Švicarska pomorska flota simbol je neovisnosti

9. travnja 1941., u sred Drugog svjetskog rata, švicarsku je zastavu prvi put podignuo na otvorenom moru, na teretnjaku Calanda, mornar odjeven kao bog mora, Neptun.

Trgovci u Švicarskoj upravljali su morskim plovilima od 18. stoljeća. Ali, ti su plovili pod stranom zastavom. Kad je Bern najavio osnivanje konfederacijske flote, pomorski su se narodi usprotivili: kopnena zemlja bez ratne mornarice nije u stanju zaštititi trgovačku flotu.

Hrvati u Kölnu: osporavanja i uspjesi u prošlosti, neizvjesna budućnost

Premda Hrvata u Kölnu nema mnogo, postigli su zapažene uspjehe za svoj narod i svoju državu, no njihova budućnost kao etničke zajednice je upitna. Ovo je priča o njima.

Među nešto više od sto tisuća stanovnika s inozemnim korijenima u milijunskoj metropoli Kölnu živi oko 4500 Hrvata koji su jedva vidljivi u javnosti osim kad nastupaju u narodnim nošnjama i pod hrvatskim zastavama na tijelovskim procesijama kroz središte grada.

Moj dom

S majkom, ćaćom i sestrom živio sam u prednjem dijelu kuće Ivaniševića, naše kuće. Prizemno je nekad bila konoba, ali bačva, demižona i pršuta tu nema odavno. Jedino je ostao poneki čavao u gredi i nabita zemlja. Iz konobe su strme drvene skale vodile u kamaru, a druge skale naviše u kužinu pod krovom. Tu nam je bilo ognjište, sađak i komaštre, te poviše njih furiada za izlaz dima, mada je dim mogao izaći kamo je god htio. Poviše su naših glava bile crne čađave grede. Vodu i drva nosili smo strmim stepenicama gore u kužinu kako to redovito biva u starim dalmatinskim kućama.

Hrvati su jako čudan narod, imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno

Dan 27. srpnja 1941. godine “slavili” smo godinama kao “Dan ustanka naroda Hrvatske“. Našim poltronima, iskompleksiranim Hrvatekima trebalo je 78 godina da napokon shvate veliku prijevaru koju su, usput rečeno, mogli “popušiti” samo Hrvati. Ni jedan drugi narod na kugli zemaljskoj ne bi ni pomislio “slaviti” pokolj vlastitog naroda od strane neprijatelja.

Ususret proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti

Tog povijesnog 5. kolovoza, 1995. bilo je gotovo. Veličanstveni 'Tuđmanov trenutak' razvijanja golemog hrvatskog barjaka na vrhu kninske tvrđave simbolično je označio kraj krvoločnog velikosrpskog orgijanje po Hrvatskoj i BiH i zabijanje zadnjeg čavla u lijes genocidnoj ideje o Srbiji do Knina. Taj trenutak neizmjernog ponosa i Olujasreće, koji je izmamio suze na oči tisućama Hrvata u Domovini i širom svijeta, nije označio samo pobjedu nad opakim neprijateljem koji nas je želio uništiti nego ujedno i kraj vjekovnog ropstva i okupacije hrvatskog naroda.

No, vrag nikada ne spava pa je na ugodni val oduševljenja, koji je nakon briljantne pobjede u Oluji preplavio Hrvate u domovini i izvan nje, iz zloćudnih velikosrpskih krugova Beograda i mračnih loža globalnih centara moći krenuo pravi tsunami osvetničkog blaćenja i osude postignuća hrvatske slobode i države. Nebrojna diplomatsko-obavještajna podmetanja, paklena medijska kampanja, fabricirane optužbe i bojkot novonastale hrvatske države imale su za cilj kažnjavanje Tuđmana i njegovih 'zločinaca'. Čiji je jedini 'zločin' bio to što su smatrali crnoda je legitimno pravo hrvatskog naroda obraniti svoju zemlju od agresije i okupacije, imati svoju državu i vladati sam sobom.

Tko zakon vrši, u njemu će naći život.

(Sveti Pavao Galaćanima)

Glede uvođenja dvojezičnih i dvopisamskih ploča u Vukovaru nije ključno pitanje koliko ondje ima Srba i kako ih se u zadnjem popisu "navuklo" do 34 %, nego gdje su nestali Hrvati iz Vukovara, istočne Slavonije i drugih mjesta u Hrvatskoj gdje se danas traži dvojezičnost. Na to je pitanje nedvosmisleno odgovorio Međunarodni sud pravde u Haagu, te 3. veljače 2015. godine objavio presudu u predmetu Tužba Republike Hrvatske protiv Republike Srbije zbog povrjede odredaba Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida pa ne bi bilo zgorega da je Ustavni sud dobro proučio Presudu Međunarodnoga suda te prije donošenja odluke/preporuke o dvojezičnosti u Vukovaru odgovorio javnosti:

Izlet u Podsused - podsusetsko kupalište

„Podsused je od davnine najbolje i najomiljenije izletište Zagrebčana. Dvije željeznice vode onamo, državna i samoborska, svojim ubavim i romantičnim položajem na Savi, pun guste hladovine i ugodnih zakutaka, upravo vabi i zove na ove ljetne zapare čovjeka, da ondje proboravi dan ili makar popodne. Zagrebčani su već i prije polazili u Podsused na kupanje jer je tamo voda ugodnija, tiša, a i ljepše pješćano žalo no u Zagrebu.“

Citirani tekst dio je fotoreportaže nazvane Sa kupališta u Podsusedu, objavljene 1927. u tada popularnu tjedniku Svijet.

Hrvati u Kölnu: osporavanja i uspjesi u prošlosti, neizvjesna budućnost

Premda Hrvata u Kölnu nema mnogo, postigli su zapažene uspjehe za svoj narod i svoju državu, no njihova budućnost kao etničke zajednice je upitna. Ovo je priča o njima

Među nešto više od sto tisuća stanovnika s inozemnim korijenima u milijunskoj metropoli Kölnu živi oko 4500 Hrvata koji su jedva vidljivi u javnosti osim kad nastupaju u narodnim nošnjama i pod hrvatskim zastavama na tijelovskim procesijama kroz središte grada. U neposrednoj blizini glasovite gotičke katedrale hrvatski katolici imaju svoju crkvu, Minoritenkirche, crkvu Male braće, u kojoj je pokopan glasoviti filozof i teolog Johannes Duns Scotus i gdje se nalazi reljef s likom hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca, a pred crkvom je spomenik svećeniku Adolphu Kolpingu, osnivaču Saveza njemačkih učenika u privredi.

Epidemija psihijatrijskih problema u 5. vojnoj oblasti

Nastavlja se ćirilizacija Vukovara. Nastavlja se mrvljenje desnice, kako u HDZ-u tako i izvan njega. Nastavlja se s politikom šutnje i čekanja, kako u HDZ-u tako i izvan njega. Nastavlja se s uhljebljivanjem podobnih. Nastavlja se „predsjednička utrka“ neformalnih kandidata koji pune turističku rupu i sezonu kiselih krastavaca. Sudeći po dobivenom medijskom prostoru ne bi me začudilo da se za predsjednika Hrvatske u utrku uključe medijski miljenici Novak Đoković i Severina, više ne znam kak se preziva.

Dolazak Ivaniševića

Početkom 18. stoljeća u Opuzen je iz Metkovića došao moj prapradjed Nikola Ivanišević Kriška. Oženio je Stanu Ernjak. Umro je 1853. Imao je sina Matu koji se oženio s Trna ili Blaca od Palinića, a imali su sina Vicu (moga djeda) i kći Maru. Dolaskom u Opuzen, Ivaniševići su započeli graditi u središtu mjesta veliku dvokatnicu, 7 x 20m i bila je gotova nakon nekoliko godina, 1880. Nasuprot je Ivaniševićevu kućnom pročelju na udaljenosti od stotinjak metara sagrađena 1883. nova crkva sv. Stjepana, a moj je pradjed Mate bio poslužitelj i zvonar (remeta) do kraja života.

Upućeno: Predsjedniku vlade Republike Hrvatske, Predsjednici Republike Hrvatske

Tužan sam. Mislio sam da si mogu sve objasniti, ali misli me muče. Kako da si objasnim da volim svoju Domovinu, ali ne volim Državu čiji sam državljanin. Ne, Domovina i Država nije isto. Napustio sam Jugoslavensku republiku Hrvatsku prije 50 godina, odrekao se jugoslavenskog državljanstva, da bi se priključio pokretu stvaranja Hrvatske države 90-te godine prošlog stoljeća. Uzeo sam Hrvatsko državljanstvo 1992. godine. Nakon 50 godina u SAD-u vratio sam se u Hrvatsku, našu Hrvatsku, moju Hrvatsku za koju sam se i ja borio na svoj način i pridonio onoliko koliko sam mogao.

Gordan Grlić, novi ministar Vanjskih poslova

U novo sastavljenoj Vladi RH našao se gospodin Gordan Grlić (samo pod tim imenom ga poznajemo), nekadašnji član Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj.

Nestaju ostatci ostataka hrvatskoga suvereniteta

Malo vrijeme, malo nevrijeme, malo između, u svakom slučaju zagonetan srpanj. Glavno da nije onako vruće kao što je bilo, a što će biti, ne znamo sve do izvanrednog kongresa vladajućih, gdje će biti posmicani svi oni za koje oporba i koalicijski partneri traži smrtne kazne u političkom smislu. Dotle se otvaraju festivali na obali i otocima hrvatskoga mora, kazališni, filmski i ultraški, praćeni kišom i bukom – najteže je stradao Split gdje su ljude privremeno iseljavali iz stanova i kuća na izravnom ili bočnom bučnom udaru, a prodavači droge trljali ruke. Što je Split skrivio Bogu da mora podnositi to urlanje, makar i tri dana? A zatim se nesnosna buka seli na Brač i Hvar, da ne bi otoci ostali zakinutima. Posve kriva strategija, novi naraštaj turista koji dolaze u Hrvatsku traži nešto potpuno drugo, a buka će ih rastjerati u ionako ne baš sjajnom srpnju.

Kurikularna reforma u školstvu traje više od tri godine, ali i sada postoje rasprave i prijepori o poželjenosti i nepoželjenosti pojedinih autora tijekom odabira lektire za školu

Zagana (problem) je u odabiru književnih djela u tom da je prije započinjanja kurikularne reforme trebalo imati vijeće za reformu školstva koje bi bilo sastavljeno od strukovnjaka iz različitih područja uz suradnju s nevladinim udrugama za odgoj i obrazovanje. Vijeće bi se moglo ustrojiti, prmjerice, u sklopu Agencije za odgoj i obrazovanje.

Otvorena je sezona lova na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović!

Dok toplinski val za valom nemilosrdno zapljuskuje Hrvatsku zadnjih dana lipnja što će se, kako kažu meteorolozi, ciklično protegnuti i na početak srpnja, utješno je to što svi znamo da svaka meteorološka vremenska nepogoda neminovno prolazi pa će proći i ovaj toplinski udar koji je užario Hrvatsku.

Vremenske nepogode neminovno prolaze, jer tako je valjda dragi Bog odredio, ali mržnja i brutalni seksizam uperen prema ženi, supruzi, majci i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović traje konstantno već više od pet godina i kad god se ponadamo da će tsunami mržnje, jala, seksizma i ljubomore konačno prestati, brutalnosti se samo pojačavaju i multipliciraju.

Sječanja Mate Ivaniševića - Naše mjesto

Rijeka Neretva na svom putu u more, petnaestak kilometara prije ušća, račva se u dva pravca: Velika i Mala Neretva (u daljnjem tekstu, Velika i Mala rika, kako su je nazivali mještani). Na mjestu gdje se rijeke razdvajaju i tvore otok, nastalo je naše mjesto. Ime mu je proizišlo od utvrde punim imenom Fort Opus, kasnije Opus i naposljetku Opuzen.

Sječanja Mate Ivaniševića

U prilogu o iznenadnoj smrti Ivanke i Mate Ivaniševića, spomenuli smo knjigu "Opuzenska priča" koju je Mate, na osnovu dugogodišnjih zabilježaka, napisao i tiskao 2013. godine. Matica hrvatska Opuzen knjigu je predstavila 4. kolovoza 2014. godine. Donosimo nekoliko ulomaka u kojima je Mate opisao sebe, svoju obitelj i rodnu kuću.

Koga se ljevičari najviše boje? Naše Predsjednice!

Još u svibnju ove godine organizirali su dolazak jedne švicarske "braniteljice ljudskih prava" i napunili joj uši o tome kako hrvatska policija brutalno postupa s ilegalnim migrantima. Ona je snimila video o tim "jadnicima" koje financira Soroš, a UN ih snabdjeva s blanco kreditnim karticama kojima plaćaju šlepere koji ih vode od jedne do druge granice dok ne stignu u Njemačku.

Susret Predsjednice Republike s hrvatskim iseljenicima

U nastavku službenog posjeta Švicarskoj Konfederaciji, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uručila je, u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske, povelje Republike Hrvatske hrvatskim katoličkim misijama, kulturnim i sportskim društvima, udruzi roditelja hrvatske dopunske škole i humanitarnim udrugama te glasilima koji među Hrvatima u Švicarskoj Konfederaciji čuvaju i promiču hrvatski jezik, kulturu, zajedništvo te nacionalni identitet.

Na poziv predsjednika Švicarske Konfederacije Uelia Maurera, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović boravi u dvodnevnom službenom posjetu Švicarskoj Konfederaciji

Susret predsjednice Grabar-Kitarović i predsjednika Maurera započeo je ceremonijom svečanog dočeka u službenoj rezidenciji predsjednika Švicarske Konfederacije „Lohn Manor“ u Bernu, nakon kojeg je uslijedio tête-á-tête susret dvoje predsjednika, te bilateralni sastanak izaslanstava Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije.

Prvi vodovod u Zagrebu prije 141 godinu

Zagreb je dobio vodovod 5 godina prije Münchena i samo 5 godina poslije Beča!

Medijski teror, huškanje i govor mržnje Novosti SNV-a

Nevjerojatno, naprosto je nepojmljivo, da ni nakon 30 godina od pada Berlinskog zida nije dovoljno vremensko razdoblje da yugo-komunizam izađe iz glava ljudi! Svjedoci smo pravog medijskog terora elektronskih i tiskanih medija, nametanje i kreiranje vrijednosnog sustava kojeg nam nameću vladajući u cilju zaštite pojedinaca i grupacija, koji su proizašli iz yugostruktura i njihovih dosegnutih povlastica, bogatstva, utjecaja i moći.
Mediji imaju u današnje vrijeme veliku ulogu i utjecaj u društvu. Služe za povezivanje sa svijetom lokalno i globalno. Razvitkom tehnologije vijesti se lakše i brže prenose diljem svijeta. Svi imaju pravo na informaciju i slobodu govora, što nam jamči povelja UN.