dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u Poljskoj se susrela s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.

Trump je prilikom posjeta Poljskoj - s kojom SAD tradicionalno ima dobre odnose - dao jasnu i nedvosmislenu potporu inicijativi "tri mora“, Jadran-Baltik-Crno more. U toj inicijativi, kao što je poznato, uz Poljsku zamjetnu ulogu igra i Hrvatska s obzirom na to da je upravo predsjednica jedan od inicijatora te inicijative koja ima jasne geopolitičke i ekonomske implikacije.

Broj Hrvata koje je ubio komunistički režim mjeri se stotinama tisuća, a broj protjeranih samo u razdoblju od 1965. do 1976. iznosi 900.000

Zločini provedeni pod komunističkim predznakom, koji su se u konačnici sveli na istrjebljenje Hrvata, nastojali su se skriti. Hrvati postahu građani drugoga reda, a njihovi mrtvi - mrtvi drugog reda, koje nije bilo vrijedno ni popisati. Desetljećima se o ovim zločinima znalo malo ili ništa, a golemi razmjeri tih zločina postali su vidljivi tek zadnjih 20-ak godina.

Je li mu, nakon 75 godina, napokon došao kraj?

Da je potjernica bila uspješna, stotine tisuća Hrvata, čije kosti danas same izlaze iz masovnih grobnica, bili bi na životu. Krajnje je vrijeme da mu se zamete svaki trag, a zločinačko ime ostane zapisano samo u povijesnim knjigama.

Jugoslavija propala, Jugoslaveni u Hrvatskoj i dalje bi vladali

Oko micanja imena Maršala Tita sa Kazališnog trga, uzbudili se jugoslavenski duhovi u Zagrebu. Od SDP-a, pravnog i svekolikog drugog nasljednika zloglasne komunističke partije pa sve do unuke Saše, digli se na noge u obrani svoga idola.

Održana Transatlantska sjednica Sastanka na vrhu Inicijative triju mora

Varšava, Republika Poljska, 6. srpnja 2017. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović koja u Varšavi sudjeluje na Sastanku na vrhu Inicijative triju mora, moderirala je Transatlantsku sjednicu na kojoj je kao gost sudjelovao i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump.

Posljedica je i kratkovidnih hrvatskih politika

Nikog ne bi trebao čuditi ishod Arbitražne presude oko granica sa Slovenijom. Ona je u startu bila loš potez i mirisala je na dugoročni problem. Jer, u arbitražu je Hrvatska ušla sa svojevrsnom prisilom, odnosno pod slovenskom ucjenom i najavom blokiranja ulaska u EU.

Hrvatska treba inzistirati na tome da se granični sporovi riješe u relevantnim institucijama. Slovenija se u ucjenama neće popraviti. No, ako u hrvatskoj politici ne nađe sugovornika (kakvog je imala u Račanu i Kosor), uzalud joj.

Mnogi ljudi koji promatraju trenutačno stanje u Europi, s pravom se pitaju hoće li europska civilizacija uskoro propasti

Svjesni smo, naročito od početka takozvane „izbjegličke krize”, da europske vlade više ne djeluju u interesu Europljana.

Čitam mnoštvo komentara o graničnoj presudi korumpiranoga arbitražnog suda i ne mogu se načuditi kako naši javnosnici (političari, novinari, kolumnisti) ne vide bit; od mnoštva 'stabala' ne vide 'šumu': da slovenski političari nisu bili glupi, pohlepni i pokvareni - da nisu dogovarali prevaru sa arbitrima - presuda bi bila manje-više ista, ali bi bila zakonita i Hrvatska bi je morala prihvatiti.

Odlukom arbitražnog suda Slovenija je dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva i dobila pristup međunarodnim vodama.

Hrvatska je 2015. godine izišla iz arbitražnog postupka, a hrvatske vlasti na temelju odluke Hrvatskog sabora iz iste godine i dalje rezolutno stoje na stajalištu da je arbitraža nepovratno kompromitirana nezakonitim postupcim slovenske strane.

Legendaran je talent ljevičara za laganje

Čitam na fejsu “Generalna proba za nadolazeću gay paradu je prošla… u miru Božjem.“

Pred mojim prozorom 20.000 “urbanih“ ljevičara. Uglavnom potomci onih koji su se 1945. g. iz šume uselili u židovske stanove na Zrinjevcu, Dežmanovoj, Pantovčaku i Novakovoj.

'Dan poslije' takozvanoga preslagivanja većine u Hrvatskome saboru može se utvrditi da nije nastradala demokracija. Ne može nastradati nešto čega nema, podučava logika.

Postoji nešto što se tako naziva. Ali to nije vladavina naroda nego zlouporaba u ime naroda o kojoj je nekoć govorio umni Platon. Narod u vremenima vladavine 'meke sile', to jest mediokracije, samo je sredstvo koje otuđenim političkim oligarhijama daje legitimitet. Tim otuđenim elitama to je dostatno, jer njima legalitet ne treba. Činom izbora oni postaju dovoljni sami sebi. Narod od toga trenutka, kao politički čimbenik, više nema nikakva utjecaja na odluke koje otuđene elite u njegovo ime donose pozivajući se na njega.

Hrvatska država je beskućnik u svome glavnom gradu

U glavnom gradu Republike Hrvatske mnoge strane države imaju svoje trgove i ulice, ali sama Republika Hrvatska u njemu nema trga, ulice, parka, perivoja ili barem šetališta. Može se stoga slobodno kazati da je hrvatska država u svome glavnome gradu Zagrebu – zaboravljeno siroče i beskućnik.

Zahvaljujući švedskom "multi-kulti" ludilu i glupoj toleranciji, zemlja sve dublje pada u kaos

O tome što je Europa dobila svojom spremnošću primiti i pomoći izbjeglicama i azilantima iz Azijskih i Afričkih zemalja teško da ćete moći saznati u regularnim vijestima bilo koje europske zemlje. A neke od njih već se nalaze u građanskom ratu i taj će se širiti dalje, ukoliko se vlastodršci ne prizovu pameti.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački - Sisačka katedrala, 25. lipnja 2017.

Dragi vjernici, poštovani predstavnici županijske, policijske i vojne vlasti,

Danas naša Domovina slavi Dan državnosti. Naime, na današnji je dan, 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor donio Odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kao neovisne države. Usput budi rečeno da su iz sabornice izišli oni zastupnici koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku. Prije je toga na referendumu koji je održan 19. svibnja te 1991. godine glasovala ogromna većina naroda – preko 93 %.

Na današnji dan osnovane Hrvatske obrambene snage - HOS

Kada je postalo jasno da Srbija sprema/započinje agresiju na Hrvatsku, a JNA se otvoreno svrstala na stranu srpskih ekstremista, Hrvatske obrambene snake bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama spremne za obranu Hrvatske. Organizirala ih je HSP, Hrvatska stranka prava, na današnji dan prije 26 godina (25. lipnja 1991.)

Osnivači HOS-a, Anto Paradžik i Dobroslav Paraga, bili su članovi tadašnjeg vodstva HSP-a, pa su Zapovjedništvo i Ratni stožer prvobitno bili smješteni u zagrebačkim prostorijama stranke u Šenoinoj ulici, a potom u Starčevićevom domu.

Nerješeni problemi

Unedjelju 25. lipnja Republika Hrvatska slavi Dan državnosti, tj. 26. obljetnicu službenoga proglašenja saborske Deklaracije o samostalnosti od 25. lipnja 1991. te je to prilika za podsjećanje i izazov za osvrt na barem neke od najvažnijih problema koje više ne tako mlada država ne samo da nije uspjela riješiti, nego nije, čini se, ni dovoljno poduzela da bi ih stvarno počela rješavati. Neki od najtežih hrvatskih problema zahtijevaju dosta vremena da bi se mogli riješiti, ali još više stvarnu, časnu političku volju da se poduzmu potrebne mjere.