Hrvatskim domoljubljem obilježena inauguracija nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, nakon dugo vremena iznova je potaknula iskreno nacionalno veselje i zanos, ravan onome iz dana ponosa i slave tijekom Domovinskog rata.

Malo je bilo Hrvata na Trgu svetog Marka i pred TV ekranima diljem domovinske i iseljene Hrvatske, kojima nije poskočilo srce, a u oku zablistala suza radosnica potiskivana 15-ogodišnjom anacionalnom politikom prethodnika novoustoličene predsjednice, haškog krivokletnika Stjepana Mesića i ljubitelja klasičnih nota i regije Ive Josipovića.

Goran odabrao punašnu Betiku da se sprda s novom predsjednicom!

"Podivljao sam kada sam doznao da će Elizabeta Gojan voditi tu emisiju. Znao sam da će to ispasti neprofesionalno, a znam da su ju odabrali baš zato da bi ispalo nakaradno", ističe pouzdani izvor s Prisavlja!

Kohabitacija je lijepa riječ koja znači sklad, odnosno usklađivanje interesa različitih političkih opcija u cilju općeg interesa zajednice. Međutim, iako još nije izvršena formalna primopredaja vlasti na Pantovčaku, novoizabrana predsjednica a nakon svečanog čina inauguracije u aranžmanu Radman-ovizije, već može pretpostaviti kakve će sve klipove dobiti pred noge upravo od onih zlonamjernika koji danas čvrsto u rukama drže javne medije; u cilju kohabitacije!?

Jeste li se borili sa suzama prateći inauguraciju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

Mi jesmo, a jesu i svi naši prijatelji u domovini i iseljeništvu. Bio je to dan za pamćenje, pun emocionalnog naboja i domovinskog ponosa.

VJERUJEM U TE, ZEMLJO MOJA HRVATSKA!

Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu, i sve hrvatske državljanke i državljani, poštovani visoki gosti i uzvanici, dragi prijatelji,

Prisegom koju sam upravo položila, obvezala sam se da ću služiti hrvatskom narodu i svim hrvatskim državljanima. S neizmjernim ponosom, ali istodobno svjesna velike odgovornosti, preuzimam dužnost hrvatske predsjednice.

S njima teško, bez njih još teže!

Biti politički Hrvat ne isključuje pripadnost određenoj manjini, a još manje asimilira tu manjinu kako to pokušavaju zlonamjerno progurati pojedinci kojima je biti pripadnikom manjine, na žalost, postalo zanimanje

Što je to tako strašno izrekla Kolinda Grabar-Kitarović da se čak i notorni Oliver Frljić osjetio pozvanim uvrstiti to kao dio svoje kazališne točke?! Dakako, da bi izrečeno koristio kao nekakav dokaz hrvatskog natražnjaštva koje, eto, opet i na pragu 21. stoljeća uzima maha.

U Beogradu i New Yorku trpko je odjeknula poruka:

Ovo je Hrvatska, a ne regija. Odatle se na svim stranama iščitava da će hrvatska predsjednica, za razliku od dosadašnjeg predsjednika, dobrosusjedstvo sa Srbijom graditi na čistim računima.

Poraz je uvijek bolan. Katkad je još bolnija pobjeda. Dakako, tuđa. Ona može posve smušiti ideološki zagrižena čovjeka. Može mu oduzeti moć zdrava rasuđivanja, pomutiti sposobnost brojenja, onemogućiti uočavanje i uspoređivanje veličina. Komu se čini da pretjerujem, neka pogleda što je u Hrvatskoj i izvan Hrvatske izazvala pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.

Koliko je mržnje, bijesa i bedastoće pokuljalo iz ''onih koji ne mrze'', dala bi se sastaviti podeblja knjiga ljudske zlobe, jada i jeda

Međutim, u svakom ludilu ima sistema, pa se tako iz ostrašćenih i podmuklih reakcija na pobjedu Kolinde Grabar Kitarović može zaključiti da je gubitnička izlazna strategija bila u pripremi još dok je trajala kampanja.

S obzirom na obostranu ljubav Srbije i Hrvatske, Hrvati će svoje ministarstvo obrane - po uzoru na američki Pentagon - preseliti u Zagrebu u Oktogon. Srbi nas - s obzirom na povijesna iskustva - neće napasti bar još 15 godina.

Muđunarodni sud pravde opalio nam je packu. Nije bilo dovoljno ubijenih. Branili ste se više nego je to dozvoljeno. Da ste se branili kako smo svi očekivali, da su vas pobili jedno sto do dvijesto tisuća, danas bi u Haagu triumfirali. Bili bi apsolutni pobjednici. Srbija bi bila stjerana u mišju rupu. Pupovac ne bi sa zadovoljnim smiješkom izjavio: "Potrošeni su milijuni, a sada smo opet na početku."

Slažem se! Te puste milijune mogli smo potrošiti na puno pametniji način. Po klasičnoj formuli: pola meni, pola Bagi, a pola tebi. Pola SDSS-u, pola Documenti tj. savjesti hrvatskog društva, a pola mladim i starim antifašistima, a ostatak Zoranu Pusiću za instrukcije iz ustavnog prava. Možda ga neko uvjeri da više nema udruživanja s bivšim republikama, a osobito ne s jednom do koje je Zokiju tako stalo.

Povorka solidarnosti šefova država u Parizu bila je inscenirana u sporednoj ulici

Svijet su obišle fotografije na kojima se vidi masa ljudi kako marširaju ulicama Pariza u znak solidarnosti sa žrtvama terora. Navodno je preko milijun ljudi učestvovalo u povorci, a na čelu su bili šefovi europskih država. Svi su mediji izvještavali o jedinstvu naroda i političara, ujedinjenih u boli zbog užasnog ubojstva suradnika redakcije Charli Hebdo.

Ali, to jedinstvo, kako se poslije ispostavilo, bila je optička iluzija. Političara nije bilo na čelu povorke! Sve je bilo inscenirano u (za promet zatvorenoj) sporednoj ulici blizu trga Leon Blum. "Narod" iza političara nisu bili Parižani, nego snage sigurnosti. Ulica iza male skupine političara ostala je prazna. Da su snimke napravljene u blizini stanice podzemne željeznice Voltaire, potvrdio je Le Monde.

Pupovac - perfidni četnički vojvoda u pričuvi

Zastupnik HDSSB-a Dinko Burić optužio je u petak SDSS-ovog Milorada Pupovca za "drske i provokativne izjave i ponašanje", poručivši kako je "došlo vrijeme da se kaže dosta velikosrpskim i četničkim provokacijama u Hrvatskom saboru".

"Klub SDSS-a se toliko osilio da sada i otvoreno nastupa kao četnička velikosrpska ćelija u Hrvatskom saboru. Sramota je da u Hrvatskom saboru još uvijek sjede deklarirani četnički vojvode, provoditelji velikosrpske agresije, pa i njihovi potomci, dok su u isto vrijeme mnogobrojni hrvatski heroji još uvijek progonjeni", rekao je Burić na konferenciji za novinare nakon što je Pupovac podijelio novinarima selotejpe, aludirajući na posjet Branimira Glavaša Saboru.

... i rasipa novac poreznih obveznika

Svi dužnosnici i savjetnici u Uredu predsjednika RH Ive Josipovića, koje je on imenovao, imaju 24 sata dnevno na raspolaganju luksuzne automobile i vozače. Budući da u proračunu Ureda Predsjednika nema troškova za ta vozila, istraživanje te teme otkriva veliku i nerazumnu rastrošnost predsjednika Josipovića, potpuno neprispodobivu stvarnim potrebama Ureda i aktualnome socijalno-gospodarskome trenutku Hrvatske koji obilježava enormna nezaposlenost, posebice mladih naraštaja, pa čak i glad dijela pučanstva.

Ovaj komentar pišem hladne glave dva dana nakon što je Međunarodni sud pravde u Haagu donio nepravednu, ali prema "međunarodnom pravu" utemeljenu i prihvatljivu odluku o tome "da Srbija niti je imala namjeru, a bome niti da je počinila genocid na okupiranim hrvatskim područjima od 1991. do 1995. godine". Odstupit ću malo od zadane teme, jer mislim kako je potrebno rasvijetliti i neka druga jako važna pitanja koja su najuže povezana s tom odlukom.

Posve je razumljivo da smo mi Hrvati, a posebno hrvatski branitelji, tu presudu doživjeli jako emotivno i s velikim razočaranjem. Nisam niti ja bio imun od tih osjećaja. Međutim, uzeti ću si slobodu i postaviti pitanje - jesmo li uistinu trebali biti iznenađeni i razočarani takvom odlukom Međunarodnog suda pravde u Haagu?

Svoju povijest pisat ćemo sami

Jučerašnjom sudskom presudom pravo je pobjedilo pravdu. Pravda je žrtvovana svemoćnoj politici, a hrvatska povijest i dostojanstvo geopolitici.

Cijelo vrijeme traje proces krivotvorenja istine o nastanku hrvatske države, o Domovinskom ratu. Cijelo vrijeme se pokušava velikosrpska agresija, u kojoj je JNA bila udarna pesnica, pretvoriti u oružani sukob i građanski rat.

Mnoge države u svijetu postoje kao države iako nisu međunarodno priznate. Zbog toga je velika pogreška svih onih u Hrvatskoj, uključujući i Vrhovni sud i Ustavni sud koji tvrde da je Hrvatska postala država tek 08. listopada 1991. godine. Toga datuma samo je ukinut moratorij koji je Hrvatska prihvatila odgađajući primjenu odluke Hrvatskog sabora od 25. lipnja 1991. za tri mjeseca.

Srdačno su nam dobrodošli svi koji su doprinijeli izbornoj pobjedi gospođe Kolinde Grabar Kitarović i žele s nama proslaviti izbor prve predsjednice u povijesti Hrvatske!

nedjelja, 22.02.2015.,17.00 h

Gasthof Sternen Kloster Wettingen, Ritter Heinrich Saal
5430 Wettingen, Klosterstr. 9

Obvezujuće prijave do najkasnije 18.02.2015.

"Današnja presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Hagu, da Srbija nije odgovorna za genocid u Hrvatskoj, nije me ostavila ravnodušnim. Naprotiv, ova presuda me je jako zabrinula, ne zato što se to nije očekivalo, već zbog obrazloženja, da se državu koja pod tim imenom nije zvanično postojala do 1992. godine ne može smatrati odgovornom za teške zločine", izjavio je dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa nakon izricanja presude u slučaju međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije za genocid.

Pjesma "Branitelji Hrvatski" progovara o našim braniteljima koji su hrabro stali na branik svoje domovine

Premijerno je izvedena na domoljubnom koncertu u Vinkovcima "Zajedno u Ratu - Zajedno u Miru" organiziran u čast 20. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. U privitku donosimo tekst i pjesmu "Branitelji Hrvatski" za potporu braniteljima u Savskoj 66, u čast braniteljskoj populaciji i na ponos Domovinskog rata - Svi za Branitelje!

UHDDR Imotski sokolovi organizira tribinu pod nazivom "100% za Hrvatsku", koja će se održati u četvrtak 5. veljače s početkom u 17 sati u kino dvorani Imotski.

Tribina o odnosu Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu i Hrvatima izvan RH

u petak, 13. veljače 2015., 20.00 h

u dvorani crkve "Sveta Mati Slobode"
ulica don Petra Šimića 1, Jarun, Zagreb

Mi u zadnjih petnaest godina hrvatske države imamo medijski sponzoriranu praksu da se bez bilo kakve i bilo čije reakcije desetljeće i pol nigdje drugdje negoli na Pantovčaku, u samom Uredu Predsjednika hrvatske države kršio zakon! I nikom ništa!

Ta medijska šutnja o kršenju jednog politički osjetljivog zakona, to šutnjom jasno podržavanje kršenja istog tog zakona, nota bene ta šutnja svih mogućih parlamentarnih stranaka, to govori da su i Mesić i Josipović zapravo "porobili" Hrvatsku jer ni jednom ni drugom nikad nitko nije ozbiljno, glasno i jasno spočitnuo činjenicu da krše zakon činjenicom da ne nose Predsjedničku lentu. Sad sam faktički prisiljen reći da sam o tom detalju pisao desetke puta, mašući zakonom o lenti, mašući praksom, ističući da je lenta znak, simbol, signal, oznaka, kako god hoćete, simbol i Hrvatske i njezine države i njezine državnosti i Predsjednika kao krune tog simboliteta!

Kako je bilo do 2000. godine, a kako poslije