„Hristos se rodio – slavite ga! Hristos dolazi iz nebesa – u susret mu pohitite! Hristos je na zemlji – obodrite se! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Narodi veselo mu zapjevajte, On se proslavio!”

(iz Kanon blagdana)

Ljubljeni u Gospodinu, djeca Hrvatske pravoslavne crkve,
Spasitelj svijeta je rođen. Zato danas cijeli svemir slavi. Danas je dan duhovne radosti i klanjanja neshvatljivom otajstvu Utjelovljenja koja je, kako kaže apostol, doista “velika … jer se Bog pojavio u tijelu” (1. Timoteju 3:16). ”Jer Bog tako ljubi svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da Onaj koji vjeruje u Njega ne bi propaо, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16).

Svake godine, gotovo na isti način, doživljavamo Božić u svojim domovima i obiteljima, crkvama, gradskim trgovima, hotelima, izletištima, među svojim prijateljima i sl., ali i u svojim dušama. Ma koliko god da je kroz povijest, ali i danas, pokušaja da se taj događaj (spomen Kristova utjelovljenja u lik čovjeka, kojim je postao jedan od nas, spustio se na našu razinu) - mariginalizira, umanji, pripiše neukima, malte ne i praznovjernima, takva nastojanja uvijek padaju u vodu pred snagom Kristove poruke i pred snagom Kristova misterija kojim se nadahnjuju brojni narodi svijeta već puna dva tisućljeća. Ne kao pomodarstvo, ne kao trenutni blijesak, već kao duboki trajni misterij koji nadživljava sve poretke, sve režime, sve vlasti, ali i sve generacije ljudi.

Kad se zvijezde nagnule ka svijetu.
Jednu noć. Jednu noć!
Jednu gluhu noć!

Koordinacije udruga hrvatskih branitelja kazneno prijavili Mesića i Bajića

Srbijanska oružana agresija pokrenuta je 1990. godine s ciljem teritorijalnog osvajanja i stvaranja Velike Srbije do linije Virovitica-Karlovac-Karlobag. Projekt Velik Srbije podrazumijevao je potpuno poništenje bosanskohercegovačke državnosti. Hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uz velike je žrtve i zahvaljujući pomoći hrvatskog iseljeništva bio ključni čimbenik u slamanju velikosrbijanske agresije na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Radujte se narodi,
kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.

Zagrljaji i dodiri pružaju nam osjećaj sigurnosti i zaštićenosti

Staja s jaslicama. Krzno koje grije u noći. Dijete se mazno privija uz majčino tijelo. Tamo gdje je toplo, gdje osjeća punu zaštitu. Jer mladi ljudski život je ranjiv. Treba zaštitu. Zato majka s ljubavlju drži ruku oko svog djeteta i svakim pogledom, svakim dodirom daje mu do znanja: "Ti si za mene najveća sreća na svijetu."

Sigurnost znači osjećati se zaštićeno i voljeno. "Sve je u redu. Ništa ti se ne može dogoditi. Ovdje si siguran”, čini se da Marija šapće svome sinu Isusu na slici talijanskog slikara Giovannija Battista Salvi (1609-1685). Na kraju, ali ne manje važno, da bi samu sebe ohrabrila. Jer biblijska je obitelj bila u opasnosti. Kad je Isus rođen, Marija i Josip su morali pobjeći od Rimljana samo s onime što su nosili na sebi.

Hrvatski biskupi oglasili su se porukom koju su naslovili »Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji«, koja je predstavljena u četvrtak 7. prosinca na konferenciji za novinare u Zagrebu. Tako su se, poslije prilično duge apstinencije, uključili u javne rasprave i prijepore koji već dugo zaokupljaju hrvatsko društvo, osobito osobe koje su sklone razmišljanju i traženju, jer ima skupina sklonih i nametanju novih rješenja i glede obrazovanja i glede poimanja obitelji.

Oče naš i očenaš

Vrijeme prosinačko, svršetkom prošloga tjedna palo nešto snijega i u ravnicama, a dosta napadalo u neravnim dijelovima ostataka Hrvatskoga kraljevstva koje danas nazivamo Republikom Hrvatskom, čiji me oblik uvijek podsjeća na vodenog konjića. Valjda se zato u nas sve brzo razvodnjava, no o tome ću poslije.

U ovim i inače turobnim danima, jedva prikrivenim adventskom rasvjetom, kuhanim vinom i kobasicama, stigla je iz Vatikana i druga ofenziva na – ni više ni manje – prastaru našu molitvu poznatu pod imenom Očenaš.

Govor dr. Robina Harrisa na predstavljanju knjige Višnje Starešine, “Hrvati pod KOS-ovim krilom”

Donosimo cjeloviti govor našeg potpredsjednika dr. Robina Harrisa (prevedeno na hrvatski jezik) koji je održao 11. prosinca 2017. na predstavljanju knjige “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine. Predstavljanje knjige se održalo na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u prepunoj dvorani uz veliki broj predstavnika hrvatskoga javnog života, među kojima su bili i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, dr. Željka Markić, Davorka Budimir, dr. Miroslav Tuđman, Darinko Bago, Pero Kovačević, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, savjetnik Predsjednike Republike Hrvatske Luka Đurić, novinar Večernjeg lista Dražen Ćurić, voditelj HRT-ove emisije Otvoreno Mislav Togonal i brojni drugi. O knjizi su govorili i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Davor Ivo Stier, te rektor HKS-a dr. Željko Tanjić.

Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

Nkoliko stotina studenata, nezadovoljnih politikom hrvatskih vlasti prema Hrvatima u BiH, koje je kulminiralo objavom osuđujuće presude šestorici Hrvata za ratni zločin, okupilo se na Markovu trgu u Zagrebu, tražeći od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH i zaštitu njihovih prava.

Mi, Hrvati u Švicarskoj, prosvjedujemo protiv presude Haškog tribunala (ICTY) na suđenju generalu Praljku i još petorici bosanskih Hrvata.

Presuda je politički motivirana i samim time nepravedna. Mediji su bili slabo zainteresirani za rad ICTY-ja, nitko nije istraživao, pa su i izvještaji bili neadekvatni.

ICTY je u svojoj presudi zanemario sljedeća načela zakona o kaznenom postupku:

1. Načelo najkraćeg mogućeg trajanja procesa. Trajanje suđenja od 13 godina i 7 mjeseci ruga se svakoj pravdi.
2. Načelo da je teret dokazivanja na tužitelju. Sudac Agius obrazložio je presudu riječima: „optuženi nisu mogli dokazati... ʺ
3. Načelo "in dubio pro reo"

Wir, Kroaten in der Schweiz, protestieren gegen den Richterspruch des UN Tribunals in den Haag (ICTY) im Prozess gegen General Praljak und 5 weitere bosnischen Kroaten.

Das Urteil ist politisch motiviert und darum ungerecht. Die Medien haben für die Arbeit des ICTY wenig Interesse gezeigt, keiner hat recherchiert, dementsprechend wurde mangelhaft berichtet.

U subotu, 9. prosinca 2017., u Zuerichu je održan prosvjedni skup za generala Praljka

Najava skupa bila je, osim na našoj stranici, objavljena na samo još jednoj web stranici u Švicrakoj, ali zato na mnogim hrvatskim stranicama i privatnim profilima na facebook-u. Zbog tih objava dogodila se neviđena blokada, na dan ili dva, svih onih pojedinaca koji su najavu objavili ili slali dalje.

Uz organizatore, izjavu je na njemačkom priredila i Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj. Oba teksta donosimo u cjelosti.

Dr. Franjo Tuđman:

"Za jedan narod najgore nastupa onda kad njegovi državni kormilari uopće ne znaju što znači povijesni položaj i put njihovog naroda, već svu vlast podređuju održavanju svoje osobne, grupne, strančarske ili klikaške vlade."

Na žalost i u tome je pokojni predsjenik dr. Franjo Tuđman imao pravo. Nakon njega, Hrvatska 15 godina nije imala predsjednika njegovih kvaliteta, nego upravo takve koji su se brinuli samo za osobne, grupne, strančarske i klikaške interese. I k tome se osvećivali njemu, dr. Tuđmanu, zbog toga što im je pobrkao račune i stvorio slobodnu Hrvatsku.

Strani su državnici i političari, puno prije mnogih Hrvata, shvatili vrijednost čovjeka, povjesničara i državnika dr. Franje Tuđmana. I o tome pisali!

Proslava velikog, 50. rođendana Zlatne piruete Zagreba, najstarijeg svjetskog natjecanja u umjetničkom klizanju

U jednosatnom programu u režiji koreografkinje Gorane Škalec Petrović i uz live koncert Zdenke Kovačiček na ledu Doma sportova rasplesali su se gotovo svi hrvatski klizači koji su nastupali posljednjih 50 godina na Zlatnoj pirueti. Od Sande Dubravčić Šimunjak, Idore Hegel, Ivane Jakupčević, Melite Juratek Cipek, Josipa Cerovca, Borisa Martineca, Josipa Gluhaka, deseci i deseci klizača, prošlost, sadašnjost i budućnost našeg umjetničkog klizanja, ali i ekipe sinkroniziranog klizanja Zagrebačke pahuljice, hrvatski reprezentativci u brzom klizanju.

Na blagdaj sv. Nikole biskup Vlado Košić održao je propovjed u crkvi sv. Leopolda Mandića u Zagrebu

Draga braćo i sestre, dragi vjernici iz Janjeva, Dubrave i Zagreba!

Slavimo danas svetog Nikolu biskupa, zaštitnika djece, mornara, putnika i zaštitnika Janjeva. Ovaj poznati i dragi svetac već se od 4. stoljeća (umro je 6. prosinca 327. godine. i pokopan u Myri, a danas mu se relikvije čuvaju u Bariju) štuje i zaziva kao veliki prijatelj potrebnih, onaj koji nas uči ljubavi i darivanju. Mogli bismo ga nazvati ‘darežljivim svecem’ jer on je za svoga života darivao siromašne – i to je želio činiti anonimno, da se za njega kao darivatelja ne zna, pa je po njegovu uzoru njegov blagdan prilika za darivanje, osobito djece.

Vođen vizijom otvorenosti, sa željom da Novi list ponudi i drugačije mišljenje, da osim ustaljenih lijevih svjetonazorskih pozicija čitateljima ponudi bar jedan drugačiji pogled na našu zbilju koji je protkan vjerničkim i domoljubnim stavom prije svega, bivši urednik Robert Frank pozvao me u Novi list kao tjednog kolumnistu. Hvala mu na otvorenosti. Frank je držao da je svugdje, a pogotovo u dnevnom tisku, važno imati i drugu stranu, onaj audietur et altera pars. Iako se i sam nije slagao sa mnom u svemu, Frank je želio pustiti i puštati, slobode radi, da pišem.

Da pišem o čemu god hoću na način na koji ja držim da bi se trebalo pisati. Otpora, izvana, iznutra, je bilo mnogo, uistinu bezrazložnog, jer ispadne, da oni koji se kunu u slobodu drže tu slobodu slobodnom samo za svoje istomišljenike. Kako god, počeo sam pisati u siječnju 2017. i pisao sam do prosinca 2017.

Drage Hrvatice i Hrvati, braćo i sestre, pozivamo vas na

Mirni prosvjed u subotu, 09.12.2017. u 18.00 sati, na Helvetiaplatz Zürich

S prijezirom odbacujemo presudu haškog suda, koja je politička i nepravedna. Ne dozvolimo da žrtva hrabrih ljudi i heroja bude uzaludna i ocrnjena pred svijetom. Dignimo svoj glas protiv nepravde, kao što su to oni učinili za našu domovinu kada je trebalo.

Suci će se do smrti pitati – što ako smo osudili nevina čovjeka

Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!

Nakon tih riječi Slobodan Praljak popio je otrov i ubrzo se srušio na pod sudnice u Haagu. Zbunjenost i strah zamijenili su oholost na njihovim licima, što se jasno moglo razabrati u izravnome prijenosu. S čuđenjem i nevjericom pokušavali su shvatiti što se to dogodilo pred njihovim očima. Na mjestu i u vrijeme kada su vrline postale slabosti, kada su istina, čast, dostojanstvo, ponos i pravda prestali biti osobine koje društvo cijeni, teško je razumjeti svu dramatiku i smisao opisanoga čina.

Nema jasnije ocjene Haaškog suda od onog što je učinio Slobodan Praljak, ispivši bočicu otrova, nakon što mu je sudac pročitao presudu. I nitko to nije mogao učiniti onako kako je to učinio Slobodan Praljak: pomno planirano, do u detalja promišljeno, ljudski hrabro, moralno dosljedno, odbijajući živjeti s presudom ratnog zločinca za koju je znao da je nepravedna. I za koju svi koji žele znati, znaju da je ruglo od presude i od primjene međunarodnog kaznenog prava.

Nije li došlo vrijeme da se sudi Haškom sudu? Tko im vjeruje, ili je veleizdajnik ili je glup!

Da je ovo neko doba u kojem ideali žive punom parom i nikako ne znamo što se zbiva iza zavjese, da je ovo svijet u kojem su principi dominantno na sceni, pa su hulje svi koji ih se ne pridržavaju, da ne gledamo iz dana u dan kako nas je liberalizam požderao potamanivši halapljivo svaka načela ljudskog roda, pa više niti pedofilija nije nešto što je u svakom kutku kugle zemaljske neprihvatljivo, da ne vidimo kako laž i isključivo borba za vlastito preživljavanje dominiraju kao jedini ciljevi i vrednote u ovom liberalnom devetom krugu pakla, napokon da iz povijesti nismo naučili da je tako uvijek i bilo, još bi nekako i mogli razumjeti glasove koji i nakon svega govore o potrebi uvažavanja međunarodnih normi, rješenja i presuda.

Mimohod za heroja - generala Slobodana Praljka

U subotu, 09.12.2017. s početkom u 18.00 sati

okupljamo se na Glavnom kolodvoru u Zuerichu.

Prenosimo s portala Hrvatski ognjištari u Švicarskoj

Nakon što smo primili i objavili jednan arhivski dokument o špijunaži nekog hrvatskog čovjeka iz Basela, premda nam je rečeno da se radi o Draganu Hazleru, nismo objavili njegovo ime, jer nismo imali konkretnih dokaza. Sada su ti dokazi u našem posjedu!

U arhivi švicarskih novina "Blick" od četvrtka, 10. sijećnja 1985. pronađen je spomenuti članak o špijunaži "hrvatskog emigranta". A među sudskim dokumentima i tužba švicarskog državnog odvjetništva datirana 21.09.1984.: