Goran Gerovac, naš pouzdani Gero, urednik Obzora u Večernjaku, ni ovaj puta nije iznevjerio nas desne krkane. U intervjuu u broju od 6. travnja 2019. godine na pune tri stranice, mašući svojim kažiprstom, zaprijetio nam je bivši komunistički tužitelj Anto Nobilo. No, no, ognjištari, koncentrirajte se jer ovo neće dobro završiti!

Zna Anto jer je on bio okružni tužitelj u ona davna "romantična" vremena kad su, recimo, zatucani, fanatični i ideološki neobrazovani Ličani, Imoćani i Hercegovci zbog pričanja "opasnih" viceva odlazili na preodgoj u Staru Gradišku ili Lepoglavu i to na nekoliko godina. O čl.133. biv. KZ-a i povredi ugleda SFRJ, neprijateljskoj propagandi u tom "programskom istupu" našeg Ante nema ni riječi.

To je točno tako bilo!

Ako ste rođeni nakon 1978., to nema nikakve veze s vama ... Gubite se! Djeca danas zamotana su u vatu.

Gledajući unatrag, ako ste bili dijete u 50-im, 60-im ili 70-im godinama, teško je vjerovati kako smo mogli tako dugo preživjeti!

Razgovor s M. Majstorovićem: Od 1918. paktiranjem sa Srbima slovenski političari nanose veliku štetu hrvatskim interesima

Ovih dana svjedočimo novome pogoršanju odnosa sa Slovenijom uzrok čega su slovenske optužbe da je SOA špijunirala u Sloveniji. No, odnosi Hrvatske i Slovenije daleko su od idiličnih svih godina hrvatske i slovenske samostalnosti. Gdje su korijeni tih prijepora u prošle godine objavljenoj knjizi Stoljeće slovenskih teritorijalnih posezanja piše novinar, publicist, nakladnik i glavni urednik „Hrvatskog fokusa“ Marijan Majstorović. Povodom izlaska njegove knjige, a u kontekstu aktualnih hrvatsko-slovenskih odnosa, razgovarali smo s gospodinom Majstorovićem.

U Splitu predstavljena knjiga Tihomora Dujmovića “Regija kao treća Jugoslavija”

Splitska je publika u ponedjeljak 8. travnja, dugim i srdačnim pljeskom pozdravila hrvatskoga novinara, kolumnistu, urednika, televizijskog voditelja i publicistu Tihomira Dujmovića na predstavljanju njegove knjige “Regija kao Treća Jugoslavija”. Unatoč medijskoj blokadi mainstream medija, više od 300 ljudi u prepunoj je dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu došlo podržati Tihomira Dujmovića. Knjigu su predstavili dr. sc. Sanja Bilač i Josip Jović. Na kraju je knjigu predstavio i sam autor Tihomir Dujmović, a prepuna dvorana ustala je na noge i dugotrajnim pljeskom pozdravljala autora.

Bilo je to godine 1977. za Uskrs. U velikoj školskoj zgradurini na zagrebačkoj Šalati je ostalo nas nekoliko koji smo bili izdaleka pa nam je odlazak doma za Uskrs pričinjavao što materijalni, što vremenski problem.

Na ogromnim hodnicima austrougarske škole je vladao neobičan mir, tišina koja je parala uši i tjerala pitanja u kosti kad bi se mrak spustio, a mjesec bacao čudnovate sjene na zidove. S jedne strane uskršnji ugođaj u crkvi, a s druge strane napuštenost školskih hodnika i previše vremena na raspolaganju.

Zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir više nema stranku iza sebe, ali krenut će po još jedan mandat. U razgovoru za Narod.hr je pojasnila kako se na to odlučila i što je potrebno da bi to i ostvarila.

“Puno građana me pitalo zašto me nema ni na jednoj kandidacijskoj listi. Odlučila sam istaknuti kandidaturu kao nezavisna zastupnica jer, kao što je poznato, ostala sam bez stranke nakon što me Krešo Beljak izbacio iz HSS-a. U nijednu drugu stranku se nisam željela učlaniti jer imam mogućnost nastupiti kao nezavisna kandidatkinja”, pojasnila je svoje razloge za ovakvu kandidaturu.

Armenci u Švicarskoj

Točan broj Armenaca u Švicarskoj nije poznat, prema popisu iz 2010. god. u zemlji je bilo 612 Armenaca. Prema neslužbenim podatcima u Švicarskoj živi od 3.000 do 5.000 Armenaca i svi su oni državljani Švicarske.

Većina švicarskih Armenaca živi u Ženevi, Lausannei, Bernu, Zürichu i drugim većim gradovima. Uzgred budi rečeno da je od 2009. god. Charles Aznavour bio veleposlanik Armenije u Švicarskoj i stalni predstavnik ove države u OUN-u.

Miroslav Međimorec: „Dora sa sjenama ili čekanje života“, AGM, Zagreb 2019.

Kada je o auktoru Međimorcu riječ, skicirati njegov bujan opus vrlo je nezahvalno, nešto ćete naime uvijek ispustiti. Kada je davnih godina diplomirao komparativnu književnost i englesku književnost bilo je vjerovati kako se osobnost upravo profilirala i zadala tim okvirom. Međutim, Međimorec se odlučio još diplomirati i kazališnu režiju. Ako ste pomislili to je to taj završeni okvir koji je ova osobnost iscrtala i postavila te je sada ovaj znatiželjni, pravi intelektualac profiliran, opet ste se prevarili. Gospodin Miroslav Međimorec opet se odlučio iskoračiti izvan očekivanih okvira i krenuo se dodatno usavršavati i to teatrologijom na „Royal Shakespeare Company“ u Engleskoj. Niti to nije bio kraj obrazovanja ovog iznimnog auktora pa je u Zagrebu doktorirao teatrologiju...

Iz ožujka u travanj 2019.

Snažan vjetar sredinom prošloga tjedna otpuhao me je u Budimpeštu, kamo sam se ionako morao zaputiti jer je umro Ivan, na dan 27. ožujka. Umro je doduše 1472. i to u Medvedgradu ponad Zagreba, poslije su mu kosti prenesene u Pečuh gdje je svojedobno bio biskup pečujski, ali je morao bježati iz Mađarske poradi sudjelovanja u uroti protiv Matije Korvina, zajedno sa svojim starijim rođakom, znamenitim Ivanom Vitezom od Sredne. Riječ je, razumjeli ste, o Janusu Pannoniusu, prvom velikom pjesniku hrvatskoga roda u doba procvata humanizma, o Hrvatu Ivanu Česmičkom koji je pjevao na latinskom, autor elegija i epigrama, diplomat, značajna osoba budimskoga kulturnog kruga na Korvinovu dvoru.

Katolički list za politiku, društvo i kulturu Die Tagespost objavio je razgovor s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskupom Želimirom Puljićem, koji prenosimo u cijelosti.

- Što Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj znači spomen na ubijene u Bleiburškoj tragediji? Zašto joj je taj spomen toliko važan?

Možda je za čitatelje važno napomenuti kako je pred prodorom jugoslavenskih partizana u svibnju 1945. godine hrvatska vojska i mnoštvo civila krenulo iz Zagreba prema austrijskoj granici s nakanom da se predaju saveznicima. Britanske snage, koje su bile stacionirane kod Bleiburga, odbile su prihvatiti vojnike i civile iz Hrvatske, te naredile da odlože oružje i predaju se Jugoslavenskoj armiji.

U (fis)kulturnom aspektu Lijepe naše kao meteor s Jahorine zasjao je Gordan Duhaček. Mladi “talentovani književni kritičar”, rođen u Sarajevu. Navodno radi u redakciji kulture Radija 101. Član je i žirija za nagradu “Roman godine” T-portala… i da ne duljim, od 2006. g. evo našeg Gordana u Zagreb.

Kad se nađeš u jeftinom purgeraju ubrzo shvatiš da je to grad nemogućih mogućnosti. Zagreb, “herojski” Zagreb, s Indexom, T-portalom, Radiom 101 pa Juratnjim, Kerempuhom, HRT-om, Filozofskim faksom, FPZ-om, raznim Klasićima, Jakovinama, Goldsteinima itd., takav grad predstavlja doista pravi ljevičarski eldorado u kojem skoro ne možeš ne uspjeti.

Neistine Borisa Miletića o ulozi IDS-a u propasti Uljanika, sa ciljem da zadrži percepciju zaštitnika regije Istre od Hrvatske

Čitajući danas intervju s gradonačelnikom Pule i predsjednikom IDS-a u Večernjem listu, pitam se kako čovjek može tako bezočno plasirati neistine u javnost. Političari u Hrvatskoj imaju veoma lošu percepciju u javnosti, a nakon ovakvih manipulacija i neistina, izgube svaku i najmanju mrvicu povjerenja javnosti u ono što govore…

Ovdje jasno cijeloj javnosti ističem da su Ivan Jakovčić i IDS GLAVNI idejni inicijatori i krivci za propast Uljanika. Nisu jedini, ali su glavni, jer je to njihova ideja i vizija Pule, kao malog Monte Carla, bez brodogradilišta Uljanik u pulskom zaljevu.

Da je narod birao domoljubne političare, nitko se ne bi usudio ‘gaziti’ Bleiburg

Prošloga je tjedna u političkoj i medijskoj žiži bila zabrana koruške biskupije održavanja svibanjske komemorativne mise na Bleiburškom polju. Tim povodom razgovarali smo s prof. dr. sc. Andrijom Hebrangom o prikrivenim razlozima takve odluke, kao i o teškom “probijanju” inicijative proglašenja Spomen-područja Macelj.

Povodom izjava prof.dr.sc. Ive Goldsteina u ,,Intervjuu tjedna HRT''

Nezamisliva mržnja pojedinaca u današnjoj Hrvatskoj prema hrvatskom narodu, prevršila je svaku mjeru. Brojne mrzitelje po 'defaultu', mogu donekle i razumijeti. Njih su tijekom desetljeća 'sklepali', odgajali i odgojili prednici prepuni mržnje prema svemu hrvatskom i uistinu treba proći nekoliko naraštaja da bi se u takvima izgubio osjećaj sličan mržnji negdašnjih mađarona, talijanaša itd.

Bio jednom moćan arsenal na otoku maslina Uljanik gdje su se gradili bojni brodovi i plovila koja život znače

Teče zadnja četvrt 19. stoljeća i francuski novinar, publicist, intelektualac i erudit Charles Yriarte u više navrata putuje jadranskim priobaljem koje se uslijed modernizacije i društvenih okolnosti ubrzano mijenja. Svoje putovanje zove istraživanje civilizirane Europe i njegove bilješke objavljene su zbirci putopisa Istra & Dalmacije. U svojim putovanjima stiže do Pule gdje opisuje arsenal, čiji je dio bilo i današnje brodogradilište Uljanik. Tako se datum osnutka arsenala uzima i kao datum osnutka današnjeg Uljanika. Osnovan je 1856. godine u pomno odabranom Pulskom zaljevu kao glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske Monarhije. Kamen temeljac položila je carica Elizabeta 9. prosinca.

U emisiji Intervju tjedna Ivo Goldstein je izjavio stvari koje su do sada bile nezamislive u glavama svih ljudi na svijetu, koje nitko nikad nije izgovorio i koje traže jasnu osudu, javnu, stručnu, ljudskopravnu i političku. Goldstein je (prema citiranom portalu) izjavio:

“Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“, uvjeren je povjesničar.

Zar je moguće da je netko rekao „NE MOŽEMO GOVORITI – SVE SU ŽRTVE ISTE, TO JE NEPRIHVATLJIVO”??

Još je jedna više no tragična razlika: za ustaške zločine u Jasenovcu platilo je životom nekoliko stotina tisuća Hrvata.

Za komunističke zločine na Bleiburgu i Križnim putovima ni jednom jedinom krvniku ni je pala vlas s glave. To je ta tužna i ružna, nepojmljiva istina koju nosimo u budućnost kao sramotnu prtljagu…

Političari, pročitajte Ustav!

Još u ožujku 2017. godine napisala sam da se u Ustavu RH, ne spominje antifašizam! Dodala sam neka svi koji govore da je država Hrvatska utemeljena na antifašizmu pročitaju Ustav RH. Međutim i dalje SDP-ovci, i sve stranke iz Amsterdamske koalicije ponavljaju tu mantru. Stoga ponavljam uz govor dr. Hasanbegovića u Saboru RH, i citiranjem preambule Ustava RH;

MODERNA HRVATSKA DRŽAVA, NEOVISNA REPUBLIKA HRVATSKA NIJE UTEMELJENA NA ANTIFAŠIZMU. RIJEČ ANTIFAŠIZAM SE NE SPOMINJE U USTAVNOM TEKSTU

Izvorišne osnove Ustava RH vjerovali ili ne većina tzv “antifašista” u nas od vrlih povjesničara, kolumnista, novinara i političara vode rasprave o antifašizmu pozivajući se na izvorišne osnove Ustava RH, koje očito nikad nisu niti pročitali. Pozivam ih da bi bilo profesionalno da ih bar pročitaju!!!

U Francuskoj proglašen Dan sjećanja genocida nad Armencima

Predsjednik je Francuske Emmanuel Macron proglasio 24. travnja Nacionalnim danom sjećanja genocida nad Armencima. Francuski je predsjednik objavio svoju odluku 6. veljače 2019. god. na godišnjoj večeri Koordinacije vijeća armenskih organizacija u Franskoj.

Podnošljive temperature, sjeverni medvjedi hrle na jug, u Hrvatskoj nepodnošljiva politička i ina situacija, vanjska politika turobna, Istanbulsku konvenciju naknadno potpisao i „Daruvarac“, IDS se čudi ko mlado tele kako se sve to moglo dogoditi s Uljanikom pred njegovim nosom, vjerojatno to ima veze s fašistima i populistima koji su se umiješali u multi-kulti grad i brodogradilište, suverenisti osnovali stranku ili koaliciju u suverenoj hrvatskoj državi valjda držeći da nije, kao što i nije, ljevoruki džekovi naglo propadaju i jedina tema koja im preostaje jest revizija Vatikanskih ugovora u čemu računaju na potporu pape Franje i Irineja, kao i u pitanju kanonizacije bl. Alojzija Stepinca. (Zadnja Franjina poruka u svezi sa Stepincem glasila je otprilike: Idemo step by step.)

Često možemo čuti da hrvatski jezik nije ugrožen i da je afirmiran službenim priznanjem jednoga od jezika Europske unije

Zaista nije ugrožen, jer je hrvatski 24. službeni jezik u Europskoj uniji. Sve je iznimno dobro i valjda tip-top, ali što je od toga priznanja dobro, ako de facto hrvatski jezik već godinama ne može potpuno službeno funkcionirati u Europskom parlamentu. Uzgred budi rečeno da je akademik Stjepan Krasić u sklopu obilježavanja “Mjeseca hrvatskoga jezika" u Dubrovniku rekao: ”Nasmijali su me političari kad su rekli kako je hrvatski jezik postao 24. službeni jezik Europske unije, pa hrvatski jezik je bio prvi u Europi i jedan od svjetskih jezika!”

Islam nije bio (niti jeste) nositelj nacionalnosti

Sve dok lokalna vjersko-nacionalna politika Islamske zajednice i SDA, inspirirana ideologijom političkoga islama, te determinirana sveopćom platformom i osmišljenom strategijom centara političke moći, vodi ideološko-vjerski rat protiv autohtonoga hrvatsko-katoličkog puka, gradu Jajcu će se oduzeti gotovo svaka mogućnost većega prosperiteta i napretka. Bošnjački narod je patologiziran činjenicom da nije imao povijesnih čimbenika na osnovu kojih bi stvarao svoju nacionalnu svijest. Jednostavno, gradeći vlastiti vjerski korpus u procesu provođenja islamizacije od XV stoljeća nadalje, muslimani se nisu više mogli identificirati sa nekadašnjom vjerskom, a samim time, i narodnom pripadnošću.