…gdje je granica Zla, sukoba i neljudskoga života u kulturi, gadosti vrijeđanja i intelektualne bijede?

Pitamo stoga gospodina predsjednika Vlade i Sabora, gđu ministricu kulture, ali i hrvatsko pravosuđe i policiju – žele li i hoće li dopustiti da se tako i toliko zaprlja hrvatski javni prostor? Hoćete li da i mi počnemo izmišljati i prepričavati gadosti o ljudima koji to rade nama?  Iako ovo formalno pišemo svima onima koji su zamislili, planirali, financirali, snimili i u hrvatsku javnost dali film „Ministarstvo ljubavi“, zapravo se obraćamo hrvatskoj javnosti. Hrvatska javnost treba znati što se zbiva u državi u kojoj žive. Obraćamo se i hrvatskoj Vladi, jer je njezin posao i odgovornost stanje i kultura javne komunikacije u Hrvatskoj.

Knjiga „Život na meti“ (francuski dragovoljac u Domovinskom ratu)

šesta je knjiga u seriji Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. – memoarsko gradivo. Autor je sam odabrao naslov i podnaslov koji pobliže objašnjava da se radi o priči vojnika, stranca, francuskog dragovoljca Domovinskog rata.
Izdavač: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, 2011.

Knjiga je prevedena na njemački, francuski i engleski, dostupna je na amazon-u (vidi link na dnu stranice).

Treba dobro pročitati, zapamtiti i raditi, raditi, raditi... na širenju istine o Hrvatima i Hrvatskoj

“Pogledajte Srbe, koji su počinili strašne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata i komunističke ere, ubijajući još uvijek neistražen broj nedužnih ljudi i snoseći za to tek minimalnu odgovornost. Zašto? Jer stalno rade, rade dan i noć. Rade godinama kako bi izmijenili svoj imidž u dva strašna razdoblja novije povijesti. Unajmili su strane povjesničare, daju stipendije onima koji žele pisati u njihovu korist u posljednjih 70 godina. Vlada, svećenstvo, intelektualci, svi su uključeni u to. I rezultat je sjajan, oni se danas prikazuju kao žrtve dvaju hrvatskih režima.”

U posljednjih nekoliko mjeseci objavljene su dvije knjige bivših bogoslova i mudroslova o nevjerništvu, bezboštvu, ateizmu

Prva je knjiga zbirka eseja nevjernika koju je uredio bivši fanatični vjernik i još fanatičniji ustaša, današnji borbeni "antifašist" i antiklerik Drago Pilsel: ”U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo?” (VBZ, Zagreb).
Urednik Pilsel nadahnuće za knjigu, prema osobnom zapisu, pronašao je u knjizi "U što vjeruje tko ne vjeruje” (Izvori, Zagreb, 2001.) koju su objavili bivši bibličar, rektor rimske Gregorijane i milanski nadbiskup i kardinal Carlo M. Martini i romanopisac, filozof i lingvist sa Sveučilišta u Boloniji Umberto Eco.

Pismo prof. Letice, predsjedniku Vlade Plenkoviću

Osnivanjem povjerenstva dali biste najveći mogući doprinos utvrđivanju povijesne istine o Jasenovcu, iskazivanju pijeteta prema žrtvama tog logora, ali i izgradnji dobrosusjedskih odnosa naše zemlje i Republike Srbije

Predsjednik Društva Huda jama i istražitelj žrtava komunizma na tu temu govorio je u emisiji Bujica

Roman Leljak: Prema podacima iz Beograda u Jasenovcu su stradale 1654 osobe.

Roman Leljak je najavio da će uskoro objaviti dokumente Vojske Jugoslavije i njihove Komisije za žrtve II. svjetskog rata iz arhiva u Beogradu koji dokazuju stvarni broja žrtava Jasenovca.

Težak 4 tone, visok 8 metara, promjer gornjeg prstena 3,5 metra

Eksluzivan luster za jedan luksuzni kruzer koji plovi svjetskim morima, napravila je tvornica rasvjete Dekor iz Zaboka. Kao predložak dobili su samo skicu, a onda su 72 radnika Dekora tri mjeseca radili na ostvarenju ideje naručitelja. Dodatna 3 mjeseca trebalo im je za izradu lustera.

Manipulacija brojem žrtava u Jasenovcu velika je sramota

To što Vlada Srbije ima potrebu raditi ovakve stvari dovoljno govori o tome tko vodi susjednu nam državu i koliko je ona spremna na dobrosusjedske odnose i ulazak u EU.

Jeftina propaganda ne može promijeniti istinu.

Što bi bilo sa Lijepom našom da smo 5. kolovoza 1995. g. izgubili rat?

Hrvatska je od 1991. g. čvrsto desno. Ljevica je u dva navrata, s Račanom i Milanovićem, došla na vlast. U ta dva mandata doslovno su zatrpali fakultetske katedre svojim jugonostalgičarskim kadrovima.

Jedan upečatljiv primjer

Više smo puta pisali o nerazumljivim pravilima različitih EU komisija. Evo još jednog zanimljivog primjera.

Koliko je riječi trebao Pitagora za svoj poučak? Koliko riječi ima molitva "Oče naš" ili Arhimedov poučak?

Komično, nije!

Tragikomično? Kako kome!

Nama više liči na tragediju. A vama?

Nika Pinter, odvjetnica Slobodana Praljka, u svom prvom velikom intervjuu za hrvatske medije nakon osuđujuće haaške presude i samoubojstva svojeg klijenta, za tportal je otkrila pozadinu svog odnosa s Praljkom te kako je, kao tužiteljica u bivšoj državi, postala gorljiva braniteljica Hercegovaca.

Pinter nas je dočekala u svom prostranom građanskom stanu na zagrebačkoj Šalati, s čijih zidova progovara povijest njezine obitelji koja već generacijama živi u Zagrebu. U starinskoj biblioteci i na radnom stolu Nike Pinter knjige su Slobodana Praljka, a u kutu je izložena njezina odvjetnička 'uniforma' u kojoj se pojavljivala na Haaškom sudu posljednjih 20 godina, koliko se bavi obranom haaških optuženika.

Poštovani,

u privitku dostavljamo Priopćenje za medije sa danas održane tiskovne konferencije u vezi filma "Ministarstvo ljubavi".

S poštovanjem!

Za UUHBDR RH Grada Zagreba i Zagrebačke županije
Rozalija Bartolić, predsjednica

Zašto nismo izračunali objektivnim stručnim metodama ratnu štetu srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvartsku?

Rat vođen na teritoriju Republike Hrvatske 1990.-1998. godine je po naravi tipična osvajačka agresija vođena za hrvatski teritorij do linije Karlobag-Karlovac-Virovitica. Iako ga zovemo Domovinski rat, poput nekih drugih ratova u povijesti (primjerice Ruski rat protiv Napoleona), osvajački rat je vođen iz centara u Srbiji i Crnoj Gori i naziv srpsko-crnogorska agresija na Republiku Hrvatsku je naziv koji pokazuje narav tog krvavog rata. U namjeri da umanje ratne zločine agresorske strane većina hrvatskih političara koči iznošenja istina koje su lako dokazive, a slijednici agresora to vješto koriste i optužuju nas svakodnevno na svim razinama. Sve to po pravilu da ponavljana laž postaje istina.

Satira? O.K. A sad zamislite da je na sceni ‘upucan’ Frljić, a ne Hasanbegović

Možemo li se složiti da ne postoji lijevi i desni govor mržnje, lijeva i desna satira i lijeve i desne umjetničke slobode?

Zagrebu je prije nekoliko dana na kazališnim daskama uprizoreno masovno ubojstvo. Na kraju predstave “upucani” su likovi oko čijeg identiteta nije bilo nikakve dvojbe, pa su svi prepoznali Zlatka Hasanbegovića, Željku Markić, Marka Perkovića Thompsona, biskupa Milu Bogovića, Velimira Bujanca i Josipa Klemma. “Upucani” su pod pokličem da treba ubiti fašističke svinje. Spomenuti likovi i doslovno su na pozornici nosili nabijene svinjske glave.

Veleposlanik SAD-a g. W. Robert Kohorst posjetio Hrvatsku kuću

Novi veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj g. W. Robert Kohorst i njegova supruga, zajedno s grupom zaposlenika američkog veleposlanstva danas su posjetili Hrvatsku kuću MATERINA PRIČA u Preradovićevoj 31. u Zagrebu, u želji upoznavanja hrvatske kulturne baštine, tradicija, običaja i stvaralaštva.

Zaboravljeni prijatelj hrvatske borbe

Prije dvije godine, točnije 28. siječnja 2016., preminuo je u bolnici u Barceloni Luis Antonio Garcia Rodriguez, istiniti prijatelj hrvatskih domoljuba i vjeran pristaša slobodne i nezavisne Hrvatske.

Među njegovim neobičnim vezama nalazili su se i bivši hrvatski general Vjekoslav "Maks" Luburić i Dinko Šakić s kojima se Luis Antonio redovito sastajao. [Kasnije sam mu predstavio nekadašnjeg ustaškog bojnika Josipa Biošića, koji je živio u gradu Culleras gdje je njegova supruga imala malu trgovinu mirodijama]. Samo nekoliko dana prije svoje smrti, General Luburić je prisustvovao Kongresu španjolskog kruga prijatelja Europe — CEDADE (5. i 6. travnja 1969.) kada se sastao zadnji put sa Luis Antonio Garcia Rodrigézom

U jeku rasprava oko buduće kurikulne reforme, uvođenja obvezne informatike u sve razrede osnovne škole, pokušaja pojedinih ekstremističkih i potpuno netolerantnih lijevih skupina i pojedinaca da se iz nastave izbaci izborni predmet vjeronauk - iako je, pokazuju to podatci za prošlu, 2017. godinu, nastavu vjeronauka odabralo i pohađalo čak 90 posto djece - gotovo se ne spominje činjenica da o najnovijoj hrvatskoj povijesti djeca uče svega nekoliko školskih sati u osnovnoj školi.

Naime, tema Domovinskoga rata i stvaranja Republike Hrvatske obrađuje se tek u osmom razredu osnovne škole i četvrtomu srednje. Doduše, to se opravdava na način da je razlog takvom rasporedu kronološki pristup nastavi povijesti, pa se tematska cjelina o samostalnosti Hrvatske počinje obrađivati na kraju osmoga razreda, odnosno u zadnjoj cjelini četvrtoga razreda srednje škole.

Oni su nama lomili kosti, a mi s njima danas lomimo kruh!

Jutarnji na naslovnici najavljuje tekst našeg borca protiv desnog primitivizma: “Nije osobito izgledno da bi se hadezeovci mogli poubijati, ali, eto, lijepo je sanjati.“ Zašto tu medijska falanga i naša poltronska vlast nije odmah zatražila da se protiv Ante Tomića odredi pritvor kao i kod vjeroučitelja?

U Bruxellesu usvojen amandman u korist hrvatskih ribara

Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta usvojena je Uredba o tehničkim mjerama, a u sklopu nje i amandman Ruže Tomašić kojim se briše članak Mediteranske uredbe koji onemogućuje korištenje okružujućih mreža plivarica na dubinama manjima od 70 % njihove visine, priopćeno je iz ureda hrvatske eurozastupnice.

Tko s djecom spava, ujutro se budi popišan, kaže stara narodna

Jednako je i s politikom kulture. Tko koketira s ozbiljnim društveno političkim problemima pokušavajući banaliziranjem diskreditirati, ismijati i omalovažiti jednu društveno vulnerabilnu skupinu, mora računati na bumerang efekt. Kada se tome pridoda i pokušaj rušenja moralnih normi podvođenjem pod umjetničke slobode tzv. umjetnika i mecena (zapravo pljačkaša državnog proračuna) koji pokušavaju na najprimitivniji način, poslužiti na pladnju rušenje i prostituiranje etičkih kodeksa, te civilizacijskih simbola kroz moralnu kaljužu i vlastitu moralnu nakaznost, nameće se pitanje u službi koga i čega zapravo djeluju?

Smijemo li razdvojeno biće naroda zvati „globalna Hrvatska”?

Tijekom svih ovih godina lutanja svijetom provela sam mnoge sate u razgovorima s mojim sunarodnjacima čija me je odanost prema Hrvatskoj uvijek oduševljavala. Uvjerila sam se u njihove uspjehe u raznim profesijama, vidjela sam koliko su odgovorni i odani građani svojih novih domovina. Posvjedočilo mi se u mnogim prilikama kroz kakva teška iskustva, muku i odricanja su prošli da bi stvorili novi dom i stekli povjerenje i poštovanje svojih novih sugrađana. Nostalgija im je bila stalnim pratiocem, hraneći im dušu uspomenama. S druge strane, ona im je i snažila volju da dokažu domovini i svijetu da su se održali i da je moguće svoj identitet i ljubav za staru domovinu dokazivati jedino vlastitim uspjesima.